TRES!

KNICKS @ BULLS

Iako je sezonu otvorio niskom postavom u lanjskom stilu, s Feltonom kao spot up opcijom i Melom pod košem, Woodson se dužini Bullsa na svim pozicijama morao suprostaviti s više centimetara, što je rezultiralo uvođenjem Bargnania umjesto Prigionia u petorku. Tu dužinu Woodson je dodatno naglasio i brzim stavljanjem Artesta na parket umjesto Shumperta kako bi izbjegao ulaze i post up akcije Butlera i Denga koji su itekako sposobni koristiti mismatch na boku. Najluđe od svega, ta postava s Feltonom, Artestom, Melom, Bargnaniem i Chandlerom djelovala je skroz ok zbog ritma utakmice i stilskih sličnosti protivnika – ni jedna momčad ne voli trčati, obje favoriziraju organiziranu košarku uz maksimalnu kontrolu lopte, a i obje imaju odlične korektore pod košem koji si mogu priuštiti dodatnu slobodu u pomaganju jer ne moraju čuvati jedan drugoga zbog šuterskih slabosti.

Uglavnom, ovo je od starta bila utakmica na 80 koševa koju je tek tu i tamo obilježio povremeni trenutak lucidnosti zbog kojega i volimo NBA. Bullsi su tako održavali minimalnu prednost prvo preko Boozerove očito naštimane ruke na početku sezone, pa onda preko energije Gibsona i Hinricha koji su nadigrali klupu Knicksa, a zatim i preko nekoliko nadahnutih Roseovih šutersko-slasherskih poteza u trećoj četvrtini. Međutim, ni u jednom trenutku nisu se ozbiljnije odvojili, čak i u utakmici na ovako malo posjeda prednost od desetak koševa anulira se u tri napada – par trica Knicksa i par vrhunskih poteza Carmela uz istovremeno nekoliko lošijih reakcija Bullsa i eto napete završnice u kojoj se Chicago provukao na račun sjajne Dengova obrane na Melu u zadnjih par napada, odnosno nejasne odluke Knicksa da ostave Feltona 1 na 1 na Roseu u zadnjim sekundama.

I dok se Bullsi još uštimavaju i privikavaju na Rosea (posebice Butler na vidno drugačiju ulogu), Knicksi mogu biti zadovoljni Carmelovim pristupom i all-round učinkom, a posebice Chandlerovom formom. Nastave li Bargnani i rookie Hardaway odrađivati ovaj šuterski dio posla i bude li Artest i dalje dolazio u malim dozama, a onda se još i Smith vrati na parket u dobroj formi, možda i zadrže veći dio lanjske razine igre.

WARRIORS @ CLIPPERS

Dobra stvar je što su večer prije Warriorsi odmorili sve udarne igrače protiv Lakersa, tako da nad ovom utakmicom nije visio nikakav energetski upitnik, iako je motivacija definitivno bila na strani Clippersa koji su se morali oprati od ljige s otvaranja, dok su Warriorsi teoretski tek morali odraditi posao. Samo, u ovakvim dvobojima top momčadi, a posebice kada su u pitanju divizijski rivali, nema odrađivanja posla – ljepota NBA košarke je što ćete u 99 od 100 derbija prisustvovati predivnom i zabavnom događaju.

Koji je nakon onog povuci-potegni mučenja iz utakmice ranije izgledao još atraktivnije u svom run and gun stilu s tricama koje se mrtvo-hladno potežu u petoj sekundi napada. U čemu, ako je suditi po ovih prvih par utakmica, Redick uživa više od Currya i Thompsona.

Obje momčadi su većinu napada počinjale iz rogova, i to uz obavezna križanja šutera iz kuta, s tim da su Warriorsi u ovim akcijama kao playa koristili isključivo Iguodalu, dok su Curry i Thompson bili zaduženi za kretanje i otkrivanje. Treba li dodati da, kao uostalom i lani, Warriorsi u ovim akcijama izgledaju sjajno, a sada još i bolje zbog Iggya – malo koja momčad u ligi, ako ijedna, ima na svih 5 startnih pozicija takvu kreativnu kvalitetu, praktički mogu vrtiti akciju kroz sve startere. Tako da je Iggy, ako se šuteri ne bi oslobodili, samo spustio loptu na lakat nekome od visokih, nakon čega se kretalo u novu seriju križanja, što neizbježno dovodi do kvalitetne pozicije za šut.

Kod Clippersa to izgleda puno jednostavnije, ako ne upali početna akcija za Redicka ili Dudleya, lopta uvijek ide ili Blakeu u post ili ostaje kod Paula da s nekim odigraju 2 na 2. Naravno, to jednostavnije ne znači da je i manje učinkovito, posebice kada Paul igra onako nadahnuto i to u oba smjera.

Obrambeno Warriorsi i dalje vole stati u zonu, posebice s Leeom koji očito ima zabranu izlaska na perimetar protiv ovakve momčadi bez visokog šutera, a čak i s Iggyem u postavi i dalje cure u branjenju trice zbog slabosti preostale četvorke – ni bekovi ni visoki nemaju potreban atleticizam da na vrijeme istrče prema vani nakon više od par rotacija lopte. Clippersi su djelovali nešto solidnije u svom 1 na 1 rasporedu, s Paulom, Redickom i Dudleyem koji su si mogli dopustiti igrati agresivno na loptu i čovjeka znajući da iza leđa imaju i visinu i snagu koja može izazvati svaki ulaz.

Prvi problemi za Golden State nastupili su čim je došao red na klupu da odradi posao, za razliku od startne petorke na njoj nema ni zrna kreacije i tu će Jackson morati pronaći neki balans ako ne misli upadati u rupe, pa makar morao nekog od trenutnih startera baciti među rezerve. Dok ih je Speights gađao krumpirima, Clippersi su na račun energičnije obrane i raspoloženih šutera preuzeli kontrolu utakmice, zadovoljni što su naišli na protivnika koji ne može izazvati slabosti njihove (nepostojeće) rezervne unutarnje linije. Kao bonus, laktaškim dvobojem Boguta i Jordana utakmica je donijela i definitivnu potvrdu da se radi o pravom rivalstvu na kojem ćemo držati oko idućih nekoliko godina (i, naravno, navijati da ih gledamo i u skoroj playoff rundi).

U nastavku Jackson odustaje od akcije iz prvog djela i kreće s forsiranjem Currya u pick & rollu, što Clippersi sjajno prekidaju agresivnim udvajanjima i gomilom laganih poena iz tranzicije koji im omogućuju da održe prednost i onda je još povećaju nakon što je ušla klupa Warriorsa (da ne govorim da je ovim potezom Iggya potpuno učinio nebitnim u napadu osim kao povremenog cutera). Naravno, kad imate Currya koji 4 napada za redom može ubaciti 4 trice onda vam ni minus od 13 koševa i statične akcije u zadnjoj četvrtini ne predstavljaju problem (ubacio je 16 u zadnoj i to baš uz 4 trice), ali pri tome morate nešto i obraniti. Warriorsi za to jednostavno sinoć nisu bili sposobni – njihova obrana reketa je solidna, ali rupe na perimetru su očito takve da ubacivanje Iggya neće pomoći samo od sebe (čak i on može čuvati samo jednog vanjskog igrača odjednom), već će Jackson i stožer (koji od ove godine uključuje i Scalabrinea) morati ozbiljno razmisliti o taktici (zamjena Thompsona-Barnes kako bi Iggy čuvao najboljeg beka ili više Leea u drugoj postavi za sada se nameću kao potencijalna rješenja).

Clippersi su pak pratili tricama i uz to generirali više laganih koševa obranom (kontre) i energijom (skok i ulazi), praktički ostvarivši bitan dio prednosti kroz sudar dvije solidne, ali ranjive obrane, jednostavno bivajući manje šupljima. Da ni jednog trena ne skrenu s kursa pobrinuo se Paul stalnim pritskom na obranu, što zadnja linija sastavljena od Boguta i Leea nije mogla izdržati uz ovakvu mizernu podršku vanjskih igrača na tom dijelu parketa (a uz to što je stalno gubio svog igrača iz vida, Thompson nije ništa zabio ni u napadu nakon što je večer prije odigrao utakmicu života u puno manje dramatičnoj atmosferi).

I jedna i druga momčad su projekti na kojima treba još puno raditi, a posebice to vrijedi za Warriorse koji trebaju odgovoriti na nešto više pitanja – sezona je preduga da bi je se izguralo na račun lanjskog playoff recepta, odnosno ovisnosti o Curryevom šuterskom raspoloženju.

7 thoughts on “TRES!

  1. Hvala sto si na bolovanju/godisnjem jer nisam mogao pogledati utakmice i stvarno se puno toga sazna iz ovih izvjestaja

  2. kakve steph curry uzima šuteve i pogađa, ja dosada nisam vidio ništa slično ni od kojeg igrača.koliko malo vremena i prostora mu treba da uzme šut i pogodi. jebeno nevjerojatno, ako ovako nastavi bez dvojbe najbolji šter koji je ikad igrao u nba 😀

  3. Citao sam negdje da je Josh Howard potpisao za San Antonio,nema ga na rosteru,zna li tko vise…?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *