DIECIOCHO!

Još jedna zora kao stvorena za LP poligamiju. Doduše, još malo treba uvježbati držanje bebe u rukama i istovremeno skakanje po tekmama, ali već sada to izgleda bolje od košarke Grizzliesa.

Pacersi pregazili Buckse koji su dobili nazad Neala i Ridnoura, ali su svejedno u ovom trenu možda i najgora momčad u ligi – sinoć su protiv najbolje obrane u NBA zabili 77 poena uz 34% šuta. Drew je startao s Udohom kako bi parirao visokima Pacersima i mislim da ova rečenica govori sve što treba znati o utakmici. Georgea i Hibberta nećemo isticati, ali Watson i Scola stvarno dobro izgledaju kao lideri klupe.

Bullsi smatraju da imaju nešto za reći u bitci za titulu najbolje obrane pa su ostavili Raptorse na 80 uz 35% šuta. Obrana se dizala iz utakmice u utakmicu, a od poraza protiv Indiane na šampionskoj je razini – istina, protivnici su bili Jazz, Cleveland i Toronto, ali niz je impresivan (73, 81, 80 – toliko su koševa primali). Možda još važnije, iako su igrali bez Rosea (hm, a možda baš zbog toga), dobili su nešto i od napada, konkretno Deng i Butler su konačno podsjetili na šuterske kvalitete koje neosporno imaju.

Hawksi su odradili posao protiv Sixersa uz fenomenalnu partiju Teaguea (MCW još u outu zbog istegnutog stopala, Wroten pumpa brojke, ali vidi se da nema ni obrambeni IQ ni napadačku širinu rookiea), uz jednu promjenu u petorci (Millsap se preselio na klupu kako bi ipak pokušali dati dozu ozbiljnosti obrani, ali i oživiti klupu, a šansu da starta je dobio Ayon) i jednu izvrsnu vijest – zaigrao je Lou Williams iako su neke prognoze išle toliko daleko da su pretpostavljale povratak tek oko all-star vikenda. Kako god, klupu su ovim sanirali, a na obrani očito rade. Bit će Hawksi ok, posebice s trenutnim problemima Knicksa i Netsa.

Posao su odradili i Blazersi protiv Celticsa, iako je i ova utakmica naglasila neke problematične trendove – Lillard nakon odličnog ulaska u sezonu pada u formi, što je vjerojatno tek stvar trenutka (možda i neke lakše ozljede koja se obično ne prijavi), plus i dalje primaju previše koševa u reketu (sinoć ih je maltretirao Sullinger), što se vjerojatno neće promijeniti. Ali, zadrži li napad ovakvu šutersku kvalitetu playoff im je na dohvat ruke – peti su u ubačenim tricama iako su jedini u tom top 5 koji ne njeguju run and gun već pozicionu košarku, dakle, izbacimo li sulude Warriorse koji su svijet za sebe kombinacijom kvantitete i kvalitete, Blazersi uspijevaju biti vrhunska tricaška momčad postotcima, a ne kvantitetom (sa skromnih 27% uzetih šuteva za tri od ukupnog broja pokušaja daleko su od prosjeka tipične tricaške momčadi).

Žilava obrana Bobcatsa odnijela je još jednu žrtvu (uz kvalitetnu igru Sunsa, njihova defenziva najugodnije je iznenađenje sezone), Cavse, iako su opet igrali bez Jeffersona kojega opet muči isti gležanj. Kod Clevelanda nije bilo Waitersa, ali nije da bi to išta promijenilo na stvari – Mike Brown je, dopustite to reći ovako rano, bio pogrešan izbor za ovu momčad građenu oko talenata Kyriea Irvinga. Jack i dalje dobiva minute na kapaljku, što je u partiji u kojoj nema Waitersa dodatno neobjašnjiva ludost. Vrtiti gomilu akcija za Thompsona i Milesa umjesto dati loptu u ruke njima dvojici čisto je samoubojstvo. Opet, u cijelom nizu upitnih odluka koje prate ovu franšizu još od The Decisiona, to je najmanji problem.

Miami i Dallas su se napucavali u sudaru starih neprijatelja uz odlične šuterske partije LeBrona i Dirka, a Wade je skupio blesavih 8 ukradenih uz 8 asista uglavnom jašući po jadnom Monti. Doduše, Heat se skoro upucao u nogu u završnici protiv Carlisleove zone odlučujući se za ishitrene šuteve umjesto napadanja obruča, što su iskoristili Carter i Dirk da nizom herojskih šuteva (koji su doduše uglavnom bili otvoreni zbog agresivnih udvajanja i rotacija Heata koje momčadi s ovakvim kretanjem lopte poput Dallasa znaju iskoristiti) utakmicu dovedu u egal. Na kraju ih je izvukao James, a Dirk, iako sjajan u završnici, to nije mogao pratiti što je i simbolično u odnosu na stanje u kojem se nalaze, jedan u naponu snage, a drugi u završnoj fazi karijere.

Netsi su konačno nekoga dobili. Doduše, trebao im je produžetak, ali pobjeda protiv žilavih Sunsa ipak je nekakav korak naprijed. Jer, kao što smo već isticali – oni uopće ne igraju loše, već jednostavno nemaju energije. E, pa sinoć to nije bio slučaj jer su KG i Lopez očitali lekciju Plumleeu i Morrisu u sredini, Johnson je nosio teret u napadu, a možda ključni potez je bio davanje momčadi u ruke Livingstoneu nakon što je Williams sinoć nakon 5 minuta konačno otpao zbog gležnja. Iz aviona je vidljivo da nije isti igrač, stoga je ovo nepotrebno forsiranje umjesto odlaska na terapije samo štetilo momčadi.

Spurse dodajmo popisu momčadi koje su odradile posao, iako je Jazz iskoristio mlak ulazak u utakmicu da ih izrešeta u prvoj četvrtini (možete misliti kakav je cirkus Pop napravio u poluvremenu). Corbin je dao priliku Burksu da starta kao play i to uopće nije bilo loše, posebice na obrambenoj strani gdje je presingom pružio NBA partiju, što je nešto što Jazz nije gledao ove sezone na poziciji jedinice. Favors se sjajno nosio s Duncanom i Splitterom, ali Leonard je Haywarda ostavio na 0-5 u zadnjih 6 minuta taman da se izbjegne drama. Heroj prošle utakmice Garrett sinoć nije slavio Božić, već je pokazao da slučajni prolaznik ipak ne može samo tako sjesti za volan NBA momčadi. Osim ako se ne preziva Lin, naravno.

Pistonsi su prošli Kingse ne ponudivši ništa novo – dominacija u reketu i dalje je jedini plan, a sinoć su opet ključnu razliku napravili sa niskom postavom bez Drummonda sa Singlerom na trojci. Kako je Monroe zbog problema s osobnima igrao manje od kvote, održati tu formulu do kraja nije bilo problem, a time ni prednost.

Memphis se provukao protiv Lakersa koji su mogli prirediti još jedno iznenađenje da je Blake zabio tricu 10 sekundi do kraja. Nakon uvodnih muka, Grizliji su se sinoć vratili staroj formuli, spuštanju lopte Zachu u post ili akcijama kroz Gasola na vrhu reketa, ali to samo znači da su trening kamp i cijelu priču oko promjene identiteta bacilli u vjetar. Tko zna, možda je samo u pitanju bilo korištenje povoljnog matchupa, a možda su ipak odlučili smanjiti ovlasti Conleyu. Dobra vijest je barem da se nakon katastrofalnog ulaska u sezonu obilježenog i slomljenim nosom protiv Pacersa sinoć u aktivnoj roli pojavio Pondexter. Loša da jedan ovakva pobjeda ništa ne rješava, treba ih i dalje držati na oku.

Wolvese čak ni solidan doprinos klupe (raspucani Barea i pouzdani Cunningham) nije spasio protiv Denvera – ovaj put su Nuggetsi bili ti koji su blitz-anjem u startu izgradili prednost koju stvarno nije lako stići ako nisi u stanju obraniti niti jedan bitan napad. Nuggetsi su dolazili do obruča kad su htjeli, a, Shaw, iako i dalje rotira previše igrača, povratkom Chandlera je složio solidnu napadačku rotaciju na svih 5 pozicija. Obrana ga zasigurno ne zadovoljava (bez konkurencije najbolji visoki u defanzivi je Darrell Arthur), ali, u ovim danima povratka na Karlov run and gun i pobjedom protiv ovakvog protivnika, to nikoga i ne brine. Nuggetsi su na 50% učinka i opet su živi i u igri. S tim da će sljedeća dva gadna gostovanja pokazati (Oklahoma i Houston) pokazati može li se dio ove energije prenijeti i izvan Denvera.

2 thoughts on “DIECIOCHO!

  1. Samo 4 reda o Detroitu, jesi ih osakatio, nisam sretan. Sigurno te je beba u tom trenutku “maltretirala”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *