THE RANKINGS, WEEK 17. – PART III

21. KINGS 71.3

Nastavljaju miksati roster, Jimmer je prošlost, a to znači da su se u godinu dana odrekli 3 lutrijska picka iz prethodnih 5 draft izbora (uz Jimmera, bivši Kingsi su još Evans i Robinson). Dakle, tu su još samo Cousins i nesretni McLemore koji je nedavno ostvario izuzetan uspjeh ostavši s nulom u rubrici koševi tijekom 30 minuta igre. Momak je u cijeloj veljači ubacio 79 poena ukupno, dakle 2 manje nego Bazemore u dresu Lakersa u malo više od tjedan dana. Ovo sve skupa znači da bi svježe potpisani Orlando Johnson vrlo lako mogao poslužiti ne samo kao zamjena za Jimmera nego i za rookiea – momak je dijete Kalifornije, rođen u obližnjem Montereyu, proveo 4 godine na Santa Barbari i, po svemu do sada viđenom u NBA karijerama obojice, može biti mentor prvom picku nove uprave.

Inače, Kingsima izmiče tlo pod nogama, izgubili su 7 od 10, nakon medenog mjeseca Gay se vratio starim navikama (44% iz igre, 29% za tricu uz istu potrošnju od 27%, dakle klasični Rudy, puno uzima, malo daje), a Cousins je u svom stilu zaradio utakmicu suspenzije i 20 000 dolara kazne (ukupna šteta iznosi 64 tisuće) zbog udaranja Beverleya tijekom sudara s Rocketsima. Hoće li Kingsi u svom stilu prokockati ovo malo pozitivnih pomaka koje su napravili tijekom sezone?

22. CAVS 69.5

Oni nisu obrambeno nazadovali na način koji su to izveli Pistonsi i Knicksi, ali nisu napravili ni korak naprijed u tom segmentu igre. Praktički, kroz cijelu sezonu su ista, ispodprosječna obrana koja i u zadnja dva mjeseca prima između 107.3 i 108.3 poena na 100 posjeda, kao što je bio slučaj i ranije. Doduše, već samim time što nisu dopustili regres istaknuli su se kao jedini preostali ozbiljni lovac na osmo mjesto spreman iskoristiti kolaps Hawksa.

Imaju 8 pobjeda u zadnjih 12 utakmica, iako su se dogodile uglavnom protiv Sixersa, Magica, Pistonsa, Jazza i Kingsa, dok su spomena vrijedne pobjede one protiv Wizardsa, Thundera i Memphisa bez Conleya. Pobjeđivati samo one gore od sebe nije dovoljno do kraja sezone – od zadnjih 25 utakmica, 17 ih je protiv trenutnih playoff momčadi, dakle nije realno očekivati da tu ostvare više od 50% koliko je potrebno da potpuno nadoknade minus u odnosu na Hawkse (ili Netse). Dakle, trebat će im još utakmica kao ona koju su odigrali protiv Oklahome kako bi došli do optimalnih 36 pobjeda, ali, obzirom kako je ovo Istok, nije isključeno da će im i onih realnijih 33 biti dovoljno.

Inače, treba istaknuti kako je Kyrie nakon all-stara očito samopouzdaniji i jednostavno bolji igrač, a 4 zadnje utakmice su mu bez premca najbolji niz utakmica u sezoni ispunjenoj oscilacijama. Vrhunac svega je bila sjajna partija protiv Raptorsa – nakon što su ga Lowry i društvo nekoliko dana ranije pošteno izlupali i sveli na promatrača, Irving je u uzvratu odigrao fenomenalnu partiju jasno pokazavši nesuđenom all-staru tko je talentiraniji hakler lomeći ga driblinzima. Sad, to što su Raptorsi na kraju večeri opet izašli kao pobjednici za neku je drugu priču, poanta ove je da Irving stvarno ima poseban napadački talent.

E, sad me zanimalo koliko poseban. Treba se pomiriti s činjenicom da momak nije all-round veličina na poziciji poput dokazanih šampiona Kidda, Billupsa, Paytona ili Ronda (to nismo nikada ni mislili), kao i da nije ultra efikasan strijelac i playmaker poput Nasha i Paula (u što smo možda sumnjali). Hm, znači li to da je čovjek volume scorer poput Arenasa, Marburya ili Francisa, nešto što se nije pokazalo kao idealno rješenje na poziciji jedinice?

Usporedio sam Irvingove ključne prosjeke (potrošnja, postotci šuta, postotci asista i postotci izgubljenih lopti) i oni nude jedan odgovor – Irving je novi Allen Iverson. Njegove tri sezone gotovo su identične Iversonovim prosjecima karijere – od 10 najsličnijih sezona Irvingu, 7 ih otpada na Iversona, 1 na Montu Ellisa, 1 na Tonya Parkera i 1 na Russa Westbrooka.

Ako su tri sezone uzorak (a jesu), onda je očito da imamo posla s igračem koji će uz sebe morati imati još jednog playmakera u vanjskoj liniji (nešto što smo preporučili Brownu još početkom sezone) i iza sebe odličnu obranu koji će mu pomoći maskirati minuse i staviti ga u idealnu situaciju da uspije. Međutim, poanta je da ovdje nije kraj – Irving ima jedan ogroman plus u odnosu na Iversona, šut za tri, a to mu može pomoći da se odvoji od ovoga combo društva i da se nametne kao rasna prva opcija (ovom prilikom nećemo dublje isticati ironiju u tome da su jedan gangster s ulice poput Iversona i fini dečko iz bogate obitelji poput Irvinga, dakle totalno različiti socijalnim kontekstom, toliko slični stilom igre).

I iako nije sramota da su ti, gledajući trenutno aktivne igrače, jedan Rose ili Westbrook plafon, možda nije toliko blesavo očekivati da Irving možda može biti novi – Curry. Što ako čovjek samo treba sistem i trenera koji će ga osloboditi i omogućiti mu da eksplodira? Kako god bilo, završi li ovu sezonu u ritmu kojega je uhvatio zadnjih desetak dana, Cavsi se čak i nakon svega što su pretrpili ove godine imaju čemu radovati u budućnosti. Barem dok Gilbert ne potpiše Dumarsa i dok opet ne zavlada tuga.

23. NUGGETS 68.4

Dugo su i izdržali glumeći ozbiljnu momčad – kombinacija ozljeda u krivo vrijeme, pada forme i pucanja na relaciji između trenera i igrača, dovela je ne samo do gomile poraza (1-10 u zadnjih 11) već i katastrofalne koš razlike u istom periodu kakve se ne bi posramili ni Sixersi (gubili su s 14 poena u prosjeku, ostvarili minus od 161 koš, a -27 protiv Knicksa, -39 protiv Pacersa i -28 protiv Bullsa krune su jednog potpunog raspada).

Da stvar bude još gora, trade deadline razotkrio je novog GM-a kao prolaznika u toj roli (Vesely i Brooks za Millera i Hamiltona, to je stvarno smijurija), a pitanje je može li i Shaw preživjeti jer nekome mora letiti glava u ovakvoj situaciji. Shaw bez dlake na jeziku ističe da su problem igrači koji jednostavno više ne žele igrati, dok oni svojim pristupom očito ističu da je problem trener kojega više ne slušaju. Ovom epizodom postaje i jasnije zašto je Shaw svih ovih godina imao problema s pronalaženjem posla – tip je old school individualac poput Lionela Hollinsa, nije plesač na prstima, a to teško može funkcionirati u situaciji kada nema rezultata da smire tenzije. Obzirom da s ovakvim rosterom ionako nije imao šanse zaigrati svoju verziju košarke baziranu na trokutu, postaje sve jasnije kako je ovo od prvog dana bio eksperiment osuđen na propast. Kao što su na to osuđeni i Nuggetsi idućih nekoliko sezona.

24. KNICKS 68.3

Koliko god napadački procvat obećavao u jednom trenutku, Knicksi jednostavno imaju previše problema da se izvuku iz ove situacije čak i ako Melo nastavi igrati ovim ritmom do kraja i ako Chandler ostane u komadu bez novih ozljeda – momčadi koje misle ozbiljno jednostavno si ne dozvoljavaju igrati ovako mlitavo u obrani, a New York iz tjedna u tjedan na tom dijelu parketa pokazuje sve manje i manje. Čak i u ovakvoj konkurenciji ne možeš u playoff ako ti nije stalo (posebice pored Bobcatsa koji se iz večeri u večer ubijaju za pobjedom), a njima kao momčadi očito nije. Zbog toga mislim da je vrijeme da im iskopčamo sezonu s aparata za komu i pustimo je da umre u miru. I počnemo se pripremati za novu sagu dogodine.

Sve skupa ionako je zaokruženo idealnom pričom koju bi šteta bilo upropastiti – Melo je u prethodnih 10 sezona 10 puta bio u playoffu, a sada će ga propustiti iako igra vjerojatno najbolju košarku karijere. To stvarno mogu samo Knicksi.

Uglavnom, nakon solidnog siječnja u kojem su s 10-6 malo došli do zraka, Knicksi su u veljači na brutalnih 2-11 i to usprkos jednom od boljih napada u ligi (da, dobro ste pročitali) – predvođeni Melom izbrisali su užasan početak sezone popevši se ukupno do solidnog 12. mjesta u poretku napada, uz povremene podsjetnike na sjajnu lanjsku sezonu. Praktički, da je moguće učinak u zadnja dva mjeseca prenijeti na cijelu godinu, Knicksi bi imali top 5 napad, dakle probudili su se playevi, dobili su šut iz vana i Melo igra van pameti. Sad, kako usprkos takvom napadu možete gubiti utakmicu za utakmicom?

Zbog obrane koja je u ovih 11 utakmica u veljači primala suludih 115 poena na 100 posjeda, što je za više od 5 poena slabiji učinak od onoga na koji su nas navikli Sixersi, Jazz i Bucksi (da, i ovo ste dobro pročitali). Obrana na perimetru ne postoji s kilavim Shumpertom (koji je opet ozljedio operirano koljeno), nezainteresiranim Feltonom koji bi vrlo lako mogao biti suspendiran zbog problema izvan parketa (nije u pitanju prejedanje krafnama već posjedovanje ilegalnog oružja i potezanje istoga na ženu), Smithom (njemu ne treba dodati nikakve epitete osim reći – J.R.) te Hardawayom (koji je usprkos rookie obrani neophodan zbog trica, ali svejedno ono što prezentira u defanzivi može se opisati samo kao užas). Ovakvu grozotu jednostavno nije moguće sakriti s jednim visokim, Chandlerom, koji je uz to već duže vrijeme revoltiran Woodsonovim odnosom prema defanzivnom planu igre, što sigurno ostavlja traga i na pristupu i učinku čak i takvog profesionalca. Opet, s ovakvim osobljem, pitanje je što bi mogle napraviti i puno veće face od Woodsona.

25. CELTICS 68.2

Jedan od najgorih hodajućih ugovora lige, Gerald Wallace, ide na operaciju koljena zbog koje će propustiti ostatak sezone. Naizgled nebitna vijest, posebice ako uzmemo u obzir kontekst u kojem se nalazi Boston, ali bez njega Stevens neće na raspolaganju imati svoju omiljenu post-Crawford petorku s Greenom i Wallaceom kao ultra-visokim parom swingmana uz Ronda i dva visoka. Praktički, jedina kombinacija bez Crawforda koja je ove sezone dobila više minuta od spomenute je ona s Bradleyem umjesto Ronda uz istu kombinaciju dva visoka bočna i dva klasična visoka, ali nju ionako nismo mogli gledati već neko vrijeme zbog Averyeve ozljede gležnja koji, kako to već obično biva sa sigurnim lutrijskim momčadima, nikako da zacijeli.

Obzirom da u isto vrijeme Sullinger ima potres mozga (a vidjeli smo ranije kako je Orlando odugovlačio s povratkom Vučevića u istoj situaciji), da je Faverani out zbog koljena i da je Olynyk najsvježiji pacijent s uganućem nožnog palca, jasno je da Boston kreće u bitku za loptice punom parom. Chris Babb, koji je u NBDL-u zabijao 12 koševa u prosjeku i koji bi trebao pokrpati vanjsku liniju, tu neće smetati.

26. JAZZ 66.9

I dalje nemaju pobjedu bez Favorsa u postavi, Hayward je nakon ozljede kuka pao na prosjek od 12 koševa i 34% šuta iz igre, Kanter se nakon katastrofalne igre u prosincu potpuno vratio na očekivano razinu, a Burks je konačno po minutama prestigao Jeffersona. Malo dobrog, malo lošeg, ali i dalje bez ikakvog identiteta na oba kraja parketa što je ključni problem – u sezoni izgradnje nove jezgre nije udaren nikakav temelj momčadi koju bi trebali gledati u budućnosti.

27. MAGIC 65.7

Afflalo je out zbog zgloba, bez vijesti o težini ozljede i mogućeg datuma povratka, što je samo drugi način za reći kako je tankiranje u punom jeku. Ako ništa drugo, Orlando je barem otkazom Davisu otvorio vrata za testirati još jednom par Harris-Vučević pod košem, a, maknuvši Afflala iz konkurencije na neko vrijeme, šansu su dali i paru Oladipo-Harkless na boku. Što je skroz ok, tome ostatak sezone i služi, zvali mi to tankiranjem ili ne – ta nova mlada petorka u 4 utakmice ima 3 poraza, a jedina pobjeda je stigla protiv Sixersa. I onda reci da Hinkie ne služi ligi na čast – pa čovjek je praktički navukao bijes kolektivne svijesti isključivo na sebe, omogućivši Orlandu, Bostonu i sličnima da plove ispod radara u svojim pokušajima miniranja vlastite sezone.

28. LAKERS 63.9

MarShon Brooks je u 5 utakmica s Lakersima zabio 69 poena, 25 više nego u 17 dok je igrao za Boston i Golden State. Kent Bazemore je u tih istih 5 utakmica zabio 81 poen, samo 20 manje nego u 44 nastupa za Warriorse. Ukratko, ako vam treba netko za nabrijati CV, obratite se Mikeu D’Antoniu. Osim ako se zovete Pau Gasol, naravno.

29. BUCKS 59.8

Iako još uvijek imaju 4 pobjede manje od Sixersa, Bucksi će imati tešku muku održati status vlasnika najviše loptica u lutriji. Što je toliko tipično za njih, nisu u stanju zadržati ni poziciju najgore momčadi u ligi. Šalu na stranu, 3-8 u veljači su njihov najbolji rezultat u sezoni gledajući postotke pobjeda – da su pobjeđivali ovakvim postotkom od početka godine, sada bi imali 16 pobjeda umjesto 11. Madafaka. Tresi se Istoče!

30. SIXERS 58.1

Yes! S 0-11 u veljači i prosječnim porazom od 19 razlike statistički su potunili na samo dno, što bi se do kraja sezone trebalo pretvoriti i u najgori score u ligi. Poraz s minus 45 od Clippersa bio je pravo remek-djelo, ali vrhunac njihove sezone definitivno je -20 s kojima su izgubili od Bucksa, dokazavši tako da im nema premca u tankiranju. Najluđe od svega, kada uzmeš prva dva mjeseca sezone Michaela Carter-Williamsa i dodaš tri lutrijska picka koja ih čekaju dogodine, ispada kako će uspjeti ne samo dokopati se viška loptica, nego i ostaviti puno bolji dojam od Milwaukeea koji i dalje djeluje izgubljeno u vremenu i prostoru – dok Sixerse od iduće sezone nadalje čeka, uz dodatni priliv talenta, i potpuno fleksibilan cap, Milwaukee si je ugovorima Mayou, Ilyasovi, Pachuliji i Sandersu na dvije godine začepio krvotok.

21 thoughts on “THE RANKINGS, WEEK 17. – PART III

  1. Iskreno ne razumijem fucking hype oko Jimmera svi poludili za bijelcem šuterom i već vidim kako će navijači prozivati Thibsa za ne davanje minutaže potonjem…
    Zar nije Utah zemlja mormona,a ne Illinois? 😀

  2. Ja bi ruke odsika treneru Brownu, kako je uopće moguće imati toliko loš napad, a imaš igrača koji može gotovo 30% akcija završiti s prosjekom lige po efikasnosti bez ikakvog napadačkog sistema.

    Gee, što misliš kakve su šanse da Shaw uzme kofere na kraju godine jer McNuggetsi nemaju baš nekog ozbiljnog potencijala u ekipi? Pretpostavljam da shvaćaš di bi ja tutnuo Shawa da radi 🙂

  3. @ wade – uuu dobra kombinacija, Monroe je ko stvoren za trokut. ah da zaboravih, njega će trejdat 🙂

    mislim da su šanse poprilične da je Shaw bivši, jednostavno ne vidim kako mogu dovoljno očistiti roster da se dogodine ne ponovi isto. ove godine plaćaju Karla da ne trenira, pa mogu i iduće dvije Shawa, čisto da ostanu u formi, a i ugovor mu nije ništa naročito, 4 milje ukupno, toliko je Karl imao godišnje.

  4. Nu njega, trejdat će ga. Ko smije Monroea trejdat da ga vidim (samo nije za max ugovor, dobrih 50-55 mil na 4 godine dosta), zaštićeni su on i Drummond ko lički međedi 🙂 . Imaju jednog-dvojicu dobrih kandidata za škart

  5. Gee-daj please reci naziv pjesme koja je bila na početku podcasta? 😀

    Znam da je netko već pitao,ali nije dobio odgovor i umirem od želje da saznam 😆

  6. Zivili Bucksi! Sta bismo bez njih 😉

    Iman ideju. A da dogodine Dumars bude GM Bucksa, a Hammond Pistonsa? 😛

  7. Irving ima bolji sut za 3 od Iversona ali je Iverson 3 puta bio najbolji asistent lige a ne vidim da ce se Irving ikada pribliziti tom rezultatu..Jos dodaj 4 puta najbolji strijelac i dobijes da Irving i Iverson mozda jesu slicni igraci ali da Irving nece biti ni blizu Irvesonovim rezultatima,sto individualno sto timski,ipak je ovaj doveo Phillu i finale lige 5 godina nakon sto je draftovan,Irving nema ni teoretske sanse da to uradi..

  8. Irving je vjerojatno najbolji ofenzivni play u ligi, obrambeno je kanta, al 21-22 godine tip to može popraviti enormno. Ne fali mu brzine, atleticizma, mislim ni košarkaške inteligencije, dakle samo je do voljnog momenta.

    Gee, što misliš o Gordonu Haywardu uz Irvinga? Hayward je free agent na ljeto. Uz Rodneya Hooda ili Jeremija Granta? Cavsi će vjerojatno imati oko 10.picka, po svemu sudeći, tu će se negdje naći i ova dvojica.

    Kako ti izgleda petorka Irving,Hayward,Hood,Varejao,Hawes uz Waitersa kao 6.igrača i Thompsona kao 3.visokog? Koji im je odokativni plafon?

  9. @ ivan – Hayward bi bio odličan uz bilo koga kao sekundarni playmaker i treća opcija u napadu, problem je samo što će kako stvari stoje biti prvo ime ovoga ljeta na tržnici tako da sumnjam da mu se ide u Cavse, a Jazz ionako ima pravo matchirati svaku ponudu. dati mu max ugovor samo da ga dovedeš nema smisla čak ni za kaotičnu franšizu poput Cavsa

    šta se ove petorke tiče, Varejao ima 31 godinu i zadnji put je odigrao više od dvije trećina utakmica 2010. Hawes je Hawes, solidan back-up centar. Imaš ok klupu s Waitersom i Thompsonom, ali ova petorka ovako od oka nije teška više od prvog kruga playoffa sve i da Irving bude prvi strijelac lige 🙂

  10. We’re talkin’ here ’bout pratice!?

    Lijepo je bilo pogledati kako se broj 3 dize pod tribine, najezio sam se.

  11. @Jon Snow, to san i ja bas tiva pitat. Nekako me strah da ne bude novi Al-Farouq Aminu.

  12. Gee govorio si i u podcastu kako je Phila preuzela krivicu za svo tankiranje, ali ja ne vidim nikakvu razliku između nje i drugih ekipa.

    Kako su u Salt lake cityju slagali ekipu – pet igrača od 20-23 godine plus tri beskorisna igrača od GSW-a da namjerno popune cap i Marvin Williams kao ukras.

    Totalno drukčije od 76ersa – ne.

    Uhvatili su nekako 21 pobjedu, sad kad počne tankiranje ovih zadnjih mjesec ipo biće šou

  13. Ma kakvi Aminu, mali je pretalentiran, Aminu je obični šljaker. Ima predispozicije bit najbolji igrač draft klase, to sigurno, a hoće li mu domet bit solidan starter ili all-star, to bumo vidli. Obzirom koliko je ozbiljan glede karijere i koliko radi na svojoj igri, mislim da su šanse poprilične da gledamo novog Lamar Odoma. Crni Kukoč 2.0, samo zreliji

  14. znači Bucksi ni krivi ni dužni ubodu super igrača. Slično nešto kao i Pistonsi sa Drummondom

  15. Vraga ni krivi ni dužni. Godinu prije su isto birali Hensona na rubu lutrije koji je ludilo. Njihov problem je razvit takav potencijal.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *