THE RANKINGS, WEEK 17. – PART I

Trade dedaline nije donio previše novih narativa, ali sezona ih nudi iz tjedna u tjedan (a novost su i ovotjedni rankingsi koji idu u tri djela, s tim da ću ih pokušati završiti tijekom nedjelje iako, obzirom da ih pišem već pet dana i da sam jedva uspio editirati ovaj dio, ništa nije garantirano).

Na Istoku, pad napadačkog učinka Pacersa i povremeni obrambeni bljeskovi Heata još jednom ukazuju na mogućnost da će borba za prvo mjesto u konferenciji biti epskih razmjera, na dnu se Sixersi spremaju spasiti obraz Bucksima, a borba za playoff gubi i onu fiktivnu draž koju joj je davala neizvjesnost – Bobcatsi su izbjegli veće potrese na trade deadlineu odlučivši se za oprezan pristup bez riskiranja budućnosti čime su i filozofski potvrdili iskorak koji su već napravili na parketu u odnosu na Knickse, Cavse i Pistonse, a koji je otprilike moguće sažeti u sljedeću konstataciju – stalo im je do obrane i trude se 48 minuta.

Naime, iako ove tri potonje momčadi još uvijek imaju teorijske izglede izboriti playoff, podatak da se radi o najgorim obranama na Istoku uz Sixerse i Buckse zadnja dva mjeseca jasno ukazuje da prostora za napredak više nema, ne postoji ta magična formula koja će ih odjednom natjerati da im bude stalo. Knicksi nemaju ni kemiju ni ljudstvo, Pistonsi nemaju plan i program, dok Cavsi pokušavaju, ali ne znaju kako pokušaje pretočiti u konstantu. Praktički, može ih spasiti samo katastrofalni kolaps Hawksa, Netsa ili Jeffersonsa koji uključuje ozljede, najezde skakavaca i zamjene trenutnih trenera kartonskim kopijama Vinnia Del Negra (najluđe od svega, sezona je takva da tako nešto u slučaju Hawksa ili Netsa uopće nije nemoguće zamisliti).

Također, ono što ne pomaže ni jednoj od tri spomenute franšize u lovu na šestu, sedmu i osmu momčad Istoka je znatno slabiji profil uprava (i u uredima i na parketu) koje, to je vidljivo i na ovom primjeru, postaju sve važnije – dobar razlog zašto su Bobcatsi i Hawksi isplivali je taj što se nisu upucali u nogu, a nisu jer imaju nešto sposobnije GM-ove i trenere (Netse je pak spasila ogromna količina dolara uložena u roster od prvog do petnaestog mjesta, Kiddov najveći potez ove sezone bio je korištenje rotacije od 10-11 igrača, a to ne bi bilo moguće da je Prokhorov štedio na igračima s dna klupe).

Na Zapadu, Oklahoma i dalje izgleda kao prvi favorit usprkos nešto slabijem tjednu (njihovo posustajanje učinit će podjelu startnih pozicija za playoff još uzbudljivijom), ekipi na dnu pridodao se i Denver nakon potpunog raspada sistema (možda je ovo krivi izbor riječi obzirom da nikakav nisu ni imali), ali je zato bitka za sedmo i osmo mjesto između Mavsa, Sunsa i Grizzliesa i dalje zanimljiva iako smo putem izgubili Wolvese (Warriorse jednostavno odbijam uključiti u ovu priču, najbolja obrana Zapada i Steph Curry u napadu zaslužuju puno bolju situaciju od ove u kojoj se trenutno nalaze i čak i usprkos svim problemima s napadom i rotacijama ne mogu ih zamisliti izvan playoffa, a to potvrđuje i statistika).

1. PACERS 83.9

Vratili su se na prvo mjesto, ali ne toliko zbog scorea 4-1 nakon all-star pauze koliko zbog činjenice da je George u ovom periodu vratio šut. Doduše, tih 46% iz igre protiv ovakvog rasporeda (dva puta Bucksi, jednom polomljeni Hawksi i Lakersi, uz poraz od Kevina Lovea) nisu nikakav razlog za otvaranje šampanjca, ali su definitivno pozitivan pomak u odnosu na ono što gledamo zadnja dva mjeseca – napad Indiane tijekom siječnja i veljače opasno je štekao, a glavni razlog je upravo Georgeov pad s 47% realizacije iz igre na 40%, dakle na razinu koju smo gledali lani kada je preuzimao rolu prve opcije.

Tu im Turner, i sam poznat po neučinkovitim šuterskim partijama, neće popraviti situaciju, ali to nije ni bila poanta tradea. Pacersi su očito imali razloga vjerovati da im Granger ove sezone nije mogao pomoći jer oporavak od ozljede ide puno sporije nego su se nadali, a kada se borite za naslov nije zgorega imati člana top 8 rotacije u kojega se možete pouzdati da barem može potrčati.

Naravno, Turner ne donosi nikakvu prevagu u odnosu na Heat iako je u medijima bilo i takvih komentara (prevagu u odnosu na Heat donose dužina, visina i mišići diljem petorke, posebice Hibbert, zbog čega Miami mora igrati oprezniju i manje aktivnu obranu na perimetru kako bi zaštitio reket, dok istovremeno napadački nisu toliko dobri u realizaciji na obruču upravo zbog tih istih prepreka), ali njegovi talenti u napadu, posebice u kretanju bez ili s loptom, svakako donose plus Pacersima u odnosu na ono što su do sada imali.

Gledajući ga u ovih prvih par utakmica jasno je kako će obrana biti problem, čovjek se krivo rotira u svakoj situaciji, točnije kasni u pomaganju i pri tome ostavlja svog čovjeka otvorenog, što će se valjda popraviti s vremenom kada shvati Vogelovu obranu u kojoj pomaganje nije primarna zadaća, posebice ne u ranoj fazi napada. Obzirom da dolazi iz sistema u kojem je svatko preuzimao svakoga i gdje se hiperaktivnim rotiranjem pokušao sakriti manjak mesa u sredini, pripišimo ove loše početne dojmove kulturološkom šoku.

U napadu bi se ipak trebao snaći, osim što daje još jednu opciju sposobnu napasti u kontri, može odigrati 1 na 1 u postu ili istrčati iz bloka u catch & shoot situaciju kako bi se oslobodio dovoljno da može napasti obruč ili čak šutnuti (znam, znam, sama pomisao da netko vrti akciju koja otvara Turnera na šutu čini se nakaradnom, posebice u modernoj NBA u kojoj samo što se zakonski nije pokušalo istjerati šut s poludistance iz igre i u kojoj navodno ozbiljni ljudi mrtvi-hladni raspravljaju o prednostima uvođenja šuta za 4 poena, ali Evan je usprkos manjku dometa više nego pristojan šuter s 4 do 6 metara kada nema nikoga u blizini). Pored Watsona, Scole i Stephensona neće imati preveliku rolu u kreiranju, što je vjerojatno dobro, ali kao treća-četvrta opcija sposobna iskoristiti višak prostora u obrani na više načina, definitivno se da pretvoriti u plus.

2. CLIPPERS 83.6

Clippersi su statistički isplivali kao izazivač i to prije nego su riješili dva bitna problema u rotaciji, trećeg visokog i produkciju na trojki (i dok Big Baby može pomoći u prvoj situaciji, očekivati od Grangera da nadigra Barnesa ili Dudleya je iluzorno – da je čovjek u stanju pomoći nekome u playoffu, onda bi i dalje bio na rosteru Pacersa).

Za to velike zasluge ima DeAndre Jordan. Čovjek je poludio s linije slobodnih, nakon što je prva dva mjeseca “pogađao” bacanja s jedva 40%, u zadnjih 30-ak utakmica je na preko 50% što je ključno za Clipperse jednog očitog razloga – Doc ga sada može duže držati u igri, posebice u završnicama (minutaža mu je s 35 skočila na 38 od kada uspijeva zabiti 1 od 2 slobodna), a to pomaže sakriti manjak centarske kvalitete na klupi.

Obzirom na napredak Jordana iz robe s greškom u igrača sposobnog opravdati ugovor treće opcije i prisustvo standardno sjajnog, ali i sve samopouzdanijeg, Griffina, ispada kako je Big Baby sasvim dovoljan za pokrpati onih 16 minuta koje će u playoff ostati na raspolaganju nakon što startni dvojac odradi svoje.

Big Baby ima pedigre i kad bacimo pogled na njegovu karijeru (a to se definitivno isplati napraviti obzirom da njegov dolazak ima x-faktor potencijal u rangu Birdmanovog lani) praktički ispada kako je jedini problem ova sezona, točnije činjenica da se još nije vratio na razinu pokretljivosti prije lanjske ozljede stopala.

Čovjek je od prvog dana u ligi bio u stanju čuvati petice u postu, a njegove partije u dresu Celticsa u playoffu protiv Howarda su legendarne (Magic ga je upravo na račun njih kasnije potpisao, iako se pokazalo da Dwighta zbog skromnog napadačkog arsenala može čuvati i Chewbacca, dovoljno je imati kombinaciju visine i mase koju ovaj ne može izgurati). U zadnjoj sezoni u Bostonu je zbog tradea Perkinsa postao Docov čovjek od povjerenja, natezali su se zbog njegove igre u napadu i pretjerane potrošnje, ali igrom u obrani Big Baby je bio nezamjenjiv, ne samo da je držao svoje 1 na 1 nego je i stizao trčati u zahtjevnim thibodeauovskim rotacijama.

U prvoj sezoni u Orlandu služio je kao prvi visoki s klupe, zamjena i za Dwighta i za Ryana Andersona, dakle čuvao je četvorke i petice i to opet sasvim solidno. Iako je Van Gundyev sistem bitno drugačiji, s puno više zonskog pokrivanja i manje izlazaka (posebice u kombinacijama s Howardom koji je najčešće bio zadužen za obranu pick igre), Davis je opet bio koristan u svim obrambenim zadaćama.

U Vaughnovom puno statičnijem sistemu sličnom box & 1 obrani Spursa snašao se odlično uz Vučevića, ali problem je što su zajedno odigrali manje od pola sezone prije nego se Big Baby polomio i sredio stopalo tako da je uzorak izuzetno malen. Ove sezone pak Davis je jedva upotrebljiv, što je obzirom na raniju razinu igre i tešku ozljedu očita iznimka. Tako da je ključno pitanje sljedeće – može li uhvatiti formu dovoljno brzo da bude onaj stari već do ovog playoffa?

S tim da se javlja i jedna dodatna premisa – što ako je kombinacija ozljede i kilometraže zauvijek zatvorila vrata onom obrambeno solidnom igraču? Naime, igrači Davisove konstitucije i midlevel razine talenta obično ne podnose najbolje ovako teške ozljede u kasnim 20-ima i nije nemoguće zamisliti scenarij u kojem Davis više nikada neće igrati na razini koju smo spominjali ranije. To pak baca potencijalnu sjenu na ovu akviziciju jer ako dobiju Davisa iz ove sezone s Magicom, Clippersi neće imati dovoljno da naprave iskorak. Zbog dokazane sposobnosti da jednako solidno čuva i četvorke i petice Big Baby bi stvarno mogao biti x-faktor, ali ne i ako se pokaže da su ovih nekoliko mjeseci u Orlandu uvjetovani regresom razine talenta, a ne samo ozljedom i kurcoboljom.

Napadački pak neće biti od koristi, ali nije da bilo kojoj postavi Clippersa nedostaje strijelaca. Neće biti ništa gori od Odoma koji nije bio u stanju niti položiti loptu od tablu prošle sezone (i koji je isključivo zbog obrane bio solidan treći visoki), dapače za razliku od Lamara barem neće nepotrebno gubiti lopte u pokušajima driblinga (najvećim dijelom zato jer ih baci prema obruču čim mu neka padne u ruke).

Inače, svakako treba spomenuti i Paula koji u ovih prvih nekoliko utakmica nakon povratka od ozljede još nije našao noge, što se posebice osjetilo na šutu, ali je zato u maniri najvećih odlučio sakriti loptu i na taj način maskirati manjak realizatorskog učinka – u 5 utakmica (od čega su 4 bile protiv direktnih playoff konkurenata) ima suludi omjer od 57 asista sa samo 5 izgubljenih što je totalno nestvarno.

3. THUNDER 83.2

Imaju tri poraza za redom od Russova povratka u momčad (seriju je prekinula noćašnja pobjeda nad Memphisom), dakle idealno je vrijeme da se počne još jedna kampanja protiv dotičnoga. Thunder mu nije napravio uslugu vrativši ga na parkete baš u utakmici protiv Miamia u koju su bile uprte sve oči, opet su svalili sav teret odgovornosti na njega iako postoji više krivaca za trenutni pad učinka (on definitivno nije ni jedan od njih).

Prvo moramo spomenuti Perkinsa koji je obilježio i ovu utakmicu protiv Miamia – u onoj prvoj je igrao 5 minuta tijekom kojih je Oklahoma imala -13, dok su u onih 43 bez njega napravili +30, a u uzvratu je igrao 7 minuta za -12 i ukupnih -22 na kraju večeri (ako netko broji, to je -25 u jednoj od osam četvrtina i +20 u preostalih sedam).

Brooksova upornost u forsiranju startne petorke zbog vjere u važnost stabilnosti i rutine tako je još jednom prokazana kao besmislena, a Perkinsova ozljeda zbog koje će propustiti gotovo cijeli ostatak regularne sezone (a vjerojatno i više jer problemi s preponama su kronični i teško ga je zamisliti u značajnijoj roli u playoffu obzirom da je još tromiji i beskorisniji kada nije potpuno fizički spreman) gotovo da je došla kao naručena kako bi se konačno isprobale neke druge opcije, prije svega niske postave. Istina, Perkova prisutnost nedostajat će protiv klasičnih petica na Zapadu, ali tko osim Duncana može ozbiljnije iskoristiti manjak mišića pod košem? Howard i Jordan? Ne vjerujem da će Clippersi i Rocketsi odustajati od svojih super uspješnih formula kako bi bacali viši postotak lobova svojim centrima od trenutnog.

Međutim, puno veći problem od raspodjele minuta, Perkove ozljede i Russove forme (koja bi se trebala idealno tempirati do samog početka playoffa ako zadnja operacija nije ostavila značajnije posljedice) u ovom trenutku je pad obrambenog učinka i slabašna igra klupe.

Iako se i dalje vode kao četvrta obrana lige, OKC je u veljači primao 106.1 koševa na 100 posjeda, što bi bio 16. rezultat ove sezone koji definitivno nije obilježje momčadi na koju smo navikli zadnje dvije godine. Jednostavno su popustili na tom dijelu parketa u svim linijama, što je vjerojatno samo odraz zida na koji svatko naleti tijekom ovako duge sezone.

Pad učinka klupe pak posebno deprimira – nakon što su u izboru temeljenom na omjeru minuta i učinka prije mjesec dana bili druga klupa lige, u veljači su se potpuno urušili. Lamb je pao na prosjek od 7 poena tijekom mjeseca, Fisher se prometnuo u prvo ime s klupe s 8 koševa u prosjeku, a nitko drugi tijekom 15 utakmica nije barem jednom zabio dvoznamenkasti broj poena sve do sinoć kada je Jackson konačno stavio 14 (nakon povratka Russa ubacio u prve tri utakmice ubacio je 7, 8 i 9 uz mizerne postotke).

Obzirom da se sve ovo počelo događati puno prije nego se Westbrook vratio, očito je da njegov dolazak može samo pomoći. Manjak koševa u drugoj postavi, a samim time i na semaforu, može riješiti Jackson kada se opet privikne na staru rolu (partija protiv Memphisa korak je u tom smjeru).

Također, potpis Carona Butlera može biti od pomoći. Iako je došao poprilično kasno, s nekih 4-5 sezona zaostatka (čovjek nije isti od kada su mu popucale tetive koljena 2011. ali već je i prije toga prestao biti aktivno all-round krilo i pretvorio se u isključivo spot up opciju), Butler je lani u Clippersima pristojno trpao Paulove i Griffinove povratne, posebice iz oba kornera (iako je uredno gubio minute ključne minute od Bledsoea i Barnesa koji su mogli pomoći i u obrani).

U Bucksima nigdje u blizini nije bilo takvih klasa da ga razigraju, ali su mu postotci trice pali tek za 2 posto, s 38% na 36%, što znači da i dalje može koristiti u roli specijalista koji koristi Russove i Durantove asiste. Zasigurno neće trpati kao Kevin Martin, kvragu teško da može donijeti iskru u rangu Lamba, ali je dobro veteransko osiguranja za slučaj da se upravo Lamb i Jones ne probude iz kome u koju su upali ili opet završe u istoj u nezgodnom trenutku.

Problem s pristupom u obrani pak i dalje ostaje otvoren, primiti 114 koševa od Cavsa kao domaćin nešto je što si ozbiljna momčad ne smije dozvoliti čak ni u ovom post all-star ležernom periodu – podizanje forme u defanzivi ključan je projekt do početka playoffa.

4. HEAT 82.7

Prve tri minute utakmice Heata i Thundera prezentirale su više akcije i energije nego što ih donese mjesec dana obične regularne košarke. I onda se netko još pita u čemu je draž NBA – ako se niste smijali od uha do uha na otvaranje utakmice u kojem je Thunder presingom došao do dvije kontre i digao dvoranu na noge kao da je riječ o Finalu, na što je James odgovorio periodom u rangu onoga što je odigrao u zadnjoj četvrtini G6 Finala (iako ga gledam već godinama, svaki put kad ubaci u šestu brzinu postavim isto pitanje, kako je moguće da onakav ormar može onako skakati i trčati, nakon Shaquillea on je definitivo najveći DNK frik kojega smo ikada gledali), onda jednostavno niste fan.

Imaju 9-1 u veljači, LeBron je podigao potrošnju (34% u odnosu na 31% u sezoni), minute (s 37 na 39) i sve ostale relevantne postotke, posebice stop brojke, čime je nagovijestio borbu za MVP trofej u čemu ga izgleda neće spriječiti ni slomljeni nos. To je točno ono što nam je trebalo u ovom periodu dok se čeka početak playoffa – nabrijani LeBron koji želi sačuvati MVP titulu.

5. ROCKETS 81.5

Pozicioniraju se kao izazivač, top 5 su napadački i na samom rubu su toga da postanu i top 10 obrana (s Heatom i Clippersima kaskaju za trenutno desetim Memphisom), ali još je važnije da su treći u postotku efektivnog šuta i peti u branjenju istoga (zanimljivo, top 10 su i po po postotku dozvoljenog protivničkog šuta za tri iako im je vanjska linija i dalje predmet kritike).

Veće potvrde od toga da je spajanje Hardena i Howarda imalo smisla ne treba, a Morey zaslužuje još veće pohvale kada uzmemo u obzir kako je pronašao ostatak petorke – Beverleya je izvukao iz Rusije, Jonesa je pronašao 18. pickom (iako je čovjek bio lutrijski talent koji je iz nekog razloga potonuo izvan lutrije), a Parsonsa u drugoj rundi.

6. WARRIORS 81.0

Iako imaju skromnih 7-4 u veljači, Steph je u tih 11 utakmica zabio 35 od 72 trice i zabio je 35 od 39 slobodnih, što mu je TS% diglo na 66%. Mogu Warriorsi ući u playoff na mala vrata, ali jao si ga onom nositelju koji ih dobije u prvom krugu.

Dobra vijest je i da su dodavanjem Blakea i Crawforda srezali potrebu za Barnesovim post up pokušajima na minimum, ali zato Mark Jackson još uvijek ima O’Neala kao svoju verziju Perkinsa – od kada se početkom mjeseca vratio na parkete, čovjek je 26 puta bio izoliran u post up situacijama od čega je košem završilo njih 5, a fauliranjem njih 6. S takvim prosjecima bi vam 1 na 1 igra trebala biti zabranjena, ali Jackson, nekada i sam poznat kao odličan igrač leđima košu (veliko dupe i duge ruke bile su mu jedina fizička prednost nad ostalim playevima koje je često maltretirao u postu, posebice u kasnim danima u dresu Pacersa) očito obožava igru 1 na 1 u reketu – Barnes je tako dobio 81 priliku u sličnim situacijama od čega je realizirao njih 31. Bolje od O’Neala doduše, ali i dalje – mizerno.

7. SPURS 80.5

Kada samo nedavno računali power power rankingse, imali su najgori međusobni score od svih ozbiljnih playoff momčadi s omjerom pobjeda i poraza iznad 55% igrajući uglavnom kompletni, a onda su bez Parkera i Leonarda (i s Manuom i Splitterom na limitima minuta) dobili i Blazerse i Clipperse (i to u back-to-back utakmicama) na krilima – Millsa. Istina, Blazersi su bili bez Aldridgea, a Clippersi s kilavim Paulom, ali zar to nije samo još jedan podsjetnik na to da Spursi žive u jednoj paralelnoj dimenziji?

8. BLAZERS 79.8

Preživjeli su period bez Aldridgea više nego solidno, 4-1 usprkos lakšem rasporedu zvuče odlično, plus radi se o rezultatu koji ih je dodatno učvrstio u gornjem playoff domu. Statistički i dalje padaju prema razini koju smo očekivali na početku sezone, dakle u zonu od 5. do 8. mjesta, ali prednost koju su ostvarili u prva dva mjeseca (78% uspješnosti) više je nego dovoljna zaštitna mreža za izbjeći probleme usprkos puno skromnijem učinku u siječnju i veljači (58% uspješnosti).

I da, konačno sam shvatio tko je u stvari Thomas Robinson – Jordan Hill light. Hill je po dolasku u ligu igrao kao stvor bez ruku, ne da nije mogao zabiti šut ili realizirati išta osim zakucavanja, već su mu lopte doslovno ispadale iz šaka kao da su premazane uljem, da bi se s vremenom razvio u igrača koji može uhvatiti loptu i zabiti nakon pick igre, odnosno čak pogoditi i šut s poludistance. Robinson je pak bio još gori što se postotaka realizacije i izgubljenih tiče jer je vjerovao da može kreirati na ovoj razini, sada je barem malo srezao izgubljene (iako i dalje ne može zabiti ništa osim zicera), ali obojica su vanserijski skakači i obojica su trejdana u rookie godini usprkos lutrijskom pedigreu (Robinson je bio peti pick, Hill osmi).

9. BULLS 79.3

I dok razmišljaju o tome da li potpisati Fredettea kao obaveznog 13. igrača na rosteru i tako biti mirni do kraja sezone (posao će biti obavljen čim Jimmer pokupi papire, naime oko 500 tisuća su ispod granice poreza, a Jimmer bi na minimumu raspoređenom za ovih zadnjih 20 i nešto utakmica trebao koštati oko 300 tisuća, dakle nema razloga da ga ne potpišu), što bi teoretski bio dobar potez jer bi ga brzinski mogli ubaciti u sve one catch & shoot akcije koje su kreirali za Korvera (iako mi je u neku ruku žao što Jimmer neće u Miami gdje bi donio dašak Eddiea Housea in tha house) i tako dodati još jednog tricaša u rotaciju (ove sezone manje trica od njih ubacili su samo Memphis i Bobcatsi), malo po malo su se popeli u top 10 i usput preskočili Raptorse kao treća momčad Istoka.

Iako napad i dalje ostaje mizeran, obrana je upravo odradila najbolji mjesec ove godine, primali su točno 100 poena na 100 posjeda, a samo su Pacersi u studenom primali manje koševa po utakmici (suludih 85.2) od njihovih 90.7 iz veljače.

10. RAPTORS 79.2

Nagradno pitanje – koja je jedina momčad na Istoku top 10 i u obrani i u napadu? Ne, nije to Indiana čiji je napad pao na standardne (ispod)prosječne razine, a nije to ni Miami koji zbog zahtjevnog sistema s puno presinga obranu zaigra jednom u dva tjedna. To su Raptorsi, koji su u zadnjih 18 utakmica ostvarili 12-6 igrajući utakmice protiv Cavsa (2 puta) i Magica (također 2 puta), ali i Jazza, Nuggetsa, Sixersa i kvazi-Hawksa. Bit će zanimljivo vidjeti može li se ovo pumpanje napadačkog učinka prenijeti i na sljedeće tjedne kada ih čeka ipak nešto teži raspored.

11 thoughts on “THE RANKINGS, WEEK 17. – PART I

  1. Cvaj pitanja Gee.
    Drummond vs DeAndrija?

    Tko bi ti bio MIP – Gibson, Stephenson ili meni favorit DeGrozni?

  2. Andre > DeAndre. 5 godina je mlađi, a već sada je isti igrač, samo još moćniji. Valjda će imat i nešto brži razvojni put u shvaćanju obrambenih principa (čitaj-više sreće s trenerima).

    Nisam puno razmišljao o tome, ali rekao bih Cousins.

  3. možda još ima nade za wolvese gledajući raspored. ako prođu ova dva gostovanja kod sacramenta i denvera otvara im se neka prilika da uđu u seriju. naravno trebala bi to biti velika serija. 16 utakmica imaju ovaj mjesec. 12, 13 pobjeda još ih ostavlja u igri. vraćaju se pek i martin. možda im se otvori.

  4. A sto je s Davisom? On isto zasluzuje biti u raspravi za MIP
    Bobcatsi su mi super, vjerojatno nebi Ciboni zabili 90, ali jebeno igraju i grizu u obrani.
    Što mislis koga bi trebali ganjati ovo ljeto da ojacaju ekipu.
    SG umjesto Hendersona, po mogucnosti šutera ili visokog obrambenog?
    Tnx na odgovoru.

  5. Gee je predsjednik Westbrookovog fan kluba :)to je sigurno ,a mozda se i ja uclanim,tip je urnebesno zabavan,npr. ide u kontru i stane na 5-6 metara na skok sut i pogodi-tablu :),kako se neces nasmijati tome?!…puno srece KD-u sa njim u nastavku sezone,trebace mu…(ovo je skracena verzija onoga sto sam mislio napisati,ali ne da mi se,znam da se oko Wessa vjecno lome koplja i toj raspravi nema kraja ali jedino sto mi je stvarno zao je to sto ga Durant mora trpjeti i zivjeti sa njegovim glupostima i cesto mi padnu na pamet one price o Jordanu i njegovom “vaspitavanju” saigraca na treningu…samo kazem ;)…onako…)

  6. Kak je moguće da Thunder bude ispred Heat-a? Koja je to matematika koja nagrađuje tri uzastopna poraza boljim rankingom?

  7. Možda Jimmer u Bullsima donese dašak šuterskog ludila koje je lani ekipi davao Nate. To bi bilo lepo videti. I da, Noah je jebeni car.

  8. @ ray – definitivno swingmana koji može igrati 2 i 3 u oba smjera, ali ponuda je slaba. trebali bi imati prostora za ganjati npr. Arizu. realno, Ariza je igrač za puni midlevel, ali obzirom da odigrao sezonu života ne gine mu 8 milja i ostanak u Wizardsima, svi vjerojatno žele nastavak partnerstva između njega i Walla. sad, dati 10 milja za 3&D igrača kako bi ga se namamilo malo južnije? to bi bila greška, zato je najbolje da potpišu tri veterana, back-up playa, swingmana i back-up četvorku za taj novac i nastave razvijati postojeću jezgru plus eventualno lutrijski pick Pistonsa.

    @ Stones – matematika ne nagrađuje, ona je hladno proračunata, to je poanta 🙂 možda nisi upoznat s formulom rankingsa, ali ona je bazirana na cijeloj sezoni, ne tjednom učinku, i to uglavnom na 4 faktora, a zatim snazi rasporeda i koš razlici. cijela poanta je da se dokazalo da ovakvo rangiranje puno ranije prepozna pozitivni ili negativni trend od golog oka koje obično nagrađuje ili kažnjava samo ono što je trenutno in, a trenutno je očito in negirati Thunder nakon 3 nebitne utakmice u kojima testiraju čovjeka koji se upravo vratio s treće operacije koljena u manje od godinu dana

  9. ok ako je formula takva, samo što je nepristojno bazirati i ocjenjivati timove na osnovu nje to je praktički činjenica 🙂

  10. napad bullsa je u posljednje vrijeme puno bolji od reputacije. u pet od zadnjih 6 tekmi ubacili su stotku, uključujući I golden stateu koji je statistički najbolja obrana zapada. nisu uspjeli stotku ubacit miamiju no to nije čudo.

    kad smo kod bullsa, kako objasnit proslu vs ovu sezonu dj augustina???

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *