THE KIDS ARE NOT ALRIGHT‎

Lani smo u ovo vrijeme bacilli pogled na rookie klasu i već tada je, usprkos malom uzorku, bilo vidljivo kako je Anthony Davis priča za sebe i kako su Lillard, Drummond, Kidd-Gilchrist i Nicholson pravi NBA igrači (doduše, Nicholson je kasnije potonuo, ali solidne igre ove sezone samo potvrđuju da dugoročno ne ide nigdje, dok su MKG-a u razvoju stopirala prvo stopala, a onda i lom ruke). Uglavnom, nečije uloge i učinci su do kraja sezone rasli i padali, ali potvrdilo se da i mali uzorak može poslužiti kako bi se uočile krajnosti. Velik uzorak je bitan ako tražimo nijanse, ali u ovako dramatičnom kontekstu koji uključuje suočavanje pojedinca (i to pojedinca u osjetljivim godinama za psiho-fizički razvoj) s potpuno novim stilom života u ludom NBA ritmu i potpuno novim načinom doživljavanja košarke, mali uzorak govori puno jer u ovako teškim situacijama lakše je uočiti vrhunsku klasu.

S druge strane, ako netko potpuno izgubi tlo pod nogama, bez obzira na splet okolnosti koje možda sve još dodatno otežavaju, nemogućnost da se istakne makar jednim aspektom igre vjerojatni je znak da dotični nema značajnu NBA budućnost. Konkretno, koliko god Anthony Bennet imao opravdanja za ovako neopisivo loš početak profesionalne karijere (loša forma uzrokovana problemima sa zdravljem, loša situacija u klubu koji nema jasnu viziju njegove uloge), u ono malo minuta što je dobio morao je pokazati barem nešto što bi se dalo dešifrirati iz brojki, ako već ne iz igre. Kako u tome nije uspio (a nije jer je statistički 58. najgori rookie od njih 59.), očito je da nije igrač koji će značajno utjecati na NBA sliku. To naravno ne znači da je totalni promašaj – mnogi su se vratili i nakon gorih početaka i imali solidne karijere. Ali, all-star klasa? Bio bi prvi ikada koji je od potpuno zbunjenog klinca uspio postati vrhunski košarkaš u istom životu.

Uglavnom, imamo 59 novaka u ligi od čega je samo njih 19 odigralo 200 ili više minuta (brojka koju sam uzeo kao donju granicu jer je prosječan broj odigranih utakmica za igrača u ovom trenutku oko 20, a 10 minuta po susretu su stvarno minimum koji sam mogao uzeti kako bi dotičnoga prihvatio kao člana rotacije). Odlukom da ne računam IOR svima ne samo da nismo izgubili nikoga bitnoga, nego sam slobodno mogao staviti i veću donju granicu minuta, a sve kako bi se što manje bavio s ovom užasnom, užasnom draft klasom.

1. MICHAEL CARTER-WILLIAMS (SIXERS), IOR: 63

Ovo je teritorij u kojem se lani motao Damian Lillard, iako MCW svoj pečat na igri ostavlja u bitno drugačijem stilu. Nebitno, jer na kraju je bitan samo sadržaj, a ovaj klinjo ga nudi na bacanje. O njemu je već dosta toga rečeno i napisano na ovim stranicama, samo napomena da bez titule rookiea godine može ostati samo ako ga Hinkie nastavi bombardirati raznim virusima i boleštinama (ne bi me čudilo da ga uskoro otmu i vanzemaljci). Trenutno je na ritmu od 63% utakmica, a ostane li na njemu istrčat će na parket oko 52 puta. Zvuči malo, ali u ovoj konkurenciji njegove 52 utakmice su i dalje najbolji izbor kojega će glasači imati.

2. STEVEN ADAMS (THUNDER), IOR: 37

U sirovini s Novog Zelanda dobili su solidnog back-up centra (koji je već sada neopisivo korisniji od njihovog startnog centra) koji se dobro kreće (što znači da može odraditi smetlarski dio posla u napadu) i već sada ima snagu za gurati se u sredini (što znači da dobro skače i još bolje faulira). Uglavnom, Thunder može biti zadovoljan svojim pickom obzirom da su dobili čovjeka koji odmah može pomoći u rotaciji, ali liga baš i nema razloga za slavlje ako drugi najbolji učinak u prvoj četvrtini sezone pripada back-up talentu.

3. TREY BURKE (JAZZ), IOR: 36

Trey je ekspresno preuzeo rolu playmakera i već je top 10 rookie po minutaži iako je propustio pola utakmica do sada. Momak je oživio napad Jazza otvorivši prije svega prostor Favorsu i Haywardu, a usput je svojom energijom čak i pomogao u obrani. Međutim, dobar dio njegove vrijednosti je privid uzrokovan time što su Jazzeri prije njega minute davali igračima koji nemaju što raditi u NBA. Dakle, Trey je definitivno NBA klasa, ali odgovor na pitanje da li se radi o dugoročnom rješenju na jedinici ipak ćemo čekati neko vrijeme. Naime, Burke muku muči s kreiranjem prostora, nema ekstra brzinu, a uglavnom je najniži igrač na parketu, tako da za dovesti ga u poziciju za razbijanje obrana Jazzeri moraju vrtiti napade. Playmaker koji ne može sam kreirati napad iz 2 na 2 akcije teško može računati na NBA slavu, ali kvalitetan šut i neustrašivost kojom se baca pred puno veće igrače od sebe jasno govore da je Trey možda potencijalni lider kakav je nekoć bio Derek Fisher.

4. MASON PLUMLEE (NETS), IOR: 35

Braća Plumlee će imati mjesta u NBA rotacijama. Treba li nam većeg dokaza da je liga u krizi? Šalu na stranu (iako se u neku ruku ne šalim, bit će totalna tlaka idućih 10 godina paziti kako se koji zove), Plumlee je šljaker u konstantnom pokretu, traži pozicije za lagane koševa u napadu i, još važnije, ulaže ogromnu energiju u obrambeno rotiranje, a uz to je dovoljno brz da ga možeš koristiti i u agresivnijim obranama s preuzimanjima i visokim izlascima ili u onim opreznijima gdje se treba puno više lateralno kretati kako bi se zaštitio reket. Ta pokretljivost ga i razlikuje od tipičnog bijelog brata spremnog na sve da potraje u ligi jer njegov trud donosi i konkretan rezultat.

5. NATE WOLTERS (BUCKS), IOR: 26

Za razliku od mnogih rookie bekova, Wolters nije naišao na zid kada je u pitanju sudar s NBA ritmom i to je ogroman plus. Na ovoj razini nikada neće biti strijelac i 1 na 5 hakler kao u NCAA, ali najvažnije je da atletski može pratiti događanja na parketu, igrački IQ i sposobnost kontrole lopte nikada nisu bili upitni. Solidan back-up play koji uči uz čovjeka kojega bi mogao zamijeniti – Lukea Ridnoura.

6. HOLLIS THOMPSON (SIXERS), IOR: 21

3&D kvalitete uz izuzetne fizikalije možda su znak da su Sixersi našli člana buduće rotacije. Tome ovakve sezone i služe.

7. KENTAVIOUS CALDWELL-POPE (PISTONS), IOR: 20

Novi Quincy Pondexter? Ima predispozicije za biti dobar u obrani, može stati nasuprot trojkama, bira šuteve, a zna se kretati i bez lopte. Budu li se ove kvalitete razvijale kako treba, ozbiljna rola u rotaciji mu ne gine.

8. VICTOR OLADIPO (MAGIC), IOR: 19

Težak start ne znači da Oladipo ne može bolje, ali u svemu što smo do sada imali prilike vidjeti nigdje ne piše da se radi o elitnom talentu. Momak donosi gomilu energije i koristan je u oba smjera ponajviše zbog nje, ali učinci govore da je idealan za 3&D rolu, nikako za ovu nositeljsku u koju ga na silu pokušavaju ubaciti. Sad, možda će u budućnosti ovoliki teret u kreaciji koji mu stavljaju na leđa od njega napraviti kompletnijeg košarkaša, ali trenutno sve njegove izgubljene lopte u pokušajima razbijanja obrana driblingom i isforsirani šutevi samo torpediraju momčad.

9. VITOR FAVERANI (CELTICS), IOR: 17

Ima masu usprkos kojoj može i skočiti, a iako ne izgleda kao profesionalni košarkaš već veteran koji odigra dva hakla tjedno, kreće se sasvim solidno za guranje 1 na 1. Ukratko, Boston je u njemu tražio korisnog petog visokog, to je i dobio, čovjeka koji sa svojih 26 godina itekako dobro zna svoju rolu – skakanje i čuvanje obruča.

10. TIM HARDAWAY JR (KNICKS), IOR 14

Dobar spot up šuter, stalno u pokretu, aktivan u obrani iako nema fizikalije da ikada bude išta posebno na tom dijelu parketa. Timmy mlađi ukratko je još jedan solidan kasni pick Knicksa koji ima potencijal postati član rotacije i koji će završiti u nekom drugom klubu kao zamjena za puno zvučnije i puno skuplje ime, ali ne nužno i puno kvalitetnije.

11. GIANNIS ANTETOKOUNMPO (BUCKS), IOR 10

Niti trener zna što bi s njim, a niti on sam zna što točno radi, ali Giannis koristi minute koje dobije da ostavi trag, posebice energijom u obrani, a to je najvažnije. Nije za baciti ni podatak da je od njega veći broj bodova za vještine dobio samo MCW, što znači da, iako ne briljira, nema ni jednu jedinu slabu stranu. Dakle, all-round potencijal je nedvojbeno tu i kako stvari stoje za 3-4 godine od ove klase sjećat ćemo se samo njega, MCW-a i Victora (jedini uz ovu dvojicu koji je na ocjenama vještina dobio više od 50% mogućih bodova).

12. CODY ZELLER (BOBCATS), IOR 9

Djeluje izgubljeno u oba smjera i očito je da mu NBA ritam u ovom trenutku ne paše, ali trud je neosporan. Obzirom da nikada neće biti koristan u sredini kao Plumlee jer jednostavno nije takav fizikalac, za njega je nužno raditi na stretch elementu kako bi postao dio rotacije. Manji dio, jasno, jer o nekoj značajnijoj roli može samo sanjati. Tko je mogao i zamisliti da će jednoga dana sirova braća Plumlee svojim skromnim repertoarom, ali i radničkim mentalitetom, ostaviti u prašini talentiraniju, ali i previše mekanu braću Zeller? Savjet svim tatama koji djecu planiraju slati na košarku – popuna sporednih aktivnosti siječom drva i boksom više će se isplatiti od sviranja klavira i baleta.

13. PHIL PRESSEY (CELTICS), IOR 6

Odličan slash & kick igrač, ali teško će ikada biti išta više od trećeg playa na rosteru zbog obrambenih slabosti i nesposobnosti da se pored svih ovih divova izbori za šut (prejednostavno ga je čuvati na perimetru jer ne može šutnuti preko vas, a čak i ako vas pretrči šanse da ovako malen realizira u sredini su minimalne, dakle može potegnuti samo dugu dvojku iz trka, što definitivno nije u interesu momčadi, samim time ni njegove karijere).

14. ARCHIE GOODWIN (SUNS), IOR 1

Momak definitivno nije play, što isključuje nekakvu značajniju combo rolu u budućnosti, ali može napasti iz driblinga i iskazuje ogromnu želju da se nametne kao energetska bomba. Problem je samo što mu neće biti lako naći rolu na boku jer jednostavno nije dovoljno velik da čuva čak i dvojke. Možda ga se može koristiti kao presing igrača, ali to će zahtijevati i specifičnu situaciju (morat će bit okružen kreatorima kao Beverley u Houstonu) i popravak šuta iz vana.

15. BEN MCLEMORE (KINGS), IOR -1

Još uvijek ogroman upitnik, ali barem je pokazao da ima šuterski raspon i uz puno rada mogao bi postati dobra catch & shoot opcija. 3&D rola mu ne odgovara jer će teško čuvati i dvojke, kamoli trojke, ali ako nauči pucati iz bloka sa svih pozicija, a ima tehniku, bit će to plus u ligi u kojoj sve više igrača na njegovoj poziciji zna samo visiti u korneru.

16. GAL MEKEL (MAVS), IOR -9

Po svemu što smo do sada vidjeli nije NBA kalibar, ali može ga tješiti što barem nije najgori play koji je ovoga ljeta prešao iz Europe u NBA – Nick Calathes još je nekompetentnije reagirao na stil igre koji od igrača zahtijeva puno više improvizacije s loptom u ruci. Potpis njega uz draftanje Larkina, dovođenje Harrisa te Calderona i Ellisa jasno govori da Mavsi nisu imali nikakav plan, već su kupili mrvice sa stola.

17. KELLY OLYNYK (CELTICS), IOR -27

Slučajno ili ne, ali Boston je počeo ličiti na košarkašku momčad dijelom i onoga trenutka kada je on ispao iz rotacije. Osim trčanja i skakanja još nije pokazao ništa, najmanje onu meku ruku s NCAA razine. Igra je trenutno za njega prebrza, posebice jer još nema rolu i uglavnom pokušava igrati kao što to radio na Gonzagi, ali potezanje svakog polu-otvorenog šuta i snimanje igre s lakta može zaboraviti na ovoj razini.

18. TONY SNELL (BULLS), IOR -28

Momak uglavnom izgleda kao da nema pojma što treba raditi na parketu, posebice u obrani, ali dobar je spot up šuter i možda postoji šansa da se s vremenom razvije u igrača koji može na 10-ak minuta odraditi 3&D rolu (priliku će očito dobiti). Za nešto više jednostavno nema NBA tijelo – dužina je tu, ali atleticizam i fizikalije daleko su od potrebne razine za biti ozbiljan dio momčadi u takvoj roli.

19. BRANDON DAVIES (SIXERS), IOR -32

U njegovom slučaju je vrlo brzo postalo jasno da nije NBA materijal, pitanje je dana kada će ga Hinkie zamijeniti nekim od igrača iz NBDL podružnice poput Kendalla Marshalla, a možda i drugog Antetokounmpa – da, stariji Giannisov brat je također ovo ljeto doletio u NBA, doduše u manje zvučnom aranžmanu.

19 thoughts on “THE KIDS ARE NOT ALRIGHT‎

  1. ovo pitanje ulazi u sferu onih šta bi bilo kad bi bilo al me zanima šta misliš bi li Sunsi bili playoff contenderi (ja ih sad ne smtram ozbiljnim jer su imali jedan od najlakših rasporeda) sa ovom ekipom da nisu trejdali Gortata i Scolu i da su umjesto Lena na draftu uzeli recimo McLemora?

  2. Sunsi uopće nisu imali lagan raspored, tu si ih valjda pobrkao s Pelicansima koji su izbjegli sve mine u prvih 20 i nešto utakmica, pobjeđuju isključivo zato što igraju dobru košarku. Odgovor na pitanje je ne, Gortat bi doduše dobro došao u obrani, ali onda ne bi mogli imati stretch opcije u napadu poput Frye i Morrisa na parketu koje su bitne za njihov stil igre. Razlog zbog kojega ipak neće do playoffa je što su već sada na maksimumu snaga, dok se konkurencija oko njih brusi za drugi dio godine. A konkurencija je nenormalna. Da su na Istoku? Tada bi vjerojatno bili u igri do samog kraja.

  3. Zasto Pelicansi ne daju vise minuti Whiteyu? Tesko da ce bit gori od Stiemsme, a u buducnosti bi moga bit skroz dobar back-up centar zbog blokerskih vjestina.

    Btw oli se Schroeder nije kvalificira ovde? 😮 Pa on bi moga bit drugi najbolji igrac ove generacije, nakon MCW-a, puno je mladi, a kombinacija duzine, osjecaja za igru i brzine je obecavajuca. Rondo sa boljin suton mozda jednog dana.

  4. New Orleans igra bolje bez Antonija Davisa nego sto je igrao bez Ryana Andersona.Da li to znaci da je Anderson vazniji igrac od Davisa?

  5. ALEX LEN
    Comments:

    Alex Len collected 12 steals in 1,470 minutes of collegiate basketball. That is 0.326 steals every 40 minutes he played (this rate is actually even worse adjusting for pace). Out of the 1,506 players in my dataset who played at least 1,000 minutes of NCAA basketball Steven Hunter is the only one to post a worse steal rate than Alex Len. For a little more context, here is the complete list of players to play at least 1,000 minutes in college and record less than half a steal per 40:

    http://cdn0.sbnation.com/imported_assets/1614227/afcXOez.png

    For every 1 steal that Len collects, Noel collects 8, Dieng collects 5, Adams, Plumlee, and Zeller each collect 4, Withey and Olynyk each collect 3, and Muscala collects more than 2. While ball-stealing itself is not a key part of the center position, this huge disparity between Len and men who succeed in professional basketball should be concerning. I really wonder how much of the glow about Len’s “athletic potential” is failing to look past his impressive frame to the more basic dexterity, coordination, and awareness that separates successful project bigs from your annual second-round 7′ stiff.

    Statistically speaking, Len ranks sort of in the middle among college centers in just about every category. I struggle to understand how a massive man who fails to dominate when pitted against players 4 inches shorter and 30 pounds lighter will suddenly excel against his physical peers, but that seems to be the hope.

    All of my concerns aside… there are very few men in the world who are 7’1″ 255 lbs. One analysis estimated that 17% of 7′ US-born men between 20 and 40 are playing in the NBA. There is a reason for that. Size is a huge advantage in basketball and at the center position in particular. I assume scouts have some reason to think Len might ‘figure it out,’ and if he does he has the frame to succeed. I can’t completely fault that thinking since it has occasionally worked in the past, but I still want no part of Len in the lottery.

    što kažeš na ovo?
    legitimno ili ne?

  6. koliko znam Hinkie ne može povući starijeg Antetokounmpa, nemaju prava na njega. jedina korist im je da ga mogu bolje snimiti dok igra za Delaware pa ga možda uzeti na draftu

  7. Ispravljeno iz Presti u Hinkie, hvala. Sad kako dolazi sve više ovih štrebera na čelo franšiza bit će ih sve teže razlikovati 🙂

    @ bobulo – Schroeder name 200 odigranih minuta pa nije došao u obzir, lijepo piše

    @ the doctor – znači da je Andersonova rola važnija za napad jer Davis praktički nije bio ni korišten kako treba, ali raspali su se obrambeno bez njega. nemam pojma odakle ti da igraju bolje jer su ista ekipa s istim učinkom, malo bolji u napadu, lošiji u obrani. na većem uzorku vjerojatno će ispasti gori (pogledaj kako će sad igrati na ovih 5 gostovanja po Zapadu)

    @ đek – apsolutno, Len je po svim ovim atletskim pokazateljima ispodprosječan projekt, to je bitan razlog zašto je i na mojim rankingsima prije drafta bio tek 17. (http://ispodobruca.com/?p=6570) i zašto od njega ne treba očekivati da bude ozbiljna opcija, u najboljem slučaju dobar 1 na 1 igrač u rangu Adamsa ili Plumleea.

    @ Micko – koliko ja znam, svaka NBA franšiza ima pravo dati ugovor bilo kojem NBDL igraču koji nije draftiran, dakle ne samo da ga Hinkie može povući kad god hoće već i neki drugi GM. ako ga pak netko draftira, onda ima prava na njega i u tom slučaju drugi NBA klub ne može do njega već ga može dobiti samo preko tradea

  8. Gee, razumin ja tvoj kriterij, nego mislin da bi triba dobit vise sanse u Hawksima 😉

  9. Draft klasa je skoro nikad gora.
    Mala usporedba s prošlom sezonom na bazi minutaže. Ove godine ima 9 igrača s oko 20 minuta u prosjeku, a prošle sezone je bilo 15 igrača.
    Još lošije izgleda podatak da je prošle godine oko 25 igrača imalo u prosjeku +15 minuta po utakmici od kojih ih je 11 startalo u više od pola utakmica, a do sada u ovoj sezoni je njih 5 na tom tragu s tim da je samo 15 igrača na +15 minuta po utakmici. Kada na sve to uzmem u obzir da je ovo tank godina onda mi ovo izgleda još katastrofalnije (Mekel i Calathes dobijaju minute???)

    Pope od kada je starter igra baš dobro, ekipa je s njim na terenu podigla obranu u odnosu kada igraju Stuckey i matori Billups. Napad/šut još mora pronaći, ali potencijal se nazire (ne može Monroe na red doć, a kamo li neki tamo rookie). Lijepo mi je vidit što se nekad nositelj koleđ ekipe može transformirat u pomoćnu snagu

  10. Gledao sam skoro Atlantu i odmah na početku rekoše da je mali Schroeder prekomandovan u NBDL (zajedno sa Jenkinsom). Bilo mi je krivo jer sam ga baš planirao gledati i u početku sam bio u neverici da nisu mogli njemu dati minute ispred Shelvina Macka. Kad ono… Mack je “izdivljao” na toj utakmici i ubacio rekord karijere i umalo doneo pobedu Hawksima 😀

  11. jel imaš još kakav dobar blog o košarci? ili neka stranica, znam za grantland, a onaj nba cro com mi je bezveze postao otkako sam počeo ovdje čitati

  12. Jedan prijedlog: ako bude sta slobodnog vremena da napises par crtica o najpoznatijim “enforcerima” lige. Nisam vrlo strucan po tom pitanju, ali ne moze sve da bude u naprednoj statistici 🙂

    Poneki statement lakat, body language, uvlacenje pod kozu protivnika – takve nemjerljive “sitnice” ponekad znaju da odluce tijek meca/ili citavu seriju (posebno na vaznosti dobijaju u doigravanju).

  13. kako imam tu “nesreću” da sam odgledao 6-7 utakmica Bullsa, stekao sam drugačiji utisak po pitanju Snella. Nemam nekih prevelikih zamjerki na njegovu projekciju, ali moj dojam je da je odlično fizički pripremljen, i da ga to drži u rotaciji za razliku od Teaguea… Šteta što su CJ i Noel u gipsu, mislim da bi oni donekle popravili utisak o ovoj generaciji, ali generalno, ispodprosječno, bez dileme…

  14. Prvi put sam zinuo od cuda kad sam video Djimmera na pleju. Drugi pit sam zinuo kad je pripalio fadeaway sa jedne noge sa 6 metara od kosa, vide se prvi efekti dolaska Rudija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *