BIG MAN IS HARD TO FIND

Potpis Grega Odena za Miami Heat u ovom trenutku ne izgleda kao potez oko kojega bi se trebali uzbuđivati obzirom da je jasno kako, nakon desetak ozbiljnih operacija, Oden nikada neće opravdati reputaciju prvog picka i najboljeg centra generacije. Mislim, čovjek se vraća na parkete nakon više od 3 i pol godine izbivanja, tijekom kojih je odrađivao nimalo ugodnu rehabilitaciju koja je, uz pokušaje oživljavanja koljena, uključivala i suočavanje s vlastitom psihom, navodno čak i kroz alkoholizam. Nevolja čini čovjeka jačim, ali u ovom slučaju to, nažalost, neće značiti previše – Oden nema tijelo koje može pratiti bilo kakvu vrstu sazrijevanja koju je prošao kao osoba. I to se nikada neće promijeniti (osim ako mu Kobe ne da broj svog doktora).

Međutim, razloga za uzbuđenje će možda biti u playoffu kada Heat čekaju pojačane unutarnje linije Pacersa i Netsa, odnosno uvijek nezgodni Bullsi. Tada bi relativno pokretni Oden, sa svojim idealnim centarskim fizikalijama, predstavljao potencijalnu smetnju Hibbertu, Lopezu i Noahu, dovoljnu da se Miami nekako progura do još jednog Finala. Nakon što su konkurenti izgubili par godina pokušavajući se Jamesu suprotstaviti gomilanjem swingmana, Bullsi i Pacersi su konačno svima otvorili oči – jedini način za zaustaviti Heat je udarati ih tamo gdje su najslabiji. I zato Rileyu treba Oden i zato je ekspresno potpisao i njega i Birdmana. Čovjek je itekako svjestan da se bez solidnih 30 minuta na petici neće preživjeti još jedan put kroz Istok.

Kako je nemoguće projicirati Odenov učinak dok ga ne vidimo na barem 20 utakmica u akciji, jasno je da ovo u neku ruku možemo okarakterizirati i kao potez “očajnika”. Ali, obzirom na financijsku situaciju i činjenicu da (makar bivši) franšizni centri ne rastu na grani, potpuno je razumljiv ovaj mali rizik i nešto veći luksuz koji si je priuštio Heat.

Što nas dovodi i do teme današnjeg posta – gdje su nestali svi centri? Godinama već pričamo o okretanju lige nižim postavama s više šutera koje su rezultat upravo tog manjka centara. Međutim, ono što na ovim stranicama od prvog dana ističemo je da nisu trendovi istisnuli visoke iz lige, već je manjak visokih stvorio trendove. Također, taj manjak visokih nije rezultat povijesno slabe ponude u nekoliko generacija, već nevjerojatno nesretnog spleta okolnosti. Što postaje jasno čim malo bacimo pogled na povijest ozljeda ljudi koji su danas trebali konkurirati Timmyu, Howardu i Gasolu za status ponajboljih petica lige.

Krenimo od 2002. godine kada su Rocketsi draftirali Minga. Od odlaska Jordana u mirovinu liga je ušla u jedno stvarno bezvezno razdoblje koje je, osim dominacije Lakersa, obilježila i suša na draftu (kada su prvi pickovi Kenyon Martin i Kwame Brown, jasno je o kakvim se generacijama radi). Stasavanje Duncana i Dirka te draftovi od 2002. do 2005. popravili su krvnu sliku i započeli zlatno doba NBA košarke, a Ming je značajan upravo po tome što se radilo o prvom franšiznom talentu kojega je draft donio još od 1997. i Duncana.

Yao bi danas imao 32 godine i da nije bilo kroničnih problema sa stopalima, vjerojatno bi i dalje bio top 3 petica u ligi. Uostalom, Dwight je ušao u ligu samo dvije godine kasnije tako da je jasno kako se čini da Ming pripada jednom drugom vremenu samo zato što je već 4 godine u mirovini (onaj nesretni pokušaj povratka prije dvije sezone kada je nakon 5 utakmica odustao nećemo ni uzimati u obzir). Projicirati njegov učinak je nezahvalno, ali možemo pokušati uz pomoć IOR-a.

U sezoni 2008/2009, zadnjoj u kojoj je briljirao (a stvarno je odradio 6 vrhunskih godina nakon solidne rookie kampanje, bio je primjer konstantnosti barem što se tiče učinka iako je, naravno, nakon što su stopala počela zezati u četvrtoj sezoni, uglavnom propuštao po 30-ak utakmica godišnje) ostvario je 116 bodova, a tu već pričamo o franšiznim potencijalima. Kako je u ranijim sezonama bio još i bolji (vrhunac je 2007. u kojoj je ostvario 137 bodova i u kojoj je bio top 5 igrač lige uz Timmya, Dirka, Kobea i Nasha), jasno je kako je liga njegovom ranom mirovinom izgubila ne samo top 3 centra već potencijalnoga top 5 igrača.

Sad, kako je Ming očito pripadao onoj skupini centara koja je zbog fizičkog pada uzrokovanog ozljedama preskočila klasičnu putanju razvoja (rane 30-e su razdoblje kada visoki obično pružaju najbolje partije), očito je kako bi on danas bio puno bliži brojci 116 nego 137. Ali, obzirom da je najbolji prošlosezonski NBA centar Howard ostvario samo 106 bodova u najgoroj sezoni karijere, što ga je izjednačilo s prastarim Timmyem, jasno je kako bi i ovaj veteranski Yao ozbiljno konkurirao za ime prve petice lige samo da je u stanju hodati.

Idemo dalje. 2005. Bucki troše prvi pick na Boguta, čovjeka koji je mogao biti bolja verzija Marca Gasola da ga razne kombinacije ozljeda (leđa, lakat, gležnjevi, koljena) nisu pretvorile u treću opciju (često i igrača zadatka jer jednostavno ne može provesti dovoljno minuta na parketu da bi mu povjerili važniju ulogu). U svojoj najboljoj sezoni u kojoj je Buckse čak uveo i u playoff (godinu ranije leđa su ga prvi put izdala, zbog čega je propustio skoro cijelu sezonu), Andrija je došao do 88 bodova, što bi npr. danas bilo dovoljno za ostati ispred Noaha, Lopeza i Hibberta. U njegovom slučaju ne govorimo o franšiznom centru tipa Ming, ali očito je da je čovjek uz malo sreće mogao biti rasna druga opcija – s njegovih 88 bodova Warriorsi bi danas bili u istom rangu s Thunderom i Spursima, a ovako ovise o tome može li ostvariti učinak treće opcije da bi bili peti ili šesti na Zapadu.

Te iste 2005. Lakersi biraju Bynuma koji već s 20 godina postaje bitan dio petorke da bi iduće dvije godine osvajao naslove. Čovjek iza sebe ima 5 odličnih sezona, nažalost u Ming stilu s puno i previše propuštenih utakmica, ali očito je da se njegov učinak bez problema penje preko 100 bodova (lani je sa 100 bio 11. najbolji igrač lige). IOR mu nakon sezone pauze plafon postavlja na 97 bodova, što je još uvijek dovoljno za dijeliti treće mjesto s Gasolom među najboljim peticama u ligi.

2007. Blazersi biraju Odena koji u svojoj rookie sezoni igra 61 utakmicu i ostvaruje solidan učinak za rookiea, da bi na startu druge godine eksplodirao ostvarivši u 21 utakmici IOR od čak 99 bodova. Znamo što se tada dogodilo, koljeno je popustilo, njega su odnijela s parketa i više se nikada nije vratio, a Blazersi su tako u roku par sezona ostali bez dva top 15 NBA igrača (gubitak Brandona Roya osakatio je jednako slabašnu ponudu all-star dvojki).

Stanimo sada na sekundu i pogledajmo cijelu sliku. Danas imamo top 6 koji uključuje Dwighta, Duncana, Gasola, Horforda, Noaha i Chandlera, a tu negdje u blizini su Lopez, Hibbert i Peković (Horforda neću micati iz izbora petica jer čovjek svoj učinak ostvaruje na toj poziciji, uostalom kada bi se držali nekakvih ideala onda bi i Dwight bio više krilni centar ala Moses nego klasična petica – ono si što igraš, ne ono što bi možda trebao igrati). Kada je zdrav, Bynum je top 3 centar, a možda još nije isključeno da će i Bogut još jednom barem konkurirati za top 10. Međutim, ni jedan ni drugi nikada više neće biti u mogućnosti ostvariti potencijale, to je bez tijela u savršenom stanju jednostavno nemoguće, kao što je nemoguće da Oden bude išta više od igrača na 15-20 minuta. Dakle, to je to što se trenutne NBA ponude petica tiče.

Odemo li korak dalje i zamislimo li pak idealnu verziju ove priče, ispada kako bi Dwight imao itekakvih problema zadržati poziciju prvog centarskog imena u ligi pored Bynuma, Odena i veterana Minga – sva trojica bi se motala preko 100 bodova, a Oden je imao takvu kombinaciju fizikalija, atleticizma i IQ-a da bi vjerojatno bio top 5 igrač danas i prvo ime među peticama. Praktički, ovo samo dokazuje da je liga izgubila barem par franšiznih igrača i četiri rasna all-stara (zbog čega su, na kraju krajeva, i makli poziciju centra s all-star izbora – da su svi ovdje spomenuti zdravi, to nikome ne bi palo na pamet).

Naravno, u ovom periodu dogodila se i gomila promašaja – Darko, Araujo, Thabeet – ali sve je to nebitno (i tako uobičajeno – važnost visine u košarci će uvijek tjerati GM-ove da s centrima riskiraju više nego s ijednom drugom pozicijom) pored činjenice da bi danas liga imala cijelu ergelu rasnih all-star centara da su se stvari drugačije posložile i da u tom slučaju nitko ne bi pričao o manjku visokih jer bi svaka treća momčad praktički imala LeBron/Durant stopera (liga je i ovako krcata talentom, a s takvom ponudom centara stvarno bi mogli govoriti o bez konkurencije najboljem periodu u povijesti). U usporedbi sa zlatnim dobom petica, ’90-ima, ovakva konkurencija nadmašila bi čak i onu koju su međusobno imali Robinson, Olajuwon i Ewing koji su danas dobrim dijelom legende zato što su sjajni i zato što to zaslužuju, ali i zato što su imali sreće ostvariti duge i zdrave karijere (svaki je imao vrhunac koji je trajao 10 do 12 godina, o čemu ovi naši danas spomenuti mogu samo sanjati).

A da sve nije tako crno govori i činjenica da mladi dolaze – Valanciunas i Kanter pokušati će, makar u tragovima, donijeti dašak starog kontinenta kakav su nekada davali Divac i Sabonis i usput svoje momčadi držati u playoffu godinama kombinacijom snage i kvalitete, a tu je i Drummond kao nova franšizna nada (teško će ikada dodati ozbiljan napadački repertoar s ovakvim šutom da se nametna kao franšiza, ali i luđe su se stvari događale), pa i Lopez za kojega još nije kasno da se razvije u najboljeg USA centra (tek mu je 25 i poštede li ga ozljede ono najbolje ga tek čeka – jedini je problem što se muči s drugim najvećim ubojicom centara nakon škripavih koljena, stopalima).

Najranije 2015. bi nakon jedne sezone u NCAA u ligu trebala i dva nova generacijska asa – Jahlil Okafor i Karl Towns (već potpisao za Kentucky). Monroe, Cousins i Favors nisu centri, ali svaki bi na svoj način mogao nositi franšizu kao što to na neki način radi Horford. Uglavnom, liga je krcata kvalitetnim visokima i nije problem u tome što ih nema ili što nemaju talenta. Problem je što ih ozljede napadaju u puno većem postotku nego prije i tu bi se liga ozbiljno trebala zapitati nije li dijelom problem u režimima treninga, pripreme i uopće pretjeranog opterećivanja klinaca. S druge strane, jedan Walton nije nikada ostao u teretani duže nego je trebalo pa je svejedno završio karijeru puno ranije nego je trebalo, tako da ispada kako je na kraju riječ tek o čistoj sreći. Stoga nam ne ostaje ništa drugo nego držati fige i nadati se da ovakav brutalan niz nećemo više nikada doživjeti.

15 thoughts on “BIG MAN IS HARD TO FIND

  1. Super. Mojih par razmišljanja.

    Prvo, malo mi je blesavo Miami RingMercinaries karakterizirat očajnicima obzirom da na dva naslova zaredom. Drugo, korištenje ime a Gasol malo zbunjue jer mislim da će oba ove sezone igrat petice.

    Treće, ne slažem se sa konstatacijom da bi razvoj opisanih momaka bez ozljeda nadmašila generaciju petica devedesetih. Jednostavno, niti jedan od ovih modernih momaka pa čak ni Dwight nije imao usporediv set of skills sa onima iz 90tih: Hakeemov šut i dribling, Ewingov šut, Robinsonov dribling, Shaqove fiikalije. Nadalje, i drugi tier centra iz tih 90tih je bio blizu razine ovih nabrojanih ozljeđenika, npr. Zoe (ako i on ne spada u prvu kategoriju), ili Mutombo, Divac ili Sabonis. Ono što je potpuno zanemareno je učinak ozljeda na centre 90tih: Brad Daugherty je završio karijeru sa 29, a i Ralph Samson i Sam Bowie su mogli još bit bitni kontribjutori do sredine 90tih da ih ozljede nisu osakatile.

    Zaključno, mislim da nisu samo ozljede krivac što nema dominantnih centara. Što točno j nisam siguran, ali niti jedan od današnjih momaka nema kombinaciju fizikalija i tehnike ko ondašnji. Možda je razlog ome što se momci s fizikalijama razvijaju ko Shaq pa zanemaruju skills, no jednostavno nisu takvi specimeni.

  2. Odličan post, kao i uvijek. Nikada mi nije palo na pamet ovo o ozljedama centara koji su danas trebali dominirati.
    Bilo bi super kada bi jedan post posvetio odumiranju all-star dvojki, jer trenutno ih imamo samo četvero, od čega ih je troje na zalazu karijere (Kobe, Manu i Wade), a samo je Harden u primeu, dok nasljednike ne vidim

  3. Nizu ozljeda mogu se pridodati ACL-ovi raznih playeva posljednje 2 godine.
    Jel postoje ikakva šanse da se malo skreše broj utakmica, barem da se izbjegnu back to back tekme?

  4. @edin – ovo s očajnici stvarno nespretno zvuči pa sam dodao navodnike, ali naravno da sam pri tome mislio na potez, ne na njihovo stanje. jednako se nismo razumjeli ni oko usporedbi generacije – nisam rekao da bi ovi bili bolji, nego samo da bi tvorili jaču konkurenciju nego je bila u 90-ima. što se skillsa tiče, tu ne treba zanemariti da je Yao bio genijalan asistent s vrha posta preko kojega je išlo najviše akcija, odnosno da je i Bogut sličan profil all-round igrača. tako da ih definitivno ne treba podcijenjivati. a Oden je bio kompletan igrač, reći za njega da nije tehničar jer nema dreamshake je isto ko da kažeš za Russella da nije kompletan igrač jer nije mogao zabiti

  5. Dobar text, ali uopste niste pomenuli Pekovica iako je trenutno medju top 5 centara ligi… Takodje potpuno ste zanemarili Nikolu Vucevica, koji ima potencijal da bude vrhunski centar sto je pokazao proslogodisnjim partijama. Istina, kupio je brojke u slaboj ekipi, ali msm da ima svetlu buducnost, tako da vas molim sa ga ne stabljate u drugi plan. Pozz iz Crne Gore

  6. A moj Crnogorac, pa Peković je spomenut u postu, di gledaš. A to da je među 5 naj centara u ligi to valjda samo vi doli mislite i neka je tako, pošteno. Vučevića smatram za klasu slabijim igračem od Kantera i Valanciunasa, zato ga ne spominjem, sjajan je skakač i ubacuje zicere, ali nema igru za nositi momčad ni u jednom smjeru, dok je Kanter zvijer na niskom postu, a Jonas fantastičan obrambeni korektor, dakle imaju talenta za biti nešto posebno, a ne tek igrači s dobrim box score brojkama. Uostalom, tip je Rus rođen u Švicarskoj, čemu prema njemu gajiti simpatije?

  7. Nema veze Vucevic sa Rusijom… otac mu je igrao u Svajcarskoj pa se Nikola tamo rodio. Inace cistokrvni Crnogorac 🙂

  8. Auuuu al me uvredi za Vucevica, udaras na crnogorski ponos.. Videcete vi lad CG osvoji evropsko ove godine xD

  9. Da bre, djetic je 😀
    To je sin Bore Vucevica, clana one generacije Bosne koja je 1979. bila prvak Evrope, pa ako nas je genetika icemu naucila, to mu garantuje osecaj za kosarku i meku ruku.
    Ali buduci da se vec neko vreme zabavlja sa sestrom Sase Pavlovica, ne bih se kladio da ce ga naslednik prevazici 😀

  10. Neka vam svadja 🙂

    Prvo, Vucevic je iz Bara, a valjda je rodjen u Svajcarskoj. Sin je, kako rece Johan, Bora Vucevica. Majka mu je igrala rukomet, valjda. Uglavnom, cijela porodica mu je sportska. Sto se tice njegovih igrackih kvaliteta, najvise se slazem sa komesarom, odlican skakac, ali mu fali jos masu da bi usao u pricu vezanu za ovaj post. Takodje, smatram da je komesar bio malo pregrub kada je rekao da su Kanter i Valanciunas za klasu ispred. Trenutno jesu bolji, ali ne za klasu, pogoto ne Kanter.
    Vucevic je stvarno nevjerovatno disciplinovan, kako na terenu, tako i van njega. Pricao mi je drug koji je bio kondicioni trener Podgorice (dok je Vucevic igrao za Buducnost, za vrijeme lockout-a) da su ta dva tima dijelila teretanu. Dok su ostali izigravali NLB zvijezde 🙂 on je samo radio. Jednom, kad je ovaj moj drug koristio neku spravu sa nekim igracem, tegovi su bili pored, dosao je Vucevic i pitao ga: “Izvinite, mogu li da koristim ove tegova, ako vam ne trebaju”, dok drugi to samo uzmu.

    Sto se Pekovica tice, meni licno nije simpatican njegov stil igre (prilicno je jednodimenzionalan, snaga je najveca prednost, pregled igre ne znam da li postoji), ali se mora priznati da je zvijer. Jak je kao bik. Meni licno je npr M.Gasol za klasu ispred njega.

    I na kraju, sto se samog posta tice, jedva cekam da vidim sto ce da se desi sa Bynamom i Odenom. Velika enigma, ali se licno nadam da ce da se vrate u kolosjek.

    p.s. Screen-ov predlog za odumiranje all star dvojki zvuci fantasticno 🙂

  11. Samo da napomenem, kolko god da zvuci smesno, mislim da ce Pero Antic i Miroslav Raduljica imati itekako zapazene uloge ove godine u njohovim ekipama. Antic je vrhunski igrac, izuzetno srcan i vodja. 4/5 sa sutem, ima igru pod kosem i pokretan je. Dobar posao za Atlantu. Sa druge strane, gledao sam dosta utakmica Raduljicinih dok je igrao za FMP, posto sam bio u njihovoj skoli. Tad je bio ubedljovo najdominantniji igrac, 20/10 prosek cini mi se. Povrede su ga dosta unazadile, radi se o inteligentnom centru, ali je velika budala van terena.. Daj boze da uspeju…

  12. Zaboravljaš jednu bitnu stvar – za uspjeh je najvažniji kontekst. Pored svih visokih u Atlanti i Milwaukeeu jasno je da ovi igrači nisu dovedeni da bi im se dale minute, već da griju klupu.

    A šta se tiče CG na Euru – držim fige da ponove barem ono što su Makedonci. Šteta eto šta je Mirotić postao Španac, bili bi još jebeniji. I kako su to Rusi mogli dozvolit da Vucevic igra za CG?

  13. Hahahahhah ma kakav rus, crnogorski soko 🙂 Salu na stranu, Cg ima 3 dobra visoka igraca Pekovica, Vucevica i Dubljevica.. Medjutim problem nastaje kod trojke, gde je kralj splavova i propali talenat Dasic (ozbiljan alkos). O bekovima necu da pricam, imamo nekakvog crnca i mladog Ivanovica koji ima ogroman potencijal. Mozete napraviti nekav lost pred evropsko, cisto da napravite raspored snaga… Dok Srbija ako prodje i cetvrtfinale alal im vera. Sad samo sedim i razmisljam kakva bi bola Ex-Yu repka…. eeeeehhhhh kurvo sudbino

  14. Kad smo vec kod EURA… Bilo bi super procitat neki IOR rankings barem za prvih 20ak imena. Ne znam koliko je to lako realizirati i jesi li imao nešto takvo u planu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *