MAD DIARY, DAY FIVE

Iznenađujuće lepršava utakmica između Daytona i Stanforda na startu, od dvije ekipe koje igraju precizno i polako nije se očekivalo toliko trke i brzih šuteva. A posebice se nije očekivalo da ti šutevi upadaju takvim postotkom, ali očito su obje momčadi imale jasan plan igre. Dayton je tranzicijom i odličnim šutem iz vana parirao visini i dominaciji u reketu Stanforda što je već polovinom prvog dijela počelo davati rezultate, a do kraja poluvremena prednost Flyersa već je bila očita i rezultatski i u odnosima na parketu. Iako su Nastić i Powell odradili svoje pod košem s 32 poena ukupno, odluka Daytona da se fokusira na obranu perimetra bez obzira što su povremeno gubili bitku u sredini bila je ključna.

Tijekom cijele večeri Stanford nije imao raspoloženog beka, osim povremenih bljeskova Randlea koji je do kraja prikupio 21 poen nisu imali dovoljnu širinu, dok je Dayton s druge strane imao gomilu raspoloženih opcija. Prije svega sjajnog šutera Siberta koji je bio zadužen zabiti skok-šut svaki put kada je trebalo. Odlična realizacija iz vana natjerala je Stanford da često napušta zonu i prelazi u 1 na 1 formaciju, ali ni to im nije pomoglo, Flyersi imaju više kvalitetnih pojedinaca kojima je dodatan prostor u sredini samo pomogao da pronađu način redovno dolaziti do koševa (Oliver opet sjajan uz klasičan all-round učinak, odlične role energičnih Smitha i Sanforda). Uglavnom Dayton je više od pola utakmice imao sve pod kontrolom, u napadu su uvijek imali rješenje, a njihovo stalno rotiranje 8 korisnih igrača naspram petorke Stanforda donijelo je čak i značajnu prednost u obrani omogućivši im da igraju agresivno s puno preuzimanja i puno rotiranja jer su znali da, u slučaju problema s osobnima ili umora, uvijek čeka spremna zamjena.

Wiconsin je odlično otvorio utakmicu protiv Baylora, agresivnom 1 na 1 obranom spriječili su Baylor da se razmaše kao u dvije prethodne utakmice, a na drugoj strani su preko Kaminskog u postu i brzim pasovima secirali zonu protivnika. Kada su počele upadati trice Brustu, bilo je jasno da su oni stvar napadački riješili, s ovakvom unutar van-igrom zabijali su kad god je trebalo (zanimljivo je da Kaminsky cijelu večer nije potegnuo tricu, sinoć se od njega tražilo rudarenje pod košem i to je odradio vrhunski s 19 poena). Pitanje je bilo samo može li Baylor od nekuda izvući seriju trica da se vrati u utakmicu, ali protiv Jacksonove, Brustove i Gasserove sjajne obrane vanjski igrači Bearsa nisu mogli doći do šuta ili otvorenog puta prema reketu cijelu večer. Sve što su zabili, zabili su preko Austina i Jeffersona u sredini, a to nije recept s kojim možete protiv ovakve svestrane momčadi kao što je Wisconsin.

Nešto uzbudljivije bilo je u utakmici Arizone i San Diego Statea koju su Aztecsi sjajno otvorili preko Thamesa koji je ulazio u sredinu kako je htio. Wildcatsi nisu stavljali poseban pritisak na njega, držali su se zadanih matchupova iako je bilo očito da McConnell ima problema s kontrolom protivničkog lidera, a istovremeno su sami imali problema zabiti protiv čvrste 1 na 1 obrane, ali i protiv full court pressa kojega je San Diego povremeno primjenjivao. Dodamo li da je istovremeno i Josh Davis, krilni centar Aztecsa, potpuno zasjenio Gordona skakačkom energijom u napadu, jasno je zašto je u prvom dijelu SDS izgledao kao bolja momčad, u jednom trenutku su imali i +8, što je u sudaru ovakvih sjajnih obrana i limitiranih napada poprilična prednost.

A obrane su stvarno sjajne, s gotovo NBA fizikalijama duž cijele petorke, a posebice u unutarnjoj liniji, nije ni čudo što uspijevaju igrati čovjeka i dominirati bez potrebe za specijalnim rasporedima ili trikovima osim povremenog presinga. U nastavku gledamo sličnu priču, SDS pod Thamesovim vodstvom stalno drži prednost i izgleda kao moćnija momčad (nije stvar u samo u boljem skoku sinoć, već i u činjenici da oni na vanjskim pozicijama umjesto šutera imaju uglavnom mrcine, dok Arizona ipak ima tradicionalniju NCAA rotaciju s tri combo beka u rotaciji koja, kada su zajedno na parketu, obranu ipak čini ranjivom), ali Wildcatsi se drže u blizini svojim tradicionalnim receptom, energijom unutarnje linije (sinoć su uz Gordona dobra igrali i Tarczewski i Hollis-Jefferson).

Ipak, ključnu rolu u završnici igraju bekovi McConnell i Johnson, rade pritisak na obranu, ali i napad Aztecsa i onda još u završnici sjajnim individualnim reakcijama rješavaju stvar (McConnell krade loptu Thamesu iz koje Johnson polaže u kontri, a onda Johnson zabija ključnu tricu i još hladnokrvno stavlja 10 od 10 slobodnih do kraja kada su Aztecsi faulovima pokušali doći do dodatnih posjeda lopte), dok na drugoj strani Thames nema takav luksuz, suigrača sposobnog preuzeti stvar u svoje ruke. Razmišljajući o utakmici fokusirao sam se na to kako se radi o povoljnom matchupu za Arizonu jer SDS definitivno nema napad koji može izazvati njihovu obranu, zaboravljajući pri tome da isto vrijedi i obrnuto. Tako da je praktički presudilo tek to što je Arizona ipak imala beka viška i malo više opcija prema naprijed kada je bilo najvažnije.

UCLA nije toliko dobro izgledala protiv Floride, držali su se veći dio utakmice u blizini rezultatski, ali Gatorsi su bili ti koji su kontrolirali tempo od početka do kraja. Jednostavno, protiv njihove obrane nije bilo lako zabiti, posebice na perimetru (samo 3 trice Bruinsa), a istovremeno su preko Fraziera i Wilbekina lakoćom razbili zonu protivnika, čime su otvorili i više prostora u sredini za Prathera da napada 1 na 1. Napadački, bila je ovo najbolja partija Donovanove momčadi do sada u turniru, visokom postotku šuta koji ih uvijek prati dodali su i hrpu trica i očito je kako ovakvim izdanjem definitivno figuriraju kao prvi favorit (ukratko, kada se Wilbekinu doda i Frazier, onda je to već puno, puno bolje). Za dobiti jaču momčad Bruinsi su ipak trebali nešto i obraniti, ali očito je manjak atleticizma i fizikalija na perimetru bio presudan (uz zonu, nije funkcionirao ni presing). Također, usprkos solidnom učinku Adamsa u 1 na 1 situacijama protiv Fraziera (kao veteran se spuštao u post i zabijao preko šutera Gatorsa), nisu imali dovoljno raspoloženih igrača prema naprijed, Anderson je bio pod kontrolom od samog starta, a od ostalih bekova nisu dobili ništa. Tako se ipak ne može protiv fizički nadmoćnog protivnika.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *