THE STILL TOO EARLY RANKINGS, WEEK 2.

Uzorak je toliko malen da su dvije utakmice dovoljne da dođe do značajnih promjena u odnosu snaga, a obrambene brojke nam u ovom trenu pogotovo ne kazuju ništa obzirom da su u top 10 takve “sile” poput Sunsa, Magica, Pelicansa, Wolvesa i Cavsa – podatak koji sam po sebi govori koliko je statistički besmisao ovih rangiranja očit. Opet, obzirom na viđeno, lista je ispala više nego realna, čak i na ovako malom uzorku.

Poanta je ionako u grebanju ispod površine gdje se krije puno zanimljivih podataka i trendova koje ćemo pokušati spojiti s onim što vidimo golim očima. I da, ni ovaj put u obzir nije uzeta snaga rasporeda iako on, kao i uvijek, poprilično kroji učinkovitost. Stvar je jednostavno u tome da još uvijek nemamo pojma tko je stvarno koliko dobar, a tko loš, tako da raspored nemam namjeru koristiti kao dio formule još barem dva tjedna.

Utakmice od sinoć nisu uračunate, a nisam imao ni spremnu natuknicu za sve momčadi – radije sam bacio oko na Kansas-Duke i Kentucky-Michigan State nego da i dalje čačkam po synergyu, 82games, basketball-reference i nbastats.com.

01. PACERS 77.9

S ovim se slažu i eye test i score i statistika – Pacersi su broj jedan. Sa solidnim napadom, uvjerljivom najboljom obranom u ligi te uz jedan prosječan raspored očito napadaju prvo poziciju na Istoku kako bi si osigurali luksuz eventualne sedme utakmice finala Istoka doma.

02. SPURS 76.2

Druga ABA momčad na vrhu. Ne znam što drugo reći osim da se ne mogu osloboditi dojma kako se doslovno kreću kroz naučeno, odrađuju posao, a pri tome igraju i uvjerljivo najzaokruženiju košarku. Nije zgorega ni sjetiti se kako ABA korijeni nisu jedina poveznica s Pacersima – umjesto sveprisutnog Hakeema, Tim Duncan je mentor kojega je Roy Hibbert odabrao već drugo ljeto za redom kako bi upijao sve potrebno za postati šampion.

03. WARRIORS 74.6

Usprkos fenomenalnom šutu, napad Warriorsa je tek 19. po učinku. Očajna klupa, očekivano, ima prste u tome, ali razlozi za nešto veći podbačaj leže prije svega u enormnoj količini izgubljenih lopti, a nešto manje u nedostatku laganih poena iz skoka u napadu i slobodnih bacanja. Ovo potonje je sistemska stvar i nije toliko važno – Warriorsi će radije šutnuti tricu nego ići na ulaz i radije će se vratiti u tranzicijsku obranu nego hvatati odbijance. Ali, sva tri poraza su doživjeli od dokazanih momčadi koje su se itekako okoristile tendencijom da svaki peti napad bace u bunar. U tome prednjači Curry koji je ipak combo bek i šuter prije nego klasični play, a sada više nema Jacka da to sakrije. Teret organizacije tako uglavnom pada na Iggya koji je odličan kao sekundarni play, ali kao primarni također gubi puno lopti, a dosadašnji pokušaji igre preko visokog posta, odnosno Leea i Boguta, također obično završe loptom u bunaru (Bogut skoro izgubi svaku treću). Koliko god užitak bio gledati njihov napad, očito je kako mu treba malo više strukture. Opet, obzirom kako igra obrana, malo štekanje prema naprijed koje će se popraviti s vremenom nije ni bitno.

04. ROCKETS 73.8

Ima tu još dosta za raditi na obje strane parketa, ali jedna stvar upada u oči – usprkos svim problemima s kojima su ušli u sezonu (Hardenova nešto lošija šuterska forma, Dwight i dalje grozan s linije), dva udarna igrača Rocketsa su jednostavno nezaustavljivi u pick igri. Stoga je pitanje zašto je toliko malo koriste i zašto većinu napada bacaju na izolacije, bilo u postu za Dwighta, bilo na perimetru za Bradu?

05. HEAT 72.7

24. u obrani, 23. u obrambenom skoku. Već viđeno, isto kao i truplo Udonisa Haslema koje se trudi igrati značajnu rolu, ali ne ide. Zaboravite MVP titule, osvoji li James i treći prsten s ovim rosterom, treba ga stavit na logo umjesto Jerrya Westa.

06. SUNS 72.6

Za sada aktivnošću skrivaju manjak obrambenog talenta – zaboravimo na trenutak igru u napadu i neodrživo visoku razinu kojom realiziraju otvorene šuteve (neodrživu obzirom na talent koji imaju na raspolaganju), odnosno odličan omjer asista i izgubljenih koji mora pasti (i to ne samo u slučaju Bledsoea), ovo što u sredini rade Plumlee (stiže zatvoriti na sve strane poput Varejaoa) ili Markieff Morris (gura se u sredini kao Perk u najboljim danima) jednostavno je blesavo. Sunsi su puno bolji nego smo očekivali, tu nema spora, ali trenutno oni kao da igraju košarku na playoff razini, dok ostatak lige još hvata formu.

07. CLIPPERS 72.1

Obrana je i dalje katastrofa, ali Collison kao presing partner Paulu i solidna igra Griffina i Jordana u zaštiti obruča prvi su znakovi da će sve biti ok do playoffa. Jasno, neće biti sjajni, ali nekakav prosjek svakako, možda i više savladaju li visoki ikada zakone kretanja na strani bez lopte. Bočnima pak ne može pomoći ništa – čast na trudu i Dudleyu i Redicku, ali momčadi koje će susretati u playoffu imat će prilike složiti mismatch protiv njih kad god požele.

08. MAVS 72.0

Napad je brzo kliknuo obzirom na količinu promjena, a ni obrana nije besmislena – istina, rešetaju ih s perimetra, ali Carlisle zonom i faulovima više nego solidno brani reket. Zadrže li ovaj prosječni nivo, bit će u igri za playoff do kraja.

09. BLAZERS 71.7

Odluka o više zone i općenito obrani koja manje riskira prije svega čuvajući reket, do sada baš i ne donosi rezultate – Blazersi nisu u stanju braniti pick igru (prije svega zahvaljujući Lillardu koji još nije susreo blok u kojega se nije vrijedno zabiti), a niti čuvati reket (iako Lopez donosi masu i mišiće, nema brzinu da sakrije Aldridgeovu pasivnost na ovom dijelu parketa). Ipak, čak i ako Lillard ostane rupa, s dva takva visoka i dva duga i žilava stopera na boku jednostavno moraju biti bolji s vremenom – Matthews i Batum su kao stvoreni za branjenje bokova u postavljenoj igri s više fokusa na prostor nego čovjeka.

10. WOLVES 71.3

Potpuno originalna momčad koja za sada zabija dovoljno koševa usprkos lošem izboru šuta, odnosno brani dovoljno usprkos gomili zicera koje prima. Već smo spominjali kojim trikovima se Adelman služi da drži stroj podmazanim prema naprijed, a kakva je formula u zadnjoj liniji? Bez fauliranja čovjeka na ziceru (iz čega proizlaze i brze kontre nakon Loveovih dugih pasova) i povlačenjem sva tri vanjska u ekspresnu obranu tranzicije – Wolvesi su u stanju imati solidan skok u napadu na račun Lovea i Pekovića te uopće nemaju potrebe za trećim skakačem, već se Brewer pridružuje Martinu i Rubiu u branjenju protivničke trke. Imati istovremeno najbolju kontru i najbolje braniti kontru – to su Wolvesi, još jedan doktorski rad Adelmana i društva. Uz jednu malu opasku – ne čini li se i vama da Rubio, osim što je ojačao, izgleda kao isti onaj igrač kojega smo gledali kada je imao 16 godina? Dobre stvari su mu ostale dobre stvari, a loše – loše. Njegova nesposobnost da realizira iz ulaza i driblinga za igrača koji je stalno s loptom je fascinantna i opasna po momčad. Najgore od svega, u onim spot-up situacijama kada Love i Martin vrte pick & roll, a Brewer ulazom i Pek pozicijom pod košem odvlače pažnju obrana, reagira sasvim solidno – kada su mu noge na parketu i kada nema nekoga ispred sebe bez većih problema će zabiti otvoreni šut. Čim je netko u blizini i čim nije u idealnoj poziciji – cigla.

11. THUNDER 71.2

Lamb, Collison i Jackson odjednom su ubojita klupa, Ibaka je opet zvijer u oba smjera, a ni Russ ni KD još nisu ni blizu razine igre na kojoj mogu biti. Mislim da i službeno možemo prestati brinuti – s njima je sve ok. Iako, pitanje o tome hoće li imati dovoljno za iskorak bez još jednog tradea ostaje.

12. HAWKS 70.8

Mini-Spursi – skok u obrani kao prioritet, kontrola lopte usprkos brzom tempu, hrpa flex napada s Horfordom na laktu miksana s hrpom pick & roll akcije koja otvara sredinu za ulaze playmakera… Možda je slučajno, a možda je Budenholzer već implementirao dobar dio filozofije Spursa u novu momčad.

13. RAPTORS 70.7

Rudy Gay je do sada opalio 160 lopti za 154 poena, a DeRozan 141 za 142. Istok je toliko slabašan da i s ovakvim napadom mogu do osmog mjesta, posebice ako će Johnson i Valanciunas ovako skakati u napadu i ako će Hansbrough s duplo manje minuta nastaviti zabijati s linije slobodnih kao i Gay i DeRozan (a obojica su tamo često). Ali, stvarno treba stati i svako malo se diviti čovjeku koji je zamislio s takva dva swingmana složiti učinkovit napad (da ne spominjem tendenciju Caseya da im u niskim postavama pridoda i Fieldsa koji doslovno bježi od bilo kakvog šuta iz vana).

14. BULLS 70.6

Obrana već dolazi na svoje, Noah i Rose (koji trenutno ima PER dvostruko ispod razine prosječnog NBA igrača) će uhvatiti formu kako se budu približavali fizičkom vrhuncu (s tim da smo zaboravili kako nakon onakve pauze kakvu je imao Rose obično treba godina dana da se igrač vrati na prijašnje stanje, ako se ikada vrati), ali u cijeloj priči se ne smije zanemariti užasan šuterski učinak Butlera i Denga – bočni dvojac Bulla do sada je ubacio 6 trica u 6 utakmica, a Dengovih 1-18 stoje kao simbol napada koji izgleda naj-bezidejnije u povijesti ove sjajne generacije.

15. MAGIC 70.2

Sjećate se početka sezone i rotacije sa 6 igrača na ili iznad ligaškog prosjeka po PER-u? Nekoliko poraza kasnije i već su spali na dvojicu iznad prosjeka i jednog, Nicholson, koji se jedva drži na granici.

16. PISTONS 70.0

Znali smo da će biti gadno, ali nitko nije očekivao ovakvu katastrofu. A bolje riječi za opisati učinak Josha Smitha nema – 60% minuta provodi na boku, gdje baca ciglu za ciglom i pri tome igra najgoru obranu na svijetu s ove strane Hardena. S druge strane, čim se pridruži drugoj postavi u ulozi četvorke, postaje onaj stari letač na obje strane parketa.

17. PELICANS 69.9

Williams sporim ritmom igre pokušava greške svesti na minimum, pa tako Pelicansi imaju barem neke koristi od veteranskog pristupa – gube užasno malo lopti za momčad kojom upravljaju Holiday i Gordon. Međutim, problemi ovog dvojca za sada se itekako osjete u jednom drugom aspektu kreacije, a to je realizacija nakon ulaza, posebice nakon pick igre – s 0.64 poena po posjedu lopte u takvim situacijama Pelicansi su među najgorim napadima lige, a ono što cijelu stvar čini još gorom je da svaki peti napad završavaju na taj način, dok Davis, apsolutna zvijer u rolanju prema obruču, za to vrijeme čeka na strani bez lopte na eventualnu povratnu. Kada na to dodamo i užasnu obranu na bokovima, ispada da Pelicansi trenutno plaćaju više od 33 milje za – ništa.

18. CELTICS 69.1

Stevens polako popušta uzde i dozvoljava momčadi više slobode u trci, sada kada su konačno našli nekakav modus po kojem funkcioniraju – sve te visoke pick & roll akcije sada konačno imaju smisla kada postoje ljudi koji ih mogu vrtiti (Crawford je u ovoj roli u ovih nekoliko utakmica – fantastičan, on i Bradley odjednom izgledaju kao agresivnije verzije Ellisa i Calderona), ali i ljudi koji mogu spremiti povratne, prije svih Jeff Green koji se, valjda sretan što ne mora nositi teret kreacije, pretvorio u snajpera (48% za tricu uz onu nezaboravnu protiv Heata).

19. WIZARDS 69.0

Nene na parketu – koš razlika Wizardsa je +8. Nene izvan parketa – koša razlika je -8. Dakle, 16 poena razlike na 100 posjeda lopte učinak je Brazilca. Radi se o malom uzorku, ali sličnost s lanjskih 10 poena na 100 posjeda nije slučajna – da je ikada uspio ostati u komadu, čovjek bi bio all-star klasa.

20. KNICKS 67.8

Izvuku li 3-7 u idućih 10 utakmica mogu biti presretni – iako se nikada nije pametno kladiti protiv klase kao što je Melo i dva energična strijelca kao što su Felton i Smith, bez ikoga pod košem nije lako ni na haklu, kamoli u NBA.

21. SIXERS 67.3

22. NETS 67.1

23. BUCKS 67.0

24. NUGGETS 66.3

25. CAVS 66.1

26. GRIZZLIES 66.0

Kilavi ulazak obrane u sezonu smo apsolvirali, pobjeda protiv Warriorsa je jasno pokazala da i dalje mogu biti ubojiti kada žele. Stilske promjene u napadu smo spominjali, a evo i dva podatka koja ih najbolje opisuju – Conley je povećao potrošnju s 20% na 25%, od čega 35% otpada na pick & roll koji je postao osnova napada, dakle smanjila se igra kroz post i Gasola koji i dalje uzima dosta šuteva s poludistance, ali sve manje razigrava. Ono što pak Joerger definitivno nije mijenjao je manjak Gasolove agresivnosti u skoku i uopće obrani – uz puno manje asista koji su rezultat novog stila igre, ima i puno manje skokova i blokada od svojih prosjeka. Očito ga čeka dug ulazak u formu, jer još uvijek podsjeća na onog tromog Gasola s Eura. Pitanje je samo da li je u pitanju umor od naporne godine ili indisponiranost zbog nove uloge. U biti, to uopće nije pitanje – do all-stara Marc će opet biti ona ista mrcina.

27. BOBCATS 65.8

28. KINGS 64.5

Obzirom kako igraju Thompson i Patterson, postaje jasno zašto su požurili potrošiti novac na Landrya. Ova dvojica ne mogu ništa zabiti, a ne pomažu ni u obrani, čemu zasigurno pomaže i odluka Malonea da izbjegava koristiti par Cousins-Thompson. Ni jedan ni drugi nisu u stanju čuvati perimetar, ali bi Thompson, koji većinu vremena ulazi tek kao zamjena za DeMarcusa, barem malo sakrio Cousinsovu nesposobnost da čuva reket. Ovako, nude besplatno šetalište kroz sredinu svaku večer jer Patterson je pick & pop specijalac koji nema atleticizam ni fizikalije da bude bitan dio obrane, a kada ne pogađa ni s poludistance, praktički je neupotrebljiv. Može Malone prozivati Cousinsov pristup koliko hoće, ali činjenica je da se čovjek trudi biti bolji, samo ne možeš preko noći naučiti igrati obranu. Za sada je napredak u napadu više nego dovoljan, a za dalje bi možda bilo dobro pokušati naći partnera koji zna što radi. Također, Malone spada u onu skupinu trenera koja ne dozvoljava momčadi trku, nadajući se da kontrolom može smanjiti broj pogrešaka, ali time je samo oslabio napad – ova momčad, bez poštenih swingmana, ne može zabiti iz postavljenih napada i jednostavno previše forsiraju post-up igru da bi bili učinkoviti – Cousins je za sada odličan u tome što radi, ali, kada svi znaju od kuda prijeti opasnost, previše je jednostavno posložiti plan igre u obrani.

29. LAKERS 61.6

30. JAZZ 60.5

7 thoughts on “THE STILL TOO EARLY RANKINGS, WEEK 2.

  1. Pokušavam opet prodat asika za nešto realnije od ryana andresona.

    Bass i courtney lee kao neki polu streč i obrana na perimetru za asika i nekog od ovih nekorištenih mladih roketa (asik i lin su sljedeće godin svaki na 15 milja pa bi im moglo bit zanimljivo rješit se bar jednog

    Mislim da ima smisla za obje ekipe. Pitanj je jel dosta da rokete baci među kontendere, al im rješava sadašnjost na 4 i nedostaak braniča na perimetru

  2. Ps lee je igro s dwightom finale ( pa j tako harden njegov lee) a i bass je igro s dwightom u orlandu, što bi moglo olakšat adaptaciju

  3. Nije loša kombinacija jer pomaže pokrit dvije rupe, ali mislim da Asik ima veću vrijednost i u njihovim očima i u očima lige od dva igrača zadatka. Najveći problem su ugovori – dovedu li Bassa i Leea, ispadaju iz trke za neku akciju iduće ljeto (Asik uzima samo 8 milja – njegov ugovor je rastegnut na 3 rate po 8, tako da nije 2×5 plus 15 u zadnjoj godini), jer zajedno su teški 15 (a da ne spominjem kako Lee ima još jednu godinu za 5) čime je cap zatvoren, a ovo im je praktički jedina prilika da iskoriste činjenicu da Parsons i Beverley igraju na minimalcu. Kada njima daju nove ugovore, momčad je složena, zato vjerujem da neće ići na ove mini tradeove (na kraju krajeva, takvu produkciju mogu naći na ljeto za puni midlevel na kojega imaju pravo jer ne plaćaju porez) i da ciljaju Asika pretvoriti u klasu tipa Aldridge, Love ili barem Anderson. Bolji paket će sigurno biti na tržištu.

  4. Neki dan gledam,Lakersi i Rocketsi,Steve Blake lakocom probija Hardena jedan na jedan i lagano polaze…ej,covjece Steve Blake! :)….stvarno je katastrofa bradonja u odbrani,neka cudna kombinacija nezainteresovanosti za odbranu i nedostatka atleticizma,kao da nije crnac 😉

  5. Viš ovo za računanje plaća nisam znao. Evo za druge neznalice objašnjenje http://basketball.about.com/od/nba-cba-glossary/g/Poison-Pill-Contract.htm . To u stvari znači da im je kombo lee bass skuplji od asika kad se gleda cap.

    Anderson bi biosuper fit za houston al da sam pelikan ne bi ga dao bez nekog dodatnog imutka (kako reč asset tu?)

    gledajući silne i močne momčadi koje koriste trice na poziciji četvorke u napadu (miami, nyc, a povremeno i okc) mislim da je igrač tipa anderson jako vrijedan jer omogučava nominalno malim krilima da se spuštaju u post u napadu, a u obrani mogu na protivničke četvorke (doduše nije da je anderson obrambeno neka sreća ali ima mišića i visinu gurat se sa westovima ove lige) recimo da je takav lik miamiju lekonj bi mogo igrat napad na četvorci bez da se mora u obrani gurat sa westovima i buzerima. ista stvar za nyc, s tim da su oni to probali riješit bargnanijem i mislmi da to uopće nije tolko loš potez (u teoriji, kolko god pet bargniani bio istočno od hardena).u tom kontekstu mislim da bi miamiu, nyc ili okc recimo i igrač tipa channing fry bio super fit

    zato ne bi daio andersona a kamoli love ili aldricha za asika, kolko god asik bio obrambeno dobar, mislim da nije u stanju biti prvi ili drugi igrač poštene momčadi (love, aldridge), a s druge strane recimo anderson je 2 godine mlađi i ima super ugovor. Naravno ako dođe do trade demanda od stane nekog od ovih asik bi bio super utjeha.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *