OCHO!

PACERS @ PISTONS

Jutros uopće nije bilo dvojbi oko toga koju utakmicu pogledati, sudar visokih Pistonsa s obranom Pacersa pokazat će koliko je odličan ulazak u sezonu Detroita stvaran. Pacersi su u startu izuzetnim šutom i preciznošću izvedbe u napadu jasno naglasili nedostatak rotacija u obrani Detroita, koja doslovno živi od stop akcija koje generiraju Drummond, Monroe i Smith kroz blokade, skokove i iznuđene faulove u napadu. Sve ostalo je još itekako u procesu izrade.

Naravno, kada istovremeno Smith, Billups i Jennings pokušavaju pratiti protivnika, koji uzima otvorene i uglavnom izrađene šuteve, ciglama preko ruke nakon neuspjela pick & rolla, onda je jasno da se upada u popriličan rezultatski minus koji bi bio i veći da nije raspoloženih Drummonda i Monroea pod košem (s tim da je Monroe zabio i dva šuta iz vana, što je, gledano širu sliku, najvažniji podatak).

Rotacije postava vraćaju Pistonse u igru – Pacersi posežu za klupom, Detroit za niskom postavom i odmah gledamo drugačiji odnos snaga. Uz nešto širi napad s tri vanjska, ova postava donosi prednosti i u obrani, od boljeg presinga i udvajanja vanjske linije što rezultira s nekoliko ukradenih lopti, do olakšanog miksanja obrane poput zone s čovjekom na Georgeu koja je u nekoliko navrata odlično funkcionirala.

U nastavku opet ista priča – Pacersi koriste slabosti visoke postave Detroita u oba smjera kako bi izgradili novu prednost, a Pistonsi se opet vraćaju u utakmicu niskom postavom koja koristi slabosti klupe Pacersa (dok Pacersi na parketu imaju novu unutarnju liniju Scola-Mahinmi, Pistonsima ostaje uvijek barem dvoje od trojca Smith-Drummond-Monroe). Međutim, ovaj put preokreta nije bilo – čim su na parket opet stupili George, West i Hibbert, utakmica je bro privedena kraju. Detroit za ovaku uigranu i na svim pozicijama kvalitetnu obranu nema organiziranih rješenja osim povremene kontre ili skupljenog otpatka, dok u defanzivi nisu mogli dovoljno usporiti Georgea koji je u sezonu ušao sjajno, zabija iz vana i napada obruč sa samouvjerenošću svojstvenom samo najvećima, otvarajući ostalima gomilu prostora.

OSTALO

Miami odradio posao s Raptorsima zabijajući kada je bilo najvažnije uz 31 asist. Nije zgorega spomenuti da je Spoelstra opet koristio Anthonya, što vam jasno govori koliko se nesigurno osjećaju pod košem – Toronto se držao u utakmici odbijancima i iznuđenim faulovima u reketu (Hansbrough bio na liniji kao i LeBron), ali ni odlična partija unutarnje linije nije dovoljna kada ne dobijete ništa od vanjske (jednako izgubljenih kao i asista, ispod 30% za tricu).

Netsi su ovaj put odlučili ne riskirati te su brzinski uspavali Jazz koji starta s tri klinca i dva leša (stvarno, koliko morate biti nezadovoljni Johnom Lucasom kao organizatorom igre da ste opet spremni trpiti Jamaala Tinsleya). Bit će ovo duga godina za Haywarda (prisiljen uzimati hrpu loših šuteva), Kantera (sinoć se imao prilike školovati uz Lopeza koji ga je, iako jednako nepokretan, uništio pod obručima) i Favorsa (trudi se, ali, bez ozbiljne akcije u napadu i s ovoliko rupa oko sebe u obrani, koje su itekako vidljive protiv ovako iskusnog i talentiranog protivnika, praktički ostaje bez učinka). Ali, hej, što te ne ubije, samo te ojača. Dobra vijest je da se Brandon Rush vratio puno prije od očekivanog, još da se vrate Williamsa i Burke i onda bi to moglo ličiti na nešto i u napadu.

Bobcatsi su i bez Jeffersona dobili Knickse, ponajviše zbog toga jer su i protivnici ostali bez startnog centra – Chandler je sredio koljeno nakon što mu se Walker bacio pod noge, a bez svog jedinog pravog visokog i u ovih prvih nekoliko utakmica definitivno najboljeg igrača, Knicksi nisu imali odgovora na borbenost i energiju Bobcatsa (16 skokova u napadu). Mogu se samo nadati da nije ništa ozbiljno jer bez Tysona na duže vrijeme to neće završiti dobro.

Sunsi su i bez Dragića (out zbog gležnja) održali lekciju Pelicansima koji nemaju ni približnu strukturu u napadu i obrani kakvu je Hornacek izgradio u Arizoni. Naravno, pomogla je i hrpa grešaka koja je pogonila tranziciju, kao i sjajna šuterska večer Geralda Greena, ali Sunsi imaju jasno definirane uloge u postavljenim napadima, dok u obrani maksimalno koriste dužinu i borbenost na svim pozicijama kako bi izazvali svaki šut. Drugim riječima, imaju kemiju, što je pojam koji u New Orleansu još ne postoji. Naravno, ovo neće potrajati, ali oni trenutno stvarno vjeruju u sebe i to što rade (dovoljno je čuti Greena koji nakon prve dobre partije u godinu dana odmah najavljuje borbu za naslov – NBA je zakon), a to će donijeti rezultat protiv jednako slabe konkurencije. To je i razlog zašto je Bledsoe potpuno nadigrao Holidaya – dok se jedan potpuno podredio momčadi i planu igre, drugi još uopće pojma nema što bi trebao igrati. Hornacek je svjestan da Bledsoeve slabosti može sakriti discipliniranim sistemom, Williams pak ne zna koji sistem koristiti. U tim različitim startnim pozicijama i leži razlog zašto je Bledsoe odigrao sjajnu all-round partiju, dok je Holiday bio totalno van ritma (ovaj put i doslovno zbog ranih problema s osobnima). Recimo to i ovako – ako je CP3 trenutno vodeći kandidat za titulu MVP-a, onda je Hornacek trener godine do sada.

Mavsi su se poigrali s obranom Lakersa; Denver je nadobudno pokušao dobiti Spurse u igri postavljenih napada (dobili su taman onoliko prostora koliko su im Spursi dopustili, zahvalni da imaju prilike vježbati ovakav playoff tip igre ovako rano), uz nova miksanja Shawa (Faried i Hamiltona startali u pokušaju da daju iskru mlitavoj momčadi bez identiteta); Houston se iskalio na Blazersima za jučerašnji poraz od Clippersa (gađali slobodna 82% uz 17 skokova viška, Dwight ih je doslovno razbio pod oba obruča, a još važniji je brzi povratak Beverleya na parkete); a Hawksi su ovaj put uspjeli preživjeti završnicu – dozvolili su Kingsima da se vrate u igru iako su ih nadigrali u prvih 36 minuta, ali ovaj put je Horford zabio slobodna i hvatao skokove kada je trebalo, ne dopuštajući da se ponovi onako banalni poraz kao od Lakersa.

10 thoughts on “OCHO!

  1. Ispravak netočnog navoda, Jenningsu ovo nije prva utakmica u novom dresu, igrao je i protiv Bostona…

  2. Gee, sto mislis tko ce u konacnici biti bolji igrac (tko ima veci plafon), kanter ili valaciunas s obzirom da su oba proglaseni ogromnim potencijalima? istih su godina, ista pozicija, oba europljani i ista draft klasa…. samo sto mi se cini da ce kanter imati vise prostora za kaljenje s obzirom da jonas ima dva ogromna potrosaca lopti u ekipi, a to se i vidi i samo pogledom na brojke ( a i nema preveliku minutazu)

  3. Ispravljeno, nisam gledo pa sam bubnuo, još sam bio iznenađen sinoć da se tako rano vratio.

    Oba će opravdat visoke pozicije kojima su izabrani. Enes će zbog šuta i više finese bit nešto bolji napadač, Jonas će zbog bržih stopala biti nešto bolji u obrani, ali ne sumnjam ni najmanje da će idućih 10 godina bit startni centri u sadašnjim klubovima, uz barem jedan all-star nastup koji će doći s klupskim uspjesima.

  4. Gee, pet najlošijih defendera na pg poziciji u ligi, a da su starteri?
    Meni smrde Vasquez, Lillard, Walker, Irving kao glavni konkurenti

  5. Nash je dida i malo je igra prosle godine, pa sam ga izostavio, dok Calderona sam skroz smetnuo s uma. Velicanstvena petorka

  6. Odlična tema za jedan od budućih postova – mislim da će puno veći izazov biti pronaći 5 najboljih obrambenih 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *