NCAA TOP 16

Za prvo izdanje osvrta na NCAA trendove odlučio sam malo staviti rankingse u pozadinu obzirom na još uvijek mali uzorak utakmica zbog kojega ionako nemaju nikakvog smisla i većinu vremena posvetiti ipak onome najvažnijem – sjajnoj generaciji koja ovaj draft čini stvarno posebnim (znam, znam, to ima još manje smisla). Još je rano za reći da li su ova najčešće spominjana imena stvarno toliko dobra, ali ne treba previše vrtiti film da shvatiš koliko tu potencijalno specijalnog talenta ima, talenta koji bi do kraja sezone vrlo lako mogao uskočiti u isti rang s Wigginsom, Parkerom i Randleom koji trenutno zasluženo imaju najbolji pedigre i povlaštene pozicije.

Zbog sistema Kansasa nemoguće je uočiti koliko je Wiggins stvarno dobar kreator i uopće strijelac (izgleda fantastično na prvi pogled, ali tko zna što je ispod površine), dok je zbog stila igre Dukea, posebice u obrani, nemoguće uočiti koliko je Jabari Parker sposoban igrati defanzivu na sljedećoj razini (ili mu uopće definirati rolu – sve što znamo je da se radi o sjajnom košarkašu), a Randle pak ima određene upitnike zbog toga što je najstariji od svih, nema idealne fizikalije za dominaciju u postu i nije svemirski atleta, dakle pitanje je koliko sada briljira zato što je muškarac među djecom, odnosno kako će tu produkciju prenijeti na sljedeći nivo gdje ga čekaju isključivo muškarci.

Dakle, to su određeni upitnici zbog kojih se jedan Embiid (zanimljiva kombinacija Monroeva osjećaja za igru i Ibakine energije), Vonleh (apsolutni prototip all-star četvorke fantastičnih predispozicija koji se tek treba popuniti mišićima, križanac Bosha i Webbera obzirom na fenomenalan ulaz i finesu koju ima u pokretu dok je istovremeno neumoran fajter u obrani, nesumnjivo igrač s puno većim plafonom od Randlea) i Gordon (letač stvoren za NBA stil igre, Shawn Marion nove generacije s dozom Blakea Griffina, koji na ovoj razini i to još izvan pozicije neće pokazati ni pola onoga za što je sposoban) čine jednako zanimljivima.

Dodaj još provjerene vrijednosti poput Smarta (nezaustavljiv na ovoj razini poput Westbrooka u NBA) i Harrisa (fenomenalan šuter s dovoljno Bradleya Beala u sebi) i jasno je kako se momčadi uopće ne moraju zamarati lutrijom – ako ne uđu u playoff, sve su šanse da će završiti ako ne s igračem koji mijenja smjer franšize, a onda barem s dugogodišnjim starterom oko kojega možeš graditi kvalitetnu momčad. S tim da potencijalno slične talente poput Exuma (nisam ga vidio u akciji od U-19 dominacije) ili braće Harrison (nisu mi ostavili dojam sigurnih NBA startera) ovom prilikom izostavljam, kao i gomilu solidnih potencijala koje također čeka NBA karijera, ali u sporednim rolama.

Uglavnom, uzeo sam 8 najgorih momčadi po rankingsima četiri faktora, podijelio pickove i, obzirom da ovih 8 igrača smatram jednako sjajnima, svakoj sam dodijelio onoga koji im je najpotrebniji po poziciji i stilu igre umjesto po nekom mišljenju o tome tko je bolji. Vjerujte mi, svi su sjajni.

1. Marcus Smart (Milwaukee Bucks)

Treba im rasni bek, a boljega od Smarta teško mogu naći. Mogao sam im dati i Wigginsa, ali uračunao sam da će Giannis dogodine već biti spreman za važniju rolu. Stavi Smarta uz Giannisa, Hensona i Sandersa i, ako ništa drugo, imaš top 10 obranu od prvog dana.

2. Jabari Parker (Cleveland Cavaliers)

Ovdje dvojbi nema, Cavsima treba netko tko može igrati trojku, a kako već imaju Irvinga, onda mi se boljim izborom čini čistiji šuter poput Parkera koji već ima formiranu tricu od Wigginsa koji nema izbrušeni stil igre. Iako na Dukeu zbog manjka visokih Parker igra isključivo četvorku (što je dijelom i razlog zašto im je obrana loša, tip nije klasični šljaker), bila bi tragedija njegovu all-round igru ne staviti na perimetar gdje bi fizikalijama predstavljao mismatch, dok bi pod košem bio jednostavno pregažen.

3. Andrew Wiggins (Utah Jazz)

Očit izbor – Burke, Hayward, Wiggins, Favors, Kanter. Sva tri vanjska razigravaju, možeš dodati još šutera i zaigrati s niskom postavom s Favorsom u sredini i ovom dvojicom na krilima. Ma možeš sve, plus Wiggins ima prostora koliko treba za razviti se u prvu opciju.

4. Joel Embiid (Atlanta Hawks)

Zahvaljujući Netsima možda bi Horford konačno mogao dobiti suigrača koji će mu olakšati život.

5. Julius Randle (Philadelphia Sixers)

MCW i Noel već donose dužinu, tako da će Randleova sirova snaga, neprestana energija i karakterna upornost ovdje leći kao naručene.

6. Noah Vonleh (Boston Celtics)

Ostaju samo dvojke i četvorke, nešto čega Boston već ima na bacanje, ali, uz dužno poštovanje sve boljem Sullingeru, dodavanjem Vonleha dodali bi i rasni all-star potencijal oko kojega mogu slagati novu momčad.

7. Gary Harris (Charlotte Bobcats)

Možda nije kreator vrijedan top 3 izbora, ali kao kompletan strijelac i posebice ubojiti snajper s perimetra donijet će im sve potrebno za daljnji razvoj dok se u godinama koje slijede natječe za titulu najboljeg šutera na planeti s dvojcem Warriorsa.

8. Aaron Gordon (Boston Celtics)

Ovo bi bio pick Hawksa koji bi Bostonu donio još jednu četvorku koju isti tren mogu ponuditi momčadima poput Sunsa, Magica, Kingsa ili Nuggetsa (koji imaju pravo na izbor Knicksa) i tražiti zauzvrat što god požele. Ili pak mogu poći drugom rutom i zaigrati s visokom postavom u kojoj bi Gordon na trojki radio dar-mar u obrani i tranziciji.

A nakon ove zabavne ludosti (a bit će ih još), vrijeme je za onaj manje zanimljivi poredak.

TOP 16

1. LOUISVILLE

Pitinova momčad okoristila se laganim rasporedom da maltretira obranom, redovno koristi 9 igrača, a Smith nastavlja zabijati kao lud uz podršku novog partnera Chrisa Jonesa. Ukratko, iako su ostali bez bitnih igrača kao Dienga i Siva princip je ostao isti – kontrola lopte i reketa u oba smjera kako bi nadoknadili slabiji šuterski talent.

2. OKLAHOMA STATE

Teško da bez visokog igrača mogu ostati veći dio sezone u top 4, ali iz aviona je jasno da Marcus Smart nema više što tražiti na ovoj razini – tip je nezaustavljiv u ulazima, a sve češće ubacuje i iz vana, iako kombinacjia krumpira i brzopletosti s loptom jasno poručuje da ga čeka još puno posla. Ali, ta snaga i energija koju donosi na bekovsku poziciju ne raste ne grani.

3. OHIO STATE

Kao i Pitino i Matta se okoristio laganim rasporedom da napumpa obranu koja može održati ovu razinu samo ako Amir Williams u trećoj godini nastavi igrati kao granični igrač prve runde. Napad živi od kontrole lopte i pogađanja otvorenih šuteva, ali činjenica je da u njemu trenutno nitko ne preuzima odgovornost kao Williams u obrani (čitaj – čeka se da proradi Ross).

4. SYRACUSE

Boehiemova zona funkcionira kao i obično zahvaljujući Fairu i Christmasu, ali ključni detalj je što su se dva nova beka Ennis i Cooney nametnuli kao prijetnje iz vana riješivši tako glavnu brigu nakon odlaska Trichea i Southerlanda.

5. UNC

Sjajne pobjede protiv Michigan Statea i Louisvillea zasluženo su ih lansirale više nego su se i sami nadali. Istina, imaju već i par nepotrebnih poraza što jasno govori koliko su limitirani, ali neka ovo bude nagrada za posao koji Williams obavlja s doslovno tri igrača. Hairstona još nema na vidiku (za razliku od Pitina koji je već skinuo suspenziju Behananu, Williams i UNC imaju nešto više standarde), a do tada se za sve brine stvarno sjajni hakler Paige uz pomoć energije pod koševima koju uz McAdooa donosi Brice Johnson, jedan iz ergele visokih koji su lani sjedili na klupi i koji je očito spreman istaknuti kandidaturu za draft.

6. KENTUCKY

Za sada sve djeluje više nego solidno, napad je fantastičan, a obrana solidna s tim da u Cauley-Steinu imaju čovjeka koji ju nizom blokada uvijek može napraviti granitnom. Problem su bekovi, odnosno slabašan šut za tri – Harrisoni još nisu proigrali, a Poythrees očito nema igru s perimetra, tako da balans za sada drži solidni Young.

7. WISCONSIN

I dalje su spori i nemaju visinu, ali imaju gomilu šutera, prije svih Dekkera koji je definitivno NBA potencijal, i playa u Jacksonu koji ih sve može pravovremeno razigrati. Ne samo da će biti zeznuti kao i uvijek, već bi ih ove godine moglo biti zanimljivo čak i pogledati.

8. ARIZONA

Dominiraju obranom s tri visoka protiv slabašnog rasporeda, ali lakoćom zabijaju u reketu i imaju pobjedu protiv Dukea. Solidna momčad, ali Johnson i McConnell ne ostavljaju dojam bekova koji im mogu odvesti predaleko.

9. KANSAS

Obzirom na to da su im tri brucoša nositelji, Self može biti zadovoljan kako momčad igra u oba smjera. Posložio je i rotaciju od 9 ljudi u kojoj svi znaju svoj posao, nemaju slabosti ni na jednoj poziciji i ovo već miriše na opasnu, opasnu momčad, posebice kada s vremenom Embiid i Wiggins preuzmu još veće odgovornosti.

10. WICHITA STATE

Nisu imali ekstra raspored, ali treba poštovati način na koji se kotrljaju na temelju iskustva i snage. Momčad koja zna što radi i koja doslovno nema feler koji možeš iskoristiti. Ako ih misliš dobiti, moraš ih nadigrati.

11. MICHIGAN STATE

Odlična pobjeda protiv Kentuckya jasan je pokazatelj za što su sposobni kada igraju kako znaju. Problem je samo što nemaju pravu dubinu, osim 4 udarna igrača na klupi nema strijelca već su svi redom šljakeri, a koliko god Harris i Payne bili dobri u napadu, ipak trebaju nekoga tko može kreirati za njih jer sistem ne može sve. Appling je za sada briljantan, ali to što previše ovise o njemu nikako nije dobro. Jasno, nagledali smo se situacija u kojima su combo bekovi četvrte godine eksplodirali i vodili momčadi daleko, ali svakako bi im bilo lakše da nisu toliko limitirani talentom.

12. MEMPHIS

Osvetili su se Smartu za raniji poraz početkom sezone i pokazali da će kombinacijom presinga i atleticizma na svim pozicijama biti zeznuti tijekom cijele godine.

13. FLORIDA

Momčad koja niti smrdi niti miriše, očito neće moći ponoviti lanjsku dominaciju u obrani, a bez toga ovaj siromašni napad ne može računati na ozbiljniji uspjeh.

14. DUKE

Očekivano zabijaju bez poteškoća, ali novi stil igre bez klasičnog visokog predstavlja ogroman problem u obrani (Jefferson nije rješenje kao centralni visoki, u skoku su jednostavno užasni, a ovaj treći Plumlee je toliko drven da ga Coach K. ne koristi čak ni kako bi dodao malo bijele boje rotaciji). Ne samo da dozvoljavaju previše laganih poena, već i gube previše lopti, ali obzirom na promjene koje uvode u sistem (i ne, tu ne mislim na činjenicu da valjda po prvi put u povijesti u blizini nema bijelca koji igra važnu ulogu), važnost tempa, tranzicije i atleticizma na svim pozicijama, muke su razumljive (ne pomaže što ni Sulaimon zbog ozljede nije bio na očekivanoj razini, njegova all-round igra na boku trebala bi se sjajno uklopiti s Parkerom i Hoodom).

15. CREIGHTON

Klasika, sve je podređeno tome da Doug dođe do što lakših pozicija za trpanje kako bi si osigurao NBA budućnost, obrana nedostojna ozbiljnog rezultata.

16. VCU

Presing i trice, trice i presing. Uvijek opasni.

NA RUBU ULASKA U 16

UCLA – imaju lagan raspored, ali Kyle Anderson igra sjajno i ističe ozbiljnu NBA kandidaturu

Pittsburgh – veteranska momčad koja još jednom pokušava nešto napraviti na silu i gomilom skokova u napadu, ali meni je već dosta ovih žilavih momčadi Jamiea Dixona koje pucaju po šavovima čim zagusti

Villanova – pobjeda nad Kansasom istaknula je njihovu veteransku obranu i duboku rotaciju, nemaju rasnog strijelca, ali su čvrsti i agresivni

Iowa – još jedna skupina veterana koja igra dobro u ovom ranom dijelu godine zbog uigranosti, samo što za razliku od Pitta i Nove ne gaze sirovom snagom već tricama

ISPALI IZ 16

Michigan – ne mogu dobiti nikoga solidnog, Walton nije dostojna zamjena za Burkea, a Robinson ne može odraditi sav all-round posao koji je odrađivao Hardaway (očekivano, McGary odjednom s puno većom odgovornosti i pažnjama obrana usmjerenih na njega u postu ne izgleda kao lutrijski pick već kao Nick Collison ultra light i to ne onaj mladi Collison iz dana Kansasa već ovaj sijedi iz Thundera)

11 thoughts on “NCAA TOP 16

  1. Atlanta ima pravo zamjeniti picka sa Broklynom. Tako da ako Netsi budu lošiji od Hawksa, kakvo je i trenutno stanje, imati će pravo na taj njihov pick. Netsi su dužni taj pick Bostonu tako da bi nakon zamjene (po trenutnoj tablici) Atlanta dobila pick od Netsa, Boston pick od Atlante a jadan Brooklyn nebi dobio ništa.. uf valjda je malo jasnije

  2. Ne mislim da hoće, realno Atlanta je playoff ekipa na ovom Istoku, ali kao što je izostanak Korvera pokazao, jednu ozljedu nekog od startera su udaljeni od raspada. Dogodi li se nešto tipa Teagueu ili Horfordu na mjesec-dva, sezona im je gotova. Samim time i vi fanovi Celticsa možete se nadat dvostrukom ulovu – uz Sixerse ste definitivno u najboljoj poziciji.

  3. što se to događa s irvingom? neki komentari na igru turnera i afflaloa? svake godine su mu prosjeci i postoci rasli, čovik ubija, koja bi njegova uloga u budućnosti mogla biti?

  4. Do kada Z-Bo ima ugovor? Posto cenim da Knicksi nisu ludi trejdati za njega,a sigurno vise nije prva opcija u napadu, sta da radi Memphis s njim?

  5. Znaš kako amerikanci “hajpaju” tako ce prvi pick biti Jabbari ili Wiggins 99,99 %
    Jedino ako Cleveland ili Toronto ne budu imali 1 pick ! hahahhaha , (Bennet i Bargniani) samo oni se mogu praviti pametni Cleveland hoce SF imaju Otta Portera oni se prave pametni , pa da Benett nauci igrati sa PF na SF , kao i Toronto agazovali te godine i platilu dosta love za Coloangela Jr. iz Phoenixa pa se on pravio pametan treba mu neko kao podrska Bosh-u on izvaci Bargniania , pored Aldridga . Doduse bez obzira sto nije 1 pick Detroit 2003 (2 pick) nemoze niko da nadmasi , bili bi dinastija da su izabrali Mela ili Wade-a ili Bosha…. Jesu li prisjasni GM-ovi bili pametniji ili je bilo vise kvalieta , doduse ko bi znao da ce se nesta izrodizi od Nowitzkog ii Parkera , prespavali su na Ginobiliu , ali meni se bas svidja sto je Kobe nio 13-ti , doduse mozda je mogao malo birao nije htio ako nije big market team . Moze li sada igrac da ucijenuje tim ? da on bira koji ce ga klub birati ?

  6. Naravno, igrač preko agenta uvijek može poručiti da nije zainteresiran za neku franšizu, tako je i kod tradeova iako je tu već potpisan ugovor i igrač nema pravnu mogućnost zavlačenja, a zadnji takav slučaj koji mi je poznat bio je s Barnesom prije dvije godine koji ni u ludilu nije htio na manje tržište, posebice ne u Sacramento i navodno je svima dao do znanja da bi najradije u Warriorse, a Kobe i Steve Francis su bili ekstremni primjeri koji su otvoreno tražili LA i Houston. Naravno, klub uvijek ima pravo zanemariti takve poruke i izabrati igrača kojega želi jer se uglavnom ne radi o situacijama u kojima će netko pasivno štrajkati (na otvoreni štrajk ionako nemaju pravo), ali ako se igrač baš ne može pomiriti sa sudbinom i odbija potpisati ugovor, klub uvijek može računati na to da može dobiti nešto u zamjenu za prava na njega. Ta 1996. mi je fascinantna baš iz razloga što su mnoge franšize preskočile Bryanta jer su smatrale da nije vrijedan gnjavaže iako je Jerry West bio toliko zaljubljen u njega nakon što ga je vidio da se znalo kako je spreman dati Divca za njega. Hornetsi su se kockali i praktički dobili odličnog centra 13. pickom, a čak 4 ekipe prije su potrošile pick na peticu koja nije bila ni sjena Divcu (izabrani su takvi biseri kao Dampier, Fuller, Potapenko i Lorenzen Wright) umjesto da pokušaju istu taktiku.

  7. Gee-molim te komentar na trejd Gaya?
    Jebiga ne mogu se oteti dojmu da Pete D’Alessandro vraća uslugu svom učitelju Masaiu :mrgreen:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *