ONCE!

Ogroman broj utakmica u ponudi, ali ni jedna za kojom bi čovjek posegnuo bez razmišljanja. Stoga sam odlučio prošetati kroz sve pomalo, počevši sa Sunsima.

NUGGETS @ SUNS

U zadnjih par utakmica dobili su nešto više slobode u tranziciji, ali čak i kada trče, Sunsi trče organizirano, uglavnom tražeći otvorenog tricaša nakon par dodavanja. Postavljeni napadi koje vrte kroz flex i širenje reketa su jednostavni, ali učinkoviti, posebice protiv obrane kao što je Denverova koju je previše lako uhvatiti na krivoj nozi – raširivši je tricama (a tu su izuzetno bitne stretch kvalitete Fryea i Marcusa Morrisa koji im omogućuju da tako igraju 48 minuta), Sunsi su cijelu večer imali prostora u sredini za ulaze i kretanje, što je posebice koristio Plumlee koji je doslovno školovao McGeea i u 5 minuta Mozgovu napisao ispisnicu iz NBA (koliko su sinoć svi visoki Denvera bili loši najbolje govori podatak da je Shaw najviše minuta pod košem dao dvojcu Arthur – Randolph).

Denver očito nije imao koristi od obrane, ali su prema naprijed bili agresivni, stalno napadajući zadnju liniju obrane Sunsa kojoj nedostaje i mišića i visine (Hornacek kao back-up centra koristi Markieffa Morrisa, koji nije ni skakač ni fajter, ali barem ne uzima sve one loše šuteve kao pod Gentryem i odrađuje osnovni prljavi posao u sredini pozicioniranjem). Shaw nije previše rotirao vanjsku liniju, ali raspoloženi Lawson, solidni Foye i sve bolji Hamilton čak su ih vratili u utakmicu kroz treću četvrtinu.

Međutim, sva ova miksanja i traženja čarobnog napitak ipak ne mogu protiv solidnosti osnova koje je Hornacek usadio Sunsima – s Bledsoeom koji sve drži pod kontrolom u oba smjera, inteligentnom igrom u napadu koja dovoljno često kreira otvoreni šut i raspoloženim šuterima koji koriste većinu prilika, Sunsi su u zadnjoj četvrtini, slično kao i na početku utakmice, održali Denveru košarkašku lekciju.

NETS @ WIZARDS

Netsi su odlično otvorili protiv Wizardsa, zahvaljujući sve boljoj igri klupe držali su utakmicu pod kontrolom do kraja (Blatche je odigrao drugu sjajnu utakmicu za redom što je izuzetno bitno zbog Garnettove limitirane minutaže i Kirilenkovih leđa), ali u zadnje tri minute nisu imali nikoga sposobnog završiti utakmicu, dok su na drugoj strani Wizardsi napravili sve što treba u obrani i napadu, posebice Nene koji je razgrtao sve pod košem i sa šest poena za redom doslovno izborio produžetak u kojem Netsi nisu mogli protiv energije Wizardsa.

Nije da se nisu trudili – nadskakali su protivnika, napadali sredinu i davali sve od sebe u rotacijama, ali s ovakvim poluraspadnutim Williamsom (mislim da je vrijeme za one lanjske inekcije, nema smisla čekati do all-stara), limitiranim Garnettom, Pierceom koji je uzeo utakmicu predaha (2 poena sinoć pod ne pretjerano budnim okom Arize) i bez Kirilenka (na silu odigrao 13 minuta, očito ne može ni stajati kako treba) ovo jednostavno nije ona momčad koju čekamo. Pitanje je, dakle, isto od onoga prvog dana kada su izveli trade s Bostonom – hoćemo li ih ikada uopće dočekati? Ili ćemo vidjeti Lakerse 2.0?

MAVS @ WOLVES

Očekivano napucavanje od podbacivanja, Wolvesi se od starta do kraja poigravaju s obranom Dallasa (Martin i Love šutiraju kao na treningu), nešto uspješnije nego Mavsi s njihovom. Praktički, cijelu razliku sinoć napravila je odluka trenera da odustanu od igre s centrima – niska postava Dallasa s Dirkom ili Blairom na centru poigravala se s Loveom i Pekovićem u reketu, ali loša stvar za Dallas bila je u tome što su, izbacivši mlitavog Peka iz igre (možda se majstor više ne trudi zbog novog ugovora?), omogućili Adelmanu da koristi Lovea na petici, a Cunninghama na četvorci. Upravo je energija potonjeg napravila razliku u završnici, momak je solidna obrambena četvorka bez visine i mase da igra važnije uloge, ali s izuzetnom pokretljivošću u obrani kojom je sinoć, kao i mnogo puta lani, odradio izuzetan posao u branjenju pick igre bez koje Dallas nije mogao doći do zraka kada je bilo najpotrebnije.

THUNDER @ PISTONS

Oklahoma je odradila posao u Detroitu, uz dosta muke, ali i dominaciju u sredini kada je bilo najpotrebnije. Slabije izdanje Westbrooka nadoknadila je klupa, napravivši ključnu razliku krajem treće četvrtine – Jackson je napadao, Lamb zabijao, a Collison i Adams skakali kao navijeni. Posebice treba istaknuti Adamsa koji je trpajući zicere i odbijance u napadu, odnosno koristeći mišiće u obrani, totalno zasjenio Drummonda (praktički su zamijenili uloge sinoć). Monroe opet uvjerljivo najbolji kod Detroita, Jennings solidan, posebice u usporedbi s ciglama ostalih vanjskih (Billups i Singler valjda ne bi pogodili ni bunar). Smith je složio dobru statistiku, ali njegova katastrofalna obrambena rola tijekom cijele dosadašnje sezone, s posebnim naglaskom na minute koje provede na perimetru, bitan je razlog zašto su Pistonsi treći put u 6 utakmica primili debelo preko 100 koševa. Dodaj tome sve one ishitrene šuteve (7-28 za tricu do sada) i ispada kako je Dumars masno platio kako bi mogao imati lošiju verziju Rudy Gaya. Dajte više stavite čovjeka pod koš gdje mu je mjesto.

KNICKS @ BOBCATS

Melo i društvo osvetili su se Bobcatsima za poraz od nekoliko večeri ranije, koristeći njihov manjak visine (Jeffersona još nema u rotaciji) kako bi ih izrešetali tricama i kruženjem lopte u nečemu što je nalikovalo lanjskoj košarci. Raspoloženom Melu i energičnom Feltonu koji uživa igrati u spot up roli pored Prigionia sinoć se pridružio i Andrea koji će očito opet morati glumiti peticu kao nekada u Raptorsima – za sada barem ima solidan ulazak u sezonu kada su duge dvice u pitanju (sinoć 6-11, 16-27 ukupno). Na tome ne možeš graditi ništa ozbiljno, ali barem je bolja opcija za pick & pop igru od mrtvog Amarea.

RAPTORS @ PACERS

Indiana je neozbiljno ušla u utakmicu, dozvolili su napade Raptorsa sa svih strana, ali zato su odradili posao u drugoj i trećoj četvrtini ostavivši Toronto na 14, odnosno 13 poena po periodu. Treba li što dodati? Klupa solidna u hvatanju početne prednosti Raptorsa, starteri sjajni na početku treće (posebice George koji je vlastitom serijom opet riješio pitanje pobjednika kao i u svakoj utakmici sezone do sada), kada su skoro 5 minuta ostavili Toronto bez koša iz igre. Dobra vijest je da se vratio Hill i da je upravo on pokrenuo stroj ulazima i šutom, dok kod Raptorsa tek treba reći da je Valanciunas konačno dobio priliku igrati cijelu večer usprkos osobnima i da se odlično nosio s Hibbertom, ali i općenito u zaštiti sredine. Valjda se netko iz uprave spustio do Caseya i objasnio mu kako je za franšizu važnije da razvijaju Jonasa od toga da on spašava svoju guzicu. Ironija je u tome da je, u pokušajima da složi što konkurentniju momčad, do sada uglavnom sebe upucao u nogu, pa bi jahanje mladog centra moglo biti zadnja slamka spasa.

CELTICS @ MAGIC

NBA nema milosti. Samo na trenutak pomisliš da si bolji nego jesi i stvarnost te zakuca na zemlju. Magic je igrao energično i nesebično do sinoć, kada su gomilom loših šuteva parirali ciglani Bostona. Definitivno su bili emotivno prazni od pobjede protiv Clippersa, ali za mladu momčad sve je to dio školovanja – nema velikih ili malih pobjeda, svaki W je isti u regularnoj sezoni i zahtijeva jednak fokus. Sporost zadnje linije i loše odluke bekova tako su ih koštale utakmice, iako su na kraju imali šansu čak i doći do pobjede na račun jedne lucidno odigrane četvrtine. Nisu jer su i dalje olako dozvoljavali bezidejnom Bostonu (bez šuta, bez kreacije, bez poštene obrane) da dođe do poena s linije.

CAVS @ SIXERS

Irving i društvo su utakmicu otvorili sjajnim šutom iz vana i nakon 12 minuta pomislili da je stvar gotova. I bila je gotova, ali nakon 36 minuta – u sljedeće dvije četvrtine Sixersi su ih rastavili energijom, trkom i agresijom, zabivši 20 koševa u reketu više bez da ih je itko i pomišljao zaustaviti. Brett Brown ima svojih 7 igrača s kojima može ići u rat, ali pravo pitanje je što ima Mike Brown? Pomaci u obrani su minimalni, a napad je uvođenjem novih akcija i drugačijom podjelom uloga totalno uništen. Mislim, nemoguće je da momčad s Jackom i Irvingom nije u stanju zabiti više od 95 poena na 100 posjeda lopte (nakon sinoć ta je brojka još niža, iako su i bez ovih 79 već bili najgori napad lige). Byron Scott možda nije imao obrambeni sistem, ali barem je znao složiti jednostavan i funkcionalan napad. Obzirom da je Gilbert najavio borbu za playoff, ovo će biti zanimljivo pratiti jer Cavsi imaju više nego dovoljno resursa za napredak, ali i za ishitrene tradeove.

SPURS @ WARRIORS

Po imenima, Spursi i Warriorsi trebali su oživiti uspomene na playoff sudar u utakmici večeri, ali poznavajući Popov stav prema regularnoj sezoni i obzirom na saznanje da će Curry propustiti utakmicu, sve što je ovaj susret imao bilo je ime. Obje ekipe su maksimalno štitile sredinu u obrani, dok su u napadu pokušavali otvoriti šutere kroz gomilu blokova. Oprezan ritam ostavio nas je bez ikakvog uzbuđenja osim same završnice u kojoj su Warriorsi propustili uzeti pobjedu jer San Antonio nije mogao zabiti koš protiv njihove zone u zadnje tri minute, a usput je Parker promašio 3 od 4 slobodna. Doduše, nisu ni sami bili bolji što se šuta tiče, ali da su samo malo bolje skakali u obrani možda su mogli i dobiti (Spursi čak 6 skokova u napadu u zadnje 3 minute, 5 u one 43 ranije, što dovoljno govori o pristupu i energiji koju su uložili). Ovako, San Antonio je imao jednostavno previše prilika da ispusti pobjedu iz ruku.

Inače, Spursi su kontrolirali ritam od početka, usporivši utakmicu do te mjere da su Warriorse doslovno ostavili bez laganog poena. Iako ni sami nisu dolazili od idealnih prilika, barem su imali Parkera koji je svaki put kad je trebalo mogao zabiti iz pick & rolla. Warriorsi su pak startali s Iggyem kao playom, a oživjeli su tek ubacivanjem Douglasa u petorku umjesto Barnesa, dobivši još jednog slashera koji je barem mogao pokušati napasti ih.

Sve u svemu, Golden State je samo još jednom dokazao da s Bogutom na parketu imaju potencijalno sjajnu obranu – trenutno su drugi iza Pacersa i održe li se oko tog ranga veći dio sezone, nemaju razloga za brigu što se playoff potencijala tiče. Ovo je ozbiljna i zaokružena momčad. Kada je kompletna, naravno.

San Antonio s druge strane igra u drugoj brzini, niti su obrambene rotacije oštre koliko bi trebale biti (Thompson je prelako dolazio do otvorenih šuteva), niti se napad trudi ubaciti u brzinu više. Za sada doslovno odrađuju posao.

JAZZ @ BULLS, LAKERS@PELICANS, KINGS @ BLAZERS

Utah je sjajno došla Bullsima da liječe frustracije lošeg ulaska u sezonu (ne samo da su Rose i Noah van forme, da je Butler zbunjen i da je Boozer sporiji nego ikad, već je Deng do sada ubacio 1 od 15 trica, dakle trenutno je na 7% šuta za tri kao glavna spot up opcija), Anthony Davis je, slično kao i protiv Bobcatsa, protiv Lakersa (koji su igrali večer nakon božićne proslave u Houstonu) sam dobio utakmicu praktički u prvoj četvrtini (kada imate ovakav franšizni talent na raspolaganju koji već u drugoj godini u ligi može dominirati nad slabijom konkurencijom, onda nemate razloga za brigu usprkos svim upitnicima uokolo), a Portland je razbio Kingse još jednom sjajnom šuterskom predstavom, dokazavši opet da su i dalje momčad finese bez potrebne energije za ozbiljniji iskorak (jedini pravi muškarac na parketu bio Cousins koji je razgrtao sve pred sobom pod košem, ali bez pratnje sav trud mu je bio uzaludan).

6 thoughts on “ONCE!

  1. Evo jedno pitanje, šta misliš, koji je plan Phile ove sezone? nisam točno upoznat kako je zaštićen pick koji su dobili od Pelicansa? ako Pelicansi izbore playoff, i Phila nastavi ovako igrat (znam, nema smisla al…) i izbori playoff, šta im od pickova ostaje? Znači u kakvoj situaciji bi se oni mogli nać slijedeće lito prid draft? I da, Noel, novi Bynum ili nešto više? 🙂

  2. Kako čuvati Duranta, pa to nije normalno, wnba dopušta više kontakta. Bilo bi efikasnije da mu se maknu s puta i nek kuca na prazan koš (efikasnost će biti skoro ista, 9/10 je s linije i puniš se faulovima, a ovako bar si čist i možda fali jedan dunk od 10 pokušaja).

    Što se igre tiče, najlakše je reći, Cheeks je dao team u ruke Smith, tuga i žalost, pokraj živog i zdravog Monroea. Jedno pitanje, zašto si ijedan trener dozvoljava da mu Bynum i Stuckey igraju bekove istovremeno, koju tu prednost možeš ostvariti u odnosu na bilo kojeg protivnika?

  3. Očito i u Detroitu imaju jasnu naredbu, izboriti playoff pod svaku cijenu. A ta cijena je trpiti Smitha i Billupsa. Najgore od svega, uspjelo bi im to i bez njih.

    Pick Pelicansa ima 1-5 zaštitu, dakle Davis će se sam pobrinuti da završi kod Sixersa. Da, ovo je zabavna teza, najgori mogući scenarij si pokrio, svaka čast, ali ostanimo realni. Pelicansi neće u playoff, a neće ni Sixersi, tako da će sigurno dobit dva dobra picka. Sad, hoće li oni biti prvi i šesti ili peti i deseti, to ćemo tek vidjeti, dosta toga ovisi o tome koga će trejdati do all-stara i tu dolazimo do možebitnog plana – sigurno nekoga hoće jer znaju važnost ovoga drafta. Objektivno, trebali bi biti zadovljni da dobiju top 4 pick u svom aranžmanu plus bilo što lutrijsko od Pelicansa. Noel će bit solidan u oba smjera, recimo korektor zadnje linije k’o Larry Sanders i vrhunski pick & roll branič s pristojnom igrom u napadu. Njegova ozljeda je za sada tek jedan izolirani slučaj, tako da je za usporedbe s Bynumom pre-pre-rano.

  4. Ako može komentar na Haywarda,Adamsa,Kantera u kontekstu što od njih očekuješ za 2-3 sezone kad stasaju?
    Misliš li da bi se moglo ispostavit na kraju da je Adams,Lamb,pik od Dallasa,trade exeption od Martina i fleksibilnost koju su dobili dobar paket za najboljeg napadačkog beka lige ali koji je cijepljen protiv riječi obrana,a upravo je riječ obrana ono na čemu Thunder temelji svoju igru?

  5. Pa bio je to i onda solidan paket ako uzmemo u obzir kontekst u kojem Thunder ni pod razno ne želi plaćati porez te su praktički morali birati između Hardena i Ibake. Najlakše je biti general poslije bitke i za par godina pričati kako su napravili katastrofa potez ako se ispostavi da su i Lamb i Adams promašaji. Ili ako pak postanu igračine pričati kako su napravili sjajan potez. Bitan je samo onaj kontekst u kojem je odluka nastala. Dakle, u tom trenutku, dva solidna picka i Martin koji je vrlo lako mogao biti ključan igrač u pohodu na Finale da se Russ nije ozljedio bili su pristojan paket, a kako ne znamo da je na stolu bilo boljih, svako daljnje teoretiziranje oko toga je suvišno, zar ne?

    Što se ove trojke tiče, za Favorsa sam već rekao da očekujem kako će biti Dwight Howard light, Kanter će dugo godina biti solidan startni centar koji će možda dobiti i poziv na poneki all-star na račun napadačkog učinka, a Hayward će biti bolja, posebice atleticizmom, verzija Mikea Dunleavya. Dakle, tri više nego solidna temelja na kojima možeš slagati playoff momčad, obrambeni visoki prve klase, druga i treća napadačka opcija i to jedna vani, a druga pod košem. Očito je kako im nedostaje samo superstar da bi se za 2-3 sezone borili za naslov. I tu na scenu stupa ovogodišnji draft.

  6. To i ja mislin za ovu trojicu,s jedinom razlikom što Kantera vidim za nijansu boljeg igrača nego što si ti napisao.
    A što se tiče trejda mislim da je Presti napravio odličan posao,posebno nakon sinoćnje utakmice i dominacije Adamsa!
    Moje mišljenje je da se on može razvit u top 5 centara NBA lige kroz sljedeće 3-4 godine,mlad je,upija ko spužva i visokog je igračkog IQ-a.
    Malo je reć da san oduševljen i sad Perkins može mirne duše u prijevremenu penziju ili na klupu 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *