THE RANKINGS, WEEK 18.

Prvi tjedan ožujka je iza nas, ludilo se već osjeća u zraku. I ne mislim pri tome samo na NCAA koja će kroz skore konferencijske turnire, popunjavanje bracketa, NCAA turnir i skutiranje prospekata zavladati ovim blogom tijekom idućih mjesec dana, već i na konstantne promjene forme u NBA koje ni u jednom trenutku ne dozvoljavaju skidanje oka s lige. Iskreno, s ovakvim guštom nisam gledao utakmice već mjesecima – možda je u pitanju povratak proljeća, možda neki virus kojih u okolina ima koliko hoćeš, a možda je jednostavno stvar u tome da od početka do kraja pratimo izuzetno zabavnu sezonu koja je upravo dobila gomilu novih narativa.

To potvrđuje i pogled na rankingse u kojemu je ovog tjedna vidljiva podjela lige na dva dijela – u prvom su momčadi playoff kvalitete, u drugom one koje bi u svakoj normalnoj sezoni bile u lutriji. Do podjele dolazi točno na polovini, a vidljiva je i po ogromnom raskoraku u bodovima baziranima na ostvarenjima u 4 faktora, snazi rasporeda i koš razlici. Naime, ispada kako je kvalitetom manja razlika između drugoplasiranog Heata i petnaestih Wizardsa nego između Wizardsa i šesnaestih Bobcatsa. Ovu podjelu naglašava i pogled na koš razliku – iako je nekako logično očekivati da u većini sezona imaš 15 momčadi s pozitivnom koš razlikom i 15 s negativnom, stvarnost je obično takva da onih nekoliko najgorih uvijek nadoknadi razliku i da često imamo više pozitivnih ili barem nekoliko onih koje su stale u 1 poen. Trenutno je pak samo Atlanta u toj nekoj kategoriji rubne momčadi s prosječnom negativnom koš razlikom od 0.8, a Bobcatsi i Netsi, koji su gotovo sigurne playoff momčadi na Istoku, s više od 1.5 poen minusa po utakmici definitivno spadaju u skupinu lutrijskih momčadi u bilo kojoj drugoj sezoni (Bobcatsi su na račun slabosti konferencije dobili minimalno dvije pobjede, a statistički gledano Netsi ih imaju čak četiri više nego zaslužuju).

S tim da nakon Charlotte slijedi novi pad gledajući rankingse, a na dnu se u kategoriji za sebe nalazi 6 momčadi predvođenih Bostonom koje su tako i učincima opravdale činjenicu da su u sezonu ušle s, blago rečeno, upitnim NBA rosterima.

01. CLIPPERS 85.8

Dok se Heat (čitaj: James) budi, Thunder opet traži ritam s novim promjenama rotacije, a Pacersi posustaju, Clippersi su isplivali na vrh iz jednog razloga – ova momčad jednostavno ne kiksa. Bez Redicka su do kraja regularne sezone, a obzirom da će vjerojatno trebati operaciju leđa, možda i puno duže. Ali, bez obzira na sve probleme kroz sezonu s rosterom, od Redickova mučenja s ozljedama veći dio godine preko Paulove standardne pauze do problema s dubinom pod košem, uvijek su imali dovoljno oružja na parketu za odrađivati posao. Nakon tri poraza na startu sezone od Orlanda, Cavsa i Lakersa, puna tri mjeseca nisu izgubili utakmicu od neke trenutne lutrijske momčadi osim Nuggetsa koju su ih dobili za jedan jedini poen s Lawsonom u naponu snage, dakle dok su još bili u igri za playoff.

02. HEAT 85.4

U samo dva tjedna James je oživio borbu za titulu MVP-a, ali i lansirao Miami na vrh. Dakle, ponavlja se slična priča kao i prošle godine, ali s jednom bitnom razlikom. Iako imaju 8 pobjeda u nizu prije poraza od tri poena protiv Rocketsa i gaženja od strane Spursa, rezultate ne postižu poboljšanjem obrane koja je čak i u tom periodu pobjeda (105.9 poena na 100 posjeda) bila gotovo identična učinku sezone (105.8 poena na 100 posjeda), već napadačkim raspašojem kojega si valjda mogu priuštiti samo LeBron i kompanija – njihovih 121.5 poena na 100 posjeda lopte tijekom ove serije od 8 utakmica najuvjerljiviji su niz u ligi cijele sezone.

I dok Miami očito s razlogom vjeruje kako napadačkim učinkom i stilom igre može još jednom maskirati svaku slabost, nije zgorega primijetiti da je upitnik zvan Wade i dalje nad njihovim glavama. Iako je definitivno dao doprinos ovim rezultatima kvalitetnom igrom, fascinantno je gledati kako Wade više jednostavno nema noge za igrati back-to-back utakmice. Protiv Rocketsa je promašio barem 5 čistih situacija na samom obruču jer je valjda i sam sebe iznenadio koliko malo skočnosti ima u nogama nakon što bi se odrazio položiti loptu.

S jedne strane, to što u playoffu nema back-to-back utakmica definitivno pomaže Heatu, ali s druge je očito da će Wade imati gomilu problema pronaći formu u slučaju neke dosadne, makar i minorne ozljede. Onda opet, nisu ga imali u punom pogonu ni u zadnja dva playoffa pa su otišli do kraja s njim u sporednoj ulozi. Dakle, samo je pitanje koliko sporedno se može ići dok stvar ne pukne?

03. THUNDER 84.8

Fisheru nedostaju 4 nastupa da prestigne Horrya kao igrač s najviše playoff utakmica u povijesti. Ostaje nam samo nadati se da će nakon što postavi novi rekord konačno otići u mirovinu.

Westbrook u prve tri utakmice nakon povratka – 3 poraza, 36% šuta, 17 asista, 53 poena. U tri sljedeće – 3 pobjede, 64% šuta, 25 asista, 60 poena. Sinoć protiv Sunsa u porazu – 36 poena uz 59% šuta i 9 asista. S tim da niti jednom u ovih 7 utakmica nije probio granicu od 30 minuta nametnutu zbog straha od novog opterećenja koljena.

U čemu je ono problem?

04. PACERS 83.9

Usprkos par mizernih predstava, Turner je na za njega solidnih 27-62 (44%) iz igre. Poraz od Bobcatsa u gostima boli, ali obzirom da su niti 24 sata ranije igrali utakmicu playoff intenziteta pod svojim krovom s Warriorsima (i to petu u 7 dana), ne predstavlja nužno kraj svijeta. Ali, odskrolajte do pasusa o Catsima u kojima ističemo jedan bitan problem koji je sve očitiji i zbog kojega Pacersi više nemaju onu privlačnost kao ranije.

05. SPURS 82.5

Odigrali su samo 16 utakmica ove sezone u najboljoj postavi (Parker, Green, Leonard, Splitter, Duncan), od čega 3 za redom u ožujku prije nego su protiv Heata planski ubacili Diawa umjesto Splittera. Dakle, konačno su svi zdravi, iskorakom Millsa imaju bolju top 8 rotaciju nego lani jer konačno imaju combo beka sposobnog uskočiti umjesto Parkera bez potreba za promjenom stila igre (Neal i Joseph nisu bili sposobni nositi teret), a zbog uigranosti petorke čini se kao da nikakve pauze nije ni bilo – lakoća kojom su kontrolirali utakmicu protiv Dallasa, kojom su pregazili Cavse i nadigrali Heat, jasno je istaknula da za njih sezona tek počinje. I to na kakav način – teško da je u zadnjih tjedan dana ijedna momčad igrala na ovakvoj razini, spojivši potpuno estetiku i učinkovitost.

06. ROCKETS 81.8

U Hardenu, Howardu i Parsonsu stvarno imaju udarnu trojku iz snova, ne samo kao napadačke opcije već i kao pravi all-round temelj koji donosi idealan balans na parketu (bek-krilo-centar) kojega je jednostavnije popuniti i koji donosi ravnotežu u svim aspektima igre. Beverley se tu odlično uklapa svojom energijom i šutom, Hamilton izgleda kao instant pojačanje (od dolaska iz Denvera je na 10 poena po utakmici, donosi energiju u oba smjera i može poslužiti i kao napadač i šuterski osigurač), ali pitanja se i dalje vrte oko ostalih i upravo će playoff kroz njih razotkriti koliko su Rocketsi blizu borbi za naslov.

Da li je Jones na putu da postane dio uže jezgre? Čovjek je prekvalificiran kao strijelac za ovu ulogu četvrte opcije koju uglavnom igra, ali to za sada ne umanjuje probleme koje ostavlja u obrani. Nema ni brzinu ni eksplozivnost da bi branio pick igru, a u postu ga napada tko god stigne, čak i bekovi, jednostavno nema potrebnu masu. U ovom trenutku se čini nemoguće zamisliti ga da igra 35 minuta u playoff seriji protiv Griffina ili Aldridgea, a takvi mismatchevi koje protivnik može eskploatirati obično rezultiraju gubitkom serije.

Kave role mogu odraditi Asik i Lin? Ni jedan ni drugi nisu u formi, ozljede su napravile svoje, posebice na Asiku koji nema ni pola one pokretljivosti koja ga je pretvorila u jednog od boljih obrambenih petica u ligi. I dok njegova rola zamjene za Howarda nije nebitna, a možda se i poveća ovisno o tome hoće li Rocketsi biti prisiljeni sakriti Jonesa u playoffu (a nemaju druge rezervne opcije za borbu protiv visokih petorki osim Omera i postave s dva centra koja na početku sezone baš i nije funkcionirala), Linove minute s klupe su ključne.

Naime, kada je Lin u formi, McHale može stalno na parketu imati dva rasna kreatora (ili Lina s Hardenom ili Lina s Parsonsom), što prevedeno znači da može posložiti rotacije tako da 48 minuta napad održava iznadprosječno učinkovitim. Čim Lin ne igra kako zna, a ozljede se za to često pobrinu, prevelik teret pada na Hardena ili Parsonsa u situacijama kada krenu zamjene igrača.

07. WARRIORS 81.7

Najgore je prošlo – usprkos teškom porazu od raspoloženih Bullsa, herojske pobjede protiv Pacersa i Rocketsa i lakoća kojom se obračunavaju s lošijim momčadima, jasno ukazuju da hvataju formu u pravom trenutku. U zadnjih 11 utakmica tako ubacuju 108.7 poena na 100 posjeda, što još uvijek nije elitni rezultat, ali bi ih ubacio među top 10 napada u sezoni.

08. BLAZERS 81.6

60 i nešto sitno utakmica kasnije možemo reći kako smo konačno skužili Blazerse. Ukratko, oni su stvarno klasična skok-šuterska momčad koja živi i umire s tricom, a često i s dugom dvicom. Aldridge je i prije ozljede počeo posustajati s napadanjem obruča i preciznošću s poludistance, a bez njegove superherojske forme u napadu Portland je opet onaj isti Portland koji obično ispadne u prvom krugu.

Evo i jedna usporedba koja sve govori – u ligi je trenutno samo troje igrača viših od 208 cm koji su odigrali više od 2000 minuta s potrošnjom iznad 28%. To su Love, Griffin i LMA. I samo jedan od njih ima TS% ispod ligaškog prosjeka od 53%, a to je upravo Aldridge, koji je na 51% (puca puno manje slobodnih od preostale dvojice i puno manje realizira na obruču). Ukratko, takva je učinkovitost nedopustiva za visokog koji troši toliko lopti, kamoli franšiznog igrača (Dirk, koji se stilom igre nameće kao prva usporedba, čak je i u ovim poznim godinama na fantastičnih 60%, ali nije imao dovoljno minuta ni dovoljno visoku potrošnju da upadne u ovaj izračun).

Ne vrati li se LMA na prosjeke iz prosinca, napredak Blazersa možemo pripisati tek jednom nadahnutom periodu – s drugom opcijom koja glumi prvu i tri treće koje pokušavaju biti druga, a svi su redom isključivo šuteri, teško je preživjeti na Zapadu. A posebice kada vas od sličnih šuterskih momčadi poput Houstona i Warriorsa dijeli još jedan detalj poput relevantne obrane koju Portland, za razliku od konkurenata, jednostavno nema.

09. RAPTORS 81.2

Napad je stabilan, ali obrana pada iz tjedna u tjedan, a glavni krivci su slabija forma Valanciunasa i Johnsona, dva ključna defanzivna igrača. Valanciunas je već sada nadmašio ukupnu lanjsku minutažu iako je još 30 utakmica pred nama, tako da gubitak nogu možemo pripisati sazrijevanju, a Johnson još od kraja siječnja ima stalne probleme s gležnjem koji ga limitiraju u kretanju.

10. BULLS 80.5

I dalje se vrte među 5 najgorih po napadačkom učinku, a razlog bode u oči – standardnim problemima sa šutom ove sezone dodali su i ogromne količine izgubljenih lopti. Velik broj prokockanih napada u jednu ruku nije smrtna presuda, pogledamo li pažljivije može se uočiti kako su Heat i Rocketsi još manje pažljivi s loptom od Bullsa, ali cijela poanta je da oni to mogu nadoknaditi izuzetno efikasnim napadima (Rocketsi su prvi u ligi po količini slobodnih i trica koje ispaljuju, a Miami ima nejfikasniji efektivni šut). Chicago s druge strane gubi manje lopti samo od njih i Sixersa, ali je šuterskim postotcima najgora momčad lige.

Manjak playmakera je očit, što je i bitan razlog zašto ove godine vrte toliko akcije kroz post. Ne pada mi na pamet umanjiti značaj Noaha, ali sama činjenica da toliko napada ide kroz njega sve govori, nešto su morali izmisliti kako se doslovno ne bi upucali u nogu svaku večer. S tim da Noah ne služi samo u roli jednog Gasola u Memphisu kao hi-low i give & go partner ili klasični backdoor screen razigravač s vrha posta koji pronalazi cutere, već se doslovno izvlači na perimetar i pokreće akciju, ponekad čak i driblingom u sredinu odakle baca povratne prema vani.

Jednostavno, kada nemate vanjskog igrača koji može ući u sredinu i odraditi ovaj posao (osim donekle Augustina, ali on nakon picka ipak radije traži svoj šut i to s perimetra), morate smišljati načine kako podmazati napad, a Noah to uspijeva bez izrazitog povećanja broja izgubljenih lopti u odnosu na ranije sezone kada je imao istaknutu, ali volumenom puno, puno manju ulogu playmakera.

Naravno, forsiranje Noaha kao razigravača ima smisla i zbog njegovih šuterskih problema (kriminalnih 34% između perimetra i reketa). Što je više taj koji inicira akciju i što je manje u situacijama gdje je završava, to je napad Bullsa efikasniji i ovo je u principu jedan odličan način na koji je Thibo u maniri pravog majstora pronašao rješenje kako izvući maksimum od skok-šutera poput Boozera, Hinricha, Dunleavya, Butlera i Augustina (tijekom zadnja dva mjeseca od kada je Noah praktički prvi play, Bullsi zabijaju 3 poena više po utakmici, što nije mala stvar obzirom na to koliko su slabašni na tom dijelu parketa).

Uglavnom, i dalje mizerni napadački učinci ne bi trebali umanjiti dojam o odličnom poslu koji odrađuju Thibo i njegovi igrači. Samo, dajmo stavimo stvari u perspektivu – nazivati Noaha top 10 igračem lige zbog nadahnutih partija kao što je to nedavno napravio Steve Kerr, jasno govori da oči treba koristiti u kombinaciji s mozgom, a ne emocijama, jer inače od njih nemamo koristi (Kerr je simpatičan lik, ali ovakvim pristupom teško će dobiti sljedeći posao u ligi, posebice jer je nakon spajanja Shaqa i D’Antonia u pustinji na crnim listama i nitko mu ne želi dati rolu trenera ili GM-a). Noah je i dalje Noah, sa svim plusevima i manama, samo malo drugačije korišten zbog potreba trenutka, a Thibo je i ovim poslom dokazao da pripada eliti NBA trenera i da bi Bullsi bili potpuno ludi ako bi ostali bez ovakvog stručnjaka.

Zanimljivo je primijetiti i kako Bullsi igraju manje zonskog presinga na loptu nego ikada s puno više statične zone, što je valjda jedini ustupak koji je Thibo mogao napraviti kako bi malo sačuvao energiju igračima u obrani. Naravno, dobar razlog zašto to nije dovelo do pada obrambenog učinka je vezan uz kontekst, s jednim od najlakših rasporeda u ligi do sada, okruženi ekipama na Istoku, a posebice u vlastitoj diviziji u kojoj nemaju ni jednu iznadprosječnu napadačku momčad, održati nivo igre u obrani usprkos svim problemima s rosterom bilo je znatno lakše.

11. MAVS 80.4

Imaju tri poraza za redom kojima su izgubili dobar dio prednosti koju su imali pred Sunsima i Memphisom, a tek ih čekaju Blazersi, Pacersi, Warriorsi i Thunder u idućih desetak dana. I nije stvar samo u tome da su izgubili, već kako su gubili, bez ikakve obrane u bilo kojem trenutku, jednostavno ne mogu zaustaviti protivnika da se postave na glavu. Dirk i Ellis su jedini igrači u ovom trenutku od kojih mogu očekivati preko 10 koševa svaku večer, s tim da je prvi očito usporen godinama, a drugi pada učinkom (nakon 47% šuta iz siječnja pao je na 43% u veljači), dijelom jer više ne završava na obruču koliko bi trebao kako bi maskirao manjak vanjskog šuta. Kao bonus, Ellis gubi previše lopti u situacijama kada uđe u sredinu i umjesto šuta pokuša pronaći suigrača, dakle uglavnom zbog neforsiranih grešaka. Kad dodaš da ni jedan ni drugi ne igraju obranu, jasno je na kakvim klimavim nogama je ova priča, bez obzira što ih je užitak gledati s vremena na vrijeme.

Nego, vratimo se na obranu. Dalembert je valjda najgora obrambena petica u ligi, izgubljen slučaj (ne samo da ne pokriva prostor već više uopće ne brani ni post, doslovno izbjegava kontakt), o bekovima da ne pričam, a sve slabosti njihove prve i zadnje obrambene linije dale su se vidjeti protiv Bullsa i Spursa koji su imali prostora koliko su željeli za svirku u napadu.

Iako, užitak je bio gledati dva vječna rivala kako se nadigravaju – bilo bi super kada bi nekako dobili još jednu seriju između dva teksaška kluba koja bi obilježila 14 godina ljutog rivalstva započetog 2001. kada je Timmy prvi put izbacio Dirka iz playoffa u prvoj rundi, a onda nastavljenog 2003. (ovaj put je Timmy pobjednik u finalu konferencije), 2006. (Dirk konačno pobjeđuje u sedam fenomenalnih utakmica polufinala konferencije), 2009. (opet Dirk odnosi pobjedu, ovaj put u prvom krugu) i 2010. (Timmy vraća za poraz od godinu ranije u istom krugu).

12. SUNS 80.2

Barbosa je out za sezonu, vjerojatno i playoff, zbog loma šake, ali Bledsoe bi se po nekim glasinama mogao vratiti za oko tjedan dana. Može li njegov povratak nakon teške ozljede pomoći održati momentum kako bi se obranili od Memphisa i Dallasa? Ostali su i bez Plumleea u sredini što dodatan teret stavlja na Markieffa Morrisa, ali za sada ne gube korak što dokazuju i pobjede protiv Spursa i posebice Thundera usred najtežeg niza sezone (nakon Clippersa i Thundera doma, čekaju ih gostovanja kod Warriorsa i Clippersa).

13. GRIZZLIES 80.1

Ostavši bez Randolpha zbog gripe, pali su u Brooklynu, a ne bude li Z-Bo spreman za Bullse, ova mini turneja po Istoku bit će neuspjeh usprkos kvalitetnoj pobjedi protiv Wizardsa – razlika za Mavsima i Sunsima nije se smanjila iako su im i jedni i drugi nizom poraza otvorili vrata da se potpuno približe.

14. WOLVES 79.4

U NBA nije sramota izgubiti utakmicu koju moraš dobiti jer svaka momčad ima nešto talenta, par ili nekoliko igrača koji mogu biti dio top 100 ili 200 najboljih na svijetu (dobro, osim Sixersa). Ali, izgubiti od Knicksa koji doslovno više ne igraju obranu, doma, u situaciji kada se navodno boriš za playoff i kada ti svaka pobjeda život znači? Nešto je trulo u državi Minnesoti (u zadnje tri utakmica od povratka Martina i Pekovića to je očekivano obrana – s dva ozljeđena i inače upitna obrambena igrača nazad u postavi, Wolvesi su protiv Kingsa, Nuggetsa i Knicksa u prosjeku primali 113.8 poena na 100 posjeda).

15. WIZARDS 78.9

Hawksi, Magic, Pelicansi, Jazz, Cavsi i Sixersi – čak i bez Nenea u pola ovih utakmica, Wizardsi su fino iskoristili raspored da dođu do najboljeg scorea ove godine. I ne samo to – zadnji put su imali +3 utakmice prednosti 16.4.2008. kada su na rosteru još bili Jamison i Butler (Arenas je već bio uništen ozljedama).

16. BOBCATS 74.3

U 6 dana su igrali protiv Thundera, Spursa, Heata i Pacersa, a izvući 1-3 protiv 4 ponajbolje momčadi lige nije loše.

Paradoks njihove sezone je to što su na njima padali rekordi usprkos tome što se ponose obranom. Večeri u kojima su im LeBron i Carmelo zabili preko 60 jasno su ukazale na pogrešku u dizajnu njihove filozofije – pretjeranim zatvaranjem u reket ostavili su potpuno praznu poludistancu takvim asovima.

Stoga nam učinak protiv njihove obrane dođe kao naručen da usporedimo igre ponajboljih krila u NBA.

Melo je zabio samo 2 puta na obruču, 6 puta s vrha reketa, laktova ili bloka, a čak 15 ubačaja su bili poludistanca ili trica i to uglavnom bez čovjeka jer je MKG tek trebao istrčati na njega s pozicije glavnog pomagača u reketu. U normalnim okolnostima, Melo zabija oko četvrtinu na obruču, dakle ovo se može smatrati i uspjehom obrane.

LBJ je imao drugačiji shot chart, 10 na obruču, 2 s bloka, 2 s poludistance i 8 trica, dakle čista efikasnost koju nije moglo zaustaviti ništa, a posebice ne ovako jednodimenzionalna obrana (iako je ta jedna dimenzija toliko dobra da će im donijeti playoff, a i u ovoj ranoj fazi razvoja momčadi nije ni potrebno ništa drugo nego razviti dobre navike).

Durant? Ispromašivao se s perimetra gdje je također uglavnom imao dobre šuteve (0-6 za tricu), s poludistance je imao 1-2, a s bloka 2-5. U reketu 5-11 i to je glavni dokaz kvalitete obrane sredine Bobcatsa, ali je pucao 12 od 12 s linije (Melo 10 od 10, LBJ 9 od 12).

George? Njemu su ostavili iste šanse s poludistance i to uglavnom preko Tollivera i CDR-a, ali za razliku od Mela i Jamesa nija napadao sredinu i nije ništa ubacio (0-3 oko i u reketu, 0-6 ostalo). I, ključno, nije napadao sredinu i tako koristio sklonost Bobcatsa da šalju na liniju svakoga tko je dovoljno hrabar spustiti se u reket – pucao je samo 2 slobodna.

Osim što ovo jasno govori kako su Pacersi igrali utakmicu koju su očito radije željeli prespavati doma, razlika između Georgeova učinka i onoga tri ponajbolja strijelca u ligi itekako ukazuje na probleme Indiane – ne probudi li se mali i ne pronađe li formu iz prva dva mjeseca (a kao razlog za pad forme spominju se i problemi s leđima, što nikako nije dobro), njihov napad jednostavno neće biti dovoljno dobar za borbu za naslov.

17. NETS 72.9

S dvije kvalitetne pobjede nad Bullsima koji su u prvoj četvrtini imali skoro više izgubljenih lopti nego ubačaja i nad Memphisom koji je igrao bez Randolpha, po prvi put ove sezone ostvarili su pozitivan score i ujedno postali šesta momčad na Istoku iznad 50% učinka. Obzirom na raspored do kraja i Kidda koji očito ima nos za pogoditi minutažu raspoloženim igračima, izgleda da njihov kolaps možemo isključiti.

18. KINGS 72.7

Izuzmemo li poraz od Lakersa bez Cousinsa (bili u igri do zadnje minute iako su primili čak 19 trica), Kingsi su dobili zadnjih 5 utakmica protiv i statistički i rezultatski čistih lutrijskih momčadi. To znači da se usprkos svim teškoćama na putu ne raspadaju, a, obzirom na sve viđeno zadnjih godina, više od toga ne mogu tražiti.

19. HAWKS 72.3

Nije lako igrati košarku bez visokih – dok nižu poraze (sada ih već imaju 12 u zadnjih 13 utakmica), srozali su se na samo dno po skakačkom učinku. Manje skokova od njih uhvatili su samo Heat i Netsi koji najveći dio sezone igraju s niskim postavama (bitna razlika je u tome što su tako odlučili za razliku od Atlante koja je na to prisiljena), a do jučer jedna od najboljih momčadi po pitanju skoka u obrani sada je već ispodprosječna u tom segmentu.

20. NUGGETS 72.1

Lawson se vratio u petorku i odmah su dobili smisao, nakon što su zamalo pobijedili Minnesotu iznenadili su Dallas i sada ih čeka tjedan dana utakmica protiv momčadi u još većem defektu (Pelicansi, Lakersi, Magic) koji bi mogli malo ublažiti napetu i bezizlaznu situaciju u klubu.

21. PISTONS 71.9

Uzeo sam 2000 minuta kao granicu koja odvaja nositelje od običnih smrtnika i pokušao pronaći imena koja kombinacijom visoke potrošnje i niske efikasnosti ubijaju svoje momčadi. Za potrošnju sam uzeo 24% ili više, granicu koja obično odvaja prve opcije od ostalih smrtnika (sredina je između 18 i 20%, a jedini iznad 30% su Durant, Melo, LeBron i Cousins), a za efikasnost sam uzeo TS% od 50% ili niže kao donju granicu koja odvaja igrače koji više štete nego koriste (prosjek iznosi negdje oko 52-53%, a LeBron i Durant su debelo iznad 60%, dok su Harden, Curry i Love na granici su 60% što i dalje predstavlja svemirsku efikasnost).

Kao rezultat dobio sam samo dva imena, dakle samo dva igrača u ligi imaju toliku minutažu i toliku slobodu da štete momčadi s tako užasnom ne-efikasnošću. I ta dva imena se nalaze na istom rosteru. Brandon i Josh. Joe Dumars, ti si car. Najluđe od svega, da u organizaciji postoji netko s IQ-om većim od onoga Forresta Gumpa, mogli su gurnuti Josha u sredinu i na račun nešto bolje obrane možda čak izboriti i playoff na ovakvom Istoku.

22. PELICANS 70.5

Kakav brutalan niz poraza – izgubili su 8 utakmica prije nego su naišli na Lakerse. Predstavlja li ova gomila ozljeda opravdanje za Williamsa i Dempsa? Williams je definitivno dokazao da nije trener za ovu momčad, iako je Davis eksplodirao u drugoj sezoni, trenerova zasluga je upitna jer mu nije previše pomogao postavljanjem igre. Također, partije svih navodnih pojačanja blago su rečeno razočaranja. Bilo je tu i puno nesretnih okolnosti, ali i previše fušeraja na ključnim mjestima u franšizi.

23. KNICKS 70.4

Nakon što su sa 7 poraza za redom zaključili sezonu i nakon što su već krenule priče o Carmelovoj budućnosti, odlučili su sa sobom na dno povući i Minnesotu jednom od najboljih partija godine. Ne samo da je Melo zabijao, da je Chandler radio i da su upadale trice, već je doprinos dao i Amare koji starta već drugu utakmicu za redom u sada već očajničkim pokušajima Woodsona da oživi momčad.

24. CAVS 69.4

Usprkos solidnom scoreu u zadnjih mjesec dana (8-6), imaju najgori šut iz igre u ovom periodu – Irving je u stanju odigrati nekoliko utakmica u istom ritmu, dodali su Hawesa koji je već zabio 15 trica u 53% šuta, ali svejedno imaju 5 poraza u zadnjih 7 utakmica uz efektivni šut ispod 50% što znači da su gledajući ukupnu sezonu upravo postali najgora šuterska momčad lige uz Bullse (čak su i Sixersi još uvijek ispred njih). Koliko je ovaj njihov lov na playoff u biti sulud najbolje govori podatak da su protiv Memphisa i Spursa zabili iznad vlastitog prosjeka, ali su isto tako potpuno razbijeni s 35 koševa minusa u dvije utakmice jer ih je izdao solidniji dio momčadi, obrana.

25. CELTICS 67.7

Možemo to zvati tankiranjem ili čisto stizanjem stvarnosti na naplatu, ali Boston ima 1-7 u zadnjih 8 utakmica uz potpuno srozavanje obrane (111 poena na 100 posjeda). Opet, obzirom na izuzetno težak raspored i epidemiju ozljeda, imaju kakvo-takvo opravdanje za pad.

26. MAGIC 66.8

Pomlađeni Magic bez Davisa i Afflala ima dvije pobjede u šest utakmica. I bila bi ovo vijest da obje nisu ostvarene protiv Sixersa. GM Rob Hennigan sigurno je zadovoljan što do kraja sezone više ne igraju sa Hinkievim remek-djelom.

27. LAKERS 65.8

Izrešetali su Kingse, iznenadili Blazerse i opet dokazali da neće pustiti ništa do samog kraja. Uporno igraju svoju igru, run and gun u napadu, čovjeka u obrani iako ni jedno ni drugo odavno ne donosi rezultate, a posebice curi obrana kojoj bi obzirom na manjak visine i pokretljivosti u zadnjoj liniji definitivno dobro došlo više pomaganja i zonske igre. U biti, obzirom da su upravo izgubili od Clippersa sa 190 razlike, zaboravite da sam išta rekao.

28. JAZZ 65.2

0-4 na turneji po Istoku i brutalni porazi od Cavsa i Bucksa od 20 i više razlike valjda su konačna potvrda da je era Corbina gotova – izuzmemo li pomak koji je sam po sebi donio Burke time što je zamijenio nekolicinu leševa u ulozi playmakera, Jazz tijekom cijele sezone nije napredovao ni u jednom smjeru, što je jednostavno otužno za ovako mladu momčad. Dapače, možemo čak govoriti i o regresu obzirom da su im zadnjih 15 utakmica najgori napadački period sezone, a da su obrambeno cijelu sezonu na dnu.

29. BUCKS 62.3

Samo je jedan igrač u povijesti NBA mlađi od 20 godina i viši od 206 cm uspio ostvariti ovakav all-round učinak u svojoj rookie sezoni kao rookie Bucksa, a pod all-round mislim na činjenicu da je gađao tricu iznad 30%, da je imao TS% iznad 52%, da je imao iznad 10% asista i 10% skokova dok je bio na parketu i da je pri tome pucao preko 120 slobodnih bacanja – Lamar Odom. I iako je Odom u svakoj od ovih kategorija bio za još klasu bolji jer je na kraju krajeva jednostavno fizički moćniji igrač, sama činjenica da se Giannis u ovakvom kontekstu uspio nametnuti kao koristan član rotacije i više nego opravdati minute, razlog je za slavlje. Čak ako i ne bude imao karijeru kao Odom, Bucksi su u njemu definitivno našli potencijalnog dugogodišnjeg člana rotacije koji svojom raznovrsnom igrom olakšava slaganje ostatka momčadi, a to nije mala stvar.

30. SIXERS 61.1

Hajdemo malo o dobrim stvarima – jedini bekovi u povijesti lige viši od 196 cm koji su u rookie sezoni ostvarili više od 16 koševa, 5 skokova i 6 asista zovu su Oscar Robertson, Magic Johnson i Penny Hardaway. I, ostane li na trenutnim prosjecima, tom popisu možemo dodati Michaela Cartera-Williamsa.

Istina, ni jedna od ovih legendi nije šutirala ispod 40% iz igre, ali također se nisu našli u ovako lošem kontekstu u kojem su od prvog dana morali nositi sav teret osim donekle Oscara (Magic je imao izvjesnog Kareema, Penny izvjesnog Shaqa, a Big O hall of famera Jacka Twymana u naponu snage i mladog bika Waynea Embrya pod košem). Zanimljivo, ni Penny ni Magic nisu šutirali tricu iznad 30% kao ni MCW u rookie sezoni (u Oscarovo vrijeme je nije ni bilo), a nisu imali ni ništa manje izgubljenih lopti (Magic skoro 4, Penny 3.5, a u Oscarovo doba se taj podatak nije ni brojio) – MCW je na 3.7 trenutno.

S tim da je u prva dva mjeseca, dok je još imao nešto nalik na NBA roster oko sebe i dok nisu krenule ozljede, u svakom pogledu bio učinkovitiji.

Godine su problem? Istina, s 22 MCW je poprilično star za današnjeg prosječnog NBA rookiea, ali i Penny i Oscar su u ligu došli s toliko, a i Magic je odradio dvije sezone u NCAA.

Sad, ne pada mi na pamet implicirati da je čovjek budući hall of fame igrač, ali nema sumnje kako je u pitanju poseban talent. Stoga nema potrebe brinuti se za traume koje eventualno može uzrokovati igranje u ovakvom luzerskom kontekstu – posebni talenti žive po onoj što te ne ubije, samo te ojača. Mislim, zato su, za razliku od onih koji plaću nad njihovom sudbinom jer su bačeni u lošu situaciju, posebni.

12 thoughts on “THE RANKINGS, WEEK 18.

  1. Forrest Gump je tata za sve u uredu Detroit Pistonsa 🙂

    Nego, citam kao neke glasine o mozebitnom “rekrutanju” Mela od strane par igraca Bullsa, vjerojatno je tu 15% istine ako i toliko, al ne mogu si pomoc i ne zamislit tu situaciju. Prozvakalo se vise puta, Bullsi bi morali maknut nekako placu Dunleavya, potrosit amnestiju na Boozera i pod uvjetom da Melo uzme manju placu u borbi za naslov mogu ga potpisat ukoliko on odluci otici. Sad, covjek je u primeu, igra najbolju kosarku karijere, i valjda sam zna da nema vremena cekati u ovoj mizeriji od Knicksa da im se cap space ocisti i da OPET zajebu s free agentima, jer ako postoji nacin da zajebu, zajebat ce. Vjerojatno ce na ljeto potpisat co gm-ove Colangela i Thomasa. Mislis da ce otic iz Knicksa i ako da, hoce li gazda Bullsa konacno napraviti neki radikalniji potez i pokusat ga dovest. Mozebitna fantasy ekipa Rose-Butler-Melo-Gibson-Noah, koji bi domet imali?

  2. Samo sam čekao dan kada ćeš spomenut ovaj lijep podatak iz Detroita (ja sam stavio manju minutažu pa nisu bili jedini 🙂 )
    Još si mogao stavit da kod Thundera nema prvog krivca za sve neuspjehe, gospon Perko. Možda on uopće nije problem, kumim prstom u čovjeka sad po novom s naočalama na klupi

  3. pozdrav !
    Clippers postaju, ma sta postaju – jesu legitimni kandidat za naslov sa ovom dubinom koju su dobili potpisivanjem Davisa i Grangera. hebate igraju za kikiriki a izduzili su ih abnormalno. ok Davis – relativno je lako predvidjet sta sa njim dobijas ali misljenja sam da ce im Granger donjeti iznimno puno.
    tip je ismijan, povredjen, pljunut …tradeom u P. i srecom (po njega ali i po Clipperse + gledatelje) iscupao se iz bunara i dosao u strava ekipu sa super trenerom i najboljim mogucim PG. ocekujem njegovu eksploziju – iznimno motiviran neupitnog znanja (ok fizikalije malo pale) u poslozenoj ekipi. mljac. jedva cekam da PO pocne 🙂

  4. Ja sam više sklon nekom rješenju za trejd Butler++ – Melo na kraju sezone…

  5. Evo nekoliko pitanja 🙂

    1) Misliš li da su potpisom Big Babya Clippersi uspjeli složiti visoku liniju sposobnu se boriti za naslov?
    2) Jesu li te Spursi uvjerili da su i ove godine “prava stvar”, nakon početka sezone u kojem su redovito gubili utakmice s jačim protivnicima? (meni osobno izgledaju značajno bolje u zadnje vrijeme, a i oporavci od ozljeda su sigurno faktor)
    3) Misliš li da itko od trojca Rockets, Warriors, Blazers može do finala konferencije ili potencijalno i dalje? (ja osobno ne vjerujem u to, pogotovo za Blazerse, ali ove dvije bi u nekom ludom raspletu i u slučaju ozljede kod Thundera i Spursa možda mogli pomrsiti račune favoritima)
    4) Melo u Bullsima, Thibs u Knicksima ili Melo max ugovor? 🙂
    5) Koliki pad u igri predviđaš Wizardsima bez Nenea, i očekuješ li da će se vratiti u formu za playoff?
    6) Misliš li da će Rudy Gay napraviti opt out i pokušati potpisati duži ugovor? (potencijalno s Kingsima)
    7) Uz promjenu kompletne “struke”, “logistike” ili kako već nazvati ljude u Pistonsima koji nisu igrači, kakav trade bi pokušao izmisliti da se riješi ova katastrofa nastala ingenioznošću Joe Dumarsa?

    Mislim da je dosta pitanja 🙂

  6. Melo ako je pametan ostaće u Jabuci; zajebavat se još par godina, uzest pare i onda žena jahta i pravac Tahiti:)

  7. Ja sam sve sigurniji da će Melo u Bullse. Čak i po cijenu rastave braka 🙂
    Jedino be zanima mišljenje šta napravit sa dva picka prve runde? Ekipa koja se bori za naslov ne ide u borbu sa dva rookia. Bi li se isplatilo poslat dva picka za npr. Aflala (ako je to moguće uopće)? I onda najvjerojatnije gube sljedeće sezone Butlera jer će mu netko sigurno ponudit više, a on je dosad zarađivao mizernu lovu, i sigurno se želi osigurat bogatijim ugovorom.

  8. LMA uzima uvjerljivo najjlošije šuteve od svih visokih lige, tako da ovaj postotak nije loš.

  9. Meni je Ferry jako sumnjiv, Millsap se nikako vratit, stalno se to odgađa, čini mi se da je Atlanta ušla u tank mode i to na velika vrata. Ako je to i istina, ne znam koliko je to mudro s obzirom na konkurenciju na istoku. S obzirom da Brooklyn neće bit u lutriji (a Atlanta ima pravo zamjene sa Brooklynom), moja prognoza je da Atlanta ide u lov na Boston ili Orlando

  10. Ako Portland prođe 1 krug PO-a ja cu se obrijat tupom sjekirom. Njihova nesposobnost da zaustave protivnicki napad je zadivljujuca, gledo sam ih protiv Lakersa, mislim da nisu obranili napad jedno cetvrtinu i po’ , jedina sansa im je bila da Lakersi naprave turnover.

    Sto se tice Mela, samo da nadodam, mislim da ce ostat u NY-u svejedno. Covjek je NY, voli grad, fransizu, cijeli zivot sanja da igra tamo, grad voli njega. Ako ce birat srcem nema dileme gdje ce igrat naredne sezone, sad LBJ je imo slicnu situaciju u Cavsima, domaci decko, sigurno je htio tamo osvajat naslove, i zavrsit karijeru tamo, ali covjek je vidio kako su ocajna fransiza i umjesto srca razmisljo je glavom i otiso, rezultat se vidi.

  11. clippersi su odmah nakon ove pobjede od 1000 razlike skočili na prvo mjesto, jel? 🙂

  12. summer 2014, bulls hq

    melo: so, hows d rose doin?
    gar: well, aaa, 2015/16, trrr …
    melo: ok guys, tnx, got to catch that hou via phx flight

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *