THE RANKINGS, WEEK 6.

01. PACERS 80.2

Nije sramota izgubiti u NBA od nikoga, posebice u back to back utakmicama na gostovanju. A sva tri poraza Pacersa dolaze upravo u njima i to, okrutna li rasporeda, baš protiv odličnih momčadi za koje ipak trebaš biti i fizički i psihički spreman (kao i obično, postavlja se pitanje zašto liga ne složi bolji raspored barem kada su ove udarne utakmice u pitanju jer ovako praktički uzimaju dobar dio kvalitete s vrha ponude – kada staviš najbolju momčad lige da u 4 dana igra protiv 4 top 10 protivnika poput Clippersa, Spursa, Blazersa i Thundera, ne radiš uslugu nikome, a najmanje sebi). Back to back je problem iz jednostavnog razloga što Pacersi troše ogromnu energiju na obranu, a to nije lako nadoknaditi, često i manje od 20 sati nakon ranije bitke, posebice teretnim igračima poput Westa i Hibberta.

02. ROCKETS 80.1

Nakon dva šugava poraza od Jazza i Sunsa, Rocketsi su se zatvorili u svlačionicu gdje je izgleda Dwight prilično jasno istaknuo kako bez obrane nema kvalitetne košarke. Pa su se istresli na Warriorsima s Howardovom valjda najboljom all-round partijom u zadnjih 3 sezone u fenomenalnom prvom poluvremenu (koje ipak nema titulu najboljeg otvaranja u zadnjih tjedna dana – u gomili sjajne košarke ta titula ipak pripada nukleranom izdanju Thundera u prve 24 minute protiv Pacersa). Teško je reći radi li se o samo jednom bljesku ili Dwight stvarno može dati onu karakternu ravnotežu potrebnu kako bi ostali na zemlji (što, obzirom na sve čega smo se naslušali od njega zadnjih godina, djeluje poprilično nerealno), ali opet se jasno moglo vidjeti kakav potencijal ima ovaj roster već sada, četvrtinu sezone nakon što se okupio.

Također, nakon 20+ utakmica već možemo reći kako je jasno da je uklapanje Howarda prošlo poprilično bezbolno i da Rocketsi nemaju namjeru previše mijenjati stil igre od lanjskog jednostavnog run and guna s hrpom pick & roll akcije koju podjednako generiraju Harden i Parsons koji je preuzeo ulogu sekundarnog playa od Lina kojega očito čeka uloga s klupe, s tim da će postave s njima trojicom, posebice protiv slabijih protivnika, vjerojatno dobiti dosta zajedničkih minuta. Uglavnom, Rocketsi ne trče ništa manje – istina, lani su bili prvi, ove godine četvrti po ritmu, ali uspijeva im izvrtiti 94 napada u 48 minuta što je rezultat identičan lanjskome, dakle dojam da su malo sporiji dolazi prije svega od ultra run and gun igre koju prezentiraju Sixersi, Lakersi i Wolvesi.

S 35% napada koji završavaju tricom također održavaju lanjsku razinu s tim da ih ovaj put ne prati nitko – tricaški odred Knicksa (lani su također uzimali 35% s Melom u stretch roli, zdravim Smithom i Kiddom) i Sunsi su na “samo” 30%. Dapače, ako je Howardov dolazak išta donio to je činjenica da je ih je učinio još specijaliziranijima u uzimanju najkvalitetnijih šuteva u košarci, trica, ulaza i slobodnih. Lani su imali omjer 1 slobodnog na 3 šuta, a sada su skoro na omjeru 1 naprema 2, što je, dok god Dwight gađa iznad 50% (a trenutno je na 55% i opet djeluje sigurno), sjajno. Jednostavno, nema te obrane koja u isto vrijeme može držati zatvoren put u sredinu dvojici takvih slashera kakvi su Harden i Parsons, paziti na Howarda koji uvijek mora imati tijelo na sebi jer će inači uhvatiti skok u napadu ili zabiti zicer i onda još pokriti spot up igrače poput Beverleya i Jonesa (obojica drže tricu na 38% nakon povratnih lopti i uopće su debelo iznad ligaškog prosjeka u realizaciji iz sekundarnih opcija).

I sada ono ključno – ulazi. Super su trice, super je gomila laganih poena iz slobodnih, ali snaga Rocketsa je realizacija na obruču gdje sa 60%, debelo iznad ligaškog prosjeka, uzimaju čak 43% svojih šuteva. Dwightovo rolanje i skok tu nisu ni upola bitni kao ulazi Lina, Hardena i Parsonsa koji im donose 26 poena svaku večer (sva trojica su u top 25 u ligi po količini poena koju generiraju ulazom).

Sve skupa znači da razloga za brigu nema – Dwight se uklopio idealno u napad, praktički kao poboljšana verzija Asika od lani, sada je sve što trebaju pretvoriti onaj obrambeni intenzitet na perimetru iz utakmice s Warriorsima u stalnu stavku.

03. SPURS 79.4

Poraz od Pacersa jasno je pokazao da nemaju potrebnu napadačku moć (Spursi mogu na liniju samo slučajno, do sada su pucali uvjerljivo najmanje slobodnjaka u ligi, čak 76 manje od jednog Milwaukeea koji skoro pa da na rosteru nema čovjeka koji može driblati), ali i da obrana pati čim na parketu nije idealna defanzivna petorka (bez Splittera na parketu Pacersi su u drugom poluvremenu utakmice u San Antoniu nalazili put do obruča kao da su Rocketsi ili Heat). Tako su prilično uvjerljivo izgubili utakmice od Pacersa, Rocketsa i Thundera, a dodamo li tome i onaj rani poraz od Blazersa koji smo mogli pripisati rasporedu osim što sada znamo da su Blazersi na razini iznad tipične momčadi koja se bori za utješnu playoff poziciju, uzorak je jasan – Spursi ne mogu pratiti korak s najboljima osim u idealnom kontekstu (dodao bi ovom popisu i mučenje protiv Warriorsa koje su jedva dobili iako su ovi igrali bez Currya). Naravno, još je rano, ali mislim da nije pretjerivanje reći kako je lanjska sezona bila labuđi pjev – Spursi će i dalje spremno koristiti svaku priliku koju im donese splet okolnosti, ali ova jezgra više ne može pravdati šampionske ambicije. Kraj se, koliko god to izgleda nemoguće obzirom da o njemu pričamo već 5 godina, ipak bliži, ovaj put ni Popova alkemija nema rješenja.

04. HEAT 78.6

Već smo govorili kako Heatu ne trebaju napadački skokovi i lagani koševi kad lakoćom kreiraju kvalitetne skok-šut situacije i, što je ipak najvažnije, realiziraju ih suludim prosjecima. Uostalom, da je kvalitetan šut važniji za šampionske aspiracije od skokova u napadu dokazuju i zadnja dva naslova Heata (bili su ispodprosječni u oba pohoda), ali i onaj Dallasa prije toga jer ni oni nisu previše marili za dodatne pokušaje. Međutim, samo su dvije momčadi od 1974. od kada vodimo odvojeno skokove u obrani i napadu uspijele otići do kraja usprkos ispodprosječnom skoku pod vlastitim košem – drugo izdanje Rocketsa iz 1995. koje je krenulo u playoff s šeste pozicije i poharalo konkurenciju svojom revolucionarnom smallball/stretch košarkom i lanjsko izdanje Heata s LeBronom, Wadeom i Boshom koji su ostavljali dušu na parketu da sakriju slabosti u sredini (ono prvo je bilo više nego solidno s puno Anthonya i puno više Haslema). Ponoviti to i drugi put bilo bi ne samo fantastično, već i protivno povijesti košarke koja nas je i dovela do vjerovanja kako kontrola skoka i reketa znače prstenje. LeBron dakle ne ganja samo novi naslov, on izaziva sam način kako igra funkcionira već desetljećima. Stoga se držim parole kako bi puno veće iznenađenje bilo da Heat još jednom ode do kraja nego prepusti tron Pacersima.

05. BLAZERS 78.4

Trica je stala (ne računajmo suludo izdanje protiv groznog Jazza koji jednostavno nije dorastao momčadi koja igra na ovakvoj razini u napadu), ali Blazersi su protiv Thundera pokazali što bi mogao biti glavni razlog za njihov iskorak i, još važnije, ostanak među elitom – LMA. Njegov talent nikada nije bio sporan, ali jeste način na koji ga je koristio – ove godine je fenomenalnoj tehnici u postu i fenomenalnoj igri s lakta, točnije s lijeve strane preko koje Blazersi započinju većinu akcija i gdje šuterski odavno konkurira Dirku i Boshu za titulu najbolje igre s poludistance (što dokazuje i podatak da na laktu češće loptu primaju samo braća Gasol, Griffin i Love), dodao i golu snagu. Čovjek se spušta u post više nego ikada, čak 10% češće nego lani, a i izuzetno je učinkovit, posebice obzirom na volumen i upravo tu leži razlog eksplozije napada Blazersa – ne samo da imaju pick & roll koji funkcionira i gomilu spot up opcija, već imaju i 1 na 1 strijelca u postu koji ne šteti napadu već ga podmazuje, što je u današnjoj NBA rijetkost.

Osim napada, treba istaknuti još dva detalja. Uvijek solidan obrambeni igrač, Aldridge sada ima sistem s više zonskih zaduženja i centra koji mu olakšavaju posao na pick & rollu, ali i u skoku – dok Lopez gura protivnike, on ide po loptu. I drugo, možda i najvažnije, LMA konačno igra kao lider. Iako ima možda najbolju pratnju ikada, povećao je potrošnju sa standardnih 25% na superstarovskih 29%, što jasno govori ne samo da koristi prostor koji mu ostavljaju tri vanjska šutera, već i da uzima šuteve bez pardona. Nigdje to nije bilo bolje vidljivo nego protiv Thundera gdje je izgledao kao lider, napadajući jednu od najboljih obrana u ligi kako god je poželio, usput istaknuvši koliko su Blazersi nezgodan matchup Durantu i društvu. Uglavnom, Blazersi su dobri, ali ono što ih čini sjajnima je činjenica da LMA trenutno igra na franšiznoj razini – održi li ovaj nivo do kraja sezone, nema razloga da ne zadrže mjesto među top 5 Zapada (definitivno trenutno imaju više smisla kao momčad od Clippersa).

Blazersi, barem po IOR-u, i dalje nemaju nikakav ekstra doprinos klupe, njihove top 3 rezerve (Williams, Wright i dvojac Freeland/Robinson koje ću ovom prilikom vodit kao jednog igrača, Thomela Freebinsona) učinkom su identični npr. trojcu Barea-Cunningham-Hummel (da, Hummel je osmi igrač Wolvesa po minutaži što jasno govori da je izostanak Budingera ravan katastrofi), 47 bodova ukupno naspram 43, što znači da je kvalitetna klupa privid koji je nastao pod sjajnim rezultatima i činjenicom da su lani bili toliko loši da se solidnih 14 minuta Dorrella Wrigha i povremena šuterska eksplozija Williamsa čine kao nešto posebno. Međutim, ako je vjerovati IOR-u, u slučaju gubitka nekog od startera Blazerse opet čeka gruba realnost, koja se da naslutiti ne samo iz učinka klupe, već i minuta koje odrađuju starteri – iako je srezao par minuta Lillardu i Batumu u odnosu na lani, Stotts i danas ima čak tri igrača u top 8 po odigranim minutama, a 4 u top 14 ako ćemo dodati Matthewsa koji je morao propustiti jedan susret zbog suspenzije. Tu se vraćamo na ono da Blazersi imaju poseban pristup u regularnoj sezoni, željni su dokazivanja i previše se troše u ovom mrtvom periodu i bit će zanimljivo vidjeti kako se misle održati tijekom 82 utakmice s ovakvom i dalje tankom rotacijom.

06. THUNDER 78.3

Postave s Durantom i Ibakom pod košem doslovno gaze sve pred sobom, ali srećom po protivnike Brooks ih koristi manje od kombinacije Adamsa i Collisona. Bez obzira na sve, njihova obrana doslovno nema slabosti osim rotacija vlastitog trenera, a i napad je sve bolji, posebice pick & roll i tranzicija. Kako Westbrook bude dizao formu (zalijepio je i svoju prvu blokadu ove sezone!) tako će se i oni penjati prema vrhu. Bitno je samo da izbjegnu Portland u prve dvije runde – Blazersi su zeznut matchup Thunderu zbog toga što Ibaka ne može čuvat 1 na 1 strijelca kao što je Aldridge, a udvajati ga nije preporučljivo zbog tri ubojita tricaša na perimetru. Držati pak Perkinsa na parketu samo zbog tjeranja Aldridgea iz reketa čini napad impotentnim jer je tada puno lakše udvajati Duranta i Russa.

07. CLIPPERS 78.0

U sjeni su Clippersi lagano popravili obranu, u principu zakrpali su rupu na boku dok nema Redicka, ali su u zadnjih 10 utakmica igrali protiv redom ispodprosječnih napada (osim onoga Pacersa koji je prosječan). Ukratko, ne treba se zanositi statističkim napretkom obrane, njihova defanziva je i dalje loša, što ih i dalje čini polu-momčadi.

08. NUGGETS 77.6

4-2 na turneji po Istoku su rezultat koji je Karl nekoć mogao samo sanjati (od toga su do dvije pobjede došli bez Lawsona). Neopisiva grozota Istoka tako će pumpati rezultat ovih osrednjih momčadi, dakle donosi još jedan faktor u igru – onaj tko ne iskoristi sve ove poklone koji čekaju na turnejama po Istoku, zaostat će u borbi za playoff na Zapadu. Nuggetsi pak grabe prema naprijed igrom u oba smjera. Sad, da je napad dobar jasno je zašto – run and gun, Lawson kao razigrana prva opcija, Fariedovi skokovi koji donose dodatne pokušaje. Ali, kako je obrana odjednom postala kvalitetna? Shaw je možda pokušao usaditi neke principe 1 na 1 košarke Pacersa u kojoj je najvažnije braniti perimetar ako ste vanjski, odnosno ne napuštati reket da bi izazvali šut s poludistance ako ste visoki, ali s ovim ljudstvom to baš i nije išlo, sve dok nije naletio na dvojac Mozgov-Arthur koji s klupe radi čuda za defanzivu. Čak je i kombinacija Arthura i Hicksona solidna, što jasno govori da Arthur igra kao u najboljim danima u Memphisu prije nego je ostao bez koljena i tetive i kada je jedno kratko vrijeme bio najbolji back-up visoki u ligi. Ne samo da je uspio oživiti svoju karijeru, već je produžio i NBA vizu jednom Mozgovu koji odjednom izgleda sasvim iskoristiv kao 1 na 1 back up petica koja može držati poziciju (što je u principu uvijek i bio – sjetimo se playoffa protiv Lakersa od prije dvije godine kada je sjajno čuvao Bynuma – ali ga Karl jednostavno nije koristio zbog manjka napadačke uloge).

09. WARRIORS 76.6

Curry i Thompson rudare 46 minuta protiv Bobcatsa za poraz. Što to radiš Marče Đeksone? Ako si već ukrao obranu od Popovicha i dobar dio filozofije, zašto ne uzmeš i ono pravilo o odmaranju svako malo? Znam da nemaš klupu i da moraš jahati startere, ali deder malo predaha im daj – tek smo na četvrtini sezone. Ovako će do povratka Iggya netko novi završiti u gipsu.

10. WOLVES 76.2

Za razliku od Blazersa, oni nisu zadržali ritam pobjeđivanja nakon što je raspored postao nešto gadniji. Doduše, onaj Blazersa je i dalje duplo lakši, ali svejedno je očito koja dva aspekta razlikuju ove momčadi za koje smo računali da će se uključiti u borbu za playoff ako ostanu zdrave – napadačka širina i stil igre glavnog igrača (kao što smo u pasusu o Blazersima spomenuli, klupa nije jedan od faktora). Razlika u napadačkom učinku je sve veća – Blazersi su trenutno prvi zahvaljujući šuterskoj eksploziji protiv Jazza, Wolvesi 12. nakon sramote protiv Heata u kojoj su jasno pokazali da bez Lovea ne bi prismrdili borbi za playoff. Ali, i ovako je muka igrati sa samo dva šutera u idealnoj petorci – Brewera se može sakriti kao cutera, Pekovića kao post strijelca, ali treći igrač koji ne može zabiti iz vana jednostavno je previše, bez obzira što Adelman puno toga vrti kroz Lovea na laktu baš kako bi Rubia stavio što više u otvorene situacije za šut u kojima je podnošljiv.

I sada dolazimo do glavnog problema – Love je bez sumnje bolji šuter, skakač i asistent od Aldridgea, a ovaj nije toliko bolji obrambeno da maskira ovu razliku u učinku. Međutim, Aldridge igra kao visoki koji svojim napadanjem sredine otvara prostor sporednim šuterskim opcijama i obrnuto, dok Love šutom mora otvarati prostor za Brewerove ulaze te pick igru Rubia i Pekovića.

Igra s poludistance nije efikasna osim u rukama najvećih talenata – kada to imate, onda je lako pronaći tricaše i igrače koji će zabiti zicer na obruču. Aldridge je takav tip koji gomilu poena uzima s poludistance, a Love taj luksuz nema i unutar perimetra je samo solidan dok živi od trice s desne strane (kako liga još nije skužila da ga ni pod razno ne smije ostavljati samog desno na perimetru to je misterij). Te trice mu omogućuju da golim brojkama bude efektivan kao i Aldridge, ali rezultati jasno govore da to ne pomaže momčadi kao što LaMarcusov sitl igre pomaže Blazersima.

S 40 trica koje je zabio, Love je na stol donio 120 poena. LMA nije ubacio tricu, ali je skok-šutevima licem prema košu s poludistance spremio 122 lopte za 244 poena. Love je uzeo samo 26 šuteva s tog područja, što jasno govori o tome da, iako je u teoriji idealan igrač jer ili puca trice ili realizira na obruču, košarka nije samo teorija – svako pravilo bazirano je na prosjeku, a za prosječnog košarkaša zabiti otvorenu tricu ili realizirati zicer je uvijek najbolje rješenje. Za ekstra klasu trica ili zicer su gubljenje vremena jer on je taj koji napada s loptom nakon što je probio prvu liniju (stvara višak) i nakon što je na sebe privukao pažnju zadnje linije (otvara reket).

Tu u prostoru između stopera na perimetru i centra ispod obruča krije se zona koju zadnjih godina teorija prezire, ali u toj zoni su uvijek živjeli i uvijek će živjeti najveći (naravno da nema smisla kada jedan Felton poteže duge dvice i da obrane uživaju u tome, ali kada to rade Jordan, Kobe, Dirka ili LMA i George, onda je to kičma napada). Za biti šampion moraš imati kompletnu igru u napadu – od Loveovih 81 ubačaja u reketu većina ih je iz skokova u napadu (ima ih čak 70). Praktički, Love je u ovom trenutku bliži stilom igre Ryanu Andersonu nego nekome koga bi smatrali franšiznim igračem i oko njega jednostavno nije lako posložiti momčad – Aldridge ima puno više rješenja u post igri i raznovrsniji je i efikasniji i trenutno jednostavno agresivniji napadač, kao što je i bolji realizator u pick igri. Love ima prednost samo kao šuter i zbog ogromne količine skokova u napadu, što su odlike šljakera, ne nositelja.

Ukratko, 3 godine stariji Aldrdige je došao u fazu karijere kada je toatalno sazrio i spreman je preuzeti odgovornost. Love je još uvijek mlad, nedostaje mu bitan element igre i još uvijek je spreman kriviti druge za stanje stvari umjesto da uzme loptu i razgrne sve na putu do obruča. Praktički, ovdje vrijedi ona legendarna o biku i teletu. S tim da je Love jureće tele (a tranzicija Wolvesa, Adelmanov dizajn napada i kukavička obrana – Riley valjda povraća kad vidi Minnesotu u akciji jer to njihovo puštanje polaganja i izbjegavanje faulova u ovolikoj mjeri nemaju nikakvog smisla – su upravo to, jurnjava koja pokušava sakriti gomilu drugih minusa, od kojih je najveći nesposobnost smetnje protivnku na šutu), a LMA iskusni bik (ne pokušavam biti dvosmislen, dragi fanovi Bullsa) koji se gega od obruča do obruča, snima situaciju i uvijek ima 5 rješenja za napasti obranu.

Iako je to samo teza koju za razliku od klupe i napadačke učinkovitosti ne možemo dokazati već je možemo samo pretresti ovako u filozofiranju o igri, dio razloga zbog kojega su Wolvesi razinu ispod Blazersa leži i u tome što njihov lider ne preuzima odgovornost na svim razinama. Dok god imaš opravdanje, nisi šef. A nisi ni dok nemaš igru s poludistance, bez obzira što napredna statistika pričala.

11. PISTONS 76.1

Nemojmo uvijek o lošim stvarima, dajmo nešto pozitivno. Drummond je trenutno najbolji skakač lige ako gledamo igrače sa značajnom minutažom, kupi suludih 23% raspoloživih skokova i protiv takve sile prirode nije lako. Jennings lakoćom ulazi u sredinu i razigrava, s ne baš sjajnim omjerom asista i izgubljenih, ali obzirom na šuterske nedostatke momčadi kriviti njega nema smisla, dobro da uopće može vrtiti akcije.

12. SUNS 76.1

Hornacek ima 8 ljudi s kojima zna da može u rat, izgrađen sistem u napadu s gomilom flex akcije, kvalitetnim pick & rollom i širokim napadom te discipliniranom tranzicijom koja ubrzava samo u određenim situacijama te organiziranu obranu s agresivnom pokretnom zonom na strani lopte uz uvježbane rotacije u pozadini koje zatvaraju reket, s odličnim presingom Bledsoea, dužinom Greena i energijom Tuckera na boku te aktivnim visokima u sredini. To ne znači da je tih 8 igrača bezgrešno, da je napad super-učinkovit ili da obrana stiže sve zatvoriti, ali to znači da je čovjek zajedno s asistentima tijekom jednog trening kampa izradio identitet nečemu što smo svi prije sezone smatrali tek skrpanim rosterom koji popunjava prostor dok ne dođu igrači koje stvarno žele.

Pogledajte sada uokolo koliko momčadi traje već godinama, a nema ni približno ovako jasno postavljene ciljeve i postat će jasno kakav posao su napravili u Arizoni. Dodaj još Stevensa u Bostonu, sjajnog Browna u Philadelphiji koji je cijelu igru podredio razvoju igrača ili Budenholzera u Atlanti i očito je da liga postaje sve pametnija i da se ovi analitički umovi u glavnim ulogama na klupi više neće moći izbjeći. Hornacek je doduše od stare garde, bivši igrač, ali Stevens, Brown i Budenholzer su svi redom odmah nakon NCAA karijere uletili u trenerske vode gdje su odradili sve stupnjeve razvoja od video analize, skautinga i analitike do taktike. Liga postaje sve pametnija, ako nisi to spreman pratiti, zaostat ćeš. Tako je u svim područjima života, zašto bi košarka bila drugačija.

13. PELICANS 75.0

Bez Davisa obrane doslovno nema, a raspored postaje sve teži. Da stvar bude gora, ostali su i bez Stiemsme i bez Evansa, jedina dva igrača s klupe koji su mogli nešto obraniti u sredini i na boku. Sada su doslovno na streljani.

14. MAVS 74.4

U suštini, između njih i Blazersa nema velike razlike – imaju top 6 napade i obrane u zadnjoj trećini, tako da ne treba čuditi da su pobjedničkim šutom Ellisa iščupali pobjedu u gostima kod najugodnijeg iznenađenja sezone i da su bili više nego ravnopravan protivnik. Razlog zašto i sami nisu skupili nešto pobjeda viška je jednostavan – dok LMA igra košarku života i okružen je ubojitim snajperima svaku utakmicu, Dirk spoji jednu klasnu partiju svaku treću večer, a, koliko god da su Mavsi prvi otkrili ovaj recept trica sa svih strana oko visoke stretch prve opcije na putu do naslova, jednostavno ne mogu održati konstantnu razinu napada poput Blazersa i Warriorsa s ovakvim napadačkim opcijama. A obje momčadi dobrim dijelom kopiraju njihove ideje, od zone s jednim centrom koji čuva reket (Bogut, Lopez) i drugim visokim kroz kojega se vrti napad (LMA, Lee), do gomile tricaša (sva 3 vanjska mogu zabiti), kruženja lopte (svi mogu razigrati) i jahanja superučinkovitog potrošača (Curry i LMA su zaduženi za masovno trpanje, kao i Dirk u šampionskom Dallasu).

15. BULLS 73.7

Rosea smo apsolvirali, kao i to koliki je problem nedostatak Butlera, a očito je kako ni Noah nije pravi. Fascinantno je da gori obrambeni učinak od njega među igračima s ozbiljnim minutama ima samo rookie Snell, što jasno govori koliko su problemi sa stopalom još uvijek aktualni. U preuzimanjima pick igre još se nekako i skriva unutar sistema, ali u post up situacijama i rotacijama prema perimetru ove sezone je totalna rupa jer nema ni svoje klasične eksplozivnosti i skočnosti da nadoknadi startni manjak mišića i brzine.

16. RAPTORS 73.6

Što izvode Raptorsi? Teorija po kojoj Casey još ima posao samo zato što im njegova nesposobnost u vođenju utakmice garantira dovoljno poraza stoji i kod postavljanja ovog pitanja ne mislim na nju (uostalom, početak rasprodaje jasno govori da im je cilj biti što lošiji), već na način na koji koriste Valanciunasa koji ne pokazuje značajan napredak zbog čega se dio medija već osjeća pozvanim suditi mu kao razočaranju. Iako još nema ni 22 godine, dakle iako se nalazi u za centra ultra-ranoj fazi razvoja, momak može zabijati 15 po utakmica od šale samo da ga nekoliko puta po utakmica oslobode na lijevom bloku (a imaju odličnu, klasičnu cross-screen akciju u kojoj Valanciunas visokim pickom na desnoj strani oslobađa igrača koji kreće lijevo da bi se onda sam kroz pick drugog visokog oslobodio na lijevoj strani gdje mu samo treba spustiti loptu ili to mogu jednostavno napraviti koristeći preuzimanje u pick igri kad do njega dođe) gdje može koristiti svoj mekani horok, a da ne govorim koliko je blesavo što praktički ne vrte pick & pop akcije za njega iako slobodna gađa s 78% posto i ima savršenu šutersku formu s nogama na parketu.

Umjesto toga, ako mu daju loptu, obično to biva u 1 na 1 post up situacijama u kojima okružen takvim bacačima cigli doslovno nema prostora za disati. Ali, to kako ga koriste u napadu nije ni upola suludo od onoga što radi u obrani – dok u napadu ipak ima dosta usta koja treba nahraniti prije njegovih, u obrani ga šalju na visoko branjenje pick igre u Thibodeau stilu što ga često ostavlja izvan pozicije da pomogne u sredini jer jednostavno nije takav tip igrača. Njegova energija i solidna pokretljivost su neosporni, ali nije Noah ili Bosh i zato mu ovakav tip obrane ne odgovara. Obzirom da bez problema drži svoje u 1 na 1 igri i da odlično čuva obruč kada je pored njega, jasno je da bi obranu trebalo graditi oko njega u reketu po uzoru na Popova zonska zaduženja, dok bi ostali trebali trčati uokolo i raditi za njega, umjesto da on pokriva manjak energije kojega u rotacijama iskazuju suigrači, posebice ostatak unutarnje linije. Nema tu nikakvih problema osim strukturnih – onoga dana kada bude u pravom sistemu, Valanciunas će biti iznadprosječan obrambeni centar koji može zabiti 15 poena bez da se oznoji u napadu što je, dozvolite da istaknem očito, pravo bogatstvo u modernoj NBA košarci.

A sada mala digresija i jedan totalno nepotreban i nebitan odlomak (točnije, nekoliko njih).

Ako žele stvarno tankirati, moraju se riješiti kvalitetnih igrača poput Lowrya i Johnsona koji im ionako vjerojatno nisu u budućim planovima. Sad, kako gomila ekipa u ligi pokušava slijediti isti put i ne pada im se na pamet pojačavati, pronaći partnera neće biti lako, ali jedna momčad s ogromnom rupom na jedinici koja želi u playoff ipak se nameće sama po sebi, a to su Bullsi. Njima treba play, a teško je naći boljeg od Lowrya koji je idealan ne samo zato što je dokazano dobar, već i zato što mu na kraju sezone ističe ugovor. Također, uz malo mašte dalo bi riješiti i Boozera – recite mi što fali tradeu u kojem Toronto uzima Carlosa u zamjenu za Lowrya i Johnsona? Bullsi praktički jednog pick & pop specijalca mijenjaju drugim koji im uz to može poslužiti i u obrani, plus dobivaju playa, a sve čega bi se morali odreći da bi ovo Raptorsima ipak učinili zanimljivim je ili pick Bobcatsa ili prava na Mirotića (ako vam se to čini previše, ne zaboravite da se ovim potezom Bullsi ne bi samo pojačali, već bi si olakšali i situaciju sa salary capom što je njihovoj opreznoj upravi itekako bitno – Johnson je dogodine skoro tri puta jeftiniji od Boozera).

Možda bi Toronto pristao i na opciju po kojoj bi Bullsi prihvatili i Novakov ugovor – to Chicagu ne bi donijelo preveliku olakšicu jer Novak i Johnson koštaju koliko Boozer (doduše, i dalje zauzimaju manje capa dogodine jer Novakovih 8 milja protežu se na dvije sezone), ali bi im ostale ove bonus opcije za pojačanja. Raptorsi, ako stvarno žele tankirati, mogu progutati tih 6 milja viška koliko bi koštao Boozer čak i bez neke posebne satisfakcije. To bi malo zgusnulo cap koji je prodisao “kutarisanjem” Gaya, ali i dalje bi ostalo dovoljno prostora za nove transakcije. Problem je samo u tome što bi na ovakvom Istoku pick igra Vasqueza i Boozera vjerojatno bila dovoljno dobra da ostanu napadački solidni (obrana bi se s ovom dvojicom raspala, u to nema sumnje). Dakle, za siguran pad na dno, treba trejdati i DeRozana. Da li bi Dallas zagrizao i riskirao svoj salary cap na takav ugovor? Teško, obzirom na ono što Cuban godinama priča, ali, s druge strane, Cuban je ovo ljeto upravo dao dugogodišnje ugovore Ellisu i Calderonu.

Bi li Pistonsi dali jedan od ugovora u zadnjoj godini (Stuckey, Villanueva) za DeRozana u pokušaju da pronađu swingmana buduće jezgre koja će ispadati u prvom krugu (ne zaboravimo da moraju dati i novi ugovor Monroeu i da bi s tim potezom formirali momčad i betonirali fleksibilnost capa). Bi li Memphis ili Milwaukee, i jedni i drugi sposobni sastaviti paket koji ne donosi velike obveze nakon ove godine, ujedno i momčadi bez mogućnosti kreiranja dodatnog prostora za ozbiljni rebuilding osim ako i sami ne bi krenuli u rasprodaju, bili zainteresirani za facelift dovođenjem swingmana koji igra košarku života, postaje respektabilna 3&D opcija dostojna startne uloge s dovoljno kreativnog talenta da možda postane i treća opcija ozbiljne momčadi?

To be continued.

17. KINGS 73.5

Williams još nema jasnu rolu, ali ima osmijeh na licu – ako je prva utakmica nakon trade pokazatelj (razmontirali su Dallas čistom energijom), on, Cousins i Thomas su trio koji itekako može funkcionirati zajedno. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Gay prilagoditi situaciji u kojoj će ga pomalo priključivati napadu i gdje će prije svega trebati pomoći obranom i veteranskim vodstvom.

18. KNICKS 73.1

Jadni Knicksi. Složili su dvije pobjede na račun trica i kruženja lopte, podsjetili su na lanjski stil igre s Kiddom, a onda dođe Boston, zaigra 1 na 1 bez ikakvih preuzimanja, direktno na čovjeka na perimetru, trica preko ruke ne upada i sve se opet raspadne (nakon što su taktički nadigrali Hawkse upravo suprotnim pristupom, povlačenjem u sredinu, Celticsi su ovaj put zaigrali obranu prema vani još jednom dokazavši da Stevens i njegov štab, kojega uz obrambenog gurua Rona Adamsa čine još mladi analitičar Drew Cannon i hrpa svježih trenera željnih dokazivanja, ne gube vrijeme već rade doslovno 24 sata i pripremaju momčad za svakog protivnika u detalje, što je u NBA ritmu stvarno fenomenalna prednost).

19. GRIZZLIES 73.0

S Baylessom totalno izvan forme i svježe polomljenim Pondexterom mogu zaboraviti kako će tricama nadoknaditi manjak Gasola i uopće na ikakav napredak u napadu. Ova momčad je pred raspadom.

20. CELTICS 72.9

Ainge će morati napraviti nešto s rosterom kako bi izbjegao borbu za playoff jer ne dobiti top 8 pick na ovom draftu bilo bi stvarno nepotrebno iskustvo. Možda ih može spasiti povratak Ronda koji bi svojim ciglama i izgubljenim loptama skrenuo momčad na pravi put (šalu na stranu, ali Crawfordov šuterski učinak i omjer asista i izgubljenih obzirom na rolu koju igra i odgovornosti koje odrađuje su jednostavno nenormalno visoki, posebice za čovjeka koji je priučeni playmaker). Ili da jednostavno daju momčad opet Bradleyu u ruke – dok je u onih prvih nekoliko utakmica Avery bio play, Boston je bio negledljiv. To je još jedan dokaz koliko je bitno kada vam je za kontrolu ritma u napadu zadužen čovjek koji ne mora gledati u pod dok dribla.

21. HAWKS 72.7

Vratio se Korver i odjednom je sve sjelo na mjesto – obrane više ne mogu stisnuti Teaguea i spriječiti mu ulaze jer će dobiti tricu među oči, lopta kruži kao po špagu, a napad diše punim plućima. Bilo nam je čudno kada mu je Ferry dao onako dug i bahat ugovor, sada znamo da je čovjek znao što radi.

22. BOBCATS 72.4

Big Al hvata formu, što je neophodno ako misle preživjeti obzirom da je napad ispod 100 poena na 100 posjeda lopte, dakle u rangu grozota kao što su Cavsi, Bucksi i Jazz. Možda je i važnije što je Clifford, još jedan majstor, našao Jeffersonu rolu obrambenog korektora kakvu nikada nije igrao u Corbinovom sistemu – obrana se od njegovog povratka na parkete čak i dodatno poboljšala. Ukratko, možda je ovo prvi pravi trener koji s njim ozbiljno radi na defanzivi (Sloan ga je imao na 30-ak utakmica prije nego se povukao i napravio mjesto Corbinu, kao i McHale koji je uskočio između Wittmana i Rambisa, također trenera koji su bili na kratkom lancu, a s Docom je bio u one tri rebuilding sezone i riješili su ga se taman prije nego je došao Thibodeau).

23. WIZARDS 72.2

Nene ima problema s koljenom zbog kojih je na limitiranim minutama (dakle, pitanje je dana kada će otpasti na duže vrijeme), ostali su bez Webstera, Beal još nije spreman, a to znači da više nemaju ni petorku da ih spasi od strahota klupe. Obzirom da se Cavsi, Netsi i Knicksi ne daju potopiti, možda se i ne provuku do playoffa, usprkos obrani koja polako počinje podsjećati na lanjsku i sve boljoj igri Walla koja dovodi do sve jasnijeg identitetu u napadu koji se umjesto na pick igri (u kojoj Wall nije sjajan ni kao realizator ni kao asistent) bazira isključivo na tricama i tranziciji (Wall je kao slash & kick igrač i kontraš – fantastičan).

24. LAKERS 72.1

Misle li Lakersi do visokog picka, onda im Bryantov povratak na parkete može samo pomoći. Sada ih nesumnjivo čeka dosta vremena dok se uigraju i dok Kobe hvati formu, što će smanjiti minute Meeksu, Henryu, Youngu i Johnsonu koji su redom igrali košarku života i uživali u sistemu. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će Rambis održati obranu na perimetru solidnom s Kobeom sklonim iskakanju iz sistema zbog ganjanja lopte, ali i Kobeom koji je vidno usporen i koji teško ima eksplozivnost za pomagati uokolo i čuvati svog čovjeka. Jedini koji će profitirati je Blake – s loptom više u Kobeovim rukama, on se vraća u svoju omiljenu spot up rolu.

25. MAGIC 70.0

Imaju 6 poraza za redom i obrana se totalno raspala. Problem je što je gubitkom Vučevića nestao i napad, točnije pick igra, pa u zadnje tri utakmice ne mogu ništa ni zabiti.

26. SIXERS 69.3

MCW ima infekciju koljena, što je znak da Hinkie, osim što zna planirati budućnost, ima veze i u raznim čudnim laboratorijima. Obrana im je među najgorima, ali ima jedan zanimljiv detalj – iako dozvoljavaju gomilu šuteva za tri, protivnici ih pogađaju sa samo 31%, što je uz Bobcatse najmanji učinak u ligi. Kako im to uspijeva? Prije svega zbog dužine na svim pozicijama i fanatičnosti koja im omogućava da pokriju sve od perimetra do oba kornera usprkos stalnom preuzimanju i rotiranju – ne samo da je MCW poseban igrač, već je i Wroten fenomenalan atleta na poziciji, a novo otkriće se zove Hollis Thompson, nekadašnji swingman s Georgetowna koji je svojom dužinom i energijom potpuno izbacio jednog solidnog Andersona iz petorke (on i MCW uvjerljivo su najduži bekovski par u ligi). Kada imaš ovakvu dužinu na svim pozicijama možeš si dozvoliti igrati riskantnu obranu, posebice jer i Young također može izaći prema vani, a svi ovi bekovi su dovoljni žilavi da izdrže protiv prosječne četvorke. Još da je Turnera briga za defanzivu, gdje bi im bio kraj.

27. CAVS 68.8

Imali su nekoliko solidnih obrambenih prezentacija koje su dovele do tri kvalitetne pobjede (Bullsi, Clippersi, Nuggetsi), Varejao i Thompson imaju energetske bljeskove, a Bynum igra sve bolje, što znači da bi ovo uskoro moglo ličiti na pravu unutarnju liniju na obje strane parketa. Kako Irving ne može vječno igrati ovako blijedo, praktički najveći problem napadu trenutno predstavljaju očajne Brownove rotacije. Ali, imaju puls, što se nakon onako sumornog ulaska u sezonu činilo gotovo nemogućim.

28. NETS 68.4

Farsa s Frankom samo je dodatno rasturila obranu koja trenutno doslovno ne postoji – od njih je gori samo Jazz. Baš kako je Joe Johnson rekao, Kidd je pod svaku cijenu odlučio zatvoriti reket stalnim udvajanjima, odustajući od lanjske taktike Averya Johnsona i Carlesima o ostajanju na čovjeku koju je prihvatio i Frank svjestan da trošiti Johnsona i Piercea u rolama pomagača ne donosi ništa dobro. To je naravno perimetar ostavilo širom otvorenim pa im je Houston uvalio 19 trica, a Knicksi 16. Da stvar bude gora, Kidd se bacio u igranje s obranom taman kada je nazad dobio čovjeka koji može zatvoriti reket – Lopeza. Uglavnom, ovih 7-14 su obzirom na ozljede i kaos u svlačionici još i dobri, sada se samo mogu nadati da će zdravi Deron i eventualno Kirilenko pomoći Lopezu postaviti stvar na noge. Ali, jedna stvar je potpuno jasna – za isti plafon kao lani, plaćaju puno veću lovu.

29. JAZZ 67.7

Gube na sve načine, nikako da slože rotaciju, mladi postaju frustrirani, ali dobra vijest je da Derrick Favors raste iz utakmice u utakmicu – zadnjih pet prije ozljede leđa vjerojatno su najbolji niz partija u karijeri, posebice u napadu (64% realizacije) gdje je uz hrpu skokova i realiziranih zicera iza leđa obrane pokazao sve bolji skok-šut s par metara nakon pick igre što je dobar znak da bi mogao postati kompletan 2 na 2 igrač kojega je puno teže braniti za razliku od situacije kada znate da svaki put ide na rolanje. Pokazuje čak i solidan horok u post up situacijama što cijelu stvar čini još boljom i daje naznake da bi s par novih akcija (potrošnja mu je i dalje na razini treće opcije) i pravim playom kojega izgleda konačno ima, mogao napraviti iskorak s ovih 15-11 (to mu je prosjek, prilagođen na 36 minuta, već četvrtu godinu za redom) prema 20-11 što bi opravdalo sva očekivanja Jazza.

30. BUCKS 65.6

IGRAČ A: 15 poena, 10 skokova, 3 blokade, 41% uspješnosti protivnika na obruču, 0.8 poena u napadačkim post-up situacijama, 0.7 poena u obrambenim post up situacijama

IGRAČ B: 20 poena, 11 skokova, 4 blokade, 42% uspješnosti protivnika na obruču, 0.5 poena u napadačkim post-up situacijama, 0.7 poena u obrambenim post up situacijama

Drugog igrača možda prepoznajete, u pitanju je naravno Anthony Davis, odnosno njegov učinak preračunat u 36 minuta. Ovaj prvi je Henson, također s brojkama za 36 minuta. Kao što smo pričali još u vrijeme drafta, očito je da se radi o light verziji Unibrowa i čovjeku koji će godinama terorizirati napade svojom dužinom. Davis je talentiraniji napadač i bolji atleta s puno većim plafonom, ali najveći dio onoga što on donosi na stol donosi i Henson, posebice u obrani. Praktički, Henson je već sada učinio Larrya Sandersa nebitnim, u dvije godine dodao je potrebnu masu da se bez problema nosi u postu s najboljima (i nastavit će raditi na tijelu obzirom da mu je tek 23), a to koliko je opasan čuvar reketa dužinom i eksplozivnošću najbolje govori podatak da su Bucksi s njim u sredini skočili do prosječnog obrambenog učinka po pitanju branjenja šuta.

22 thoughts on “THE RANKINGS, WEEK 6.

  1. Analiza Love – Aldridge je nenadjebiva! Iako je moj favorit oduvik bi Aldridge. I ne bi reka da je Love toliki bolji kreator i asistent, bez obzira na ulogu i kontekst.
    Druga stvar je ova analiza poludistance. Osin gori navedenih, tu su jos Durant i Carmelo, a bit ce i Westbrook ako popravi postotke. Tako da se potvrduje pravilo da samo ekstra klase donose razliku u tome segmentu, ali ogromnu razliku.

  2. Sto mislis sto ce se dogoditi s Knicksima, tj. Da li ce Melo spakirati kufere, ako da koja bi moguca destinacija bila, da li je trade Griffin – Anthony realan?

  3. Pa mislim da će Melo izaći na tržište ovog ljeta da ispita situaciju, a onda i potpiše novi ugovor s New Yorkom. Realan je trade u nekom sign & tradeu (nema šanse da ode u Clipperse bez produženja), zašto ne, pogotovo zato što je Leon Rose agent obojice i zato što se radi o jedinom gradu koji sjaji poput New Yorka, što je bitno zbog Melova celebrity statusa. Zadnja je pak Paulova – bude li CP3 želio Carmela, CP3 će dobit Carmela, bez obzira što je Blake zadnjih godina zaštitni znak franšize. Naravno, ono najbitnije je da im ova zamjena ne bi mijenjala plafon ni najmanje.

  4. znam da pitanje nije bilo za mene…ali mislim da ne postoji ni najmanja šansa da Melo ode iz NY-a. Dolan će mu dati što god želi (u prijevodu…max ugovor tj. 129 milijuna $ za 5 godina), a Melo to neće odbiti…

    isto tako, napravit će sve što može da “pojača” ekipu kako bi zadovoljio Mela. problem je samo što njegove ideje pojačavanja ekipe često nisu baš produktive. uglavnom, mislim da ćemo veoma brzo vidjeti neki trade gdje će Knicksi ostati bez Shumperta i ono malo pickova što još mogu trejdati 😉

  5. @ Lenard to sam baš mislio pitati Geea…navodno su Cavsi nudili trade Waiters/Shumpert, a Knicksi su odbili. istina, Knicksima baš i ne treba još jedan bek (dobro bi im došao klasični PG što Dion nije), ali ako ti se nudi bolja vrijednost u tradeu mislim da treba prihvatiti (a Dion je sa svim svojim manama bolji ipak potencijal od Imana)…i onda se još samo riješiti JR-a…

  6. @Gee- tvoje mišljenje o budućnosti Bullsa? Da pokušaju dovest Carmela, jer Rose vjerojatno nikad neće bit isti igrač, treba im prva opcija u napadu.
    Ili da se pouzdaju u Mirotića, plus neki solidni free agent, prvenstveno šuter (kojeg nažalost nema).

  7. Jadna ti li je liga kada su ovakvi, disfunkcionalni Pistonsi 11 u poretku, bljak.
    Neka si jednu pozitivnu stavio za njih, al Jenningsa ne bi ni Ciboni poželio da im napad vodi. Njemu desna ruka ne služi ničemu na terenu, bljak još jednom.
    Uglavnom, mnogo zanimljivih ideja ima u tekstu (neću DeRozana za kompletiranje Brick Citya)

  8. Bullsi imaju dva izbora – nastaviti biti izazivač ili okrenuti novu stranicu s Roseom kao sponom između prošlosti i budućnosti koju čine Butler, Mirotić i puno prostora na capu. Obje opcije imaju smisla, ali ova prva mi se čini kao bolji izbor. Oni su momčad izgrađena da pobjeđuje sada i upravo su izgubili tri playoffa od potencijalnih 6-7 koliko ih jedna jezgra ima tako da je juriš na Carmela njihova obaveza, bez obzira na šanse da do potpisa dođe (jasno, ako uopće bude na tržištu). Deng, Noah i Gibson su još uvijek u zdravim godinama, Thibo ima novi ugovor i sve to preteže na stranu facelifta, nikako rebuildinga.

    Čekati Rosea, pa makar nikada ne bio isti, obavezno se riješiti Boozera (zato i spominjem da ga moraju trejdati već sada koliko god ih to koštalo, jer ovo ljeto će ga definitivno amnestirati kako bi se spustili ispod granice poreza i kako bi na raspolaganju imali puni midlevel umjesto ovog mini-midlevela, pa zar nije bolje zauzvrat dobiti i nešto talenta) i ne gledati na pick Bobcatsa i prava na Mirotića kao u svete krave, već ih pretvoriti u nešto što može pomoći odmah ako tako situacija nalaže. Taj pick Bobcatsa svakim danom gubi vrijednost, kako stvari stoje mogli bi ga iskoristiti već ove godine, a čak i na ovom draftu nema sigurnog igrača na iznad desetog picka. A i da ga ima, koje su šanse da je spreman pomoći odmah momčadi koja se želi boriti za naslov?

    Mirotić bi pak mogao pomoći odmah kao instant zamjena za Boozera i to vjerojatno puno bolja obzirom na šuterski raspon, ali problem s njim je što više ne spada pod rookie pravila nakon tri godine, ima ogromnu odštetu i pitanje je koliko će mu Bullsi morati dati da uopće dođe preko bare (osobno mislim da bi bio lud da pristane na midlevel kada je očito da može dobiti više), tako da nije isključeno da te brige prepuste nekoj momčadi koja igra na duži vremenski rok (primjera radi, ako bude tražio više od midlevela, Bullsi moraju biti ispod salary capa da ga potpišu s tim da u startu moraju amnestirati Boozera da mu uopće ponude midlevel, a to više od midlevela znači da se moraju odreći prava na Denga i izgubiti ga bez ikakvog povrata).

    Dakle, moraju biti potpuno otvoreni s tim resursima i imati jasnu viziju, bez pišit ću-kakit ću mentaliteta. To znači prvo trejdati Boozera na bilo koji način (da, čak i uključenjem jednog od ova dva bonusa), ako ne uspije, amnestirati ga bez pardona. Onda vratiti Denga za 10-12 milja (valjda mu nitko neće ponuditi više) ili ga iskoristiti u sign & tradeu za Mela s ostalim bonusima (samo ne dirati Gibsona ako se ne mora jer on donosi startnu kvalitetu na pristojnom ugovoru), pa tek onda pokušati Mirotića potpisati za midlevel ako ostane, ako ne ide potrošiti taj midlevel na najboljeg mogućeg veterana (a boljeg od gore spomenutog Amira Johnsona neće naći, zato sam ga i uključio u gornji trade). Opcija ima, situacija koliko god da je dobra, toliko je i komplicirana, tako da je teško reći koji će put izabrati, koji god bude – bit će solidni. Ali, samo u jednom slučaju mogu ostati izazivač, a to je ako zadrže trenutnu jezgru ili je apgrejdaju, nikako ako je oslabe.

  9. brick city po simmonsu treba na allstar

    One of the All-Star Weekend events should be a rebounding “competition” called “Brick House” with Nene, Brook Lopez, Andrea Bargnani and Chris Bosh — two at a time, head-to-head, as they have two minutes to grab as many missed 22-footers from Rudy Gay and DeMar DeRozan as possible.

  10. Ako imas vremena za nagađanje…Da si na Popovom mijestu sto bi napravio?koga doveo?koga dao?pa valjda će pokusat jos nesto napravit s ovom jezgrom…

  11. Pokušat će, naravno, kao što pokušavaju i zadnjih 6 godina. I pokušat će i dogodine, odnosno barem su tako namjestili ugovore. Samo, sve se čini da će ova sezona, vjerojatno i iduća, više nalikovati na ove između 2007. i 2013. nego na lanjsku. Nema se tu puno prostora za promjene u hodu (osim Parkera i Leonarda, eventualno Splittera, koji njihov drugi igrač može poslužiti kao mamac?), a niti Spursi tako rade. Dakle, kotrljat će se još dvije sezone, možda i jednu ako Duncanu bude dosta svega za 5 mjeseci, a onda sve iz početka jer od 2015. ionako neće imati nikoga na capu osim Leonarda i Splittera, s tim da će Splitter vjerojatno otploviti u nekom tradeu obzirom na godine.

  12. samo ću napomenut kako će to čudno izgledat za dvi godine kad Spursi počnu sve ispočetka

  13. Gee, jeli se slazes sa B.Simmons-om i J.Rose-om da bi trade : B.Grifin – K.Love dosla oboma kao budali samar 🙂 tj. da bi oba tima profitirala 😉 . Love bi domirao sa CP3 i sa sljakerom Jordanom , a Grffin bi ojacao odbranu Minnesoti a bolje suradjivao sa Pekovicem + sto je vezan ugovorom , a Love bi im otisao za djabe , a vratio bi se u LA ????

  14. Hej, samo daju ljudima što žele – zar im to nije moto.

    Fundamentalno besmislena ideja koja ne bi popravila ni jednu ni drugu momčad:

    a) kako bi to Griffin bolje surađivao s Pekom kad su obojica post igrači (Love je idealan partner uz Peka zbog sposobnosti da izađe na tricu)

    b) kako bi to Griffin ojačao obranu Wolvesa kad je na svoj način limitiran isto kao i Love u defanzivi (Love je slabiji atleta, istina, ali ni jedan ni drugi u karijeri nisu imali 1 blokadu u prosjeku po utakmici, dakle očito su fizički limitirani na tom dijelu parketa)

    c) Clippersi već imaju dobar napad i eventualne prednosti koje Love donosi ne bi se osjetile jer ionako imaju raširen reket, samo bi ostali bez post up opasnosti

    d) obrana Clippersa postala bi za još mrvicu gora

    Jedini argument ZA je ovaj ne-košarkaški, Wolvesi sigurno ne bi odbili takvu ponudu upravo iz razloga da ne ostanu bez ičega, a nijedna koju će dobiti u stvarnom životu neće biti ni blizu ovako atraktivna.

    Uglavnom, glasam PROTIV

    Što se glasine o Lowryu tiče, šta se tu ima reći, tipični proizvod žutila da se klika, bez ikakvog temelja u realnosti. Mislim da je svim medijima u principu u interesu da su Knicksi loši jer onda imaju puno više mogućnosti za profitirati od njih.

  15. Bravo, jel valjda “ameri” misle da su svi europski centri koje imaju malo bolje statistike kao Divac ili Sabonis , mi koji smo gledali Pekovica , znamo da je slab u odbrani i da je dobar u pick igri i pod kosem , sut sa poludistance i asistencije nidje veze ! Minnesota bi odmah prihvatila samo zbog ugovora da imaju zvijezdu jos naredne 4 god ! Hajde za Rose-a mi je jasno ,ali i Simmons u zadnje vrijeme dosta lupeta !

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *