2012-2013 IOR (120-155)

120. TAJ GIBSON (BULLS), 49

Lagani pad u odnosu na prošlu sezonu vezan je isključivo uz činjenicu da je bez Asika u blizini nosio puno veći teret u čuvanju reketa, tako da mu obrambeno-skakački učinci nisu bili na ranijoj spektakularnoj razini. Ali, kao prvi visoki s klupe, usprkos tome što na petici nije ni upola dobar obrambeno kao na četvorci, ovakav igrač čisti je luksuz.

120. ENES KANTER (JAZZ), 49

Kanter je u prvoj godini u limitiranim minutama pokazao izuzetan potencijal u obrani i skoku, a u drugoj sezoni je to potvrdio dodavši i izuzetne napadačke postotke za ovako mladog centra. Ukratko, samo nebo je granica u ligi u kojoj su centri koji igraju u oba smjera rijetkost.

120. GREIVIS VASQUEZ (KINGS), 49

Povećanu minutažu je iskoristio da se nametne kao play s NBA pedigreom, iako je učinkom ostao taman na granici između iskoristivog startnog playa (previše je rupa u njegovoj igri, posebice u obrani) i sjajnog back-upa (izuzetan pick & roll igrač sa solidnim ulazom i šutom).

123. TREVOR ARIZA (WIZARDS), 48

Iako je iza njega još jedna sezona u kojoj ga ozljede nisu mazile, Ariza se opet potvrdio kao izuzetan stoper na perimetru i sve bolji šuter. Tek ulazi u zrelu fazu karijere i spoji li par sezona bez ozljeda, može opet postati dio NBA svakodnevnice.

123. CHAUNCEY BILLUPS (PISTONS), 48

Kao mentor će teško biti od velike koristi obzirom da je upitno hoće li ikada moći spojiti nekoliko mjeseci košarke bez potrebe za medicinskom pauzom. Kada je na parketu, još uvijek je u stanju pomoći, ali sve manje kao kreator.

123. ROBIN LOPEZ (BLAZERS), 48

Uz pomoć minuta i hrpe akcija koje su bivši Hornetsi vrtili za njega nametnuo se kao solidan NBA centar (a ne treba zanemariti ni što je po prvi put u karijeri odigrao sezonu u komadu). Teško može ponoviti sličan učinak u Portlandu gdje će od njega ipak isključivo tražiti da obavlja prljave poslove, ali, da je koristan član rotacije pod košem kada je spreman, više nije sporno.

123. TRISTAN THOMPSON (CAVS), 48

Solidan atleta koji je razvio solidan repertoar poteza u postu i koji bi dodatkom šuta mogao biti četvorka budućnosti Cavsa. Što nas još jednom tjera da se pitamo kako ti ljudi određuju koga će draftati i zašto?

123. MARTELL WEBSTER (WIZARDS), 48

Konačno zdrav nakon 4 sezone kalvarije, Webster je odigrao košarku života u 3&D roli. Kompletni swingman sposoban jednako solidno igrati na obje bočne pozicije, trebao bi nastaviti u ovom ritmu ako ostavi ozljede iza sebe – usprkos popriličnom stažu, tek mu je 26 godina.

128. GERALD HENDERSON (BOBCATS), 47

Trebalo mu je četiri godine, ali Henderson je konačno dodao solidan šut svom repertoaru pretvorivši se tako u dovoljno dobrog strijelca za popuniti poziciju dvojke u startnoj petorci NBA momčadi. Energija i radna etika nikada nisu bili upitni.

128. ANDRE MILLER (NUGGETS), 47

Bez Karla njegova uloga više sigurno neće biti tako značajna, ali i dalje ostaje jedan od boljih back-up playeva u ligi sposoban voditi napad u svim situacijama.

128. EMEKA OKAFOR (WIZARDS), 47

Zdraviji nego inače, Okafor je pomogao da Washington ima jednu od boljih obrana u ligi. Ključ je dijeta, očito se odlučio riješiti viška kilograma i mase zbog kojih nema onu kvalitetu u čuvanju sredine, ali je puno pokretniji igrač koji, što je najvažnije, puno manje opterećuje svoja koljena. U napadu je naravno i dalje ovisan isključivo o drugima.

128. TAYSHAUN PRINCE (GRIZZLIES), 47

Promjena atmosfere nije mu godila, u Memphisu je razotkriven njegov pad kao atlete, time i korisnog igrača jer bez nogu jednostavno ne može kompenzirati manjak šuta. S 33 godine na leđima, nastavak pada je neizbježan, time i pretvaranje u hodajući ugovor.

128. RICKY RUBIO (WOLVES), 47

Super stvar je da postoji njegova drvena ruka, pa tako i Rondo u odnosu na nekoga može izgledati kao Larry Bird što se šuta tiče. Mislim da detaljne analize nisu potrebne jer je svatko tko iole prati ligu dobro upoznat sa situacijom – Ricky ne zna šutirati, njegove brojke su jednostavno užasne (lako što ne može zabiti tricu, nego ne može realizirati ni ulaz) i dok se to ne popravi na barem podnošljivu razinu teško će izaći iz zone graničnog startera. Dodaj na to još i ozljedu zbog koje mu je druga sezona bila identična prvoj i jasno je gdje leži glavni razlog nikakvog napretka u odnosu na rookie godinu. Njegov IQ je vanserijski, igra u obra smjera (barem se trudi – Rubio nije atleta koji bi se ikada mogao razviti u iznadprosječnog braniča na poziciji krcatoj kvalitetnim strijelcima), tako da svakako ima temelje za postati puno bolji igrač, ali, dok god ostvaruje ovakve postotke u najvažnijem segmentu igre, nijedna objektivna analiza ne može ga smatrati ozbiljnom opcijom.

133. ARRON AFFLALO (MAGIC), 46

Solidan 3&D igrač koji zna spustiti loptu na pod, ali je za vašu momčad bolje da to radi što manje – kao što je sezona u Orlandu pokazala, čim od njega tražite više kreacije i čim ga stavljate u manje spot-up situacija, realizatorski postotci tonu. Light verzija Wesa Matthewsa.

133. BRADLEY BEAL (WIZARDS), 46

Odlična rookie sezona, posebice obzirom na ozljede. Kada u prvoj godini u NBA s tek 19 godina na leđima gađate tricu s 39% usprkos ne baš sjajnom kontekstu, onda je jasno da za vas nema zime.

133. ANDRAY BLATCHE (NETS), 46

Oslobođen Washingtona (a i oni njega), Blatche je lani izgledao kao onaj stari igrač što se talenta tiče, samo puno ozbiljniji i puno koncentriraniji na zadanu rolu. Nikada neće biti obrambeni as, jednostavno nema takav stil igre i karakter kojima bi bio od koristi u rovovima, ali da će zabiti svoju kvotu koševa i uhvatiti svoju kvotu skokova, u to nema sumnje.

133. ERIC BLEDSOE (SUNS), 46

U još uvijek limitiranim minutama Bledsoe je pokazao ogroman šuterski napredak i minimalan playmakerski, što znači da je kao startni play još uvijek pod upitnikom, ali ne i kao koristan NBA igrač uže rotacije (praktički, nakon lanjske epizode teško ga je zamisliti kao išta manje od idealnog šestog igrača). Dapače, Bledsoe je u stanju igrati pozitivnu obranu na poziciji, što bi ga moglo promovirati i u startera, jasno u nekakvom sistemu u kojemu se od playa traži da igra isključivo 3&D rolu. Opet, toliko je dobar slasher da nije isključeno kako može postati i adekvatan razigravač, što će u Sunsima definitivno imati vremena pokušati.

133. DEVIN HARRIS (MAVS), 46

Dobru sezonu u ulozi trećeg beka poremetile su kao i obično ozljede, ali, izbjegne li neke veće probleme (u što je ipak teško vjerovati, nakon svih problema njegovo tijelo sigurno je puno starije od ovih 30 godina) Dallas može računati na jednog do najboljih back-up playeva u ligi, čovjeka dovoljno raznovrsnog da može odigrati sve što se od njega traži.

138. DARREN COLLISON (CLIPPERS), 45

Idealna zamjena za Bledsoea, Collison je također limitirani razigravač koji gleda prvo svoj šut, što će idealno doći za drugu postavu Clippersa, ali i za one trenutke kada je Griffin na parketu bez Paula (tada će jednostavno moći vrtiti igru preko njega dok će Collison glumiti running backa i juriti prema sredini nakon Blakeova dodavanja).

138. OJ MAYO (BUCKS), 45

U Dallasu je dobio minute i volumen, ali nije ih iskoristio za išta više od standardnog učinka. Jednom kada su ga obrane prokužile, Mayo je ostao bez rješenja, pretvorivši se u drugom dijelu sezone u spot-up igrača. Što jasno govori da je i kao kreator ograničen na ulogu protiv drugih postava i nešto slobodnijih struktura obrana. Ali, dok gađa tricu preko 40%, vrijedi mjesta u rotaciji.

138. JASON TERRY (NETS), 45

U Bostonu nije bio toliko problem u manjku minuta koliko u manjku akcija (uglavnom je služio kao mamac), ali, bez obzira na sve, dok god gađa između 35% i 40% za tricu može biti koristan igrač. U Netsima možda dobije i poneku minutu kao razigravač, što bi dodatno trebalo zaustaviti propadanje.

141. ELTON BRAND (HAWKS), 44

Napadački učinak mu je danas praktički nebitan, ali obrambeno i dalje drži svoje. Karijera člana top 8 rotacije je gotova, ali kao četvrti ili peti visoki još uvijek može pomoći.

141. JEREMY LIN (ROCKETS), 44

Lin može nabiti brojke ako mu stavite loptu u ruke svaki napad. U Houstonu je lopta s razlogom kod Hardena. 3&D aspekti Linove igre nisu dovoljno dobri da se uklope u takav scenarij. Ergo, Lin je sjajno rješenje za back-up playa.

141. RODNEY STUCKEY (PISTONS), 44

Slično kao i Lin, mora imati loptu u rukama da nabije brojke. Zbog manjka kreativnih bekova u Detroitu, to mu je uspjelo do neke granice i prošle sezone. Ali, stvar je jasna – ako se morate osloniti na igrača bez ijedne vrhunske vještine poput njega kao top 3 opciju, niste ozbiljna momčad.

144. PATRICK BEVERLEY (ROCKETS), 43

Bolji šuter, bolji atleta i bolji terijer od Lina. Ukratko, ima sklop vještina koji se puno bolje uklapa uz Hardena iako ne donosi ništa veću razinu talenta od Jeremya.

144. SPENCER HAWES (SIXERS), 43

Solidan skakač sposoban vrtiti loptu u napadu i zabiti šut s poludistance. Nažalost, ujedno i toliko užasan čuvar obruča da sve te dobre strane prema naprijed bivaju anulirane u ozbiljnim minutama.

144. JJ HICKSON (NUGGETS), 43

Skače, zabija i čine boljim svoju statistiku, ne i momčad.

144. JONAS VALANCIUNAS (RAPTORS), 43

Usprkos ozljedi i neiskustvu u rookie sezoni pokazao da košarku ima u malom prstu – izuzetno tehnički potkovan napadač raznovrsnog repertoara i dovoljno meke ruke da jednoga dana bude nasljednik Ilgauskasa, ali, ono što je najvažnije je količina energije koju ulaže u obranu. Doduše, lani je to uglavnom rezultiralo hrpom pogrešnih rotacija i nepotrebnih faulova, ali s iskustvom će se i to ispraviti.

148. WILSON CHANDLER (NUGGETS), 42

Karl mu je oživio karijeru promoviravši ga u lažnu četvorku – kao swingman Chandler je bio pristojna 3&D opcija sklona mentalnim pogreškama, ali sa sposobnošću da po potrebi igra još jednu poziciju osigurao si je interes mnogih još dugi niz godina.

148. LUIS SCOLA (PACERS), 42

Scola je napadačka klasa kroz koju će Pacersi moći vrtiti napad dok je David West na klupi i to je za ovu momčad neprocjenjivo. Istina, njegova obrana nikada neće biti na potrebnoj razini (tu prije svega mislim na playoff košarku), ali čovjek koji može skočiti, podvaliti asist i uz to ima desetak rješenja u reketu vrijedi zlata. Plus, kao odličan šuter s poludistance Scola se uvijek može uklopiti i u nešto skromniju ulogu. Ukratko, u poznim godinama konačno je završio u situaciji u kojoj se od njega neće tražiti ništa više od onoga što može dati, što znači da bi mogao igrati svoju najbolju košarku još tamo od 2009. kada je bio jedan od boljih igrača Rocketsa.

148. MARCUS THORNTON (KINGS), 42

Marcus Thornton je bek-šuter i to je manje-više to. Čovjek nema savjest otprilike kao ni JR Smith, a otprilike je i jednako dobar u kreiranju šuteva za sebe (uzimanje istih da ne spominjem). Razlika je samo u dvije stvari – Smith ima idealne fizikalije za swingmana koje mu olakšavaju život u svakom pogledu u ligi u kojoj su atleticizam i fizikalije svetinja, plus uvijek je bio dio rostera koji su se borili za nešto (Nuggetsi, Knicksi) za razliku od Thorntona koji još nije zaigrao u playoffu i koji je dijelom i zbog toga često ignoriran od strane šire javnosti.

151. LANCE STEPHENSON (PACERS), 41

Pacersi su uspjeli njegovu energiju usmjeriti u obranu, dobivši tako solidnog stopera i podizača energije iz igrača kojem je malo nedostajalo da postane izgubljen slučaj. Stephenson je svojevremeno bio legenda srednjoškolske košarke i trpao je lakoćom na toj razini, ali budućnost mu ovisi o tome koliko će postati pouzdana 3&D opcija (šut mu je sve bolji) i koliko će naučiti kontrolirati divlju stranu (i dalje obožava kreirati iz ulaza, ali omjer izgubljenih lopti i asista jasno govori da bi mu bolje bilo potpuno se posvetiti životu na perimetru).

151. DORELL WRIGHT (BLAZERS), 41

Spot-up specijalist dodatno zanimljiv zbog mogućnosti da igra lažnu četvorku.

153. RAYMOND FELTON (KNICKS), 40

Dovoljno brz da baci poneku povratnu, dovoljno sposoban da vrti pick & roll i dovoljno dobar šuter da zabije poneku tricu – to je ukratko opis kralja prosječnosti, čovjeka koji čak i doslovno s ovih 40 bodova drži crtu razdvajanja između playeva za popunu petorke i back-up talenta (s tim da je obzirom na godine i konstituciju i sam sve bliži ulozi back-upa).

153. MICHAEL KIDD-GILCHRIST (BOBCATS), 40

Doda li ikada šut, mogao bi postati ozbiljna opcija zbog izuzetnih fizikalija i fantastičnog prvog koraka koje malo koja trojka u ligi može braniti. MKG je kvalitetan dribler, problem je samo što mu nitko ne otvara prostor za ulaze jer se nitko ne boji njegova šuta. Tako da je do sada najveća njegova vrijednost skrivena u izuzetnom skoku za poziciju i energiji koju ulaže u obranu.

153. STEVE NOVAK (RAPTORS), 40

Novak je u ligi samo iz jednog razloga – zabija trice preko 40% zatvorenih očiju. Obrambeno je sasvim pristojan sistemski igrač, posebice kada igra na trojki gdje ne dolazi do izražaja manjak mišića, a onaj vezan uz manjak eksplozivnosti puno je lakše sakriti s dva visoka iza leđa.

4 thoughts on “2012-2013 IOR (120-155)

  1. Ma nu, nema ni one hit wondera Barnesa. Je sistem ne voli polu scorere, ja ne volim ovi sistem 🙂

  2. Evo baš gledan za brata Perka statse i mogu reć da je to legenda kakva odavno nije viđena.
    Super PER legendarnih 6 punata.Više imaju 85-90 % slavodobitnika Alke od naše legende.
    WS/48 .062 a prosjek je .100, s tin da ws nagrađuje one koji igraju u boljim ekipama.Sad zamislite šta bi to bilo kad bi naš junak igrao u nekoj ekipi iz donjeg doma.(morali bi izmišljat novu formulu jer ne bi bilo moguće izračunat koliko bi otišlo u minus).
    net +/- za divno čudo se kreće oko nule šta je enormno postignuće(to je tako kad igraš s Durantom i Wessom u petorci) dok je u playoffu s ozljedom Wessa ta brojka otišla u sibirskih 18 ispod ništice.Koji jebeni car,obožavan ga!!!
    Njegove negativne vještine u napadu i nije potrebno naglašavat jer protivnički igrači biže od njega ka da kugu ima pa se igra 4 na 5 na jednom kraju parketa a nerijetko i 4 na 6(toliko je loš).
    Kažu ljudi legendin forte su obrana i skok(obrambeni) 😀
    E sad prosjek DRR(defansive rebound rate) od ovih centara šta igraju 25+ minuti je 22.7% a Perkov 19.4%(što reći osim već sad se priupitati u kakvoj su to vezi Scotty i naša legenda).Obrana mu je najbolji dio njegovog već sad historiskog talenta.DPER tu negdi s prosjekom obrambeni +/- vrlo dobar (najbolji aspekt njegove igre što govori da IQ posljednji nestaje .Stop brojke prosječne.
    I sad se nameće pitanje što Brooks ima od toga da je Perkinjo posta nezamijenjiv(da dođe Shaq iz primea opet bi mu legenda startala)???
    Jesu li ljubavnici,je li Presti vidi šta mu se događa,da legenda šteti ekipi u svojoj enormnoj minutaži 25+ minuta?
    Je li Durant toliki papak da još uvik nesmi pisnit na sad već legendarne izjave tipa on je vođa,on je stariji,puno nam znači u našoj thunder obitelji(koliko san to puta čuja?)ima prsten,zna kako je to osvajat naslov,naš zaštitnik,fejk motherfucker(neznan tko ga se priplaši nakvog pogrbljenog i lažno opasno namrgođenog).
    Dok u paketu ljubavnici Scotty i Perk ne odjebu iz OKC-a za Duranta naslova biti neće na moju veliku žalost!!!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *