MAD DIARY, DAY ONE

DAY 0

U razigravanju nisam pogodio ni jednu od četiri utakmice, dakle turnir je počeo baš kako spada. S tim da, naravno, ni jedan od ovih rezultata nije bio iznenađenje – MSM je izgubio od Albanya u utakmici dviju momčadi (koje su slučajno tu gdje jesu) zato što nisu ubacili dovoljno trica iako su ostali negdje na svom prosjeku s 12 od 37 (suludo zvuči, ali to je takva momčad, doslovno imaju samo tricu, a protivnik im je veći dio večeri igrao – zonu). Albany je pak iskoristio visinsku razliku i trpao u reketu, s 57% šuta iz igre kontrolirali su utakmicu koliko je to moguće u ovim uvjetima od početka do kraja.

Cal Poly se provukla protiv Texas Southerna u utakmici koja je mogla otići na obje strane, prije svega jer su suprostavili momčadski kvalitetnu partiju Texasu kod kojega je igrao samo jedan čovjek, centar Murray, koji na kraju jednostavno nije mogao zabiti dovoljno.

NC State je na leđima Warenna razbila Xavier, odigrali su dobru obranu i stvarno klikaju na tom dijelu parketa, a izgleda kako je Warenn stvarno toliko dobar da sam može donijeti pobjedu igrom u napadu. Prva usporedba koja mi pada na pamet je Andrew Nicholson, on je na sličan način nosio svoje neugledno sveučilište prije par godina do turnira kompletnom igrom u napadu kao pravi triple threat strijelac iako je uz zabijanje imao i puno više odgovornosti u obrani i skoku.

Utakmica Iowe i Tennesseea bila je prava drama kakvih ćemo se nagledati ovih dana, Iowa je imala sve pod kontrolom do kraja kada su pokazali klasičnu boljku, jednostavno nisu mogli obraniti ništa kada je bilo najpotrebnije. Tennessee je stvarno uhvatio formu u pravo vrijeme, ne samo da su odigrali odličnu obranu u zadnjih 5 minuta i u produžetku, već su i zabili kada je trebalo, a najveći posao očekivano su odradili nositelji Stokes (4 bitna skoka u napadu) i McRae (par trica u pravo vrijeme).

DAY 1

Prvo pa muško. Iako, poraz Ohio Statea realno uopće nije iznenađenje – očekivano, ovo je bila utakmica na nož, a OSU se sam nabio na oštricu činjenicom da je promašio gomilu zicera i tako još jednom, na najgori i najradikalniji mogući način, pokazao da su njihovi ovogodišnji problemi s napadom stvarno bili duboki. Najbolje je to ocrtala jedna akcija početkom drugog poluvremena kada su dva igrača išla sama u kontru i nisu uspjela realizirati polaganje bez ijednog protivnika u blizini. Dayton takve kriminalne propuste nije imao, oni su svoje zabili redovno ulazeći u sredinu gdje su često nailazili na blokade i zid, ali su i sasvim dovoljno ubacili, posebice s linije. Aaron Craft se oprostio solidnom partijom, ali on jednostavno nije rođen da bude prva opcija, a to je ove sezone često bio prisiljen biti.

Wisconsin je odradio lagani trening protiv katastrofalnog Americana koji je u 40 minuta imao 11 ubačaja iz igre, Jackson ulazima i Brust šutem su bili više nego dovoljni za apsolutnu dominaciju i potvrdu da je Ryanova momčad u pravom trenutku ušla u vrhunsku formu.

Pitt je brzinski razmontirao Colorado, presingom su ih od prve sekunde natjerali na gomilu izgubljenih lopti i hrpu ishitrenih nerezonskih šuteva iz kojih su onda tranzicijom dolazili do laganih polaganja. Nakon 20 minuta bilo je već 46-18, sve poslije nije bilo važno.

Drugo iznenađenje, koje je to bilo još manje od prvog, pobjeda je Harvarda nad Cincinnatiem. Intelektualni snobovi su poveli od samog početka i nisu puštali prednost ni trenutka, što uopće nije čudo ako znamo za probleme koje Bearcatsi imaju s realizacijom postavljenih napada ili uopće bilo kakvih pokušaja realizacije, bilo šutem ili polaganjem. Oni jednostavno nisu momčad koja može stizati čak i najbanalnije minuse, dok Harvard sjajnim kretanjem u napadu nema problema s redovnim zabijanjem čak i protiv ovako čvrste obrane u sredini koja je u par navrata žestokim full court pressom čak bila u prilici doći u prednost. Ali, na kraju dalje ide bolja košarkaška družina, tu sumnji nema – kada ovako odigrate protiv jedne od najboljih obrana u NCAA, koja je uz to bila posebno raspoložena, onda vam je stvarno mjesto u sljedećem krugu. Spartansima neće biti lako, ali Izzova ekipa ipak ima nešto što će im pomoći da izbjegnu iznenađenje – mogu zabiti. Uglavnom, nakon Crafta oprostili smo se i od Kilpatricka uz misao da nećemo žaliti ako ih više nikada ne vidimo kako igraju košarku – nemojte me krivo shvatiti, u ovom kontekstu su bili sjajni, njihovo srce je neosporno, ali nemaju ono nešto za iduću razinu (Kilpatrick može biti combo u trećoj petorci neke NBA momčadi ili šerif u nekom manjem euro klubu, Craft može biti solidan starter u Bundesligi).

Syracuse je također odradila svoj trening protiv Western Michigana, ali za razliku od Wisconsina nisu pokazali top formu. Stoga im je ovakva utakmica dobro došla da se napucaju samopouzdanjem koje će im biti potrebno da izbjegnu pretjeranu dramu u idućoj rundi protiv razigranog Daytona.

Oregon je odradio svoje protiv BYU-a i njihove zone, nije to bila očekivana utakmica na puno koševa, ali za razliku od protivnika koji je doslovno igrao s dva beka (Carlino i Haws su pravi revolveraši bez savjesti, ovog prvog su vjerojatno izabrali i zato što je ljepuškast kao Jimmer), oni su na raspolaganju imali razigrano 5-6 igrača, dovoljno da kontroliraju susret ulazima i energijom u oba smjera iako nisu mogli zabit tricu ni pod razno (1 u prvih 33 minute). U biti, pravo je čudo da su obzirom na manjak šuta iz vana uopće održavali prednost cijelu večer, ali bekovi su im lakoćom ulazili u sredinu zone i namještali zicere, tu je bio ključ.

Spartansima nije dobro krenulo, Harris je dobio zadatak čuvati protivničkog najopasnijeg strijelca Saddlera, žilavog combo beka koji ga je ekspresno doveo u probleme s osobnima, ali to se nije osjetilo na rezultatu, prije svega jer je Payne bio neriješiva zagonetka za visinom limitiranog protivnika. Centar MSU-a uzeo je stvar u svoje ruke i umjesto šutiranja odlučio se za napadanje sredine, što je bio temelj na kraju priče ipak rutinske pobjede (17-17 s linije, rekord NCAA turnira).

Florida se mučila protiv zone Albanya (Frazier zabio prvu tricu tek u 30. minuti), tako da se već u prvoj utakmici vidio njihov nedostatak kreativnosti kod unutarnje linije, kao i nedostatak šuterskih opcija, ali su dobili na svoj način, borbenošću i upornošću. S tim da im je trebalo dobrih 30 minuta da slome Albany stalnom kombinacijom presinga i energične igre u reketu.

Michigan je odradio svoj trening protiv Wofforda, uz dobre partije Robinsona i Stauskasa, kao i Villanova protiv Milwaukea (zabili su samo 4 trice, ali su briljirali obrambeno). Obje momčadi su iskoristile činjenicu da su imale prednost u fizikalijama, što nije uvijek slučaj obzirom da se temelje na igri s perimetra.

St. Joe – Uconn, , St. Louis – NC State i Oklahoma – NDS donijeli su očekivano dramu, iako sumnjam da bi ijedan filmski scenarist u strahu od toga da ne pretjera baš svaku stavio u produžetak.

Warren nije uspio drugu večer sam iščupati pobjedu, uništio je jednu ozbiljnu obranu kao da ne postoji s 28 poena (i pri tome promašio 4 slobodna u završnici što je pomoglo protivniku da izbori produžetak), ali istovremeno je St. Louis iskoristio slabosti obrane protivnika da zabije 83, što je tek šesti put ove sezone da su išli preko 80, od čega su još dva puta to napravili u produžetcima. Raspucane i rastrčane Billikense predvodio je šljaker Rob Loe, koji je s 4 trice i 15 skokova, ali i energijom u završnici, doslovno nosio momčad, frustrirajući unutarnju liniju protivnika koja ni usprkos rotaciji od 4 krupna skakača nije za njega imala rješenje, jednostavno su bili prespori za pratiti ga na perimetru, a kada bi i izašli čovjek bi samo protrčao pored njih i zabio zicer ili uhvatio odbijanac.

Oklahoma je napravila sve što je mogla, ubacili su svoju kvotu trica, držali su utakmicu na brzom ritmu koji im odgovara i usporili su dva najbolja igrača Bisonsa, Bjorklunda i Brauna, ali svejedno su veći dio utakmice bili u minusu. Minimalnom, ali ipak minusu. Doduše, u minusu nisu bili u završnicama, u svaku su ušli s malom prednošću, ali i krajem prvog poluvremena i na kraju utakmice North Dakota je dobila šuterski impuls od neočekivanog heroja, beka šutera Alexandera koji je noćas odigrao utakmicu karijere, ubacio je 28 poena, većinu u ključnim trenutcima (ulaz i trica koji su minus pretvorili u +4 na poluvremenu, trica za produžetak, a onda u produžetku još 6 poena iz ulaza koje mu je prestravljena obrana Soonersa dala radije nego da ih ubije u pojam tricom).

Saint Joseph je pak od starta nametnuo ritam, uspijevali su spustiti loptu u post dovoljno često da iskoriste manjak visokih kod UConna, Galloway je bio standardno sjajan iz vana, ali Shabazz i društvo uvijek su našli načina tricom ili kontrom nakon ukradene lopte održati priključak. Sva četiri standardna startera, dakle dva combo beka i dva spot up krila, zabili su barem po dvije trice, 11 ukupno, a energija Napiera na perimetru i Danielsa u sredini dala je potrebnu dozu obrane iako sinoć njihovo konstantno preuzimanje koje im omogućuje brzina na svim pozicijama baš i nije smetalo Kanačeviću i društvu da dođu do laganih poena u sredini. Daniels je bio posebno sjajan u završnici, s blokadama, skokovima, trčanjem, ulazima i šutom iz vana donio je dozu NBA koja je na kraju protivnika ostavila bez rješenja. Ovaj put nije bio problem spora i troma unutarnja linija kao u slučaju Loea protiv NC Statea, već umor kod visokog dvojca Hawksa koji je, kao i ostatak petorke, odigrao skoro cijelu utakmicu u komadu (svi preko 40 minuta, klupa ih je dobila samo 9 ukupno). Pored takve rotacije, čak je i tijelima siromašan UConn na jednu večer dijelovao kao prava sila.

Texas i Arizona odigrali su atraktivnu utakmicu, u svom stilu s puno trke i tranzicije, a pri tome su imali i prave petice koje rade razliku u visokom Bachynskom i masivnom Ridleyu (obojica će sigurno dobiti barem NBDL pozivnicu na račun fizikalija). Dakle, utakmica je stvarno bila za gušt, a Texas je u ritmu koji nije ostavljao previše obranama na kraju imao više raspoloženih pojedinaca i mrvice efikasniju obranu. Carson nije potezao tricu (bolje, jednostavno nije dobar šuter), potpuno se posvetio ulazima i bacanju povratnih, ali ni raspoloženi šuteri ni razigrani centar nisu pomogli, na kraju su jednostavno dozvolili previše laganih poena i uhvaćenih odbijanaca u krivo vrijeme.

Louisville je neočekivano imao dramu protiv Manhattana, nisu mogli zabiti skok šut protiv žilavog presinga na perimetru. Pitino je tako dobio malo svog lijeka, Smith i Jones se nisu snašli protiv žilavih i fizički nadmoćnih protivnika koji su nadirali sa svih strana. Da su mogli nešto ubaciti iz vana, Jaspersi bi dobili, ali uglavnom su se oslanjali na trku i ulaze, tako da su Cardinalsi nekako kontrolirali utakmicu, koju su na kraju uz puno muke i dobili čistu na silu (čak 16 skokova u napadu, sjajna partija Harrella s 12 skokova i 3 blokade, plus 24 ubačena slobodna, Smith 8 od 11) i iskustvo (skoro pa ništa cijelu utakmicu, a onda tri trice u zadnja 4 napada, jedna Smith, dvije Hancock).

San Diego je s druge strane očekivano bio na konopcima protiv New Mexico Statea, ali na kraju su dobili koš svaki puta kada je trebalo od Thamesa koji je u maniri klasičnih combo heroja nosio momčad u napadu, a usput je i doslovno zaustavio kretanje lopte obranom na protivničkom playu (i istaknuo kandidaturu za NBA, u gomili kvalitetnih combo bekova njegova obrana trebala bi mu donijeti mjesto back-up playa na nekom rosteru). Aggiesi jednostavno nisu dobili dovoljno od vanjske linije da prate Aztecse, uzalud im solidne partije visokog dvojca Bhullar-Nephawe.

5 thoughts on “MAD DIARY, DAY ONE

  1. Šta kažeš na nemoćan Duke koji su izgubili od momčadi koja ne može zabiti tricu?? Premalo Jabarija kroz cijelu utakmicu…

  2. Ok, nece bit bust ali nema govora da se radi o fransizi. Predvidam max dva all-star nastupa u karijeri..

  3. mislim da ne možete na temelju jedne utakmice zaključit da je Jabari Parker bust… Čovjek igra prvi put na turniru i normalno je da ima određenu dozu straha, ositm toga čovjek ne da ne igra svoju poziciju nego je dobar dio utakmice igroa centra, a to vam govori sve o njegovoj univerzalnosti. Mene je puno više razočarao Hood jučer pošto čovjek nije imao baš nikakvo rješenje na zonu kada je to trebalo…

  4. A cega se plasi, nebi da je na bunkeru negdi u Siriji.. Trebao je da izdominira one jazavce bez da se uznoji.. klipan!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *