DIEZ!

Napomena – bude li sve po planu, negdje iza 20.00 večeras trebao bi osvanuti i post posvećen početku NCAA sezone.

CLIPPERS @ HEAT

Sudar dvije obrane trenutno u donjoj trećini (s tim da je nužno naglasiti kao je Miami samo ispodprosječan dok su Clippersi – katastrofalni) bio je sastanak koji se ne propušta – ipak su u pitanju top 3 napada, što garantira zabavu, dok status Heata kao najbolje momčadi u ligi i Clippersa kao potencijalnih izazivača garantira uvijek dobrodošao narativ.

I dok je Miami i lani ušao relativno bezbrižno u sezonu i onda tijekom godine dizao razinu igre u obrani do top 10 kvalitete, dakle nemamo razloga sumnjati da i ove godine prate sličnu putanju svjesni dužine NBA sezone i važnosti energije u ovom stilu igre (za razliku od momčadi koje se mogu osloniti na poštenog centra koji briše pogreške, obrana Heata previše troši igrače u pokušajima da sistemski maskira taj nedostatak, tako da je potpuno racionalno što izbjegavaju igrati u punoj brzini do all-stara – kada bi svaku večer ušli maskimalno napaljeni, ne bi im ostalo ništa za playoff), Clippersi su ti koji tek trebaju dokazati da su u stanju odigrati išta nalik playoff obrani.

Prošle godine pod Del Negrom su završili u top 10 defanzivno, ali su imali potpuno suprotnu putanju od Miamia – igrali su odlično na startu godine i sve lošije prema kraju, da bi se u playoffu protiv Memphisa srozali na razinu najgore od 16 momčadi koje su ušle u postsezonu. To na neki način može biti pokazatelj koliko su u stvari neiskusni kao jezgra zbog mladosti Griffina i Jordana koji tek za 2-3 sezone trebaju ući u svoje najbolje godine, odnosno u ono što zovem nirvana faza (max spoj uma i tijela), odnosno koliko nisu imali jasan dugoročan plan.

Iskusni stručnjak poput Doca trebao bi to promijeniti i bolje tempirati formu, stoga ovaj užasan početak ne treba nužno značiti da su Clippersi momčad s greškom – uigravanje novog sistema koji traži puno veću odgovornost od visokih, ali i vanjske linije, dugotrajan je proces, kao i usađivanje filozofije kako svaki uspjeh polazi iz dobre obrane. Jasno, s ovakvom rotacijom pod košem Clippersi nikada nisu trebali biti velesila na tom dijelu parketa (IOR sistem ih je vidio tek na 12. poziciji, dakle regresija u odnosu na lani je objektivno očekivana), ali, izvuče li Doc iz njih do kraja sezone prosječan obrambeni učinak (što je moguće uz dodatak jednog iskusnog visokog koji će se naći na tržištu i bolju uigranost) te ostanu li pri tome i dalje najbolji napad, ili barem ne ispadnu iz top 3, bit će ozbiljan konkurent za vrh Zapada.

Utakmica s Heatom stoga je prije svega bila test u jednom drugom pogledu – naime, hoće li i protiv ovakvog protivnika nametnuti svoj trenutni run and gun ritam na 100 posjeda lopte ili će pristati na nešto sporiji i kontroliraniji kaos Heata bliži brojci 90, ujedno i ritam puno bliži playoff košarci? I mogu li u takvoj bitci biti učinkoviti kao u tranziciji?

Odgovor je i da i ne. Nakon nešto bržeg početka, Miami je brzo utakmicu sveo pod kontrolu, a Clippersi su ih više nego pristojno pratili, koš za koš, iako im je protivnik oduzeo dobar dio tranzicijskih poena i pri tome stalnim pritiskom usporio Paula (posebice ih može veseliti još jedna odlična večer s linije slobodnih). Heat se odvojio tek početkom četvrte na krilima sinoć razigranog Wadea koji nije mogao promašiti s poludistance i onda su rutinski održali prednost do kraja zbog nesposobnosti Clippersa da zaustave napad osim eventualnom krađom Paula ili blokadom Jordana (drugim riječima, da prisile protivnika na niz pogrešaka koji bi rezultirao serijom za povratak u egal). Dakle, Clippersi su itekako sposobni zabiti bez obzira na stil igre, ali obrana ih je i u ovom sporijem scenariju opet došla glave.

HAWKS @ NUGGETS

Iako ne igraju obranu, Hawksi očito uživaju pod novim trenerom koji za sada nameće nešto brži ritam uz puno više tranzicije i pick & roll igre. Tako razigrani su krenuli i protiv Nuggetsa, gradeći prednost na starta preko Teaguea i Korvera, ali ovo nije isti Denver kao iz prve dvije utakmice koji se odmah raspadao zbog nedostatka ideja u oba smjera – odustavši od užasne postave s Randolphom na trojci uz Hicksona i McGeea, odnosno krenuvši s još jednim šuterom (Hamilton) uz Farieda (koji ne uzima loše šuteve poput Hicksona, što znači da ostaje više lopti za Lawsona), Shaw je malo pokrenuo napad, a standardno dobar izbor na klupi dopuštao mu je da reagira ovisno o tijeku utakmice.

Pa je tako sinoć miksao napadačke formacije po potrebi, pri tome ne izgubivši previše u obrani koja ionako nije ni bila naročito dobra, dobivši solidnije partije od McGeea i Mozgova u sredini nego dok je igrao s visokim frontcourtom. Stvar je dakle vrlo jednostavna – iako trenutno nema prvo i drugo nisko krilo na raspolaganju, Shaw je jednostavno izbacivši Randolpha iz rotacije minute dao Hamiltonu, Foyeu i Fournieru, čim je raširio reket za Lawsona. Istovremeno dolazi do jasnije podjele minuta i na ostalim pozicijama (Lawson i Miller na jedinici, Robinson, Miller i Foye na dvojki, Hickson i Faried na četvorki, McGee i Mozgov na petici) što je momčadi dalo stabilnost u napadu (čak 6 igrača je ubacilo tricu).

Jasno, ni kada se vrate Galo i Chandler ovo neće biti momčad koja pobjeđuje obranom, ali to je nešto s čime će Shaw morati naučiti živjeti ako želi ostati trener – njegove namjere da izgradi ozbiljan sistem su poštene, ali jednostavno ne odgovaraju trenutku u kojem se franšiza nalazi (nisu dovoljni mladi da grade novu budućnost, nisu dovoljno dobri da postanu izazivač). Napadački ovdje ima sasvim dovoljno talenta, posebice ako ubrzaju igru do barem pola Karlove razine (ipak je ovo još uvijek njegov roster, usprkos promjenama), da se i dalje vrte oko playoff pozicije.

Uglavnom, u sudaru dviju rastrčanih ekipa Denver je nedostatak strukture nadoknadio vanjskim šutom, što je solidan početak, sada samo još moraju dodati ovome tranziciju i agresivnije ulaze (drugim riječima, moraju se držati Karlovih postavki, što znači i više niskih postavi s Galom na četvorki) i onda mogu nešto očekivati. Naravno, neće ovdje biti nikakvih specijalnih rezultata, ali s ovako skrpanim rosterom u ovako čudnom kontekstu, boriti se za osmo mjesto nije ni loša pozicija. Šteta bačenog trening kampa, ali stvar je jasna – ostane li Shaw pri svojim idejama o dominaciji u obrani i skoku, pokušavajući smanjiti rizike i pogreške, playoff će im ostati san jer ova jezgra jednostavno nema osnove za igranje fundamentalno čvrste košarke. Stoga, run & gun.

LAKERS @ ROCKETS

Na fin način su se pozdravili bivši prijatelji – nakon što je Houston u utakmicu ušao neozbiljno (još jedna loša partija obrane s Asikom i Dwightom koji jednostavno ne funkcioniraju zajedno ni približno dobro da opravdaju mučenje u napadu), dozvoliviši Lakersima da izgrade ozbiljnu prednost šutiranjem otvorenih trica (zabili 11 od 16 u prvom poluvremenu, dakle polovina poena u tom periodu im je došla s perimetra), pokušaji stizanja jesu i nisu urodili plodom.

Houston je nadoknadio minus u nastavku i došao u priliku izvući pobjedu na račun 24 minute solidne košarke, ali je prijatelj D’Antoni u završnici faulirao Dwighta kad god je stigao. Ovaj je promašio 7 slobodnih u zadnje tri minute, 11 ukupno, što je uz užasnu šutersku večer Beverleya (1-10, uz promašaj šuta za pobjedu) i nikakvu podršku klupe (Garcia i Casspi samo jednu tricu) jednostavno bilo previše – iako su imali pobjedu u rukama sekundu prije nego im ju je Steve Blake ukrao još jednom tricom (tek drugom Lakersa u zadnjoj četvrtini), Rocketsi je sinoć jednostavno nisu zaslužili. Kako bi to rekli NBA komentatori, košarkaški bogovi su se pobrinuli da do nje ne dođu.

Iako je Dwight zaključao reket (visoki Lakersa na obruču praktički nisu zabili ništa), morat će pričekati novu priliku da pozdravi dojučerašnje suigrače. Nakon sinoćnjeg namjernog fauliranja, nema sumnje kako će biti posebno napaljen, ali, ne bi bilo loše kad bi mu to podiglo razinu koncentracije s linije – nakon što je sezonu otvorio sa solidnih 56%, što je već ličilo na starog Dwighta, sinoćnja emotivna partija protiv bivših suigrača rezultirala je rušenjem tog postotka nazad na 48%, što već previše liči na lanjskog Dwighta koji se nije bio u stanju osloboditi pritiska velikih očekivanja.

3 thoughts on “DIEZ!

  1. @Gee – Do koliko znaš španjolske brojeve? Sigurno ti već ponestaje materijala. 🙂

  2. A kako san se iskida od smiha dok san gleda sažetke Rocketsa i Lakersa 😛

    Clippersima će tribat puno više vrimena nego li san misli, ali većina sastojaka je tu. Dudley zasad ispod njegove razine. Naravno, fali tijela pod košen. Pa kud oni nisu išli potpisat centra ka šta je Koufous? Visok, jak, pouzdan, u par stvari dobar, ali u ničemu posebno loš. Ovako se krpaju.

    Nisan gleda Hawkse još, pa može li ko reć igra li mali Schröder šta? Velike nade polažen u njega 😛
    Njemu bi triba više odgovarat ovaj pick and roll stil Atlante.

  3. Igra bek-ap-pleja redovno (odličan potez Hawksa) i sjajan je, ne može još ništa zabit, ali vrti pick & roll kao po špagu i ono što se odmah osjeti je da mali ima muda veličine grejpa, drži se kao veteran.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *