VEINTIOCHO!

PELICANS @ SPURS

Utakmica koju sam izabrao za detaljno gledanje znatiželjan da vidim kako će ova igra bez igre Pelicansa izgledati kada udari o hrid zvanu savršena košarkaška momčad.

Što više gledam Pelicanse to mi se teže oteti dojmu o limitiranom plafonu ovog rostera. Iako su treća najmlađa momčad u ligi, gledajući ih individualno već godinama čini mi se kako su i Gordon i Holiday i Evans već dosegli svoj igrački vrhunac. Ako je to istina, ako su oni ovo što jesu, onda je Anthony Davis okružen hrpom mediokriteta koji nisu u stanju napraviti boljim nikoga oko sebe jer jednostavno previše energije troše da održe privid o sebi kao iznadprosječnom talentu.

Holiday je tek solidan all-round play, Evans je nešto, najprije strijelac s klupe, ali nije ona slash & kick sila kakvu smo očekivali nakon odlične rookie sezone, a Gordona su uništena koljena pretvorila u običnog beka šutera bez atleticizma potrebnog za biti kreator na višoj razini. Kad ovo sve uzmemo u obzir, postavlja se pitanje zar nije bolje bilo pustiti Davisa da se razvija u nekom primjerenijem okruženju u kojem bi ipak bio prva opcija nego u ovom navodno konkurentnom u kojem mora doslovno čekati na red da dobije loptu i koje po svemu sudeći nema zajedničku budućnost?

Barem ja ne vidim tko ovdje može pratiti njegov razvoj i postati onaj potreban vanjski igrač rasne all-star kvalitete, odnosno 1B opcija. Da se razumijemo, ovo može postati playoff momčad, ali nema ni najmanje šanse da ikada postanu izazivač, stoga je ovoljetna žurba da se postane prosječan još teže razumljiva – ako već imaš šansu postati nešto posebno, onda uzmi vremena, duboku udahni, ne žuri i uhvati sve krave u dolini, a ne samo jednu.

Što se utakmice tiče, Pelicansi su se dobro držali do pola druge četvrtine kada ih je otpuhala klupa Spursa. S tim da su se držali dobro samo rezultatski, dok je gomila promašenih zicera i očajnih napadačkih reakcija jasno poručivala kako bi propast došla puno ranije da je starterima Spursa (osim energičnog Splittera koji igra sjajnu sezonu u sjeni) bilo stalo. Do kraja smo tako samo imali prilike gledati gaženje nečega što ima potencijala, ali nema identiteta ni na jednoj strani parketa.

Ukratko, Pelicansi su pali bez ispaljenog metka, što nikako nije obilježje mlade momčadi koja ima budućnost – Spursi gaze sve redom, istina, ali ne pokazati čak ni dašak energije ili volje u ovakvoj utakmici koju moraš uzeti za mjerilo, stvarno je simptomatično. Pa zar ovo ne bi trebala barem biti zabavna i energična momčad (dašak toga su prikazali u zadnjoj četvrtini protiv Cavsa prije nekoliko dana) koja se barem bori ako već ne znaju igrati vrhunsku organiziranu košarku?

NUGGETS @ MAVS

Denver je i u uzvratu iznenadio Dallas, s tim da su ovaj put pobjedu zaslužili više vlastitom egzekucijom nego Dirkovim promašajima. Egzekucijom koja je tako dobro funkcionirala da su se prošetali kroz zadnju četvrtinu dok su Mavsi nemoćno gledali u pod. Jednostavno, imali su uvjerljivo najboljeg beka na parketu – Lawson je takvom lakoćom probijao prvu liniju obrane Dallasa kad god je trebalo da je očajni Carlisle pokušao s Crowderom na njemu, što je samo otvorilo dodatan prostor na boku i pod košem.

Dallas, ako ne dobije hall of fame partiju Dirka, jedva da je u stanju dobiti ikoga – obrana se uredno raspada pod prvim pritiskom iako nikada ni nije bila dobra (maksimalno korištenje Blaira, valjda najgoreg obrambenog visokog u ligi sa značajnom minutažom, u tome ne pomaže, ali Carlisle očito cijeni što čovjek barem daje sve od sebe na tom dijelu parketa, koliko god to bilo malo), Dalembert je sve više zakopan na klupu, a u zraku se osjeti kako bi Carlisle sutra otpustio pola rostera, posebice ove sporedne igrače koji su, počevši s Carterom koji igra toplo-hladno, totalno neupotrebljivi u zadnje vrijeme.

Denver je pak u drugačijem elementu – od kada su opet postali run and gun banda, sve sjeda na svoje mjesto, Lawson vodi show, a Shaw polako shvaća na koga može računati (Arthur i Robinson ključni ljudi u obrani i napadu s klupe, što znači da iz rotacije lagano otpadaju Mozgov, Randolph i Fournier). Tako nešto Carlisle može samo poželjeti – ako Dirk ili Ellis nemaju ludu šutersku večer, oni jednostavno nemaju čime ostati u utakmici.

ROCKETS @ GRIZZLIES

Ovo je mogao biti derbi, ali bez Gasola pretvorilo se tek u još jednu priliku za Houston da odmori Hardena – trebala im je jedna četvrtina dobre košarka, zadnja, da uzmu utakmicu koja bez dva najvažnija igrača nije imala neku specijalnu težinu. Rocketse je sinoć spasio dobar doprinos klupe – postava s Jonesom pod košem te Linom na boku, koliko god solidno mogu zabiti, ne može obraniti ništa i tek je klupa donijela energiju u obrani.

Asik se smirio i odradio odličnu rolu kao najbolji back-up centar u ligi i stvarno je šteta što ima takav ugovor i takav stav prema ostanku jer bi u perspektivi on, Lin i odabrani swingman (tko god bio vruć od dvojca Garcia-Casspi ili netko sasvim treći) činili ubitačnu klupu. Sinoć su pak bili dovoljni i u slabijem izdanju protiv očajnih rezervi Grizlija koje predvodi možda najgori back-up play u ligi u ovom trenutku, dostojan nasljednik Jeremya Parga – Nick Calathes (Memphis stvarno zna izabrati ove svoje jeftine back-up opcije).

McHale je ostavio u završnici nisku postavu s Beverleyem, Parsonsom, Garciom i Casspiem s Asikom u sredini, dakle klasično lanjsko izdanje s četiri šutera i visokim koje je Memphisu izbilo iz ruku svaku pomisao na povratak u utakmicu – o takvoj postavi u kojoj sve teče kako treba u napadu Memphis može sanjati, a, najgore od svega, s Garciom koji je najbliže stoper što Houston ima i žilavim Casspiem, obrana je bila ono što je Memphis ostavilo u blatu (McHale nije vraćao ni Dwighta držeći se one da se s ritmom ne zajebava i da je Asik zaslužio završiti susret zbog svega što je ugradio u preokret).

Memphis vidljivo bez ideje, sada je prejednostavno napasti Conleya kako je to sinoć maestralno radio Beverley i zaustaviti im krvotok u napadu (nitko drugi u startnoj postavi nema ni trunku kreativnog gena u sebi da ponese teret, Joerger čak mora Conleya oslobađati kroz pickove kako bi dobio prostora za običan pas), a obrana bez Marca nema takvu moć da sama može izvući situaciju, posebice ne s mlitavim Conleyevim doprinosom na toj strani parketa – Hollins bi ga do sada vjerojatno izlemao zbog mizernog energetskog nivoa na kojem igra u obrani najveći dio sezone.

KNICKS @ BLAZERS

Portland sredio Knickse što danas nije nikakav problem, ali svejedno Blazersi iz utakmice u utakmicu dobivaju samopouzdanje potrebno da prežive kritične faze sezone koje ih neminovno čekaju – s trenutnih 11 utakmica iznad 50% gotovo je sigurno da ćemo ih gledati u playoffu, izgradili su takvu tampon zonu da ih samo užasna kalvarija može izbaciti iz trke. Dakle, čak i kada se ohlade i kada Aldridge propusti svojih standardnih par tjedana (a Aldridge je, nemojmo se zavaravati, i dalje čovjek oko kojega se sve vrti bez obzira na šuterske eksplozije vanjskih igrača), bit će ok, što je ogroman plus u odnosu na zadnje dvije sezone. A kad smo kod hlađenja, 9-25 za tricu i činjenica da su Knicksi usprkos starnom minusu visili u blizini do kraja, prve su naznake da je i ono na vidiku.

BULLS @ JAZZ

Jazz dobio Chicago koji bez Butlera i Rosea (a i bez Robinsona i Belinellia na klupi, da dodam i taj omiljeni bonus) općenito nije izgrađen da zabije dovoljno u ovoj ligi (mogu li poslati Teaguea u Madrid kada budu dovodili Mirotića kao dio odštete, makar da im odbiju 10 000 dolara?) čak ni protiv momčadi s najgorim scoreom koja je uz to igrala bez ozljeđenog Kantera i s Favorsovom limitiranom minutažom zbog problema s osobnima. Thibo je ubacio Snella u petorku kako bi sakrio Dunleavya u obrani i usput imao jednog korisog vanjskog na klupi, ali uzalud, usprkos solidnoj obrani na Haywardu očito je kako rookie nije spreman za ozbiljniju rolu. S tim da će Butler skorim potvratkom riješiti ove dileme, ali ostaje pitanje kako misle izgurati godinu ako će dobri stari kapetan Kirk morati igrati 35+ minuta svaku večer do kraja sezone? To je jednostavno nemoguće obzirom na povijest ozljeda, a to dokazuje i sinoćnji 1 poen protiv Burkea – toliko se trošio u obrani da u napadu nije imao snage za ništa osim dodati loptu Dengu ili Boozeru.

CELTICS @ BOBCATS

U sudaru talentom sakatih, ali borbenih protivnika, Celticsi su se provukli još jednom dobrom zadnjom četvrtinom protiv Bobcatsa koji nisu imali rješenja ni za njihovu žilavu obranu, brojnost raspoloženih igrača, a ni za Jordana Crawforda koji je odigrao još jednu sjajnu završnicu u stilu onog poznatijeg prezimenjaka. Stevens je na raspolaganju imao dvije aktivne petorke čak i bez Bradleya kojega je sinoć zakopao na klupu u korist Presseya i visoke postave – Green i Wallace su igrali zajedno na bokovima uz dva visoka, što je definitivno iznenadilo ionako slabašan napad Bobcatsa, a moglo bi i puno jače navale (hej, ipak je ovo Istok). Bobcatsi pak s Jeffersonom u postavi nemaju onu borbenost pod košem na koju su navikli, a nisu je imali ni na boku jer je Clifford opet zaboravio na Kidd-Gilchrista nadajući se da će Taylor raširiti reket.

WOLVES @ PACERS

Indiana je dobila Minnesotu sličnim receptom kao i mnoge druge do sada, kotrljali su se tri četvrtine, a onda ubacili u brzinu više i ostavili protivnika u prašini. Uz još jedno superstar izdanje Georgea koji nastavlja pružati dokaze da je napravio kvantni skok. Ako je to istina, onda stvarno više nema razloga vjerovati da Heat ima startnu prednost pred Pacersima, posebice obzirom da Hibbertu titulu obrambenog igrača godine može oteti samo nesretan splet okolnosti.

BUCKS @ PISTONS

Nakon što su rastavili očajne Netse, Pistonsi su se obračunali s još jednom trenutnom kramom od momčadi koja nema moći napasti njihove slabosti – Bucksi su se predali nakon 12 minuta, pruživši dodatne argumente tezi da se radi o trenutno najdisfunkcionalnijoj franšizi u ligi.

SUNS @ HEAT

Heat je odradio posao sa Sunsima bez puno znoja, James senzacionalan s 35 poena iz 14 šuteva uz 11-11 s linije čime je istaknuo jedan detalj na koji treba obratiti pažnju – čovjek je trenutno na preko 80% slobodnih, što je popriličan napredak u odnosu na standardnih 75% i jasno govori čemu je ovo ljeto posvetio posebnu pažnju. Ostane li na ovoj razini, igra mu više neće sadržavati ni jedan prosječan element.

5 thoughts on “VEINTIOCHO!

  1. @ Gee što se tiče kobeovog novog ugovora, 2 stvari su mi pale na pamet:

    1. Kobe ide u lov na Kareema…da li mu najviše postignutih poena u povijesti ipak znači više od lova na novi naslov? ili jednostavno misli da Lakersi ionako nemaju šanse složiti šampionsku ekipu u kratkom roku…
    2. Lakersi su totalni rebuilding prebacili na 2016. što znači da im je glavna meta vjerojatno Durant (ima smisla)

  2. Plan Lakersa je da izazovu ljubomoru svih ostalih superstarova u ligi, tako sjebu miami i okc i onda kad kobe ode potpisu koga hoce. long, long term plan

  3. Da je Gordon na razini iz zadnje Clippers sezone, bi li onda mogli govoriti o potrebnoj 1B opciji?
    Kako je te sezone igrao sa Griffinom, nma sumnje da bi mu i Davis pasao kao suigrač.

  4. Ode Derrick Williams u Kingse u zamenu za Mbah Moutea. Sta mislis tom o trejdu, Gee?
    Meni (bar na prvi pogled) izgleda da bi oba igraca mogle profitirati, posebno Williams koji ce valjda u Kingsima konacno dobiti minute na pozicije cetvorke.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *