2012-2013 IOR (1-13)

Kako samo odavno izračunao sezonske učinke svih igrača, vrijeme je da ih prezentiram kroz klasično rangiranje uz napomenu da ću se potruditi dogodine do te mjere automatizirati sistem kako bi lista mogla vani već sa zadnjim danom regularne sezone. Ako nekoga treba podsjetiti kako nastaje IOR tu je ovaj post, ja se samo nadam da ću uspjeti dovoljno redovno objavljivati listu kako bi je završio prije Europskog prvenstva i kako bi se mogao u potpunosti posvetiti projekcijama iduće sezone koje će po prvi put sadržavati i automatiziran IOR, dakle neće se bazirati na podacima od sezone ranije već će pokušati predvidjeti budućnost koristeći se osnovnim prilagodbama poput minutaže, igračkog razvoja baziranog na godinama i stažu te konteksta.

1. LEBRON JAMES (HEAT), 178

Kako je pobogu uspio odraditi bolju sezonu od lanjske? Tako što je postao specijalist za tricu (prvi put preko 40%) i ostvario najbolje šuterske učinke karijere, sve to igrajući uglavnom izvan pozicije i služeći istovremeno kao prva pokretačka i prva šljakerska opcija. Čudo od igrača koje se još uvijek nalazi na vrhuncu snaga – izostanu li neplanirane komplikacije, na ovoj razini bi trebao igrati još barem 4 do 5 sezona.

2. KEVIN DURANT (THUNDER), 160

Već sam ga ranije isticao kao jednog od igrača koji je najviše napredovao što se tiče all-round učinka, posebice igre u obrani i asistiranja (ovom potonjem je pomogla i činjenica da je bez Hardena u blizini uglavnom on bio taj zadužen za kreaciju kada bi Westbrook otišao na klupu). To su ključni pomaci koji su ga doveli do Jamesove razine, sada definitivno možemo reći kako Durant zna činiti igrače boljima tako što ih stavlja u kvalitetnije situacije, a svakako treba spomenuti i podatak da je potiho odradio i najbolju šutersku sezonu karijere (prvi put je ušao u klub 50-40-90) usprkos svom povećanom teretu odgovornosti. Mislim, treba li naglašavati da imamo prilike gledati jednog od najboljih svih vremena i da to ne smijemo uzimati zdravo za gotovo?

3. CHRIS PAUL (CLIPPERS), 132

Druga sezona u Clippersima bila je skoro identična prvoj – gubio je nešto više lopti (što je bilo i očekivano obzirom da je lani to radio čak i za njega povijesno niskoj razini), ali i nešto bolje šutirao, tako da je jedina promjena manja minutaža po susretu (možemo misliti o Del Negru što hoćemo, ali treba mu priznati da je u onim čudnim rotacijama uspio sačuvati i Paula i Griffina za playoff).

4. DWYANE WADE (HEAT), 122

Iako se opet ozljedio u najgori mogući dio sezone (playoff, kada su svi promatrači toliko “fokusirani” da su spremni zaboraviti sve što je bilo prije, pa je Wade gotov treću godinu za redom, a Parker je bolji od Paula), Wade iza sebe ima još jednu odličnu all-round godinu. Realizatorski nikada bolju jer sada se toliko uživio u ulogu druge banane da točno zna gdje treba biti i što treba raditi (iako će taj nedostatak trice uvijek visiti Heatu nad glavom u kritičnim situacijama, što je u principu predivno i pokazuje zašto je košarka najbolja igra na svijetu – možeš imati najbolje pojedince, ali ako se ne slažu sistemski, nemaš momčad). Ovo ostalo je već hall of fame klasika all-round košarke – 5 asista, 5 skokova, 2 ukradene, 1 blokada i kvalitetna individualna i timska obrana. S tim da neki trendovi itekako ukazuju da atleticizam kopni – postotak blokada je ispod onoga u karijeri, što se nakon još jedne operacije koljena sigurno neće popraviti, a manjak eksplozivnosti definitivno se osjeća i u obrani gdje više nema energije u izlascima na perimetar nakon rotacija. To je osnovno obilježje obrane Heata koja si je mogla dopustiti rizik znajući da su Wade i James takve atlete koje mogu pokriti sve. Međutim, sada kada je Wade nepovratno usporen (ponavljam, dvije operacije koljena dva ljeta za redom) i kada je vrijeme da se Jamesa manje troši na ovakvim stvarima kako bi mu ostalo više energije u playoffu, očito je kako se treba okrenuti nešto klasičnijoj košarci u kojoj će reket čuvati centar, a ne franšizni swingmani. A kada smo već kod tog izraza, Wade dogodine sigurno bodovima pada ispod ove razine – smanjena minutaža i pad učinka uzrokovan ozljedama i godinama trebali bi ići ruku pod ruku i poprilično ga unazaditi zato što nema zaštitnu mrežu na koju su se dočekali ne samo Kobe, već i Drexler i Jordan prije njih, šut iz vana (mislim, igrati na razini na kojoj on igra sve ove godine s tricom ispod 30% i to ovu poziciju, to je stvarno nešto jedinstveno).

5. JAMES HARDEN (ROCKETS), 113

Iako sam lani istaknuo kako franšizni igrači dobivaju iznad 120 bodova, ono što je Harden izveo s rosterom Rocketsa jasno govori da se radi o takvom tipu talenta (drugim riječima, da ne uzimam u obzir prosjek ranijih sezona, Brada bi sigurno zadovoljio tezu o franšiznom talentu čak i teorijski, a taj teorijski dio smo obrađivali prošle godine). Dame i gospodo, najbolja dvojka iduće sezone (a vjerojatno i još mnogih budućih) je pred vama, a ima tek 24 godine. Uživajte.

6. TIM DUNCAN (SPURS), 106

Timmy je pod stare dane u najluđem mogućem trenutku odradio svoju najbolju blokersku sezonu u karijeri – već smo opjevali način na koji ga Pop koristi i koliko mu ta svježina u nogama znači, ali kada jedan inače sjajan bloker koji je zaustavljao skoro 5% akcija bananama u 36-oj godini taj postotak podigne za 1.5%, onda je jasno da mu kraj nije ni blizu. Od njega tako možemo očekivati još jednu Howardowsku sezonu u zaštiti reketa, a napadački pad ipak nije toliko drastičan da bi ga koštao bodova, šut s poludistance je oružje na kojem može živjeti dok god igra ovako sjajnu obranu.

6. BLAKE GRIFFIN (CLIPPERS), 106

Blake je nažalost trenutno u onoj fazi u kojoj se i šira i uža javnost više fokusiraju na njegove mane nego na vrline. Međutim, činjenica je da double-double mašine ne rastu na grani i da razlog zbog kojega on lani nije došao do svojih 20-10 nije nikakvo nazadovanje, već činjenica da ga je Vinnie držao na veteranskoj minutaži (igrao je oko 4 minute manje nego ranijih sezona). I u ovoj varijanti Blake je dokazao da samo kroz pick & roll i post-up akciju može odraditi posao, a uz to je odradio asistentski najbolju sezonu karijere (ovo je definitivno naj-podcijenjeniji dio njegove igre, kada uz jednog carinika lopte poput Paula uspijete ostvariti Gasolovski postotak asista onda je jasno o kakvoj klasi pričamo). Dakle, umjesto što se fokusiramo na manjak šuta, obratimo pažnju na činjenicu da ovakvu kombinaciju atleticizma, kreativnosti, snage i energije danas ne nudi nitko drugi na poziciji i da bi u nekim drugim rukama (Docovim?) ovo bio sasvim drugi igrač (manje post-up situacija, iako je u njima sjajan s onim arsenalom spinova, više cutova i giva & go akcije). Mislim, da ima šut s poludistance, onda bi već pričali o franšiznom igraču, a nije isključeno da će to i dodati i tako postati triple threat igrač.

6. DWIGHT HOWARD (ROCKETS), 106

Dwight je čak i u Lakersima drugi dio sezone odradio obrambeno na najvišoj razini, a kako će napadački sigurno naići na više razumijevanja u Houstonu i trenera i suigrače koji će mu pomoći da nešto zabije, najgora napadačka sezona u karijeri brzo bi trebala pasti u zaborav. Drugim riječima, iako ne znamo hoće li ikada više biti franšizni igrač, definitivno će nadmašiti ovaj za njega skromni lanjski učinak.

9. KOBE BRYANT (LAKERS), 105

D’Antoni ga je jahao poput trenera-početnika, izgubljen u pokušajima da uspostavi red u momčadi, što je dovelo do toga da je Kobe lani odigrao po minutama šestu sezonu karijere. Kako su Lakersi veći dio sezone igrali bez klasičnog playa, to je ostavilo traga na njegovom učinku asistenta, ali i izgubljenim loptama (o tome da Kobe kao primarni kreator ipak hrani prvenstveno sebe nećemo ovom prilikom, ali to je još jedan razlog zašto sistem baziran na kretanju lopte nije mogao uspjeti – bez Nasha i Gasola jednostavno nije bilo ljudi koji bi loptu vrtili). Obrambeno je pak Bryant odavno izgubio titulu franšiznog igrača, još uvijek može ganjati loptu ili stisnuti igrača, ali sudjelovanje u timskom konceptu kretanja zaboravite.

10. CARMELO ANTHONY (KNICKS), 103

Odradivši ukupno gledano najbolju šutersku sezonu u karijeri usprkos Bryantovskoj potrošnji lopti, Melo je odigrao možda i najbolju sezonu u karijeri. Naravno, to još uvijek nije dovoljno da bi nosio momčad na razini franšiznog igrača jer defanzivne brojke i dalje pokazuju da obranu uopće ne igra, što je u ovom kontekstu u kojem se nalazi bliže obruču još veći problem nego je to bilo prije dok je iza leđa imao dva potencijalna korektora. Najgore od svega, Melo ima potrebne fizičke predispozicije da bi skakao i bez problema izdržao kontakt s većinom četvorki, dapače, ali jednostavno ili ne zna ili ne želi raditi prljavi posao. Šteta, jer ono što pokazuje prema naprijed je izvan svih gabarita, tip je hall of fame strijelac.

11. RUSSELL WESTBROOK (THUNDER), 102

Russ je sezonu potpunog sazrijevanja okrunio ne samo odličnom kombinacijom kreacije za sebe i druge koja uključuje nikada bolji šut i nikada manje izgubljenih, već i izuzetnim napretkom u obrani što je najviše vidljivo u načinu na koji brani pick & roll. Naravno, i dalje će se događati situacije u kojima će dozvoliti da mu se netko ušeta iza leđa, ali akcije s loptom brani na visokoj razini, što je i najbitnije obzirom na poziciju koju igra i da isključivo brani druge jedinice. Dakle, atleticizam i fizikalije su konačno stavljene u puni pogon, a to sve skupa znači da danas doslovno više nema razlike između njega i Rosea koji je do nedavno imao prednost upravo na račun all-round kvaliteta.

12. DERRICK ROSE (BULLS), 100

Za izračun sam se koristio prosjekom zadnje dvije sezone uz maksimalan broj negativnih bodova zbog propuštenih utakmica, s tim da bih ovom prilikom napomenuo kako ću za projekciju iduće sezone uzeti nešto pozitivniju verziju, s nešto manje negativnih bodova za broj propuštenih utakmica. Uostalom, tko zna, Rose još ima prostora za napredak i ako atletski potencijal nije usporen, možda odigra i bolju košarku nego do sada. A možda i ne.

13. KEVIN LOVE (WOLVES), 100

Ovosezonski učinak uzet je u obzir, ali ne sa 66% već s 33% zbog nedovoljnog broja utakmica (što je pak povuklo i popriličan broj negativnih bodova tako da ću i za Lovea kao i za Rosea u projekcijama koristiti puno povoljniju ocjenu), s tim da za njega znamo da će se sigurno vratiti u top formu nakon ozljede koja ipak nije ni približno ozbiljna kao Roseova. Međutim, opasnosti od ozljeda uvijek postoje, a i Wolvesi će ove godine imati nešto više opcija pa je pitanje hoće li imati isti volumen lopti kao i prije ili će malo više morati posvetiti radu pod koševima.

31 thoughts on “2012-2013 IOR (1-13)

  1. Haha, to je to! Počeli su IOR rankinzi.

    Iskreno, začudilo me koliko je Durant doša blizu Jamesu, iako je ovi odigra nenormalnu sezonu. A još nevjerojatniji je rating Timmya! Pa to je strašno. Prije dvi-tri sezone ga svi otpisali (i ja), a on se pomladi 🙂

    Wade će past, ali tu dolazi Harden. Još kad malo popravi obranu (a nema razloga zašto ne bi), bit će br.3. Također, Blake Griffin je franšiza, nema dileme. Popravlja obranu konstantno, a njegova napadačka inteligencija je bez premca. I onda svatiš da bi dogodine Clippersi, dugo godina najlošija franšiza, mogli imat dva top5 igrača :O

    Kobe će past, a Rose dokazat da je bolji od Westbrooka.

  2. Možda se i Perko popravi dogodine.Stiže info da intenzivno radi na napadačkom arsenalu.

  3. Oces pravit IOR za neke povjesno dobre sezone tipa james 2009.i playoff njegov 2009 koji ide preko 200 sigurno.

  4. Dobro kažeš da je Durant potiho uša u klub, uopće nisam skužija, a to mi je jedna od omiljenih pizdarija.

  5. Nije mi jasno kako su Dwight, Blake, Harden i Wade imali bolju sezonu od KObea … Statistički gledano, odigrao je jednu od najboljih sezona u karijeri. Dobro, Kobe igra lošu odbranu zbog godina i skoro uništenih koljena ali Harden, iako 10 godina malđi, je igrao još lošiju odbranu od Kobea. Čovjek koji je skoro čitavu sezonu nosio napad Lakersa pored onog panja Howarda nikako ne može biti tek treći SG lige.

  6. ja sam se samo nadao da ćeš prije rankinga za novu sezonu napisati nešto o nestanku klasnih SG-a (nastavno na tekst o nestanku franšiznih centara)…ispada da ih se može nabrojati na prste jedne ruke (s tim da je Kobe ionako proizvod 90-ih)

    vezano uz to, neko je negdje napisao da se ta pozicija danas ionako ne zove SG nego 3&D 🙂 (čast iznimkama)…

  7. @VoodooChild – ti naravno možeš vjerovati u što želiš, a moje je samo da istaknem krive podatke – po nijednoj relevantnoj mjeri za obranu (+/-, synergy, pa čak i obične stop brojke) Harden nije igrao “još lošiju odbranu od Kobea”. To je tek izmišljen podatak, stvarnost kaže kako je Harden, iako rupa, duplo bolji obrambeni igrač od Kobea.

  8. Nije istina da je po synergyu Harden bolji za duplo u obrani po tim relevantnim mjerama već je situacija poprilično drukčija a to se može provjerit ako se otiđe na tu stranicu.
    James Harden-On Court–Opponent ORtg 107.4,
    James Harden-Off Court-Opponent ORtg 103.2,što je razlika od +4.2 dok je Bryantu ta ista razlika +4.3,tj.neznatno lošija.jedino što harden ima malo bolje stop brojke.Obrambeni PER sad trenutno ne mogu vidit jer je stranica 82 games trenutno nedostupna ali meni a vjerujem i većini ne stoji izjava
    “stvarnost kaže kako je Harden, iako rupa, duplo bolji obrambeni igrač od Kobea.”
    Ja bi reka da su oni podjednake rupetine i da ih malo toga razdvaja.

  9. Pošteno, “malo bolje” je definitivno epitet koji pristaje situaciji – bitno da je i ovim dokazano kako je mit da je Harden gori obrambeni igrač od Kobea

  10. Meni je zabrinjavajuće što se Hardenova obrana uopće uspoređuje s tridesetpetogodišnjim Bryantom, te što ispada da je samo “malo bolji” defender.

    Jedna stvar mi ide na živce. Paul uvijek i svugdje ispada treći igrač lige i najbolji plej, a u karijeri je dobio svega dvije serije u doigravanju. Jednu u NOH-u protiv Mavsa i kasnije su imali match loptu pred svojim navijačima protiv Spursa u sedmoj, te protiv Medvjeda onu famoznu divlju seriju u 11/12 sezoni. Ovo je sve meni premalo za igrača koji je u vrijeme Hornetsa imao jako dobru petorku, te sada po ovim izračunima top 3 visoka igrača u ligi.
    S druge strane, neki popularni jebivjetri lige tipa Melo i Josh Smith imaju puno više uspjeha u doigravanju.

  11. Donekle utemeljena kritika Paula koja samo potvrđuje da je pozicija playmakera najmanje važna ako ciljaš na vrhunski rezultat. Paul je eto jedan od najboljih svih vremena po učinku, a svejedno ne može čuvati nikoga bitnoga kada se lomi utakmica, uhvatiti ključni skok ili zaštiti reket.

    Ali, razlog zbog kojega nije potpuno utemeljena leži u tome da dva top 5 igrača u košarci ne donose uvijek vrhunski rezultat, uostalom sjeti se da je i Jamesu i Wadeu koji su miljama daleko najbolja kombinacija zadnjih godina trebala godina uigravanja. Blake tako ne sakriva Paulove mane jer nije vrhunski defanzivac, dapače dalo bi se govoriti kako Paul i smeta Griffinu jer vrti 25 od 30 akcija.

    Slična stvar vrijedi za Duranta i Russa, obojica su više napadači nego defanzivci koji pomažu jedan drugome tako što si otvaraju prostor za lakšu realizaciju, ali ne može se reći da se idealno poklapaju zbog činjenica da su obojica vanjski igrači.

    Naravno, ovo je teoretiziranje, uvijek je bolje igrati s talentiranim suigračem nego drvetom, ali baš zbog kompatibilnosti mogla bi sjajno funkcionirati kombinacija Howard-Harden, Dwight je točno ono što treba Hardenu da mu sakrije obrambene mane, a Harden je upravo koliko treba nesebičan i sposoban stati u stranu kako bi izvukao nešto u napadu od Dwighta, dovoljno da se ovaj osjeća sigurnim (to Kobe, zarobljenik vlastitih stavova o tome kako bi se košarka trebala igrati, nije mogao jer je prvo htio podrediti Dwighta da bi ga prihvatio).

  12. Možda je Paul egomanijak u rangu Kobea, bar se tako prezentira kroz zadnje 2 – 3 godine na terenu i van njega. Nema mi drugog objašnjenja jer košarkaški sve odrađuje na top nivou, a sadašnja momčad je jako dobra (jeste, fali još jedan visoki ali svaka ekipa ima neki feler). Opet, Parker ga je napljuskao u međusobnim susretima od kada je u Clippersima (možda nebitno, ali meni svakako zanimljivo)

    Thunderi su mi neshvatljivi u potpunosti, sve naopako napraviše u zadnje dvi godine. Ne znam što Durant nije već jučer krenuo razvijat leđnu tehniku i post igru (James mu je najbolji primjer) jer bi njemu zasigurno trebalo manje vremena nego Ibaki da to usavrši.

  13. Bi li rađe gradio ekipu oko nekoga tko je vrhunski strijelac/scorer a u ostalim segmentima je labilan npr.Anthony ili oko nekog solidnog strijelca i all round mašine u nastajanju npr. George?

  14. Sve ce to past u vodu kad krene sezona i D-Rose naguzi vrucinu i pokaze tko je MVP i najbolji igrac lige,samo se toplo nadam da mu u finalu dođe ta strasna Oklahoma i da ih pometu,da ocita lekciju anoreksicaru,kao 2 igrac lige a ima jednu elitnu vjestinu,i cim skupi vise od 3 asista u prosjeku odma ga se preuvelicava kao kreatora,o obrani da ne pricam,smijesno.

  15. Meni nije u cilju da se svađam s tobom Gee, samo znam da sam na par stranica u toku sezone čitao da je Hardenova odbrana lošija od Kobeove 😀 Naravno da si ti bolji stručnjak za košarku od mene, ipak si gledao mnogo više utakmica 😀 Samo mi je eto malo zapalo za oko, po mom mišljenju, preniska pozicija Kobeu 🙂 Pozdrav 😀

  16. Ma kakvo svađanje, to je gađanje argumentima – ako nešto tvrdiš, onda potkrijepi, to je cijela poanta. Nema smisla nikoga vrijeđati u stilu ovog seljačine što se potpisuje s Gazda koji pljuje po Durantu s takvim “argumentima” da ću ga sa zadovoljstvom doživotno isključiti s ovih stranica.

    A i svi ostali kojima danas nisu objavljenji komentari (a nažalost ima vas previše) poruka ovim putem – dok ne naučite komunicirati bez pljuvanja po tuđem mišljenju i posebice po igračima, nemate ovdje što raditi. Nije ovo komercijalni sajt pa da svaki drkađija može izvalit što ga je volje bez posljedica, ovo je moja kuća i ako želite prijeći prag onda to napravite kao polu-civilizirana stvorenja.

  17. @ mentalist – i jedno i drugo ima svoje prednosti, poanta je da ni s Anthonyem ni s Georgeom nisi nigdje ako ne posložiš ostatak kako treba.

  18. @gee to je upravo i moje razmišljanje.ima svojih prednosti ali nije to TO.

  19. Gee jel mi možeš odgovoriti na pitanje s prošlog posta agent six zeros u vezi Royca Whitea ?

  20. nadovezo bih se na odgovor mentalist-u, gee koja po tebi 4 igraca bi bila idealna za georga a koja za anthonya (stim da ekipe sa njima imaju dobre sanse za naslov), čiju četvorku je lakse okupiti taj je bolja opcija za graditi ekipu oko njega… hvala

    ostali, trebamo biti zahvalni gee-u sto nas uveseljava ovakvim clancima, a to sto nasi miljenici nisu ondje gdje bi mi zeljeli biti to je sasvim druga stvar, ili smanjite apetite ili promjenite miljenika, druge nema xd

  21. Nema li George zapravo 4 gotovo idealna igrača oko sebe u Indiani? Sad da je umjesto Stephensona ili Grangera neki kreator poput Gordona recimo vjerujem da bi još bolji i da bi ga se rasteretilo kreacije i izgubljenih.Ali to je već što bi bilo… 😀

  22. Ja imam ‘vakve tajice ko Kevin. Šta misliš lasto, koji je ovo broj tenisica? 58? 59?

  23. @Giants
    Lakše je okupiti četvorku oko najboljeg strijelca jer je legitimnu 1.opciju u napadu najteže za naći.Sve ove druge stvari se daju nekako pronać po prihvatljivoj cijeni ali klasnog strijelca teško jer ne rastu na grani.Prema toj tvojoj sugestiji o tome čiju je četvorku lakse okupiti taj je bolja opcija za graditi ekipu oko njega onda je definitivno lakše graditi oko Mela.

  24. @mentalist kad se tako pogleda, upravu si… strasno me zanima koji su to igraci za jednog i drugog uz digresije sa argumentima kako nam to Gee uvijek servira… Gee cekamo te … xd

  25. @ Jeffrey – U vezi Whitea, samo znam da White zna Hinkiea iz Houstona i da je to glavni razlog što nije radio probleme oko tradea. Sixersi su bili voljni riskirati jer su ga dobili besplatno i to na jednu godinu jer treća i četvrta nisu garantirane, a ionako nemaju pametnijeg posla ove godine nego riskirati, ali tip je davež koji je koncentriran na sto drugih stvari osim košarke (što apsolutno nije loše za njega, ali ga čini nezanimljivog nama koji pratimo NBA, mislim očito će znati ove garantirane milijune potrošiti bez da se previše uzbuđuje oko toga što ne igra) i koji ni ove godine neće mijenjati ploču vezano uz svoj strah od letenja.

    @ giants/mentalist – Naj četvorke za George i Mela? Paul, Harden, West i Dwight, jel može ta 🙂

    George već ima gotovo idealnu postavu oko sebe, fali im samo dvojka (George je prirodni SF, valjda se neće vraćati na SG povratkom Grangera), odnosno da umjesto solidnih Hilla i Hibberta imaju klase tipa Conleya ili Gasola, dakle nešto više talenta. Ali strukturno gledajući, Pacersi su napravili gotovo besprijekoran posao – uostalom, imaju šanse protiv Heata, dakle imaju i šanse za naslov, zar ne?

    Knicksi su dobro mislili s Melom i Chandlerom, ali problem je što su im sve ostalo igrači zadatka plus su napravili onaj nepotreban potez s Amareom kojim su zasrali motku. Uglavnom, da Melo ima Hilla i Westa uz Tysona i Smitha umjesto Amarea i Feltona i on bi se borio za prsten jer bi ova momčad imala šampionsku obranu (plus, ovo uopće ne djeluje kao nešto što je nemoguće okupiti).

    Jasno, ja bi ga koristio na trojci jer s njim na četvorci, usprkos još boljem napadačkom učinku, nemoguće je složit solidnu obranu.

    Nekakav zaključak? Do strijelaca poput Mela je teško doći, ali nije lako naći ni onakve ratnike kao što je George kojega ne zaboravimo tek čeka razvojni put, dok je Melo na vrhuncu i znamo koji mu je maksimum. Iz tog kuta gledano, možda bi da sutra krećem radije birao Georgea, ali, ako radimo eksperiment u vakumu, samo ne jednu sezonu po trenutnom talentu, onda bi naravno uzeo Mela zbog toga što znam da ću od njega dobiti vrhunski napadački učinak svaku večer – tip nije propustio playoff nikada, plus samo je jednom imao momčad ispod top po napadačkom učinku (preklanjski New York gdje ga Woodson još nije koristio kao stretch opciju i gdje je bilo previše Amarea), to nisu slučajni podaci, on je jednostavno toliko dobar strijelac da garantira top 5 napad sam po sebi, a time i playoff.

    @ dzoni – Pekov ugovor pošten – Wolvesi su dobili što su htjeli, 12 milja po sezoni, Pek je dobio što je htio, 60 milja ukupno, jedino su morali pronaći kompromis – Wolvesi su tako dali godinu više nego su htjeli, Pek je uzeo 3 milje manje po sezoni nego je želio.

  26. hvala gee, kako bi sve bilo ljepse za ny da Glen Grunwald zna hrvatski i ponekad navrati na ovaj blog xD

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *