MAD DIARY, DAY SEVEN

Wisconsin je imao problema napadački u startu, protiv dužine i zatvorenog reketa Arizone teško su dolazili do prilika, ali su usprkos svemu ubacili dovoljno za ostati u blizini. Tarczewski je istjerao Kaminskog iz reketa, na što je ovaj uzvratio ubacivanjem trica (Frank možda nije pokretan kao braća Plumlee ili Zeller, ali njegova kompletna igra u napadu definitivno bi jednog dana trebala biti faktor u NBA), a odličnu individualnu partiju odigrao je i Jackson – kad bi obrana Arizone oduzela sve druge opcije, on bi nekako našao put do sredine i zabio.

Međutim, problem Badgersa u prvih 20 minuta nije bio samo u tome što su bili manje efikasni u napadu, to je protiv najbolje NCAA obrane bilo i za očekivati, već što nisu pokazivali sposobnost da mogu dodatno usporiti Wildcatse prema naprijed. Naravno, Gordon i društvo ispalili su svoju kvotu cigli koje dolaze po defaultu, ali istovremeno su preko Tarczewskog u postu i preko Johnsonovih ulaza imali učinkovite opcije u postavljenim akcijama. Također, koliko god se trudili kontrolirati loptu i ritam, Badgersi su dozvolili više tranzicije i trke (od kojih Arizona živi) nego su trebali.

U nastavku Ryan radi bitnu preinaku, smanjuje pritisak na perimetru i povlači igrače prema zadnjoj liniji oko boxa, zatvarajući tako prostor bekovima Arizone za ulaz, ali i olakšavajući udvajanje Tarczewskog čiju masu Kaminsky sam nije mogao držati pod kontrolom. Wisconsin tako ubrzo dolazi čak i do prvog vodstva na utakmici uz pomoć par trica jer su Wildcatsi tim potezom protivničke obrane postali ovisni o tome koliko će poena izvući iz tranzicije i koliko će ubrzati ritam, ali i o tome kako će Johnson i McConnell reagirati na puno više prostora za šut s perimetra.

I začudo, oba beka su odmah zabila trice vrativši minimalnu prednost Arizoni, usput opet otvorivši sredinu što će se pokazati ključnim jer će upravo preko Gordonovog i Hollis-Jeffersonovog atleticizma oko reketa održati egal i izvući produžetak. Wisconsin je uz spori ritam u koji je utakmica ušla i koji im je potpuno odgovarao imao čak i šut za pobjedu, ali morali su se zadovoljiti s dodatnih 5 minuta iako su Kaminsky i Jackson u završnici nastavili predstavljati izazov obrnuvši uloge, centar je bio na perimetru i zabijao trice, a bek je ulazio u sredinu i tjerao obranu na reakcije. Odlična igra Kaminskog na perimetru izbacila je centra Arizone iz igre, Tarczewski ga nije mogao pratiti izvan reketa, tako da je peticu Badgersa preuzeo Gordon, a to je pak olakšalo Franku da uđe u sredinu, kupi skokove u napadu, zabije poneki zicer na obruču i iznuđuje slobodna.

I to se pokazalo presudnim – onog trena kada je utakmica iz obrambene bitke fokus prebacila na napad, Arizona se našla u ulozi autsajdera, za briljantnu partiju Kaminskog nije bilo rješenja, a istovremeno Wildcatsi tijekom 40 minuta jednostavno nisu našli dovoljno rješenja prema naprijed na koje su se mogli osloniti. Iako razlika od 1 poen i totalna neizvjesnost u završnici ukazuju da je ovo moglo otići u oba smjera, dalje ipak ide svestranija momčad (uz muda Jacksona i mismatch koji je predstavljao Kaminsky treba istaknuti i tihu, ali svestranu partiju Dekkera).

U drugoj utakmici Florida je odradila posao protiv Daytona, njihova obrana oduzela je prostor u sredini (krilni centar Oliver oko kojega se vrti najveći dio akcija praktički je zabio samo trice, dakle od pokretača se pretvorio u sporednu stretch opciju – koliko god dobro odradio taj posao, bez njega u sredini Flyersi nisu ista momčad, a čovjek sinoć nije imao ni asista ni skoka u napadu ni koša iz reketa) i potpuno uštopala najvažnijeg šutera Siberta (nula poena).

Wilbekin je opet bio motor svega, Frazier je zabio svoju kvotu šuteva, a Young zakucao ono što je morao i već nakon 20 minuta utakmica je bila gotova. U nastavku Dayton se skok-šutom pokušava vratiti u utakmicu, kao junak se nametnuo swingman Pierre koji je zabio 14 poena, ali Wilbekin je svaki put našao načina ugasiti nadu nekim odličnim potezom, bilo ulazom u sredinu ili tricom. Rutinska pobjeda favorita da rutinskija ne može biti.

7 thoughts on “MAD DIARY, DAY SEVEN

  1. Večeras bi mogle biti još bolje utakmice, volio bi da Kentucky ode do kraja, čisto zbog načina na koji su im se ljudi rugali tokom cijele sezone.

  2. Rugali su im se s potpunim pravom, jer su igrali bezveze, isto kao što smo ih svi na startu smatrali sigurnom Final Four momčadi zbog talenta (meni su npr. bili broj 1 u studenom prije nego je sezona počela, da bi prije početka turnira ispali iz top 16 potpuno zasluženo). Evo i sada su statistički druga najgora momčad koja je ostala u top 8 (samo je UConn veći autsajder po brojkama). Dakle, nema potrebe za tim nekim “pokazat ćemo svima” narativima jer Kentucky nije nikakav mali program kojega nitko ne uzima ozbiljno, dapače, oni su favorit koji konačno igra onako kako je trebao puno ranije.

  3. Krivi su ti podaci 🙂

    Šta nisu izgubili finale od Florida s 1 razlike (ovi nisu mogli pogodit penal, al opet su imali +40% za tri) i onda sada u mednesu preživili kanonadu trica Wićite i super presing Cardinalsa. Ne znam, kako nisam pratio ncaa regularni dio, a samo sam čitao šta pišu, stekao sam dojam kako je to hrpa budala/ojebina na jednom mjestu koja ne zna šta radi na terenu. Kad tamo, odjednom proigraju

  4. nije na odmet napomenuti da za Wisconsin igra i jedan naš igrač Duje Dukan sin poznatog skauta Bullsa za ovo područje. Što mu više gledan statistiku čini mi se da je to i jedini razlog zašto igra

  5. @ wade – krivi su mi i podaci i oči 🙂

    ta utakmica protiv Floride je očito bila prekretnica, tjedan dana ranije su ih Gatorsi doslovno pregazili, bilo je to dno sezone, a onda su u finalu konferencije izdržali do kraja što je Calipari sigurno iskoristio da ih motivira i dokaže im da mogu ako igraju kao momčad i daju sve od sebe. i evo, sada su se provukli i kroz te utakmice koje si spomenuo u kojima su protivnici igrali na maksimumu mogućnosti i opet sinoć protiv Michigana koji je odigrao u svojim okvirima najbolje što može

    Warren je previše tweener, nešto ko fluidnija verzija Tobiasa Harrisa, Adams je bolji Orlando Johnson. Nositelji teško i nikako, ali igrači rotacije definitivno mogu biti, što ti više treba od pickova koji ne spadaju u lutriju

    @ jasaitis – highlight Dukanove sezone je bio na utakmici protiv Baylora kada je Steve Kerr rekao “i know young Duje since he was a little kid”, to sve govori. bitno da je mali stekao obrazovanje i zabavio se, šta više poželjeti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *