CATORCE!

Noć bez must see tekme, idealna za šaltanje kroz LP i neobaveznu košarkašku poligamiju.

GRIZZLIES @ PACERS

Krenulo se sudarom trenutnog i budućeg obrambenog igrača godine, Gasola i Hibberta. Pacersi udaraju ritam od početka, s tim da prvu prednost gradi klupa (razigrani Scola i Watson protiv potpuno druge petorke kojoj je, večer nakon što je koristio samo tri igrača, Joerger opet dao šansu i požalio), a starteri je održavaju sve dok krajem treće opet nisu krenule rotacije, nakon čega je Memphis upao u rupu od 20 poena iz koje povratka nije bilo.

Momčadi koje smo do jučer uspoređivali zbog sistema bez zvijezde, moćnih unutarnjih linija i tvrdih obrana koje su maskirale slabosti napada, danas više nemaju previše sličnosti. Najveća razlika je u tome što, za razliku od Indiane, koja je samo nastavila gdje je stala godinu ranije uz bonus bolje klupe i dodatni iskorak Georgea i Hibberta kao lidera u napadu i obrani, Memphis trenutno nema identitet. Protiv Warriorsa su pokazali da mogu udaviti obranom kada žele, ali upravo u tome i leži problem – u manjku intenziteta do kojega vjerojatno dolazi zbog promjena koje se događaju unutar hijerarhije momčadi, odnosno u tranziciji s Gasolove i Randolphove momčadi (gdje je Gasol bio 1A, a Zach 1B) na Conleyevu i Gasolovu momčad (gdje je Conley 1A, a Marc 1B).

Više pick & rolla i više Conleya očito smatraju naophodnim kako bi dobili neosporno potrebnu napadačku širinu, ali pri tome ne smiju izgubiti obranu koja je u prvom redu ono što ih je i izbacilo u kategoriju momčadi koje s pravom mogu računati na playoff uspjeh. Kažu da stvari koje funkcioniraju ne treba dirati, ali uprava Memphis je nakon lanjske metle od Spursa očito uvidjela da je stari sistem došao do svog vrhunca i da imaju samo dvije opcije – pokušati još jednom na isti način pa nakon novog razočaranja priznati da im trebaju promjene ili preduhitriti situaciju i započeti s promjenama godinu ranije, dok si još na vrhuncu.

To je definitivno hrabra odluka koja se za sada ne čini naročito pametnom, ali, ako poput njih vjerujete da je bila nužna, onda sada nije ni bitno. Bitno je samo da bi u teoriji, jednoga dana kada se ovaj novi hibridni Memphis posloži (uz neizbježno – ako se posloži), plafon trebao biti nešto veći. Ovim trenutnim pak nisu bili u stanju pratiti Pacerse niti 7 minuta.

HAWKS @ BOBCATS

Jefferson se vratio u postavu, ali to nije spriječilo Atlantu da u 12 briljantnih napadačkih minuta treće četvrtine prelomi utakmicu. Dodatni pasovi, trice, ulazi, cutovi i gomila pick & rolla – da imaju obranu i klupu bili bi stvarno opasni. Kod Bobcatsa pak treba istaknuti McRoberta koji je s 5 trica definitivno potvrdio da je ova rola stretch četvorke u koju ga guraju od početka sezone njegova budućnost.

SPURS @ SIXERS

Nakon Knicksa, Spursi su brzinski razmontirali i Sixerse ne dozvolivši im trku sjajnom tranzicijskom obranom i potpunom kontrolom ritma, pri tome jašući sistem u napadu (6 igrača preko 10 poena, još dva s po 8, 13 trica, 29 asista). Najbolje od svega, očito je da igraju pod ručnom, taman koliko im treba.

MAGIC @ CELTICS

Boston je došao do nove pobjede, četvrte za redom od kada je Jordan Crawford preuzeo ulogu playa. Stevens je izgleda našao čovjeka koji, ma koliko to blesavo zvučalo obzirom da je u pitanju ipak Jordan Crawford, može kontrolirati tempo bez da mu se lopta odbije od nogu, što je odmah oslobodilo i Bradleya koji je u više spot up roli odjednom postao ubojit šuter. Boston je tako dobio dozu energije i u obrani i u napadu na koju Orlando nije imao odgovor, a da dodatno ubrza stvar, Stevens je maknuo teretnog Faverania iz petorke i umjesto njega gurnuo trkača Olynyka. Sinoć je to bilo sasvim dovoljno jer ovaj Magic od ranijeg poraza protiv Bostona više ne prezentira onu razinu igre u napadu kao u prvih 5 utakmica (drugim riječima, stao im je šut iz vana), a čim ne ide u napadu, nema ni one zarazne energije u obrani koja je rezultirala laganim poenima.

CAVS @ BULLS

Bullsi lagano pale obrambene motore, rastavili su Cavse na komade, ali napad je tako kilav da im je trebalo sjajnih zadnjih 6 minuta da osiguraju pobjedu. Dunlevy je dao taj ključni impuls u završnici dok Deng, Rose i Butler nastavljaju bacati cigle.

RAPTORS @ ROCKETS

Rocketsi su se namučili protiv žilavih Raptorsa koji su napravili čak 38 faula u pokušajima da ostanu u utakmici s tim da Caseyu treba zahvaliti jer nas je poštedio namjernih na Howardu – njegove obrane jednostavno ne štede nikoga, tko god uđe u sredinu dobije po glavi. McHale je konačno odlučio pokušati nešto novo pa je šansu dobio Terrence Jones, odigravši 13 minuta više od Asika, od čega dobar dio u završnici. To baš i nije izgledalo sjajno, ali ako uzmemo u obzir da je sinoćnjom partijom odigrao dvostruko više minuta nego do sada u sezoni ukupno, ne treba biti previše kritičan (mali se jednostavno ne zna kretati, odnosno ne zna rolu, pa je i logično da su ga do sada izbjegavali – možda da mu postave nekoliko beskućnika uokolo i tako mu obilježe pozicije na kojima se mora naći u određenom trenutku bilo obrane bilo napada).

Raptorsi pak oduševljeni što mogu igrati sa samo jednim visokim (klasičnu petorku koristili samo 24 minute od sinoćnjih 58), s tim da treba istaknuti kako je preseljenjem Gaya na četvorku minute konačno dobio Ross umjesto Fieldsa, što im je dalo čovjeka u postavi koji stvarno, a ne tek hipnozom, može raširiti reket. Upravo je Rossova energija u završnici i produžetcima činila razliku – čim je on ispao zbog osobnih, više ništa nije moglo neutralizirati cigle Gaya i DeRozana. Rocketse pak čeka relativno lagan tjedan s 4 utakmice u kojima će imati prilike poraditi na rotaciji.

NUGGETS @ JAZZ

Denver je došao do rijetke pobjede protiv Jazza koji je konačno odigrao konkurentnu utakmicu, ali su pukli u završnici što zbog manjka iskre u napadu, što zbog stalnog miksanja visokih koje je Corbin (da, još uvijek je trener) pokušao sačuvati od šeste osobne. Shaw je startao s Hicksonom na petici, što je očito znak da lani nije gledao utakmice Blazersa, ali nije da ima previše izbora obzirom da je McGee otpao na duži period zbog napuknuća kosti noge (ovisno o težini ozljede, neće ga biti od par mjeseci do možda cijele sezone).

PISTONS @ BLAZERS

U utakmici bez obrana Portland je još jednom odličnom šuterskom partijom došao do dovoljne prednosti da izdrži sve pokušaje povratka Pistonsa, posebice onaj u završnici kada su Monroe i Drummonda skokovima u napadu pokušali vratiti utakmicu u egal. Dobra vijest za Pistonse je da su očito radili na planu igre obzirom da je Smith uzeo samo 9 lopti, a loša da su one uglavnom završile kod Jenningsa koji je sinoć imao partiju iz dana Bucksa s hrpom šuteva iz driblinga. Istina, protiv Lillarda je stvarno lako doći do prostora, ali Brandon i dalje nije u stanju realizirati išta iz ulaza, što mu je cijelu karijeru veći problem čak i od potezanja nerezonskih trica – sinoćnjih 6-14 iz reketa čak su i ispod postotaka u karijeri koji se kreću malo iznad 50%, u čemu je od njega, barem u kategoriji ovih igrača koji imaju značajne role i minutažu, gori samo Ricky Rubio.

WOLVES @ CLIPPERS

Sudar Clippersa i Wolvesa također je trebao biti utakmica bez obrana, ujedno i sraz dvije momčadi s popriličnim manama, što se manje-više i potvrdilo. Iako je energija bila neosporna, posebice u nastavku, obje momčadi su prije svega živjele od napadačke lepršavosti s tim da su Clippersi dominirali u sredini preko visokih (Blake i Jordan 15-25 u reketu, dok je ostatak momčadi ubacio samo 4 trice, ali ih nisu ni forsirali jer je do zicera bilo previše jednostavno doći) dok su Wolvesi živjeli od šuta Martina i Lovea. Problem je bio što su čak i usprkos 22 Pekovićeva poena na obruču (ne zaboravimo da ni Blake i Jordan nisu ništa bolji u branjenju pokretnih napada od Lovea i Peka) promašili hrpu zicera, od čega je onaj Loveov odbijanac sa sirenom koji je mogao donijeti produžetak posebice simboličan.

Naime, nakon vrućeg ulaska u sezonu Minnesota se ohladila i iako i dalje uredno zabijaju preko 100, u pitanju je tek spoj stila igre (brzi ritam na puno posjeda lopte) i rasporeda (čak i dobre momčadi protiv kojih su igrali poput Mavsa i Clippersa igraju samo u jednom smjeru, a tako je igrao i Thunder u drugoj utakmici sezone). Postotci šuta su im toliko pali da su se srozali do donje trećine po efektivnom učinku, a napad im održavaju tek kontre, skok u napadu i ogromna količina slobodnih.

Kao što smo i predviđali u najavi sezone, čak i prosječnoj obrani je relativno lako postaviti se protiv momčadi bez klupe i s dva startera koja ne mogu raširiti reket. Brewer i Rubio tako oduzimaju prostor Peku za lagane koševe na kojima je ovaj izgradio karijeru, a istovremeno su i Love i Martin osuđeni isključivo na role spot up šutera jer u sredini nemaju dovoljno prostora. Sreća je samo što je Martin još uvijek nenormalno vruć s trice – kada i on padne na zemlju, bit će zanimljivo vidjeti kako će Adelman izmisliti dovoljno poena kroz sistem i tranziciju da sakrije slabosti zadnje linije i nedostatak širine u napadu. Clippersi pak s napadom neće imati problema, a izgledaju i solidno barem u 1 na 1 akciji u postu – Blake i Jordan tu puno bolje poziciono drže čovjek od Peka i Lovea. Razliku u klupi da ne spominjem – upravo je Crawfordova rola u zadnjoj četvrtini donijela prednost koju su Clippersi uz dozu sreće sačuvali do kraja.

5 thoughts on “CATORCE!

  1. Gay sinoc sut 11-37,2 asistencije za 49 minuta…DeRozan sut 6-25 i cak jedna asistencija za 53 minuta!…ovo dostignuce ce biti tesko nadmasiti,na ovom bi im i sam Kobe mogao pozavidjeti:),ko spoji njih dvojicu svaka mu cast.

  2. Moj zakljucak Detroita. Cheeks se valjda sam mlra uvjeriti da Smith i Jennings ne mlgu biti nositelji napada. Krenuo sa Smithom i ispalo lose (sutira je nesto losije od prosjeka ekipa za koja 2%), a sada je red na Jenningsa da udara (samo cekam niz od dvi – tri utakmice s 4/17 i 5/19 sutom). Nakon toga ce se valjda okrenuti mladim snagama, najboljem post igracu u ligi, Monroeu (ovo je malo navijacki, najboljem), te pokusaju s Popeom i Datomeom, pa cak i Jerebkom umjesto trenutnih mazluma s klupe. Stuckey i Billups limit na 15 – 20 minuta u prosjeku, dok sa Singlerom nesto ne stima (misterij), ostatak nek ceka bolje dane (suspenzije, ozljede, itd)

  3. Daj mi recite koliko još će uprava trpiti Corbina na klupi jer je ovo sramotno što on radi u kontekstu talenta koji ima na raspologanju da još nisu uspjeli nikoga pobjediti ili hoće srušiti rekord od Bobcatsa…. 😀

    Gee-što misliš o tome da Bucksi trejdaju Butlera kako bi se otvorio dodatni prostor Middeltonu i Gannisu u vidu toga da Delfino propušta cijelu sezonu pa bolje neka mladići igraju i skupljaju iskustvo,a bome imaju velike šanse u lutriji 😀

  4. Pa ne moraju ga trejdat, ionako im je najvažniji kao ugovor kojega će na ljeto brisati iz knjiga, a i nije da ima neku vrijednost. Samo nek malo pričekaju da se ozljedi, onda ga više ne vrate i eto minuta momcima koliko žele. Middleton je ionako već u rotaciji i dobiva sve minute koje su trebale ići Delfinu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *