2014. NO-STAR GAME

Slijedi sedmi po redu no-stars izbor, kao naš tradicionalni pozdrav najbesmislenijoj košarkaškoj utakmici godine (serem, all-stars HKS-a je tisuću puta besmisleniji, ali kužite što hoću reći), ujedno i izuzetno simpatičnom kolektivnom slavljenju vlastitog uspjeha i životnog statusa kroz do savršenstva doveden circle jerk koncept.

Što se no-star rostera tiče, sistem izbora je sličan lanjskome. Prvi uvjet je i dalje vezan uz uzorak, igrač mora imati mjesto u top 8 rotaciji svoje momčadi i odigranih iznad 800 minuta (zaključno s 12. danom veljače), ali novost je da igrač ujedno mora biti i ispod granice od 20 bodova po IOR sistemu, dakle ispod donje razine prosječne korisnosti u rotaciji. Kako samo 11 igrača na Zapadu i 9 na Istoku zadovoljava ove kriterije, roster smo popunili s wild card pozivnicama za preostale igrače koji su također dio top 8 rotacije i imaju IOR ispod 20, ali, nemaju potrebnih 800 minuta. To je dovelo do nešto većih rostera, ali, koga briga, više je veselije, plus nema smisla rezati rotaciju na 12 imena obzirom da nam je u interesu da ovi najgori igraju što manje.

Usput ću spomenuti i igrače koji su zamalo upali u izbor, dijelove top 8 rotacije teške od 20 do 23 boda, čisto da vidimo koliko je još petokolonaša u NBA rotacijama koje je par promila bolji šut ili jedan postotak kvalitetniji skok dijelio od toga da postanu dio “elite”.

Igrači u svakoj od ove tri skupine poredani su od najmanjeg do najvećeg IOR učinka, a zanimljivo je da imamo manje krame na Istoku nego Zapadu. S druge strane, na Zapadu imamo i puno više all-star klasa tako da nema razloga za paniku – svijet i dalje ima smisla. Valjda.

WEST

01. BEN MCLEMORE (KINGS)

IOR: -16

MIN: 1218

Zanimljivo kako se negativnosti vezane uz rookie klasu uglavnom usmjeravaju na Bennetta iako je Ben dobio puno više prilike da razočara. Ne samo da je Bennett odigrao 700 i kusur minuta manje, već je propustio i trening kamp kao i priliku da radi na sebi preko ljeta zbog operacije ramena, a uz to je u sezonu ušao s valjda 378 različitih zdravstvenih problema. McLemore s druge strane nije imao ni jednu otežavajuću okolnost osim neiskustva, ali fascinantno je da ni nakon ovoliko prilika koje dobiva još nije pronašao ni jedan jedini način na koji bi pomogao momčadi. Nevjerojatno je gledati nekoga tko je bolje koristio atleticizam u NCAA nego u NBA, što je stvarno teško izvesti obzirom na stil igre. Lako za to što nije u stanju kreirati iz driblinga, do drafta smo već očekivali takav razvoj situacije obzirom na brojke, ali nije u stanju napraviti razliku ni kretanjem. U napadu se ne može otvoriti kako bi primio loptu u catch & shoot situaciji, u obrani ne može držati korak. Dobar dio problema je glava, odnosno nedostatak borbenosti koji je očit, ali, ako uz sve to nema ni atleticizam, mogao bi ovo biti drugi epski flop Kingsa u lutriji za redom. I to usprkos tome što su potpuno promijenili upravu. Možda da promijene logo?

02. KENDRICK PERKINS (THUNDER)

IOR: -10

MIN: 1041

Ovisno o matchupu i tome kako se zvijezde poslože Perk i dalje može biti od koristi (pitajte samo Aldridgea koji neku večer nije mogao ni blizu posta protiv njega), ali to ne znači da zaslužuje ovoliko minuta i ovakav status kakav ima u Oklahomi. Opet, Brooks vjeruje da u njemu ima lidera u svlačionici, šampiona koji zna što je potrebno za otići do kraja i te stvari ipak imaju vrijednost koju nije moguće izmjeriti. Dok momčad pobjeđuje i dok god nije na parketu protiv Heata ili sličnih ekipa bez prave petice, tko mu može zamjeriti?

03. DEREK FISHER (THUNDER)

IOR: 6

MIN: 856

Dobra vijest je da će ga povratak Westbrooka učiniti viškom jer s čak dva negativna igrača u top 8 rotaciji ni Durant ne bi mogao izgurati playoff.

04. MO WILLIAMS (BLAZERS)

IOR: 9

MIN: 1163

Klupa Blazersa je usprkos svim pokušajima infuzije kvalitete i dalje katastrofa, a boljeg dokaza za to od Williamsa nema – čovjek je šesti igrač koji gađa ispod 40% iz igre i ne igra apsolutno nikakvu obranu, praktički jedina iznadprosječna stvar koju radi je zabijanje divljih trica s istekom napada preko ruke. Izračunajte sami kolika je korist od toga – najbolja stvar koja se Blazersima dogodila je njegova ozljeda u istom trenu kada se McCollum priključio momčadi, problem je samo što će treneru, kako to obično biva kada su veterani u pitanju, trebati previše da shvati kako im treba zamijeniti role.

05. JOSE BAREA (WOLVES)

IOR: 10

MIN: 949

Slično kao i Mo, Barea je netko tko bi trebao donijeti iskru s klupe, ali kao ni Mo više to ne može napraviti ulazom (godine, godine) već se isključivo oslanja na tricu. Driblanje i šut nisu isto što i driblanje i ulaz, samim time ni Barea nije ono što je bio, osim u onim rijetkim trenutcima, tipa svaku desetu utakmicu, kada ga ruka sluša dovoljno da bude koristan.

06. MIKE MILLER (GRIZZLIES)

IOR: 15

MIN: 1077

Mike je planirao ići u mirovinu nakon prvog naslova Heata, leđa su bila u toliko kritičnom stanju. Izdržao je još sezonu, donio nam onu utakmicu s tenisicom za sjećanje, a što mu je trebao povratak u Memphis, gdje ga trener još rauba i više nego treba zbog tradicionalnog manjka šuta na rosteru, danas nikome nije jasno. Praktički, ako ne zabija trice, Miller je igrač manje na parketu, što je za nekadašnjeg all-round majstora i vrhunskog atletu koji je skakanjem i energijom u obrani parirao svakom tamnoputom bratu stvarno poražavajuće.

07. FRANCISCO GARCIA (ROCKETS)

IOR: 16

MIN: 825

Xisco si je kupio godinu na rosteru Rocketsa lanjskom šuterskom eksplozijom u playoffu, ali ovogodišnjih 34% s perimetra nisu dovoljni da opravdaju povjerenje, posebice jer se zbog godina i sitnih ozljeda iz obrambenog igrača od povjerenja pretvorio tek u još jedan čunj na rosteru koji nužno treba defanzivne minute s klupe.

08. TAYSHAUN PRINCE (GRIZZLIES)

IOR: 18

MIN: 1263

Nevjerojatno je da Prince još uvijek ima startnu rolu u ligi usprkos padu u svim aspektima igre, a još je nevjerojatnije da u Memphisu i dalje nisu svjesni kako bi zamjenom njega za nekoga tko može pogoditi otvoreni šut automatski postali bolji usprkos tome što su upravo proživjeli nešto slično s priključenjem manekena prosječnosti, Courtneya Leea. Ali, tako je to u NBA, uprava će radije mučiti momčad nego priznati da su svojim prvim ozbiljnim tradeom od kada su u klubu rosteru samo dodali još jedan mrtvi ugovor.

09. DANTE CUNNINGHAM (WOLVES)

IOR: 19

MIN: 1003

Cunningham je još uvijek solidan u branjenju pick igre zbog pokretljivosti i dužine, ali od njegove pop igre u napadu nije ostalo ništa – gađa samo 38% s poludistance, a to je doslovno njegovo jedino oružje. Dodatan problem je i taj što zbog manjka kvalitetnih tijela na rosteru igra rolu trećeg visokog i mijenja ne samo Lovea, već i Pekovića, a to nikako nije dobro za njegove učinke u skoku i zaštiti reketa obzirom da je presitan i za četvorku, kamoli peticu.

10. WES JOHNSON (LAKERS)

IOR: 19

MIN: 1424

Njegov rezultat je praktički uspjeh, nikako loša stvar – nakon što je godinama u Minnesoti izgledao kao izgubljen slučaj, Johnson je konačno odigrao nešto nalik na korisnu košarku. Istina, za to mu je trebao D’Antoniev sistem naklonjen šuterima ukupanima u korneru, kao i povremena rola lažne četvorke na kojoj je imao još više prostora za šut, ali to je sasvim pristojna uloga dok god je u stanju energično igrati u obrani kao što je to radio prvi dio sezone dok se Lakersi nisu potpuno raspali.

11. BRIAN ROBERTS (PELICANS)

IOR: 19

MIN: 934

Roberts je tu također kao žrtva okolnosti, u gomili combo igrača nije uopće dolazio do prilike u prvom dijelu sezone, a igra sasvim solidno od ozljede Holidaya, čemu svakako pripomaže i što sada većinu minuta u screen akciji igra s Davisom umjesto Stiemsmom ili Amundsonom.

WEST WILD CARD

12. MARREESE SPEIGHTS (WARRIORS)

IOR: 2

MIN: 634

Speights ima široka ramena kojima može smetati u reketu i dobar je skakač, ali njegova zaljubljenost u vlastiti šut iz vana i prije svega suluda količina lopti koju troši (čovjek nije vidio šut koji nije bio vrijedan uzimanja, ima drugi najveći usage rate u momčadi nakon Currya, a ni pod razno nije ozbiljna opcija u napadu čak, s naglaskom na čak, ni u zamislima Marka Jacksona) anuliraju svaki eventualni plus.

13. SHAWNE WILLIAMS (LAKERS)

IOR: 3

MIN: 716

Otpušten pa vraćen, a opet skupio minuta za biti top 8 igrač – to sve govori o Lakersima ove sezone.

14. JOEL FREELAND (BLAZERS)

IOR: 5

MIN: 705

Treba li išta dodati o Thomasu Robinsonu kada ga je u rotaciji preskočio i Freeland?

15. DARRELL ARTHUR (NUGGETS)

IOR: 6

MIN: 713

U jednoj od Shawovih rošada donio je momčadi dosta dobroga u obrani u paru s Mozgovom, ali nova sitna ozljeda izbacila ga je iz ritma, a šuterski ionako više nije mogao opravdati povjerenje – nekoć idealna kombinacija obrambene pokretljivosti i šuta s poludistance, Arthur je nakon pokidane ahilove izgleda postao NBA starac koji neće doživjeti novi ugovor iako mu je tek 26.

16. ALEXEY SHVED (WOLVES)

IOR: 10

MIN: 544

Bareino ubrzano starenje otvorilo mu je vrata, ali izgleda da je NBA ipak prebrza za ruskog haklera koji ima više izgubljenih od asista i uglavnom baca cigle nakon stilski ugodnog skok šuta unazad. Ali, koliko god bolje njegov jumper izgledao od onog Philipa Seymoura Hoffmana, rezultat je i dalje isti.

17. DORELL WRIGHT (BLAZERS)

IOR: 14

MIN: 508

Osobno, Wright mi je najveće razočaranje na današnjem popisu. Iako i dalje jaše svoj jedan trik, šutiranje trica, ovaj put je to doveo do ekstrema – čak 72% šuteva s mu s perimetra. Manjak aktivnosti u oba smjera vjerojatno je i natjerao Stottsa da ga zakopa na klupu, posebice zato što je drugoj postavi nasušno potrebna kreativnost, ali nesposobnost da uklopi dokazanog igrača zadatka u rotaciju u ovakvom kontekstu kilave klupe ide i njemu na dušu. Stotts Wrighta uopće nije koristio u roli stretch četvorke, a iz nekog razloga ni u postavama s tri startera. Ako već ne može vjerovati klupi, Stotts je barem trebao napraviti bolji posao u miksanju igrača s klupe sa starterima, ali tu ima isti problem kao i Jackson u Warriorsima. U jednu ruku ne samo da uništavaju vrijednost rezervama poput Wrighta kada ga stavljaju u postavu s Freelandom i Robinsonom u kojoj će teško doći do otvorena šuta, već i pumpaju vrijednost startne petorke koja uvijek igra zajedno protiv slabijih postava protivnika. Time samo naglašavaju ovisnost o idealnom scenariju, što je nešto zbog čega će i Portland i Golden State platiti u playoff utakmicama.

RUBNI NO-STAR MATERIJAL

RICHARD JEFFERSON (JAZZ)

IOR: 20

Corbinovo povjerenje u istrošenog veterana je nevjerojatno, pretpostavljam da je iskusni igrač potreban na rosteru, ali to ne znači da mora gomilu vremena provoditi na parketu.

DRAYMOND GREEN (WARRIORS)

IOR: 20

Jackson voli Greenovu energiju, povremeno dotični može i zabiti nešto iz vana, ali to su više odlike dodavača ručnika koji može povremeno uskočiti na parket, nikako ozbiljnog člana rotacije od kojega stvarno trebaš učinak svaku večer.

STEVE BLAKE (LAKERS)

IOR: 20

Steve i dalje dobro šutira i to je manje-više to, s loptom ne može napasti nikoga, a i obrana mu je usprkos neospornoj želji blago rečeno nepostojeća.

ENES KANTER (JAZZ)

IOR: 21

Dobar dio sezone proveo je u potrazi za smislom i ulogom na parketu. S Favorsom će se teško slagati dok ispaljuje cigle iz vana, mora dodati šut s poludistance, ali ipak je najveći problem sporost u obrani i totalni podbačaj u skoku.

HARRISON BARNES (WARRIORS)

IOR: 22

Nije čovjek kriv što njegov trener vjeruje da je u stanju nositi drugu petorku. Barnes je stvoren da visi u kutu, zabija otvorene trice i igra solidnu obranu, to će valjda i Jackson shvatiti ovih dana.

MATT BARNES (CLIPPERS)

Možda su godine učinile svoje, možda je samo stvar u trenerovim zahtjevima, ali Barnes jednostavno nema onu energiju na koju smo navikli, u obrani je rupetina, a i šuterski je nikada gori. Ne pomaže mu što je prisiljen igrati više minuta nego bi trebao zbog toga što je i Dudley debelo (nije mi namjera rugati se izborom ove riječi) podbacio i čak mu prepustio startnu rolu.

IOR: 23

EAST

01. CODY ZELLER (BOBCATS)

IOR: 0

MIN: 877

Jadnim novacima nikada nije lako, sudar s NBA košarkom ogroman je šok za sistem i u principu bi ih trebali poštedjeti ovakvih izbora tijekom prvih par godina. Zeller uz to i ne dobiva previše minuta, niti 17 po utakmici, ali, iako tako ne izgleda statistički, dojam je ipak pozitivan – momak se očito trudi, ima sasvim solidne obrambene pokazatelje iako je još daleko od fizičkog vrhunca, tako da je daleko najveći problem taj što jednostavno ne može zabiti. U dresu Indiana Hoosiersa bilo je jednostavno dolaziti do laganih poena u reketu koji su ipak činili najveći dio njegove igre, u NBA je to pak puno teže, posebice kada si zadnja rupa u planu igre.

02. E’TWAUN MOORE (MAGIC)

IOR: 8

MIN: 920

Zbog eksperimenta s Oladipom kao kreatorom, Moore je ove godine pošteđen potrebe glumljenja playmakera s klupe, ali to mu nije previše pomoglo jer čovjek jednostavno nije dovoljno kvalitetan bek, on ovdje služi samo kao zakrpa jer može i driblati i pucati iako ništa od toga na razini koja pomaže momčadi. Ali, kao dio top 8 rotacije drugu godinu za redom on je svoj posao odradio, pomogao je Magicu da se što bolje pozicionira za lutriju.

03. TONY WROTEN (SIXERS)

IOR: 9

MIN: 1105

Wroten je još uvijek energetska bomba bez pozicije koja o organiziranoj košarci zna malo ili ništa. Definitivno nije jedinica, nije ni šuter, ali može trčati i skakati što je u ovogodišnjem run and gun izdanju Sixersa znalo biti od koristi. Obzirom da ima tek 20, a da na parketu fizičkom pojavom ostavlja dojam muškarca, u pravim rukama od njega bi se dalo složiti novog modernog combo beka tipa Bledsoe.

04. LAVOY ALLEN (SIXERS)

IOR: 12

MIN: 920

Da su Noel i Moultrie zaigrali ove sezone, Allenov učinak bi bio sasvim solidan za petog visokog kakvih na svakom draftu ima na desetke. Ovako, jebiga, čovjek nema ni visinu ni masu da se gura po reketu, a u tri sezone nije razvio ni pošteni šut s poludistance čime si je anulirao mogućnost isticanja pozitivnih stvari poput postavljanja blokova i svijesti o potrebi kretanja lopte – zaludu ti košarkaški IQ kada obrana uvijek igra 5 na 4 i praktički nemaš prostora biti od koristi jer nitko ne izlazi na tebe da bi screenom ili pravovremenim pasom nešto napravio.

05. HOLLIS THOMPSON (SIXERS)

IOR: 12

MIN: 1057

Hinkie je ovo sjajno zamislio i upravo zbog ovakvog osigurača plan tankiranja mu nije mogao propasti – Sixersi nemaju klupu, praktički prva dva visoka s klupe im ne igraju cijelu sezonu zbog ozljeda tako da je ta uloga dopala Allena, Wroten je iskoristio minute da naglasi potencijal, ali ujedno i dokaže da trenutno nije ni playmaker ni šuter već isključivo bek koji može trčati, a jadni Thompson je došao do minuta kao član uže rotacije, prije svega zbog obrambenog potencijala kojega nije stigao ni pokazati u ovom ludom agresivnom sistemu s hrpom preuzimanja u kojem uglavnom leti s jednog kraja parketa na drugi i ne stiže zatvoriti ništa.

06. TONY SNELL (BULLS)

IOR: 15

MIN: 875

Thibo sigurno nije ušao u sezonu s idejom da će Snellu dati top 8 minute, ali ozljeda Butlera, a zatim i trade Denga ostavili su ga bez opcija. Kao i svaki rookie, Snell ima problema s obranom, posebice kada treba pohvatati koncepte onako zahtijevnog sistema kakvoga primjenjuje Thibodeau, ali dobra vijest je da će mu to definitivno biti lakše kada ima minutažu. Momak nije i neće biti stoper u rangu Butlera ili Denga jer jednostavno nema takvu kombinaciju mišića, eksplozivnosti i karaktera (a nije da ih puno ima takvih), ali ima dužinu koja mu može pomoći u pravovremenom rotiranju i zatvaranju kada uhvati ritam obrane. Dakle, povrat ulaganja Bullsi mogu očekivati tek dogodine, a ove godine bi bili sasvim zadovoljni kada bi rookie barem zabijao korner tricu malo boljim postotkom – pogodio je tek 10 od 37 (27%), što je manje od ukupnog prosjeka za tricu koji također nije za hvaliti se (33%).

07. IMAN SHUMPERT (KNICKS)

IOR: 18

MIN: 1333

Mnogo je razloga zbog kojih su Knicksi na dnu, ali fokus se uglavnom vrti oko ozljeda ili ludosti Earla Smitha. Međutim, Woodsonova odluka da ukaže Shumpertu beskrajno povjerenje nije ništa manji problem – čovjek koji je onom jednom utakmicom protiv Indiane u playoffu imao postati novi ljubimac Gardena, još jednom je pokazao da je najveći problem njegovom izrastanju u kvalitetnog košarkaša taj što nema poziciju, a niti dovoljno zaokruženi talent da pokrije barem dio zahtjeva koje sa sobom donosi uloga combo-beka ili ozbiljnog swingmana. Iman nije kreator, nije stoper, a nije ni dovoljno dobar spot up šuter da opravda treću minutažu u momčadi iako mu se danas uloga svodi na stajanje po strani i čekanje rijetkih povratnih lopti. Obrana je posebna priča, igra dobar presing, ali čak i u potpunom nedostatku smisla u defanzivi Knicksa, njegova zbunjenost posebno se isticala, čak i pored jednog Bargnania.

08. ANTHONY TOLLIVER (BOBCATS)

IOR: 18

MIN: 901

Čovjek je solidan u roli povremene stretch opcije, ali, u nedostatku bočnih igrača nakon što su ozljede sredile Taylora i Kidd-Gilchrista, dobio je gomilu minuta na boku. To mu definitivno nije pomoglo obrambeno, ali je zato još više specijalizirao tricu – 80% šuteva su mu trojke i uz to ih pogađa s fenomenalnih 44%.

09. O.J. MAYO (BUCKS)

IOR: 19

MIN: 1129

Doveden da bude jedna od tri glavne opcije u još jednoj tipičnoj sezoni lova u mutnome u stilu Bucksa, Mayo se totalno srozao kao košarkaš – ne samo da je vrlo brzo digao ruke od sezone i pretvorio se u najgori oblik plaćenika koji igra od perimetra do perimetra bez da se oznoji, od nedavno je vlasnik i misterioznog oblika gripe koji ga je udaljio od momčadi koja će tijekom trade deadlinea očajnički pokušati pronaći kupca za čovjeka nekada smatranog najboljim igračem generacije i najboljim srednjoškolskim prospektom nakon LeBrona.

EAST WILD CARD

10. GARRETT TEMPLE (WIZARDS)

IOR: -22

MIN: 568

Zašto je dotični u ligi, to je misterij, navodno zbog znojenja u obrani i sposobnosti da jednako nebitno čuva obje vanjske pozicije, ali to da dobiva minute back-up playa pored Maynora prava je vijest – dvije godina nakon operacije križnih ligamenata jasno je kako čovjek doveden da bude prva zamjena Wallu nikada više neće ponoviti one igre iz prve sezone s Thunderom.

11. ALONZO GEE (CAVS)

IOR: -15

MIN: 628

Mike Brown je problematičan tip, ali mora mu se priznati da je za razliku od Byrona Scotta brzo shvatio kako nikako nije dobro kada ti igrač Geeovih kvaliteta dobiva gomilu prilika (u zadnje dvije sezone uvjerljivo prvi po ukupnim minutama). Mislim, dobar dio sezone radije je na trojci koristio Waitersa ili Dellavedovu, a Milesa da ne spominjem.

12. EARL CLARK (CAVS)

IOR: -12

MIN: 680

Da Brown nije savršen pak govori činjenica da je na startu sezone forsirao Clarka, ali i tu se relativno brzo uvjerio kako je šuter koji ne igra obranu bolji od igrača koji se trudi, ali niti može ikoga zaustaviti, a niti išta pogoditi (ovo je idealan opis i Geea i Clarka). Ako ništa drugo, Earl je još jedan podsjetnik zašto je Grant morao otići – nikada ne potpisuješ igrača na račun dvadesetak dobrih utakmica u dresu momčadi koja se raspada po šavovima, a pogotovo ne ako je prije toga cijelu karijeru bio nevidljiv.

12. KELLY OLYNYK (CELTICS)

IOR: -12

MIN: 785

Aingeov ljubimac je aktivan, voli trčati, timski je igrač i ne boji se napasti obruč. Problem je u tome što najveći dio sezone nije u stanju ništa zabiti izvan reketa iako je doveden kao stretch opcija jer fizikalijama i atleticizmom teško da može ostaviti traga u NBA. Možda samo treba vremena da se navikne na puno brži ritam kojim mora uzimati šuteve u NBA, a možda je jednostavno tek još jedno bijelo drvo.

14. WILL BYNUM (PISTONS)

IOR: -5

MIN: 564

Cheeksu se može prigovoriti svašta, ali ne i to što je Bynuma prikovao na klupu. Dumars je mogao pronaći i bolje rješenje od davanja novog ugovora istrošenom beku koji u karijeri tricu gađa ispod 30% i koji je uvijek više od razigravanja volio tražiti vlastiti šut.

RUBNI NO-STAR MATERIJAL

ALAN ANDERSON (NETS)

IOR: 21

Doveden da bude zamjena za Johnsona i Terrya, Anderson je u nizu ozljeda isplivao kao solidan ispušni ventil i ozbiljan član rotacije. Čemu može poslužiti samo kada zabija trice jednu za drugom – obzirom na godine i manjak pokretljivosti za beka, njegov utjecaj u ostalim fazama igre gotovo da i ne postoji.

KIRK HINRICH (BULLS)

IOR: 21

Veteran koji je već godinama pred raspadom izgleda odbrojava zadnje dane, s nikada gorom tricom (29%) teško može biti od koristi obzirom da nema ulaz, ali Thibo mu i dalje vjeruje zbog još uvijek kvalitetne role koju igra u obrani pa makar igrao s igračem manje u napadu.

ERSAN ILYASOVA (BUCKS)

IOR: 21

Malo ozljeda, malo klasično loš ulazak u sezonu zbog nepripremljenosti, malo očajna situacija u klubu – Ilyasova nikako da se oporavi od kriminalnog starta i užasnih šuterskih postotaka (nakon dvije sezone s tricom preko 40% koje su ga učinile jednom od atraktivnijih stretch opcija lige ove godine je na 29%).

RAYMOND FELTON (KNICKS)

IOR: 22

Kako igrati košarku s ovakvim bekovima? Knicksima treba šok terapija i ostanak Woodsona nakon all-star pauze stvarno neće imati previše smisla, ali, stvarno, zar je čovjek kriv što je Felton još jedno ljeto više vremene trošio tamaneći krafne nego trenirajući? Tako pada u vodu teorija da se Felton može fokusirati na košarku samo u New Yorku – čak ni igranje u omiljenom dresu ne znači ništa kada se spoje kurcobolja, ozljede i pritisak godina.

KENTAVIOUS CALDWELL-POPE (PISTONS)

IOR: 23

Još jedan rookie koji je bačen u vodu u prilično nezgodnoj situaciji u kojoj je teško mogao opravdati povjerenje. Ali, KCP barem ima utjehu u tome što je i ovom prilikom potvrdio da su brojke bile u pravu kada su u njemu vidjele bolji prospekt od McLemorea – za razliku od rookiea Kingsa, napad i obrana Pistonsa se ne raspadaju s njim na parketu, dobrim dijelom i zato što čovjek igra maksimalno jednostavno i ništa ne forsira, čuvajući se tako od nepotrebnih grešaka u ovoj fazi privikavanja.

MAURICE HARKLESS (MAGIC)

IOR: 23

Iako je popravio šut, Mo je izgubio gomilu minuta u odnosu na rookie sezonu zbog dovođenja Oladipa, igrača sličnih kvaliteta (atleticizam, atleticizam i atleticizam) biranog puno višim pickom. Zajedno funckioniraju solidno kao energetska bomba s klupe, ali ne u velikim dozama, a kako je tu i Afflalo, očito je da za mlado krilo Magica jednostavno nema previše prilike. Iako to ne znači da je neće biti više nakon all-star pauze – lani se otvorila slična rupa odlaskom Redicka i Harkless ju je popunio sasvim solidno, posebice energijom u obrani.

18 thoughts on “2014. NO-STAR GAME

  1. Barnes Harrison hehehehehehehehe
    Sto ga je lijepo vidit u ovom probranom drustvu

  2. Nema Josha Smitha, šampanjac se otvara 🙂
    Nejasno mi je kako su 76ersi uspili dobiti iti jednu utakmicu u ligi. Dosta mi ih je bilo viditi na pripremama protiv Bilbao kada su igrali.
    Gee, oće uskoro biti poredak rookieja? Jel po tebi itko opravdao svoj pick osim Burkea i MCW?

  3. A di je bijeli brat luke ridnour, malo sam iznenadjen sto njega nema. Vidim da ima 750 min pa me cudi da nije ni spomenut. Bucksi su depresivni

  4. Čisto me zanima, koliko Terry ima bodova, znam da ima oko 500 minuta, čudi me da je izbjegao barem honorable mention

  5. @ wade – pa ima tu potencijala i za par godina će ova klasa sigurno bolje izgledati, ali ako pričamo o opravdanju picka osim ove dvojice mogu još samo spomenut Plumleea, Hardawaya, Woltersa, Giannisa i Goberta. Plus, Muscala rastura u Španjolskoj 🙂

    @ bass – Ridnour nije bio dio top 8 rotacije 12.2. nego Butler pa nije upao, ali just for the record IOR mu je 3, a obzirom na 32 godine i ozljede mislim da je mirovina sve izglednija opcija

    @ tommygun – Terry također nije top 8 igrač pa nije bio uzet u obzir, ali čovjeku je također vrijeme za penziju, ozljede su ga sigurno dodatno usporile, ali IOR od -7 nije dobar znak za nastavak karijere obzirom na godine

  6. gle, imam samo jednog na fantazi rosteru!

    barnesa bi fakat hitno trebalo promjenit za diona waitersa ili prebacit iggya u drugu petorku pa kombinirat minute tako da je uvijek na terenu sa curryem ili iggyem

    a mayov raspad je fuj. na razini a. bynuma. silver bi trebo nešto napravit po pitanju ovih likova koji potpisuju plaćeničke ugovore u beznadnim franšizama bez namjere igrat i onda čekaju da ih se otpusti pa odu u miami ili indianu

  7. Gee, što misliš o Bennettu, podigao se zadnjih mjesec dana? Mislim da je začudilo mnoge što nije u ovom izboru

    Moje mišljenje je da bi u pravim rukama (znači ne u rukama Mikea Browna) postao odličan igrač. Tip nije panjina, vidi se da ima talent i dobru formu šuta (iskreno nisam vidio odavno takvo nešto od nekog rookieja koji igra PF ili C). Malo ga .ebe to što mu se prava pozicija ne zna radi visine, al izgleda da ima mogućnosti braniti pod košem na račun snage i dugih ruku.

    Ne čini mi se da netko ima nekakav potencijal s ovog drafta osim MCW-a i njega kojeg su isprva svi pljuvali, sad su se malo ušutili

  8. Gee, vidim da si Musaku gledao u španiji pa pretpostavljam da si škicnuo na Mirotića. Kako ti se čini kao prospekt? Mene nije impresionirao, ne bi mu dao top 8-9 rotaciju niti mid level, prije bi te pare dao recimo Krstiću. Djeluje mi presporo čak i za euroligu, te teško zabija iz posta ako mu se stavi neki ozbiljniji defender ili igrač njegovih predispozicija.
    Ako ga nisi gledao onda džaba ovaj post 🙂

  9. @ ivan – Bennett nije imao dovoljno minuta da bude dio izbora, da je skupio potrebnih 800 sigurno bi bio dio rostera – čak i nakon ovog solidnog perioda i dalje je jedan od najgorih igrača u ligi statistički i učinak mu je debelo ispod NBA razine. Osobno nakon svega čak i usprkos olakotnim okolnostima ne mislim da će biti all-star, osim upitnog pristupa očito je i da nema all-round potencijal i falit će mu obrana i kreacija za ozbiljnu rolu, ali bi mogao biti solidna rotacijska četvorka kada bude mogao kupiti skokove u napadu i kada se ustali s poludistance. Čini mi se da mu je plafon bolja verzija JJ Hicksona, iako za sada pokazuje iste slabosti, previše je zaljubljen u svoj šut i misli da je bek u tijelu visokog.

    @ wade – nisam ga gledao (Musaku) osim na klipovima, ali statistički je u konkurenciji za MVP-a što znači da ima za njege nade iako je balvan (ili je navodno najbolja euro liga kita ko i sve druge). Mirotića uhvatim tu i tamo i po eye testu mi se čini da je isti već godinama, ali zato i ne držim puno do eye testa na tako mizernom uzorku, posebno ne svog. Brojke kažu da je tip vanserijski šuter, to je vještina koja se u NBA prenosi bez problema, posebice u roli stretch četvorke – mislim da ionako nitko normalan danas od njega ne očekuje da igra u postu ili bude top 3 opcija u napadu. Čovjek nije atleta kao što to nije nitko iz Eurolige, ali može trčati, zna s loptom, ima visinu i u pravom sistemu bi se dao sakriti obrambeno. Za napad uopće ne sumnjam da će se snaći, kad ga staviš uz puno veće talente i u sporednu rolu gdje će drugi kreirati za njega i gdje će samo širiti reket i trpati povratne… Mislim, zamijeni Boozera u ovom trenu s njim i šanse su da bi Bullsi s dna po učinku skočili možda i u sredinu. Najbolja usporedba je Ryan Anderson – tip nije imao nikakav pedigre, puno manji od Mirotića u svakom slučaju, ali je izbrusio ulogu i vrijedi više od midlevela. Razumno je očekivati da mu netko da 40 milja za 5 godina samo na osnovu ovoga, a midlevel tipa 18 za 3 godine je doslovno bagatela obzirom na mogući povrat. Sad, jebiga, skakački je slab i fali mu taj šljakerski element, možda dobiješ tek novog Bargnania, ali to je taj rizik. Plafon – Anderson, pod – Air Bargs. Gledajući brojke riskirao bi i s većim ugovorom, iako je i moj dojam je da jednostavno premalo napada u odnosu na talent. Sad, obzirom da Real igra kroz bekove i da rotira 10 igrača i da rijetko vidi loptu, tko može donijeti relevantan sud čak i da gleda sve tekme? A za Krstića nemam komentara, tip je igrao godinama u ligi i jasno pokazao limite, niti je obrambeni igrač niti pouzdan skakač zbog manjka pokretljivosti (pazi, u najboljim godinama nije mogao trčati i skakati, možeš misliti kako bi to izgledalo danas), praktički sve što je imao je stvarno elitna pick & pop igra. Pa šta nije bolje imat čovjeka koji puca trice, pokretan je i može koristiti i u spot up roli i kao cuter, nego balvana koji puca s poludistance? Mislim, da Krle može dobit midlevel u NBA, vjeruj mi da bi igrao i dalje tamo.

  10. Začudih se Tony Wrotenom na listi, meni je djelovao tako fensi za današnju NBA 😀

    a i Mclemora su Kingsi nekako bacili u vatru, preteško je to za rukija a pogotovo za šutera jer samopouzdanje je krhko… idalje mislim da bi on mogao biti all-star nivo, ima sve mali, sve 😀

  11. Nisam pametan, kosa na glavi mi skoči kada vidim igrača 210 cm i 120 kg kako mu je svaki treći šut s trojke i to mu je glavni specijal, a skakčki nije ni blizu Andersonu, čak nije ništa bolji od trupine Krstića. Ljudima s tom visinom bi šut trebao biti dodatno oružje ako nisi Anderson.
    Ja sam ga uhvatio u utakmicama protiv Galate, CSKA, Makabija i Lokomotiva di je imao ozbiljnih problema s Krstićem, Baby Shaqom – Schortanidisom, Ercegom, te je trener znao Slaughtera bacat na njih.
    Uz to postotci mu skaču jer se ekipe fokusiraju na Sergija, Rudija, Lulla i Carola pa Mirotiću ostaje dosta prostora za manevre.
    Kažeš da Krstić (nositelj igre Rusa) ne može do mid levela u ligi (slažem se), ali dati taj novac Mirotiću na temelju toga jer je potencijal (već je u 23 godini) mi je malo previše jer sam kažeš da nije “radnik” u igri (ovogodišnji sličan- malo teži primjer je Datome koji ima praćku boli glava, al ne može do minuta bez obzira što trojke kroz karijeru gađa skoro 40%) – ovdje je vjerojatno problem i u trenerima).

  12. @wade

    Uf, pa prilicno je jasno da su ovogodisnje fantasticne igre Mirotica izmedju ostalog i proizvod mnogih srecno sklopljenih okolnosti (sistem, forma saigraca, posebno Serhia Rodrigesa koji jednostavno ubija), ali covek je ocigledno vanserijski suter i to mu se tesko moze oduzeti. Vec je bilo napisano na ovom blogu, da ce covek biti najdominantnije u Evropi dokazani NBA igrac jos od Skole. Stvarno mislim da sa njim treba rizikovati.

    A sto se Krstica tice, stvarno mislim da nisu u istom razgovoru, Krle je petica koja stvarno ima odlican midrange sut, i jako dobru post igru (za EL), ali u odbrani je promaja, a u skoku je barnjanijevski beskoristan. Krstic ovu sezonu bas i igra dobro jer konacno ima nekoga (Hajnsa) da sljaka za njega u odbrani.

  13. Bitna je cinjenica da je imao probleme sa njima jer su navedeni cisti centri dok je on krilni centar.

  14. Gee-znam da izbjegavaš All Star u širokom luku,a što misliš o ovim novinama što se tiče Dunk Contesta? 😀

  15. @Rey, to je jedan od problema, ali opet su momci s visokih pozicija kada bi njega spustili uspili skupit veliki broj poena pogotovo ako su bili u stanju pogoditi šut iz vana kao Erceg i Vorončević.

    Mene Mirotić ne impresionira i mislim da je bliže nekom Matt Booner profilu igrača nego Andersonu, te s njim ne bi riskirao novac koji bi bio više od mid levela, max 5 mil po godini

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *