PRINT YOUR BRACKETS 2014. – WEST

ROUND OF 64

Možda najmanje zanimljiv dio bracketa, s prvim nositeljem koji muku muči sa zabijanjem otvorenih šuteva (nikada dobar znak ako želite osvojiti naslov), ali i hrpom potencijalno zanimljivih utakmica već od prvog kruga.

Sudar Arizone (1) i Webber Statea (16) neće biti jedna od njih. Iako su poprilično uvjerljivo osvojili svoju otužnu Big Sky konferenciju, ovi niže rangirani Wildcatsi su svejedno imali čak 11 poraza u sezoni, prije svega zbog kriminalne obrane koja ni pod razno ne može iskoristiti potencijalne slabosti ovih favoriziranih Wildcatsa. Doduše, mogu zabiti tricu i imaju nešto visine na rosteru, dakle ne treba ih podcijeniti, ali momčad Seana Millera to ionako ne radi, njihova kvaliteta dobrim dijelom upravo i počiva na tom mentalitetu terijera.

Wisconsin (2) će imati mrvicu teži posao protiv Americana (15), uvjerljivo najbolje obrane Patriot lige i top 50 defanzive po kenpom.com. Jasno je i zašto su dobri, imaju pravog centra u Tonyu Wroblickom koji je lakoćom dominirao nad slabašnom konkurencijom, ali pored Kaminskog će se ipak naći u mismatchu na oba kraja parketa, tako da im ni eventualna odlična šuterska izvedba neće previše pomoći.

Creighton (3) bi lakoćom trebao izrešetati Lousiana Lafayette (14), momčad bez obrane koja u napucavanju s najboljim napadom NCAA košarke nema apsolutno nikakve šanse.

Zato nimalo lagan posao ne čeka San Diego State (4) koji odmah ide na zid New Mexico Statea (13). Iako su navikli na rat u reketu protiv onog svog, kvalitetnijeg, New Mexica, momčadi koja ima problema sa vanjskim šutom definitivno neće biti lako zabiti dovoljno poena protiv tri igrača iznad 210 cm, od kojih jedan ima preko 230. Razlog zbog kojega ne treba vjerovati u iznenađenje je taj što, usprkos dominaciji u sredini, Aggiesi muku muče sa zabijanjem svih tih otvorenih šuteva iz vana. Dakle, Thames i društvo na vanjskim pozicijama će dobiti bitku na perimetru, a uspiju li iskontrolirati skok, odnosno barem parirati pod oba koša, to bi trebalo biti dovoljno da se provuku dalje. Izgube li pak potpuno bitku u skoku o kojoj u dobroj mjeri ovise zbog slabog šuta, sve je moguće.

Slična drama čeka i Oklahomu (5). Iako se radi o solidnoj momčadi koja se najbolje osjeća u run and gun elementu, kada potežu trice i kada brzinom mogu sakriti manjak centimetara, njihova obrana je blago rečeno klimava. Može li zaustaviti pouzdani napad North Dakota Statea (12) predvođen odličnim swingmanom Taylorom Braunom koji ulazima otvara prostor za odličnog realizatora u postu Marshalla Bjorklunda? Neće biti lako, ali olakotna okolnost je definitivno što ni NDS ne igra obranu, dakle sve ovisi o tome tko će kontrolirati ritam, odnosno hoće li trčanje odnijeti prevagu nad organiziranim napadima. Stoga mala prednost ipak momčadi s boljim bekovima, Oklahomi, iako su šanse Dakote daleko veće od prosječne 12. momčadi, uglavnom jer imaju možda i dva najbolja igrača na parketu.

Baylor (6) je neočekivano proigrao u zadnjih mjesec dana, čak su došli do finala Big 12 gdje ih je zaustavila Iowa State. Najveći njihov minus je i dalje trener, Scott Drew možda danas koristi više 2-3 zonu od onih urnebesnih 1-3-1, međutim problem je i dalje sličan, poslije Syracuse možda su i najčišća zonska momčad u NCAA, ali to jednostavno ne donosi rezultate, a perimetar je uvijek širom otvoren. To je definitivno dobra vijest za Nebrasku (11) koja inače nije sjajna tricaška momčad, ali s tri beka u petorci sposobna zabiti s perimetra definitivno bi mogli odigrati iznad vlastitog prosjeka.

Najveći problem Nebraske bit će iskontrolirati skok pored Baylorovih razbijača Jeffersona i Gathersa. Uspiju li spriječiti dominaciju Bearsa u reketu, dat će si šansu. Samo, obzirom da će pri tome i njihovi bekovi morati nadigrati minijaturnog, ali pouzdanog slash & kick majstora Cherya i tricašku mašinu Heslipa, ispada kako bi ovo ipak mogao biti malo pretežak zadatak za njih, usprkos tome što imaju puno jači trenerski um na klupi u Timu Milesu koji je već nakon dvije godine jedan neugledan program doveo do turnira usprkos talentu kakvoga Baylor obično ni ne regrutira.

Oregon (7) je nešto veći favorit protiv Brigham Younga (10) zbog čudne odluke komisije da ovako visoko postavi momčad koja nije bila ni blizu tome da skine Gonzagu s trona ove godine ne baš sjajne West Coast konferencije. BYU je čista run and gun momčad koju nosi sjajni šuter Haws dok ritam održava combo bek Carlino. Oregon nema obranu za potpuno ih zaustaviti, ali s druge strane BYU svojom 2-3 zonom doslovno izaziva gomilu odličnih tricaša Oregona da ih izrešetaju. U ovakvoj utakmici na 90 koševa ključan bi mogao biti skok, a tu će najvažniji biti doprinos Mikea Mosera – uspije li jedini ozbiljni visoki Ducksa uhvatiti dovoljno lopti u napadu, visinska prednost mormona neće biti nikakav faktor.

A nakon BYU, trebali bi se oprostiti i od Gonzage (8). Ovogodišnja momčad bez Olynyka i Harrisa nije pokazala razinu lanjske dominacije, osvojili su konferenciju, ali nema tu igrača koji može povući. Pangos je praktički isti kao što je bio kao brucoš, ako ne i lošiji, tako da je glavna snage ove godine obrana sredine koju donose lanjske zamjena Olynyka i Harrisa, Dower i Karnowski. S njima je ovo snažnija momčad, ali i puno manje talentirana, a to bi Oklahoma State (9) trebala iskoristiti.

Iako su njihove slabosti upravo pod košem, puno veći mismatch predstavljat će njihove opcije – tko će na rosteru Gonzage čuvati Smart, Browna i Nasha? Pangos, Bell i Stockton su patuljci koje će Smart gurati u post i preko kojih će Brown potezati kad poželi, a ni jedan visoki Bulldogsa nema noge da prati Nasha uokolo dok glumi stretch četvorku.

ROUND OF 32

Obrana Arizone pak neće imati takvih problema, Gordon će pojesti Nasha, Smart neće imati prostora u sredini pored Hollis-Jeffersona i Tarczewskog, a Johnson će izmoriti Browna. Naravno, neće biti lako ni Arizoni protiv žilavih Cowboysa i Smartova presinga, ali oni su naučili dobiti utakmice obranom. Jednostavno, ne vidim načina kako Oklahoma može zabiti više poena u ovoj utakmici, osim ako ne dobije partije karijere od sva tri svoja najbolja igrača.

Wisconsin u Oregonu dobiva idealnog protivnika, momčad skromnog talenta koja ne može iskoristiti manjak njihove rotacije pod košem jer ni sami nemaju dovoljno tijela u sredini. Ova utakmica će se odlučiti tricama, a tu Wisconsin s 5 šutera u petorci i solidnom 1 na 1 obranom na perimetru (koja će biti još izraženija jer tri vanjska igrača Oregona ne mogu iskoristiti manjak centimetara kod bekovske trojke Badgersa) definitivno ima prednost.

Creighton ima sličan idealan ždrijeb kao i Wisconsin, misli li Baylor igrati zonu 40 minuta protiv McDermotta i Wraggea neće se dobro provesti. S druge strane, i Creighton bi mogao zaigrati više zone nego inače čisto kako bi lakše iskontrolirali skok pored dominantne unutarnje linije Baylora. To nije idealno rješenje, ali je barem rješenje, dok Baylor tako nešto u obrani nema.

I San Diego State je favorit protiv Oklahome, oni žive od uskraćivanja kvalitetnih šuteva momčadima koje ovise o trici, a to će im pogotovo biti jednostavno protiv Oklahome koja nema visinu kojom bi igru prebacila u post i tako malo razvukla fokus obrane.

SWEET SIXTEEN

Međutim, protiv Arizone žilavost na perimetru neće biti pretjerano važna. Puno važnije bi bilo ubaciti nešto iz vana, a to Thames i društvo ne mogu ni protiv puno slabijih protivnika. Idealan je ovo ždrijeb i za Arizonu, nominalno je zadovoljena forma jer San Diego ima rezultate, ali kao matchup su potpuni autsajder.

A da je komisija itekako promišljala ove scenarije potvrđuje i potencijalni sudar Creightona i Wisconsina. Obje momčadi žive na perimetru, obje ne briljiraju u defanzivi, ali Wisconsin je u svakom pogledu malo bolji. McDermott će možda biti najbolji igrač na parketu, ali pored Dekkera i Kaminskog to se neće previše osjetiti.

ELITE EIGHT

I konačno imamo sudar dviju krajnosti, sjajnog šuterskog napada i fanatične obrane. Kaminsky i Dekker su uvijek matchup problem jer izvlače obranu vani, a to bi moglo zasmetati čak i Arizoni. Doduše, uvijek imaju opciju Gordona gurnuti na peticu kako bi jurio za centrom Badgersa, ali na kraju se sve svodi na to da će trebati ubaciti koš više od jednog od pet najboljih napada u ligi. Može li to momčad koja muku muči čak i sa slobodnim bacanjima, kamoli tricama? Njihova obrana je stvarno remek-djelo i Gordon je stvarno budući defanzivni game changer na NBA razini, tu sumnje nema, ali teško je zamisliti tako skroman napad u Final Fouru.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *