DOUBLE WHAMMY RANKINGS – WEEKS 14. & 15.

Dvostruki rankingsi ovaj put idu pošto se želim pozabaviti s NCAA idući tjedan (gomila utakmica čami na hard disku, a all-star pauza je idealna za pogledati ih), a, uz redovni no star izbor koji je također u pripremi, teško je ubaciti još jedan post. Tjedan nakon već se vraćamo normalnom ritmu uz neizbježno usmjeravanje energije i koncentracije prema trade deadlineu.

01. THUNDER

U sjeni sjajnih Durantovih partija, Westbrookovih iskakanja iz rotacije i rađanja klupe, pomalo nezapaženo prolazi činjenica kako je Thunder popravio najveće probleme u oba smjera. Pozabavimo se godinama najočitijima – skokom i osvojenim loptama u obrani, odnosno asistima i izgubljenim loptama u napadu.

Prije dvije sezone, na putu do prvog Finala, Thunder je bio momčad nošena valom sirovog talenta što je očito iz sljedećih podataka – hvatali su samo 72.1 posto raspoloživih skokova pod vlastitim košem (dovoljno za 23. mjesto), pretvarali su samo 13% protivničkih posjeda u izgubljene lopte (također dovoljno samo za 23. mjesto), imali su uvjerljivo najmanje asista u ligi (završili kao 30. što je bilo jasno naglašeno Durantovom, Hardenovom i Westbrookovom 1 na 5 igrom) i izgubili su najviše lopti u ligi (još jedno 30. mjesto).

Lani, prije nego su ostali bez Westbrooka u playoffu, već su se znatno popravili – popeli su se na 17. mjesto po postotku uhvaćenih obrambenih skokova, na 18. po broju protivničkih napada koje su pretvarali u mrtve posjede lopte, po asistima su došli na 23. mjesto, a po izgubljenim loptama na 27.

Bacimo sada pogled na učinke ove sezone – Durant i društvo su 9. po kontroli obrambenog skoka, 16. po ukradenim loptama, 12. po ukupnom broju asista i 24. po izgubljenim loptama. Dakle, očito je kako i dalje gube previše i ne osvajaju puno, ali to ionako kompenziraju kvalitetom u realizaciji i gomilom bacanja koje generiraju. Najvažniji je ovaj napredak u kontroli skoka jer je obrambeni skok ključno obilježje šampionskih momčadi, odnosno u asistima jer govori da se napad iz uglavnom izolacijskog pretvorio u puno organiziraniji i tečniji niz akcija koje uključuju i kretanje, a ne samo stajanje dok jedna od zvijezda pimpla loptu na vrhu perimetra.

Ovakav gotovo linearan napredak iz sezone u sezonu je fantastičan i jasno govori o važnosti dugoročnog plana, ali i o strpljenju potrebnom da se tako nešto izvede. Ukratko, nije samo Durant napredovao i odveo momčad na sljedeću razinu, Thunder je sazrio i kao momčad i pomogao Durantu da napravi iskorak u najboljoj maniri košarkaške sinergije u kojoj je teško razdvojiti individualno od grupnog. Kada dođe do takve kemije, onda znate da imate posla s kompletnom momčadi koja ima sve potrebno za odlazak do kraja, pitanje je samo hoće li im se sve posložiti već ove godine ili će morati još malo čekati.

02. PACERS

Pacersi su se neočekivano doveli u trenutni centar zbivanja na tržnici potpisom Andrewa Bynuma. Minimalan je to rizik obzirom na financije, sjajnu atmosferu u klubu na svim razinama, ali i činjenicu da su ga makli kao opciju Heatu, međutim logično je pitati se – čemu gnjavaža obzirom na sve bolju klupu i jasno definiranu podjelu minuta na poziciji (Hibbert i Mahinmi dijele rolu glavnog čovjeka obrane uz mrvice koje je na petici dobio dvojac Scola-West).

Stvar je pak poprilično jednostavna – iako Vogel redovno koristi 9 igrača, startere i 4 rezerve kojima se priključi ili George ili Stephenson, samo trojica od tih igrača s klupe opravdavaju povjerenje i ostavljaju dojam ozbiljnih rotacijskih čimbenika. Mahinmi je ispod potrebne razine koja bi opravdala ovakve minute, prije svega zbog apsolutne beskorisnosti u napadu gdje ostvaruju učinke kakve bi Pacersi dobili da umjesto njega na parket pošalju drvo ili tiranosaura.

Zbog toga je izgledno kako će, bez obzira na solidnu zaštitu reketa i općenitu obrambenu kvalitetu koju ovakva rotacije iskazuje, u eventualnom finalu Istoka i Finalu morati srezati rotaciju na 8 ljudi. Samo, igrati sa Scolom u sredini nikada nije dobra ideja i tu bi opet mogli upadati u rupe kao lani kada su u roli drugog centra koristili štetnu kombinaciju Hansbrougha i Mahinmia (jedan je bio smrt za obranu, drugi kuga za napad).

I tu na scenu stupa Bynum – iako se njegova pokretljivost ni pod razno ne može mjeriti s Mahinmievom, u ovih 20-ak utakmica s Cavsima pokazao je da može zatvoriti reket tijelom (plus je i što ima bolji postotak blokada od Francuza) i da može poslužiti u pozicionoj obrani koju Pacersi ionako preferiraju (Vogel za razliku od Browna sigurno od njega neće tražiti da iskače prema perimetru kako bi smetao u screen igri). Dakle, uspije li održati taj obrambeni balans, Bynum bi svojim talentom u napadu trebao biti napredak u odnosu na ovo što su imali do sada, još jedan plus koji bi, koliko god beznačajan se činio na prvi pogled, Indianu učinio još boljom momčadi.

Ali, problem je što se ovaj potez bazira isključivo na teoriji. Naime, Mahinmi je centar koji realizira s 42% iz igre (uz to je i jedan od onih ispaljivača cigli koji su iz nepoznatog razloga zaljubljeni u svoj šut s poludistance) i gubi svaku petu loptu koja mu dođe u ruke, a tu Bynumovih 42% iz igre i slična potreba za uzimanjem loših šuteva ne donose pretjeranu prednost. Istina, Bynum je u stanju primiti loptu u postu i ne izgubiti je u treptaju oka, što je za napad poput Indianinog koji muku muči s postotcima šuta itekako bitno (kada ne šutiraš baš najbolje, onda te svaki napad manje duplo boli), ali tu doslovno govorimo o minimalnim pomacima u napadu koje bi ionako vjerojatno anulirali obrambeni minusi.

Mahinmi je to što je, Bynum je pak do prije dvije godine bio najbolji post up strijelac lige. Davši mu ugovor, Bird se prije svega kladio na malu mogućnost da potonji opet dosegne barem dio nekadašnje veličine i tako sakrije najveći problem njihovog plana igre – strah od osobnih Hibbertu. Ne uspije li oklada i ostane li Bynum na onoj otužnoj razini iz Cavsa, neće biti previše razloga da dobije Mahinmieve minute.

Još jedna crtica o Pacersima – ovoga ljeta nisu šminkali samo roster, već i stručni štab, stoga bacimo pogled na eventualne promjene koje je donio McMillan. Prvo treba razlučiti očito – razlika između Shawa i McMillana vidljiva je već u tituli jer je trenutni trener Nuggetsa lani nosio titulu su-trenera, dok je ispred Natea naziv pomoćnika. To je što se tiče tehnikalija, pokušajmo uočiti promjene do kojih je dovele zamjena napadačkih koordinatora.

Prva i najočitija je nešto brža igra, točnije češće korištenje tranzicije koje samo po sebi pumpa broj posjeda – što se igre na postavljene napade tiče, Indiana i dalje ne žuri s realizacijom napada. I tu je McMillanov pečat očit, njegova filozofija se bazira upravo na kontroli ritma i lopte, točnije spoju potpunih krajnosti, dakle ili ćete iskoristiti kontru i završiti napad u 5 sekundi ili ćete vrtiti akciju i tražiti idealnu poziciju 24 sekunde.

Čak i usprkos nešto bržoj igri s više rizika (a rizik je definitivno kada imate Stephensona koji leti u kontru kad god može) ovogodišnji Pacersi su ostvarili mali napredak u kontroli lopte (s 27. mjesta su došli na 22.), ali ne dovoljan da zadovolje McMillana i to im i dalje ostaje najveći problem.

I ostale promjene uglavnom su vezane uz stil igre i trenutno ne donose preveliku razliku u učinku (Pacersi su lani bili 20. a ove godine su nakon solidnog početka i koketiranja s gornjom polovicom opet potonuli na 19. mjesto). Tako da imamo puno manje post up akcije (Shaw nije doslovno koristio trokut, ali je ugradio neke njegove elemente u unutar-van stil igre i definitivno je volio početi akciju preko Hibberta ili Westa ili je barem završiti spuštanjem lopte na blok) koju kompenzira puno više pick & roll igre i puno više catch & shoot akcija. Iako su obojica bili playmakeri, Shaw je preferirao igrati kroz visoke igrače, a McMillan kroz vanjske i ta razlika u dizajnu napada osjeti se i na ovogodišnjem izdanju Pacersa.

03. HEAT

Nakon onog nezgodnog niza gostovanja i tri poraza za redom Miami se smirio, s 8 pobjeda u 10 utakmica, ali obzirom da je jedan od poraza bilo ono gaženje od strane Oklahome, Spoelstra nije sjedio prekriženih ruku. U tri utakmice nakon toga glavna promjena je sve veće korištenje pravih centara – Bosh do ovog perioda nije odigrao više od nekoliko minuta na svojoj prirodnoj poziciji četvorke, posebice nije igrao u paru s Birdmanom, a nakon tri utakmice već pričamo o uzorku od 30 minuta po utakmici gdje centra igra Birdman uz malu pomoć Odena i nekih 15 do 20 minuta po večeri gdje Miami igra s klasičnom postavom s dva prava visoka. Ukratko, shvatili su da se na onaj način više nije moglo i da obrana, a posebice skok, trebaju mali poticaj.

Još jedan znak da im gori pod petam je i odustajanje od Wadeovog specijalnog režima – Wade je upravo odigrao tri utakmice za redom s prosjekom od 35 minuta po večeri.

A tu je i pitanje LeBronove obrane, točnije pristupa u defanzivi – u ove tri utakmice imao je 11 ukradenih, što je daleko najbolji učinak u tri utakmice za redom u bilo kojem dijelu sezone (drugi najbolji učinak u nizu bio mu je 8), a, vjerovali ili ne, ovo mu je ujedno bio i prvi put da je na nekoj utakmici ove sezone imao više od jedne blokade (općenito su mu sve šljakerske brojke u padu, ali je zato podigao realizatorske kako bi prikrio razliku u učinku – sve oči su na Wadeu i njegovim potrošenim koljenima, ali LBJ se majstorski čuva i produžuje si trajanje).

Sve ovo govori kako Miami ubacuje u brzinu više i kako će Heat prije svega trebati suditi na osnovu ovoga što će pokazati od sada pa do kraja sezone. A sve što je bilo potrebno za buđenje je da im Durant uputi izazov.

04. SPURS

Nakon što su izgubili 5 od 7 zbog desetkovane rotacije (startali su izvjesnog Jeffersa iz NBDL-a na bokovima samo da bi ga sutradan otpustili, što je valjda prvi put i za takvog lika kao što je Pop), ali prije svega brutalnog rasporeda (zaredali su im Portland, Oklahoma, Miami, Houston i žilavi Chicago, a znamo kako igraju protiv top konkurencije i kada su zdravi, kamoli u ovakvom izdanju), dobili su 3 od iduće 4 i, najvažnije, dobili su nazad Splittera i Greena. S tim da su ovu četvrtu protiv Netsa izgubili jer je Pop po običaju odmorio većinu startera, bez obzira na manjak Ginobilia i Leonarda koji su još tjednima udaljeni od povratka. Rano je za paniku, Spursi se još stignu oporaviti, ali i ovo je primjer kako splet nesretnih okolnosti u krivom trenutku (čitaj: pred sam početak playoffa, što su Spursi za dlaku izbjegli) može uzdrmati formu i onih najboljih i bitno odrediti rasplet sezone.

05. CLIPPERS

I dalje nema Paula, Redick se opet ozljedio, ali tu je Crawford da uskoči i posluži kao partner Blakeu u držanju kursa. U cijeloj situaciji, dok čekamo završni dio sezone da vidimo s kakvom će formom koja momčad u playoff, u slučaju Clippersa najzanimljivije je pratiti ove poteze s dovođenjem “pojačanja”. Nakon Turkoglua, koji bi trebao pomoći pokriti dvije najveće rupe, rotaciju na boku, ali i pod košem, doveli su i Vujačića u tko zna kojoj po redu rošadi šestog beka. Iz ovih poteza očito je samo kako Doc ima glavnu riječ u dovođenju igrača, čovjek stvarno voli veterane s playoff iskustvom (i Hedo i Sale igrali su u popriličnom broju playoff bitaka s njegovim Celticsima). Neka druga korist ili plan se ne naziru u svemu ovome, a treći visoki i dalje je tražena roba iako Doc negira da ima potrebu za nekim takvim.

06. WARRIORS

Pozitivan trend je da obrana igra sve bolje i bolje, u zadnjih 6 utakmica samo su dva puta primili preko 90 koševa (i to 91 i 92) i to usprkos tome što je Bogut i dalje limitiran na 28 minuta po utakmici (što je dobra vijest za ostatak lige, jer da igra 35 minuta Warriorsi bi valjda imali obranu u rangu Pacersa). Nije stvar samo u tome da Iggy i Bogut odrađuju lavovski dio posla i pokrivaju većinu parketa, već odlično funkcioniraju kao momčad – njihovi visoki, a posebice centar, gotovo nikada ne izlaze iz blokova, što znači da nema preuzimanja na pick & rollu. Curry i Thompson nisu stoperi, ali se uvijek trude i prolaze kroz ili oko screenova, ostavljajući svom čovjeku tek šut s poludistance – iako više uopće ne igraju zonu već čovjeka, taj detalj je ostao isti. Dodaj tome i odličan defanzivni učinak klupe koja ima dužinu na svim pozicijama (i sada je još dobila O’Neala nazad, a uskoro možda i Ezelia) i jasno je zašto su Warriorsi ovako dobri defanzivno – zato što se nikada ne gase na tom dijelu parketa i onda uz to još imaju fenomenalnog centra u pozadini i igrača sposobnog zatvoriti perimetar na boku.

Negativan trend je pak sve veća ovisnost napada o Curryu. Ako Thompsonu ne ide šut i ako protivnik oduzme prostor Leeu u sredini, oni praktički nemaju rješenja. Osim klupe koja nije u stanju kreirati si ništa prema naprijed, veliki krivci su Bogut preko kojega danas više uopće ne možeš spustiti loptu u post jer su ogromni izgledi da je izgubi, odnosno Iggy koji se nakon ozljede potpuno pogubio u roli pick & roll playmakera i uopće primarnog razigravača (da ne govorim da mu pada i postotak s trice, što olakšava protivnicima zatvaranje ostalih opcija). Praktički, to znači da Warriorsi nemaju unutar-van igru i da sve uglavnom moraju započeti iz vana, ali i da usprkos svoj razigravačkoj kvaliteti ostatka rostera nemaju drugog poštenog playmakera iz driblinga koji će napasti sredinu. To stvara ogroman pritisak na Currya, posebice u 2 na 2 igri i tranziciji, što i dovodi do sve one gomile nepotrebno izgubljenih lopti koja je praktički najveći uteg njihovom napadu.

Dobra vijest je da im nije nužno potrebno nešto mijenjati na rosteru, već da ne bi bilo loše izgraditi nešto drugačiji sistem u napadu koji bi potencirao dobra strane rostera poput kretanja lopte i šuta, a minimalizirao loše poput manjka driblera ili napadača u postu (mislim, forsiranje Thompsona kao slashera ili Barnesa u postu nema smisla, to što Jackson vjeruje u njih ne znači da će odjednom obojica postati učinkoviti u tim aspektima igre i tu leži još jedan razlog zašto je napad slabiji nego bi trebao biti, zbog lošeg odabira opcija).

Obzirom da imaju dva ponajbolja tricaša lige, imaju osnovni preduvjet za tečni napad – gomilu prostora u sredini. Samo treba nekako naći načina to maksimalno koristiti, a jedan od uvjeta je i više Currya bez lopte, što bi značilo da moraju više u rotaciju uključiti Crawforda jer ove visoke bekovske linije s Iggyem ili Barnesom na dvojci ili Iggyem ili Thompsonom na jedinici u ovom trenutku ne pomažu. Definitivno treba držati oko na Jacksonu dok traži rješenja – coach Mark sjajno je stvorio karakter i izgradio kemiju, ali oni vas mogu odvesti do jedne razine, sada je potrebno nešto nalik na sistem da bi se napravio korak dalje.

07. BLAZERS

Još se drže iznad 70% učinka, ali nakon suluda dva početna mjeseca malo su se ohladili u napadu – iako su i dalje prvi učinkom sa 112.5 poena na 100 posjeda, šuterski su pali na 10. mjesto (Batum se smirio, a i Lillardu i Matthewsu padaju postotci trice iako su još uvijek preko 40%), što se osjeti i na količini trica koje ubacuju (s 11 po utakmici iz prosinca na 8 po tekmi u novoj godini). Dakle, teži raspored i utakmice protiv kvalitetnijih obrana učinile su svoje, ali ključno je primjetiti kako su Blazersi odgovorili na manjak prostora u napadu – povećanim brojem skokova, slobodnih bacanja i boljom obranom (odnosno onoliko dobrom koliko može biti bez presing na loptu i bez zaključanog reketa – i dalje su 20. po učinku na tom dijelu parketa). Ukratko, oslanjanjem na sve ono što čini ozbiljnog i zrelog izazivača, što je dobra vijest jer raspored nema namjeru postati išta lakši u tjednima pred njima.

08. ROCKETS

Siječanj je prvi mjesec ove sezone u kojem su protivnike držali ispod 100 koševa u prosjeku, a s Dwigthom na parketu praktički su bili najbolja obrana lige nakon Memphisa u istom tom periodu. To nam govori da su se uigrali i da je sve manje ispadanja u rotacijama, ali i da su odustali od taktike agresivnih izlazaka na pick igru koji su često ostavljali rupu iza Howardovih leđa (Dwight će i dalje bez problema preuzeti beka, ali samo ako to situacija nalaže, nikako po defaultu). U ovoj novoj, više zonskoj postavi, izgledaju puno solidnije, s Beverleyem na lopti, Dwightom u zadnjoj liniji i trojicom igrača uokolo s isključivo 1 na 1 zaduženjima.

Obrambene pomake, a posebice manje primljenih koševa, moglo bi se povezati i uz sve smireniji napad, Rocketsi su pali na 7. mjesto po ritmu i sve više napuštaju run and gun kako bi vrtili akciju kroz Howarda u postu. Za sada se to pokazuje dobrim, učinak ne pada usprkos manjku tranzicije, a plusevi su sve veći obrambeni angažman Howarda, ali i više energije u defanzivi koja ostaje vanjskim igračima obzirom da ne moraju više juriti glavom bez obzira prema naprijed baš u svakoj akciji.

Ukratko, polako sazrijevaju kao momčad i pronalaze identitet na parketu, a ne samo u teoriji kakvu je osmislio Morey.

09. SUNS

Navodno su aktivni u potrazi za pojačanjima – i dok su glasine o Gasolu brzo ugašene njegovom novom ozljedom (dodao bih srećom jer, iako bi npr. trade Okafora za Gasola imao smisla, izgleda da su Lakersi tražili i nekakav bonus u vidu picka ili mladog igrača što bi stvarno bilo nepotrebno u situaciji gdje praktički rentaš istrošenog veterana koji nije u stanju ostati mjesec dana u komadu), ne bi bilo zgorega dovesti jedno ili dva pojačanja na trojci i petici kako bi izdržali u playoff ritmu do kraja. Šteta jedino što im nikakav potez ne može pomoći u ovom gadnom nizu utakmica koji još traje – nakon poraza od Rocketsa, do all-stara ih čekaju utakmice protiv Heata i Warriorsa.

10. RAPTORS

Imaju 20-12 bez Gaya i drugi najteži raspored na Istoku iza sebe, što jasno poručuje da je usprkos povremenim zastojima njihov put prema trećem mjestu i dalje potpuno otvoren. U zadnje 32 utakmice sezone imaju samo 13 gostovanja i to uglavnom na Istoku, imaju sređenu rotaciju, sve boljeg centra, sve širu klupu i all-stara u DeRozanu – sezona iz snova postat će još bolja.

11. WOLVES

Pekova ozljeda popriličan je problem jer sada imaju samo dva igrača na koja se mogu osloniti svaku večer, a i to je upitno obzirom na Martinovu sve veću ovisnost o prostoru na perimetru (čovjek još uvijek solidno dolazi do slobodnih, ali zadnje tri sezone učinak s linije mu se doslovno prepolovio, nekada je bio u rangu Hardena) i Loveov ukočen vrat.

Gledajući ovaj roster čak i u idealnom izdanju u oči upadaju dva problema. Prvi je nedostatak raznovrsnosti kod udarnih opcija što dovodi do problema u organiziranju napada – Peković je fenomenalan realizator kada primi loptu u postu nakon picka, ali, iako sve više pokazuje da ima i solidan šut s poludistance, praktički od njega nema druge koristi osim u takvoj akciji. Rubio je poseban slučaj, ako ne sudjeluje u screen igri ili vuče kontru, on praktički nema uloge u napadu (Brewer je slična priča, ako ne trči od njega nema koristi jer nije pouzdana spot up opcija). Dakle, složiti učinkovit napad od ovakvih dijelova nikako nije lako, a posebice to nije lako kada na klupi nemate opcije s kojima možete kombinirati.

Drugi problem je to davanje ovlasti Adelmanu u slaganju rostera prilagođenom njegovoj viziji zbog čega su potrošili ogroman novac na Martina i Brewera što je očiti primjer kratkoročnog razmišljanja. I to kratkoročnog na kvadrat obzirom da su šanse da se Adelman zadrži duže od ove godine čak i ako ulove tu osmu poziciju minimalne, čovjek je još prošle godine htio u mirovinu put Oregona. Dakle, potrošili ste milijune i ostali bez prostora na capu kako bi doveli igrače za sistem čovjeku koji sutra neće biti tu – još jedan razlog zašto Wolvesi još dugo neće napraviti iskorak prema vrhu.

12. MAVS

Pobjedom nad Memphisom drže i dalje prednost u lovu na osmu poziciju, a u tome im je, osim ozljede Conleya, pomogla i sve bolja igra Harrisa i Wrighta koji su u kontekstu slabih igara Calderona i Dalemberta ne samo super zamjene, već praktički spasitelji sezone.

13. GRIZZLIES

Conleyeva ozljeda gadan je udarac u najnezgodnijem trenutku dok se bore za hvatanje priključka s Mavsima i Sunsima. Ne radi se o ničem ozbiljnom i Conleyev gležanj bi trebao biti spreman i prije all-star pauze, ali u međuvremenu su Grizliji bili prisiljeni koristiti Calathesa kao startera, a to znači da nisu imali nikakvih šansi protiv Thundera i Dallasa. Potpis Dariusa Morrisa kojemu je ovo već treći klub u NBA ove sezone neće previše pomoći, definitivno moraju pronaći beka sposobnog driblati bez da se pogodi u stopalo pa makar to značilo da se moraju odreći jednog od kvalitetnih visokih.

Ako ništa drugo, obrambena renesansa uzrokovana povratkom Gasola (koji je lani bio “samo” obrambeni MVP lige) i dovođenjem aktivnih bočnih igrača se nastavlja, imali su najbolju obranu u siječnju (i to bez Tonya Allena) i nastave li ovako do kraja godine bi mogli opravdati visoka očekivanja s početka godine (osobno sam ih smatrao prvim favoritom za titulu najbolje obrane lige).

14. WIZARDS

Briljantne pobjede nad Oklahomom, Warriorsima, Sunsima i Blazersima okrenule su sezonu, konačno su probili 50% učinka, ali, još važnije, dokazali su i sebi i drugima da su definitivno top 5 momčad na Istoku. Naravno, ne bi to bili Wizardsi da između ovih pobjeda nisu izgubili od Celticsa, Jazza i Cavsa. Odrastanje nikada nije lako, posebice ne s očevima (ili maćehama) poput Wittmana i Grunfelda.

15. HAWKS

Iza njih je jedan miran period u kojem su dobili sve što su morali, isto tako izgubivši od boljih. U idućih mjesec dana čeka ih težak raspored s puno gostovanja (10 od 14 utakmica na strani) i čak 5 back to back datuma što bi značilo da će vjerojatno pasti ispod 50% (negativan score nisu imali od početka prosinca). Ali, ne izgube li potpuno tlo pod nogama, završnica sezone je dovoljno mekana da vrate sve izgubljeno i potvrde se kao playoff momčad.

16. NUGGETS

Ionako male šanse Denvera da izbore playoff u situaciji u kojoj ti 50-50 učinak definitivno neće biti dovoljan, postale su još manje gubitkom Natea Robinsona. Čovjeku je tako sjajan niz od tri sezone tijekom kojih je bio jedan od najboljih combo bekova s klupe u ligi prekinut pucanjem ligamenata koljena, što ujedno vjerojatno znači i kraj jedne karijere pune uspona i padova – obzirom na težinu ozljede i 30 godina na leđima, šanse da ikada više gledamo Nate Robinson show nisu prevelike. Ali, zato imamo ovo za vječnost.

17. PELICANS

Imaju 7-2 u zadnjih 9 utakmica s Davisom u postavi, bez obzira na gubitak Holidaya, toplo-hladno partije Gordona i načetog Evansa koji više ne igra nego igra. Osim Davisa, najzaslužniji za ovaj odličan rezultat su centri, odnosno odluka da Ajinca starta na petici i da sve minute na poziciji nakon njega idu Stiemsmi i Witheyu. Ovo teško da je troglavo centarsko čudovište, ali sva trojica su u stanju patrolirati reketom na 15-ak minuta, što je po prvi put ove sezone njihovu inače očajnu obranu učinilo iznadprosječnom (istina, imali su i lagan raspored, ali od uvođenja nove rotacije s teškim peticama primili su preko 100 samo 2 puta u 11 utakmica).

Ono što je najvažnije je da se u tom periodu napad nije potpuno raspao iako većinu utakmice igraju tri na pet u ofenzivi zbog limita Aminua i centara – tu na scenu stupa Davis koji je do sada puno ubojitiji bio s Andersonom kada je imao raširen reket nego pored nekog drveta, ali u ovom nizu i to se promijenilo, Davis je preuzeo odgovornost i igra više minuta, zabija 23 koša uz 11 skokova, 2 asista i skoro 5 blokada, što znači da je povećao produkciju u svakom pogledu iako mu je kontekst znatno teži. To je super vijest za Pelicanse koji su obzirom na ozljede drugog i trećeg igrača već trebali otpasti iz playoff trke, ali jednostavno ne odustaju (to je također dobra vijest i za Sixerse).

18. KINGS

Malone je protiv Toronta konačno dao šansu niskoj postavi s Gayom i Cousinsom kao parom visokih nakon što je odbijao koristiti takvu postavu u prvih 25 utakmica Rudyeva boravka u Sacramentu. Opet, iako 4-5 pick & roll između Gaya i Cousinsa izgleda sjajno (definitivno bolje od kombinacije Griffin-Jordan koju isto imamo prilike vidjeti u zadnje vrijeme), loša stvar je očajan učinak bekova bez kojega neće biti prostora za značajniji napadački napredak. Također, vanjska linija u sastavu Thomas-Fredette-McLemore definitivno ne može udovoljiti obrambenim zahtjevima trenera, ali, ako ništa drugo, Malone je barem odlučio kombinirati i igrati se s postavama što je u ovom trenutku definitivno poželjnije od tvrdoglavog jahanja klasičnih postava s Thompsonom ili Grayom.

19. BULLS

2-3 na turneji po Zapadu ne zvuče loše, ali porazi od Kingsa, Pelicansa i Warriorsa definitivno nisu dobro izgledali (protiv Davisa i Cousinsa nisu uspjeli ubaciti preko 80, a protiv Kingsa su ujedno gađali 28% iz igre). Uglavnom, nakon ovakvog niza učvrstili su poziciju na dnu napadačkog učinka uz Sixerse i Buckse.

20. NETS

Kidd polako odustaje od recepta igranja s 9 igrača koji dobivaju između 20 i 30 minuta, protiv Indiane je jahao startere na standardni NBA način, ali to mu nije pomoglo izbjeći 4 poraza u zadnjih 6 utakmica. Dva su doduše bila s jednim poenom razlike, ali obzirom na sreću koju su imali u ranijem periodu kada su na sličan način u zadnjim sekundama dobili 4 utakmice, nemaju se pravo žaliti obzirom da se radi o tipičnom primjeru poravnavanju postotaka koji su nekada protiv, a nekada za vas.

Veći su problem brutalni porazi od Thundera i Pistonsa koji su ukazali na dva glavna problema – prvi je taj što Deron čak ni napucan inekcijama više nije u stanju kreirati većinu napada, a drugi je što bez Kirilenkove aktivnosti u obrani nisu u stanju čuvati vlastiti koš ni pod razno. Obzirom da je Garnett na drastičnom režimu odmora i da Kirilenku leđa očito ne dopuštaju ozbiljnije priključenje rotaciji, obrana bi se mogla pokazati kao glavni problem u pokušaju da prežive pritisak Bobcatsa, Knicksa i Pistonsa u borbi ove četiri momčadi za zadnje dvije playoff pozicije.

21. KNICKS

Da je ovo najbolja Carmelova sezona u karijeri pokazuju tri podatka. Prvi su definitivno skokovi – čovjek koji je u prosjeku na 10.3 uhvaćenih raspoloživih skokova dok je na parketu, sada je skočio na 13.4 što mu je apsolutno najbolji rezultat. Drugi su izgubljene lopte – s prosjeka od 11.2 pao je na 8.5 na 100 napada što su smiješne brojke za nekoga tko toliko igra 1 na 5 i samo dodatno pokazuju koliko je nazaustavljiv kao strijelac. Treći su blokade – skok sa 1 na 1.6 možda se ne čini prevelikim, ali jasno ukazuje da je Melo sazrio kao igrač i da se trudi voditi primjerom, ne samo statistikom. I dok je tako, Knicksi imaju šanse za playoffom bez obzira ne glupe poraze koje i dalje redovno doživljavaju.

22. BOBCATS

Povratkom Kidd-Gilchrista obrana se opet stabilizira, što samo još jednom potvrđuje da je nakon petice sposobne čuvati obruč najveći plus u obrani kada imate dva velika swingmana sposobna čuvati sredinu od ulaza s perimetra, ali i istovremeno braniti šut iz vana i pomagati u udvajanjima u postu. Dovoljan je i jedan, a dva kao u slučaju Bobcatsa su čisti luksuz, a to brojke i dokazuju – s njima dvojicom u postavi (MKG + Henderson), Bobcatsi primaju ispod poena po napadu, u svim ostalim bitnijim postavama u kojima je samo jedan od njih na parketu primaju preko poena.

23. PISTONS

Statistika s početka sezone im još daje šansu i jasno govori da u ovoj momčadi ima potencijala, ali obzirom da su u zadnjih mjesec dana najgora momčad lige uz Buckse, pitanje je koliko je preokret realan čak i ako tsunami pohara upravu koja tvrdoglavu održava status quo (što je i razumljivo, jer su svojim potezima i doveli do ovakvog stanja). Smith je ove sezone ispalio 173 trice i pogodio njih 40, što je uvjerljivo najgori rezultat u povijesti obzirom na potrošnju, a Jennings ima nevjerojatnih 10 utakmica u kojima je šutirao ispod 30% iz igre. Ako postoji u nekom rječniku fraza izraz “upucati sam sebe u nogu”, slika pored bi trebao biti njihov logo.

Najbolje od svega, Cheeksov veliki pokušaj preokreta je zamjena rookiea Popea u petorci Singlerom i rezanje rotacije na način da praktički Stuckey ulazi u igru umjesto jednog od tri visoka. Ukratko, samo novi pokušaji krpanja nečega što je očito pokvareno i što zahtijeva potpuniju reparaturu od ovakvog pristupa u kojem se očito više vodi računa o masiranju ega nego o rezultatima.

24. CELTICS

Da mi je netko rekao da će Celticsi do kraja sezone imati novi niz od tri pobjede rekao bih mu da je lud, ali i to se dogodilo – raspored im je donio Magic, Sixerse i Kingse, a Stevens i ekipa su to iskoristili i to čak usprkos tome što je Rondo na limitu minuta (propustio susret sa Sacramentom). Istina, treba imati sreće da ti se poklopi ovakav raspored (plus su Kingsi zaigrali bez Gaya), ali očito je kako u ovoj momčadi ima dovoljno karaktera i kako će lov na lutrijske loptice biti otežan sa svim ovim šljakerima i veteranima uokolo, koliko god limitirani bili.

25. LAKERS

Nek vas ne zavara sjajna Gasolova igra u siječnju, double-double prosjek uz niz stvarno na papiru briljantnih partija dovoljni su da natjeraju na razmišljanje kako je Pau ipak atraktivan potencijal za ljetnu tržnicu, možda i za trade deadline. Ali, jedan mjesec dobre košarke ne može maskirati stalne probleme s ozljedama, uostalom i ovaj niz prekinut je novim problemima sa zadnjom ložom, probleme koji na sav glas viču da ovo tijelo s 33 godine ne može izdržati ritam NBA košarke potreban da bi nosio epitet ozbiljne opcije vrijedne više od midlevela. I ne zaboravimo da su tijekom ove Gasolove prezentacije Lakersi ostvarili 3-12 uz uvjerljivo najgoru obranu u ligi – primali su 111.1 koševa na 100 posjeda, što je gori učinak od ovih 109.8 s koliko je Jazz prikovan na zadnje mjesto. Drugim riječima, od one Rambisove postavke obrane i čuvanja obruča s početka sezone nije ostalo ništa, dobrim dijelom i zato jer je Pau dobio većinu minuta u sredini na račun puno aktivnijeg i korisnijeg Hilla. Zanimljivo, novi niz pobjeda Lakersa poklopio se upravo s njegovom ozljedom – istina, nije teško dobiti Cavse i Sixerse ovoga svijeta, ali puno je lakše tako nešto ostvariti kada imate visokog sposobnog rotirati se na vrijeme umjesto mumije.

26. CAVS

Grant je konačno dobio nogu, potpuno zasluženo zbog gomile lutrijskih pickova koji se nisu materijalizirali u ništa konkretno i gomile nepotrebnih ugovora ovoga ljeta koji im nisu ni najmanje pomogli. Ali, to je tek početak, jer za izgraditi ozbiljnu franšizu trebat će stvoriti kulturu odgovornosti (nju je bilo nemoguće ostvariti u kontekstu GM-a koji je od iste bježao istovremeno forsirajući razmišljanje izvan okvira kojim je opravdava svaki svoj potez, u principu dokazavši da je tanka granica između vizionara i budalaša – ovaj prvi nekonvencionalnim potezima stvara novu vrijednost, ovaj drugi obično misli da je ovaj prvi dok ga teret rezultata ne okarakterizira kao ono što stvarno jeste).

Uz to, pitanje je koliko je moguće graditi ozbiljan identitet s ovakvim vlasnikom i ovim trenerom (zašto su vratili Browna nakon što su ga već jednom otpustili ostat će vječni misterij, poznato je da je Brown dobio otkaz kako bi se dalo prostora Jamesu da izabere vlastitog trenera u slučaju da je ostao u Clevelandu, ali da li ga je Gilbert doveo kako bi pokazao da je napravio krivu odluku i kako bi na još jedan način insinuirao da je James krivac za takav potez, naime on je siiigurno želio ostaviti velikog obrambenog gurua prije nego ga je razmažena zvijezda natjerala da izabere drugi put, ili je pak Grant odlučio dati šansu svom starom prijatelju iz studentskih dana koji je dobio nogu prije nego je ovaj zasjeo na položaj GM-a, ne znam, ali koji god razlog da su imali nije bio racionalan i to nikako nije dobro).

Istina, Clippersi sasvim fino funkcioniraju sa Sterlingom kao vlasnikom, ali da bi anulirali takav loš utjecaj morali su dovesti takve lidere kakvi su CP3 i Griffin, a onda još i masno platiti Riversa. Plus Sterling nije spreman trošiti kao Gilbert da bi pod svaku cijenu dobio naslov (takav mentalni sklop uništio je i onu generaciju Jamesa, a izgleda da je stao na put i ovoj, stalno gomilanje talenta iz vana bez unutarnjeg razvoja jednostavno ne vodi ničemu, posebice kada je talent kojega dovodite sa strane nedovoljno dobar i preskup). Sličan put se ne nazire u bližoj budućnosti Clevelanda jer Irving fascinira nezrelošću koliko i igrom, a još jednog oslonca nema nigdje na vidiku. Naravno, Gilbert je preveliki egoist da bi priznao poraz i za razliku od braće Maloof ima previše novca da bi tek tako odustao od svoje igračke, što znači da će Brown vjerojatno biti taj koji će biti žrtvovan ove ili iduće sezone.

Obzirom na težinu situacije koju su samo naglasile Dengove izjave o problemima na treningu i nedostatku ikakve hijerarhije unutar franšize (stalno curanje informacija iz svlačionice jasno govori da je ovaj roster trenutno sve osim momčadi) i sve otvoreniji rat između Browna i Irvinga koji je kulminirao sjedanjem potonjeg na klupu u utakmici protiv Lakersa, lov na playoff ostaje san i sukladno tome trebalo bi se fokusirati na pronalaženje novog GM-a i novi visoki draft izbor (nema tih rana koje potencijal kombinacije Embiid-Irving neće izliječiti).

Naravno, to bi značilo da su Cavsi konačno spremni na odricanje od Varejaoa, možda i Waitersa koji očito nije kompatibilan s Irvingom, a, zašto ne, i Denga u nekom novom tradeu. Ostati na Grantovom putu i samo zamijeniti jednog nesposobnog birokrata drugim ovaj put neće biti dovoljno.

Kao što neće biti dovoljna ni nova startna postava s Jackom uz Irvinga – iako je tako nešto Brown odavno trebao isprobati jer Irvingu treba čovjek koji ga može staviti u spot up situacije (to je uloga koju su lani u Scottovom sistemu igrali mnogi, između ostalih i Luke Walton). Samo, to neće riješiti najveći problem ove momčadi – nedostatak kreacije. Sve i da Irving popravi učinkovitost, to neće sakriti činjenicu da Cavsi na rosteru do dolaska Denga nisu imali poštenu sporednu opciju, kao i da je njihov par visokih nekompatibilan. Varejao je solidan u pick igri i čak zna razigrati iz posta, ali nije igrač kroz kojega možeš vrtiti napade. U nedostatku opcija Brown je kao rješenje vidio Thompsona koji nema ni šut ni IQ za igrati značajniju ulogu u napadu, ali je svejedno dobivao previše prilike. Sastojaka danas ima, ali posložiti sve kako treba u zadnjoj trećini sezone i to u ovakvoj atmosferi nemoguć je zadatak i za puno veće napadačke stručnjake od Browna.

I dok je nesumnjivo napravljena gomila krivih koraka u slaganju igre prema naprijed, puno veći problem danas predstavlja obrana koja je pod Brownom trebala postati relevantna. Neko vrijeme Cavsi su se kretali oko prosjeka, što je bio znatan napredak u odnosu na grozne partije pod Scottom, ali ozljeda Varejaoa i nedostatak kemije unutar ekipe opet su ih vratili unazad, smjestivši ih još jednom u donju trećinu.

Uglavnom, u ovom trenutku samo 5 momčadi su pripadnici donje trećine po učinku u napadu i obrani, Jazz, Lakersi, Bucksi i Sixersi. Cleveland je peta momčad – iako nije trebao pripadati ovoj kremi, s 24. učinkom napada i 24. učinkom obrane, Cleveland je s razlogom tu gdje je, u području “izuzetne” lutrijske kvalitete.

27. JAZZ

Favors ima problema s kukom zbog kojih je propustio 4 od zadnjih 6 utakmica, što je dovelo do 4 poraza Jazza s ukupnim minusom od 50 koševa (ove dvije koje je igrao, Jazz je dobio). Ove sezone bez Favorsa imaju 0-6, usporedbe radi bez Haywarda su na 2-3, a bez Burkea na 1-13 (15-19 s njim kao startnim playom). Naravno, sve ovo ne znači previše na ovako sitnom uzorku i u ovakvom kontekstu, ali zaključak bi bio otprilike ovakav – bez Favorsa nemaju šanse jer ostaju i bez ono malo obrane što je inače igraju, bez Burkea pak nemaju NBA napad.

28. MAGIC

Malo su živnuli povratkom Vučevića, bez njega su ove sezone na 2-16, a u 34 utakmice s njim na parketu imaju score 13-21. To je glavni razlog zašto imaju 3-3 u zadnjih 6 utakmica, a mali poticaj im je dalo i okretanje visokoj petorci s Harrisom na trojci uz Davisa i Vučevića. Kako ni Oladipo ni Harkless nisu šuteri, njegovo prisustvo na parketu nije minus u odnosu na ono što su navikli, a plus je definitivno solidna obrana na perimetru i prije svega visina i masu koju donosi u petorku obzirom da je Oladipo usprkos energiji i spretnosti ipak perolaka kategorija koju bi u ovom nizu utakmica George i Durant uništili u postu.

29. SIXERS

Iskopaju pobjedu svakih 5-6 utakmica, ali je pad u svakom pogledu očit. Čak je i MCW, iako ključan u svim pobjedama (zadnje 4 dobili su s 2, 3, 4 i 2 poena) zbog presinga i slash & kick igre, naišao na rookie zid, a posebice su se raspali Turner i Hawes koji su nakon odličnih početaka opet pali na svoje standardne razine igrača s klupe.

30. BUCKS

Koliko je ova momčad izvan vremena i prostora, najbolje govori podatak da im je Nick Calathes kao starter ubacio 22 poena. A obrana je navodno bolji dio momčadi – napad ne može zabiti ništa čak ni usprkos novoj stretch postavi koju je izmislio Drew, s dva playa, Knightom i Woltersom, dva tricaša, Middletonom i Ilyasovom, i Sandersom u sredini s dovoljno prostora da čak i on može nešto ubaciti u koš. Antetokounmpo dobiva minute, ali ona postava s njim na dvojci u startnoj roli bila je nešto najgore što su ove sezone koristili – ubacivali su samo 0.76 poena po napadu što je daleko najgori rezultat koji je ove sezone ostvarila neka petorka u 50 ili više minuta valjda u svim profesionalnim i amaterskim košarkaškim ligama na planeti (malo pretjerujem, ali usporedbe radi, ona grozna postava Warriorsa sa svih 5 rezervi – Douglas, Bazemore, Barnes, Green, Speights – u svoje vrijeme, koje je hvala Bogu prošlu, ostvarivala je 0.94 poena po napadu).

27 thoughts on “DOUBLE WHAMMY RANKINGS – WEEKS 14. & 15.

  1. Gee, od svih ekipa na zapadu najnejasnije mi, i sad i za budućnost, izgledaju MIN i DEN – daleko od glavnih premija lutrije, daleko od PO. Da li je potpuno rasformiranje sadašnjih rostera jedino rješenje i koja bi tvoja ideja bila? Posebno je zanimljiva MIN – Love, osim ako bude na nekim drogama, neće još dugo ostati, pa bi bilo zanimljivo šta bi se za njega moglo dobiti dok ne shvate da će za godinu otići za džabe.

  2. Pa Denveru definitivno neće biti lako jer oni su svoju kartu – Carmela – odavno odigrali, a nemaju ni neke specijalne pickove ni naročito lijepu situaciju na capu. Obzirom da im ugovori Chandlera, Millera i sličnih neće donijeti ništa pretjerano vrijednog, jedini logičan izbor je potpuni rebuilding, a to uključuje trejdanje Lawsona i Gallinaria. Sad, Shawa su doveli s namjerom da grade momčad, tako da i dalje vjeruju da je ostanak na trenutnoj 50-50 ruti dobar izbor, ali sve stariji Lawson, polomljeni Gallo i McGee nisu jezgra koja garantira čak i tako nešto. Htjeli ne htjeli, put lutrije će 2015. ili 2016. tako da ne vidim razloga za odugovlačenje, u nekim situacijama rebuilding je jednostavno neizbježan.

    Minnesota je ko što kažeš u puno zanimljivijoj situaciji jer imaju jednog od 5 najboljih igrača u ligi, a s takvim kuponom možeš kupiti puno dobrih stvari. Praktički, svaka momčad s resursima dala bi sve što traže za Lovea, tako da u njihovoj situaciji u kojoj su pojačanja nemoguća iduće dvije godine i gdje je trenutni domet, borba za playoff, vrh njihova potencijala, jedino logično rješenje ostaje pretvoriti Lovea u budućnost (naravno, kažemo da je jedina jer obzirom da su realne šanse da odšeta, ona idealna verzija po kojoj bi oko njega slagali novu momčad za dvije godine vjerojatno otpada). Padaju mi na pamet Sunsi – ekspresno su složili baš momčad kakva ima potencijal, imaju više nego ugodnu salary cap situaciju dugoročno i imaju resurse. Čak im i stil odgovara Loveu. Daju Wolvesima braću Morris, i dva picka prve runde (praktički im vrate njihov i dodaju onaj Wizardsa), ubace Okaforov ugovor i prime nazad jedan loš ugovor, npr. onaj Brewera (mislim da je to dosta, ali mogu im dati i Lena ako treba). Sunsi odjednom postaju sigurna playoff momčad i potencijalna nagazna mina svjetle budućnosti, a Minnesota dobiva priliku okrenuti novu stranicu s dva produktivna visoka na rookie ugovorima, pickovima i, najvažnije prostorom dogodine od nekih 10-ak milja koji im može poslužiti u novom preslagivanju (iako bi ga oni vjerojatno potrošili na masni ugovor Arizi u svom stilu).

  3. Cavsi trebaju kreatora za Irvinga da moze igrati spot upa, a Pelicansi trebaju trojku.
    Evans-Deng trejd neki, da Cavsi ne izgube nista ako im Deng odseta, a s obzirom na upravu, uparivanjedva bivsa rookija godine bi im se cinio kao pogodak. A Pelicansi bi Davisu i Gordonu dodali treceg igraca za lov na PO.
    Po nekim racunanjima, ako dobiju sve sto bi trebali, imat ce 40 pobjeda. To je premalo, ali s Dengom u zadnjih 30 utakmica bi mogli barem a 44, 45
    I ako moze jedno pitanje, tj usluga 😀
    Koliko je trenutni IOR Evansa, Gordona i Robertsa, cisto radi neke usporedbe 🙂
    Hvala 😀

  4. Nije loša ideja, ali ne znam da bi za bilo kojeg GM-a dobar početak bio dovesti onako loš ugovor kakvog ima Evans 🙂

    Evans 49, Gordon 47, Roberts 19

  5. To su Cavsi, uvijek ima nade 🙂
    A i oni ionako rade po svome, biraju prvim pickom cetvorku kakvu vec imaju, combo beka koji treba loptu, a grade oko kvalitetnijeg Irvinga… Nebi se čudio da dva najlosija GM-a lige odrade posao vjerujuci kako su uspjeli zajebati jedan drugoga 😀

    Hvala na odgovoru, iako sam mislio da ce Gordon imati veci IOR, barem igra i pruza nekakve partije za razliku od Evansa koji je katastrofalan, dok sam za Robertsa mislio da ce imati veci od Evansa iskreno 😀

  6. Pa Tyreke je očito na nekom levelu koji je njegov standard, očito mu bolja rola od ove šestog čovjeka ne pristaje. Obzirom na ozljede koje ga prate cijelu sezonu, uganuo je gležanj valjda 30 puta, mogu bit zadovoljni onim što im je pružio. Jebiga, ako su očekivali više naivniji su nego mislimo.

    Gordon je puno zanimljiviji slučaj, očito su koljena dovoljno uništena i nikada neće opravdati ovaj ugovor, bez eksplozivnosti neće biti kreator u rangu jednog Currya, ali nema razloga da ne bude igrač u rangu npr. Kevina Martina. Problem je što većinu akcije za sebe vrti kroz pick & roll kao primarni play (posebice sada kada nema Holidaya, a i dok je Jrue bio zdrav praktički se sve svodilo na to da njih dvojica broje jedan drugome potrošene lopte i izmjenjuju se u pick igri), a jednostavno nije toliko dobar triple threat igrač da izvuče maksimum iz takvih situacija. Jasno, igra Pelicansa u napadu je blago rečeno banalna, mislim da od njih više pick & rolla vrte samo Mavsi, s tim da Mavsi puno više hrane Dirka nego oni Davisa u 2 na 2 akciji. Praktički, da bi povećali Gordonov učinak moraju vrtiti akcije za njega, ne kroz njega, a to je nešto oko čega se moraju složiti i igrač i trener. Ne vidim razloga zašto u Riversovom ili Adelmanovom sistemu Gordon ne bi mogao imati isti učinak kao Redick ili Martin umjesto da se vrti oko stila igre i učinka malo boljeg combo beka.

    Uf, nemam pojma ima li Roberts većeg od Evansa, mislim da su to teme za neke druge blogove 😉

  7. Da, očito su koljena najveći problem, jer iskreno, ako je mogao u sezoni 2010-2011 izvući onakvu napadačku sezonu uz trenera kao što je Vinnie, zašto nebi mogao uz Montya, koji je bolji trener?
    Ali očito je da je nažalost postao igrač koji treba sistem, da bude na najvišem nivou, a to je šteta, jer nakon što je Roy pao u spomenutoj sezoni, Gordon je postao novi mladi SG na kojemu ostaje liga nakon što odu Kobe i Wade. Jebena šteta, a tek mu je 25. :/
    Išao sam prrovjeriti IOR Gordona nakon 4. sezone, bio je 80. Znači, u sezonu i pol je pao od druge opcije na malo boljeg igrača zadatka

    Sad s ovim se postavlja pitanje, tko će za 3 godine biti SG za kojeg se može reći da je igračina, a ne specijalac ili zakrpa petorke.
    Harden je tu sigurno, osim ako mu se nešto strašno ne dogodi
    DeRozan je očito granični all star, to je ok
    Beal bi trebao biti, napreduje u odnosu na rookie sezonu, u trećoj možemo očekivati skok poput Hardena ili Gordona.

    Ali to je uglavnom sve, Lamb čisto sumnjam, Matthews je ipak više igrač sistema, pada drastično broj pravih bekova šutera, puno je combo igrača tu, poput Ellisa ili Stephensona

  8. Bucksi su najlošija momčad lige, ali kao takvi su na krilima Knighta i Pachulie dobili legendarne Knickse 🙂

  9. gee majstore
    šta misliš za mogući trejd westbrook za conleya,wess igra lošu obranu,gubi se u rotacijama i neefikasan je,s tin trejdom okc bi bija na konju naslov 100%

  10. 15 minuta sam se mučio praveći sliku Indiane sa drvetom / TRexom u sredini i onda skužim da se slike ne mogu uploadati, jooj. Čak me i 3godišnji sin pitao čemu se toliko smijem dok čitam blog, ali premlad je još ..

  11. @funaki
    Westbrook je top7 igrač lige.
    Kakav Conley,Russ je najbolji skakač među playevima.Njegova igra je pokretač OKC-a bez obzira na ove zadnje pobjede Thundersa….Westbrook ostaje jednako bitan kao i Durant.
    Uostalom Westbrook igra pristojnu obranu,daleko bolju nego Curry,Irving,Lillard i hrpa ostalih playeva.
    Vrlo je jak za svoju visinu,a s brzinom i atlecizmom se idealno uklapa u obrambenu shemu Thundersa.
    Conley je odličan branič ali s te pozicije ne može nešto previše unaprijediti obranu Thundersa koja je već sada elitna.

    Nitko normalan ne bi trejdao Westbrooka.

  12. Da sam kojim slucajem fan Knicksa, bio bih u stanju da ubijem Feltona 😀 kako je on i dalje starter u NBA klubu meni nije jasno
    @Winter Snake
    sve tacno, ali zna se koja tata u ovoj ekipi OKC. I mislim da treba da se gleda da li je Durant bolji kada je primarno spot up opcija, ili kao sada bez Russa kada je primarni ball handler. Ovo sto je igrao u januaru je zverski, i mozda vredi razmotriti da li je drugaciji tip igraca na kecu (npr solidan spot up suter, soludan odbrambeni-Conley, mozda i Patty Mills :D) bolja opcija za OKC.

  13. Mo Cheeks odletio, moze li netko drugi (Hollins?) nesto napraviti s ovim Pistonsima ?

  14. Bi li Deng bio koristan u Houstonu? Jel postoji nekakav paket kojeg bi mogli ponuditi Cavsima?

  15. Pa da, sijamski blizanci Michael Kidd i Jesus GilChrist. Prepoznajem ovaj humor nakon 15 godina (ako se to humorom može zvati he he), ali sam isto reda radi upisao i Hendersona u post radi eventualnih slabijih poznavatelja rostera Catsa, ako takvim nekim čudom postoje 🙂

    @ funaki – top 5 igrač na poziciji se ne mijenja za top 10 igrača na poziciji direktno, to je nepisano pravilo čak i u NBA uputama tiskanim za GM-ove 😉

    @ Jeffrey – s ovim Pistonsima nešto može napraviti svatko tko na parket odluči slati postave koje imaju smisla i koje funkcioniraju, može i domar Pistonsa

    @ oki – naravno da bi bio koristan, ali u tom paketu bi se Rocketsi morali odreći Asika kao glavnog mamca, što nije baš pametno obzirom da im je on jedina nada da upecaju nešto puno korisnije od trojke koja im i nije nužno potrebna obzirom da je Parsona izrastao u graničnog all-star igrača koji sjajno funkcionira i s Hardenom i Howardom i u tako nešto se ne dira. Asik za Varejaoa, e to je već kombinacija koja mi se puno više sviđa jer bi Cavsima dala potrebnog čuvara obruča, a Rocketsima idealnog trećeg visokog koji može i igrati uz Howarda i umjesto njega.

  16. Kralj Dumars je još htio čekat s Cheeksom, ali je Gores odlučio povući potez i sad je još sigurnije kako je ovo zadnji prijelazni rok za Dumarsa u Detroitu.
    Čovjek koji dadne ijednu minutu startnoj petorci Jennings-Stuckey-Jerebko-Smith-Drummond zaslužuje da gori u paklu, a tek bisera s tri pleja di Stuckey glumi sf su vrh svega.
    Loyer koji dolazi je kao ti ga obrambeni stručnjak, nadam se da ovaj top 10 odozada nije njegovo djelo i ona brutalna ideja da visoki vataju bekove na 10 metara od kosa. Lijepo je što se nastavlja put u nepoznato jer su daleko od doigravanja i još dalje od obrane picka koji je top 8 zaštićen

  17. Da li se možda Oklahomi isplatilo uzeti Bynuma. NIje li on prednost nad Perkinsom (Jednako se mogu gurat, al ovaj bar zna i zabit nešto).

  18. Hahaha, slažem se apsolutno za Feltona, za njega je Heiko Schaffartzik velemajstor.

  19. usporedba Conley i Russell .. hmm, Russ je zakon, on probije prvu liniju i Durant sprema, Conley nije taj igrač, Mike je više razigravač tj. jači je on Russella bez lopte definitivno

  20. bolje humor nego tumor!

    u zadnjoj četvrtini oladipo prije uništio duranta. neda mu primit loptu, pa se ovaj isfrustriro. I pregenijalna akcija na kraju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *