CUATRO!

HEAT @ NETS

Iako je u početku bilo previše grešaka na obje strane za uživati u igri, Netsima treba skinuti kapu na stilu kojega su prigrlili. S kvalitetnim košarkašem na svakoj poziciji, brzim kretanjem lopte i igrača u stanju su svaki napad kreirati zicere, a to je nešto što ne bi trebali gubiti čak ni ulaskom klupe zbog kvaliteta Kirilenka (usprkos vidnoj ukočenosti, razigran i opasan, posebice kao dio niske postave), Livingstonea (nezgodan matchup zbog visine), Andersona (odlična energetska rola u niskoj postavi) i Terrya (trenutno očito naštimane ruke). Miami, koji bez nekog od velike trojke na parketu nije u stanju funkcionirati, o takvoj dubini može samo sanjati.

Netsi su nezgodan matchup i zbog Lopeza, koji je Spoelstru natjerao da vrlo rano posegne i za Anthonyem jer Haslem ga 1 na 1 ne može čuvati, a svako udvajanje, osnovu obrane Heata, lako je kazniti kada imaš ovako iskusne i nesebične igrače na svim pozicijama. Uglavnom, Brooklyn s napadom neće imati problema. Rotacija je trenutko takva da KG i Deron izlaze prvi i onda se vraćaju s drugom postavom, ali kada Deron uhvati bolju formu, Johnson bi mogao biti taj koji će preuzimati odgovornost lidera druge postave.

Obrana? Imaju izuzetnu dužinu na svim pozicijama, što im olakšava život barem zbog mogućnosti preuzimanja koja može sakriti manjak atleticizma, plus lakše im je izazvati svaki šut, ali očito je po pitanju uloga potrebno još dosta raditi, posebice u zadnjoj liniji. Lopez ima Boozerovski olovne noge i stoga je uglavnom stacioniran u sredini, što šuterska momčad poput Heata zna koristiti. Na kraju krajeva, koliko god Netsi bili nezgodan matchup zbog Lopeza i košarkaškog IQ-a, zbog svoje niske postave Miami je još veći, što se i pokazalo u završnici kada su rutinski stigli desetak koševa prednosti i našli se u situaciji ukrasti utakmicu.

U svakom slučaju, lijepo je vidjeti da nas na Istoku stvarno čeka klanje između ove top 4 momčadi.

BLAZERS @ NUGGETS

Druga utakmica koju sam odlučio pogledati bila je ona između gubitnika prvog dana, Nuggetsa i Blazersa, divizijskih rivala koji se nadaju utješnom playoff nastupu. Blazersi nikako da ubrzaju, i dalje se svaki organizirani napad vrti oko postavljanja Aldridgea na desni blok (više nego dovoljno kada Batum i Lillard imaju ovakve šuterske večeri), ali obrambeno izgledaju potpuno drugačije nego lani, s gotovo pa klasičnom zonom u kojoj je jedan visoki uvijek usidren u sredini.

Bezidejnost Nuggetsa u takvom kontekstu još je više dolazila do izražaja, stalno kretanje oko obrane nije rezultiralo nikakvim otvaranjem jer ih nitko nije ni pratio, tako da se sve svelo na šut (nije išlo) i borbenost (izuzetno uspješni). Denver će očito igrati na energiju pod košem, što je rezumljivo s ovako visokim frontcourtom i dubinom pod košem – u nedostataku Galoa i Chandlera, Shaw se odlučio za Randolphovu visinu i skočnost, a kada vam lani najbolji visoki igrač poput Farieda ulazi s klupe, sve je jasno. Shaw je očito svjestan da Faried nije u stanju igrati s McGeem (Hicksonova visina ipak može biti od koristi u čuvanju leđa), tako da dodatno maksimizira njegove skakačke i energetske kvalitete koristeći ga protiv drugih postava.

Ovakvo oslanjanje na snagu, osim što je čudno za jedan do jučer lepršavi Denver, dodatno je naglašeno činjenicom da obje postave imaju po jednog šutera, Foyea i Robinsona. Povratkom Gallinaria i Chandlera u rotaciju stvari će se sigurno mijenjati, ali do tada Nuggetsima ne ostaje ništa nego nadati se da će energijom i borbenošću srediti protivnika.

Sinoć za to jednostavno nisu imali šanse, LMA i Lillard su u fantastičnoj formi, a kada im je još pridružio i Batum gomilom trica, Denver nije imao izgleda. Ne samo da se oslanjaju na energiju u napadu, već je i obrana žešća improvizacija, nemaju kvalitetu ni u jednoj liniji, a to onda protiv ovakvog napada jednostavno ne izgleda dobro.

Uglavnom, izbjegavao sam utakmice lutrijskih momčadi jer sam se nadao nekakvom intenzitetu, a na kraju je ispalo da sam odgledao tipičnu lutrijsku momčad. Denver ovakvom igrom ne samo da nema šanse doći među 8, već je pitanje hoće li potonuti čak i ispod ranga Pelicansa, Kingsa i Lakersa, obzirom da su sve tri momčadi do sada pokazale više smisla. Tako da ovakvu grešku više neću ponoviti.

PISTONS @ GRIZZLIES

Tako da sam neplanirano pogledao još jednu utakmicu, samo da sperem ružan osjećaj zbog partije Nuggetsa. Memphis i Detroit su nam trebali pružiti old-school boks meč, što u dobrom dijelu i jesu gurajući se u reket kad god su bili spriječeni trčati, ali ugodno iznenađenje je bilo upravo u tome što su pokušavali trčati kad god je prilika dopuštala. Memphis je čak pored svoje mlađe kopije izgledao kao modernija momčad, posebice s rezervnom postavom Bayless-Pondexter-Miller, a Cheeks je ovaj put dao manje minuta niskoj postavi kako bi zadržao čvrstoću (a nije da Prince može iskoristiti slabosti Smitha) iako je upravo uz pomoć nje (sjajni Singler i Stuckey na bokovima) u završnici došao u priliku doći do pobjede. Monroe je opet izgledao kao čovjek u top fizičkoj formi i mislim da možemo zaboraviti na ikakav trade, Pistonsi bi bili ludi mijenjati čovjeka koji je uz sve izuzetno važan u organizaciji napada – njegovi pasovi s visokog posta često su jedini izlaz u situaciji kada se obrane mogu ovako stisnuti i ignorirati akciju na perimetru.

Po svemu viđenom u ove dvije utakmice bez Jenningsa, Detroit je playoff momčad, imaju sasvim dovoljno podrške iz vana da izguraju sezonu bez drame. Na kraju krajeva, ni Bullse ni Memphis manjak trice nije spriječio da dođu do 50 pobjeda – sve što Pistonsima treba je još malo bolje uigrati obranu kako bi mogli ciljati na takve visine. Monroe nema brzinu za izlaziti naprijed, a Drummond, što je posebice bilo jasno dok ga gledaš pored Gasola, još ima problema s kretanjem u obrani uopće i posebice s razumijevanjem branjenja pick igre. Smith, inače majstor visokih izlazaka na poziciji četvorke, pak nije od koristi dok glumi stopera na perimetru, što mu je ionako slabiji dio igre, posebice dok mu oči bježe prema lopti i dok olako dozvoljava cutove.

Memphis je tako zabio kad god je trebao, a Cheeks je možda i mogao dobiti utakmicu da je posegnuo za niskom postavom. Međutim, u ovom trenutku školovanje i uigravanje definitivno su bitniji od pobjede ili poraza, jer Pistonsi imaju talenta koji opravadava koncentraciju na širu sliku.

OSTALO

Bobcatsi su i bez Big Ala dobili Cavse, što nije mala stvar obzirom na intenzitet kojim Irvingova momčad igra, posebice u skoku. Međutim, pomaci viđeni u obrambenom pristupu u prvoj utakmici protiv Rocketsa očito nisu slučajni, Bobcatsi stvarno žele igrati dobru košarku na oba kraja parketa i to im za sada uspijeva.

Orlando je razbio Pelicanse agresivnim ulazima i šutom, ukazavši na najveću slabost ove momčadi, a to je igra u obrani zadnje linije. Davis ne samo da još nije spreman za igrati značajniju ulogu na tom dijelu parketa fizički, već često ostavlja dojam totalne izgubljenost u rotacijama (što je problem koji je u drugom trening kampu trebao biti ispravljen), a klinci Magica pomeli su pod sa Stiemsmom i Smithom koji jednostavno nije petica startnog kalibra. Naravno, treba li uopće spomenuti da su umjesto trčanja izabrali klasičnu Williamsovu igru sporih napada koja nema nikakvog smisla kada na parketu imate igrače poput Stiemsme i Aminua, a posebice kada vam je protivnik jednako mlada momčad i kada ste bez ključnog igrača za stvaranje viška u postavljenim napadima, Ryana Andersona. Vrtiti akcije koje završavaju ciglama Smitha ili Stiemsme ima još manje smisla protiv Orlanda u kojem jedan Popovichev učenik, Vaughn, itekako dobro zna postaviti organiziranu obranu oko boxa ako mu to protivnik dozvoli. Da ironija bude veća, Pelicansi su igrali sličnu obranu, skoro pa 3-2 zonu, ali igrači Orlanda nisu imali problema probiti je kombinacijom šuta i energije i jednostavno činjenicom da su Afflalo, Harkless i Nelson nadigrali Holidaya, Evansa i Gordona (zbrojite težinu ugovora i pokušajte si to objasniti).

Washington je već ostao bez Nenea koji je istegnuo list protiv Pistonsa, ali to nije opravdanje za drugu užasnu obrambenu partiju u nizu. Izgleda da se lanjsko defanzivno izdanje neće ponoviti, a koliko god jednostavno za to bilo ukazati na manjak Okafora, činjenica je da su najveći problem za sada vanjski igrači, odnosno lakoća kojom ih protivnici prolaze. Sixersi su svojim fanatizmom sušta suprotnost, pressing Carter-Williamsa, Andersona i Turnera noćas nije donio rezultate u tranziciji kao protiv Heata, ali zato su u drugom dijelu bili na svakom šutu Wizardsa.

Hawksi su se iskupili za lošu partiju u Dallasu stvarno fenomenalnim kruženjem lopte, a Raptorsi su naivno prihvatili sve one otvorene šuteve s poludistance koje im je njihova zona ostavljala. Atlanta je lani više bili spot up momčad koja je živjela od Horfoda i Smitha na laktu uz ne baš sjajnu pick & roll akciju, ali Budenholzer je očito posvetio dosta pažnje poboljšanju učinkovitosti u tom segmentu, što se vidi i na povećanoj važnosti Teaguea i Horfordu koji se više fokusira na sekundarnu rolu nego kreaciju.

Bucksi su dobili sjajnu partiju klupe koja ih je podigla protiv jadnih Celticsa koji su se sasvim solidno nosili sa starterima (tek su prošle dvije utakmice, ali mislim da neki u organizaciji već žale zbog ugovora Sandersu).

Houston pokazuje zbilja vrhunski potencijal na oba kraja parketa, kontrolirali su utakmicu protiv solidnih Mavsa od početka do kraja, a Garcia i Casspi za sada su odlični u roli sedmog i osmog igrača.

Thunder se predao nakon 10 minuta protiv Wolvesa, jednostavno ne mogu pratiti energiju iole kvalitetnijih momčadi i vijesti o tome da bi se Westbrook trebao vratiti već za dva tjedna definitivno ih mogu radovati.

U lošoj utakmici s previše promašenih zicera, loših šuteva i uzalud bačenih lopti (zajedno su imali negativan omjer asista i izgubljenih) Sunsi su imali više sreće od Jazza koji trenutno doslovno igraju s četiri igrača.

Clippersi su izrešetali Kingse tricama i pick igrom Paula i Griffina.

Spursi su i bez Duncana odradili posao protiv Lakersa, profesionalno pazeći na perimetar i reket.

7 thoughts on “CUATRO!

  1. Gee jel ti radi normalno LP?
    Meni pola tekmi ne otvara, evo od jučer samo CLE-CHA, NOP-ORL i PHI-WSH, a te tekme i tako ne želim gledat cijele nego samo condesed.
    Jedva čekam da prođe ovaj free trail. Kad god je taj period LP je u banani.

  2. Vidiš, nije mi ni palo na pamet da je zbog toga, ali refresh je do sada riješavao problem, a danas se neke uopće ne otvaraju koliko god refreshao. Jutros se sve činilo ok, u 5 je otvaralo bez problema čak i Phi-Was, a sada nikako.

  3. Hvala na odgovoru. Proradio mi Portland pa njih gledam, jbg valjda će u toku dana i ostale proraditi, ako ni to onda se samo nadam da će nakon 5.11. biti sve ok.

  4. Problem je sto imaju masu free korisnika. Tu je u pravu babyshaq, cim prodje trial period, bice sve normalno.

  5. Gee, jel se tebi činilo da netsi ne igraju dovoljno napada preko Lopeza ako je hodajući mismatch protiv svake postave miamija i ako se sjetimo šta su im pacersi napravili s Hibbertom? Visoki pick i direktan roll pod koš su teško branili i utoj situaciji a kako bi to tek uspjeli u ovoj kad je Brook duplo bolji napadač od Roya?

  6. To je oružje koje su koristili koliko su mogli i koje će sigurno koristiti i puno više, jasno ako se ne ponove situacije poput sinoćnje kada se Lopez nakrcao osobnih pa je sjeo na klupu. Za razliku od Hibberta, Brook ne može braniti reket bez kontakta jer se ne može odlijepiti od poda, tako da će biti zanimljivo vidjeti kako će posložiti obranu u kojoj će što manje riskirati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *