WIZARDS @ BULLS
Opet gledamo istu prvu četvrtinu kao i toliko puta do sada – Bullse koji se muče zabiti u napadu (s tim da im ovaj put iz obruča cure i ziceri do kojih dolaze jer Wizardsi očito igraju u nižoj brzini, kao momčad svjesna da ima šestu utakmicu doma) i pokriti sve opcije protivnika u obrani (Boozer je inače nepokretna rupa na toj strani parketa, ali obratite pažnju na njegovo kretanje u završnici ovih četvrtina, čovjek jednostavno ne može igrati čak ni konstantno lošu obranu 12 minuta u komadu tako da je tvrdoglavo ostajanje pri ovom uzorku izmjena još manje jasno), Wizardse koji zabijaju više od pola svojih prilika.
Ovaj put nema čak ni energije kod Gibsona, odnosno barem je nema u onim luđačkim količinama na koje smo navikli. Druga postava s njim, Augustinom i Noahom po običaju vraća Bullse u egal, ali bez onog furioznog ritma na koji smo navikli. Dojam je da Wizardsi jednostavno imaju previše neforsiranih grešaka, odnosno da istovremeno itekako sve imaju pod kontrolom bez obzira što se rezultat okreće protiv njih. Za Chicago je ključno ne upasti u novu rupu tijekom treće četvrtine kako bi specijalna postrojba u zadnjih 12 minuta mogla energiju utrošiti na nešto drugo osim stizanja minusa, ali, naravno, to im ne uspijeva – Chicago doslovno nema nikoga raspoloženog u napadu u ovim trenutcima (odnosno, imaju Gibsona i Augustina, ali oni moraju čekati do određene minute da uđu u utakmicu – što nije ironično da se čovjek poznat po tome da ne gleda na minute i da preferira filozofiju kako trebaju igrati najbolji bez obzira na sve, uključujući i ozljede, odjednom pretvorio u ovako pedantnog raspoređivača minuta?) i Wizardsi opet grade lijepu zalihu pred završnu četvrtinu.
U kojoj nakon nezgodnog uganuća gležnja Gibsona i prisilnog slanja Boozera nazad na parket postaje jasno da ovom prilikom nikakvog povratka neće biti – bez Taja da stop akcijama i skokovima u napadu maskira nesposoban napad, Bullsi su osuđeni na propast. Wizardsi tako rutinski privode jednu kamilicu od utakmice kraju, a najveći rutiner od svih bio je Wall – nije sjajno šutirao, kao uostalom ni cijelu seriju, ali je odlično vodio utakmicu od početka do kraja kontrolom lopte, ritma i zabijanjem kad god je trebalo. Svi ostali su također odradili posao, a opet se pokazalo kako je sigurnost koju Nene donosi neprocijenjiva, njegovo prisustvo i all-round talenti olakšavaju život svima, a ponajviše bekovima koji s njim pod košem ne moraju nositi svu odgovornost za akciju na isteku napada što je protiv vrhunskih obrana kritično.
Bullsi su pak ubacili 69 koševa u utakmici na život i smrt pred svojom publikom, poraženi su još u Washingtonu izgubivši susret u kojima Wizardsima nije igrao do tada najbolji igrač. Takva pljuska jasno je potvrdila tko je alfa momčad u ovoj seriji, a nakon energetske potrošnje koju su, posebice Noah i Gibson, trpili u prethodnim susretima, nije ni čudo da im za ovu nije ostalo ništa. I da će od svih njihovih “pokušaja” jedino biti zapamćen onaj ulaz Snella kakav se rijetko vidi i na najbližem vam haklu.
GRIZZLIES @ THUNDER
Thunder otvara utakmicu akcijom za Sefoloshu koja završava tako da Thabo deset sekundi dribla u mjestu i onda uzima skok-šut za koji je i prije nego ga je pustio iz ruke jasno da neće ući – više smisla bi imalo da je otkotrljao loptu u aut i tako spriječio Memphisa da krene u tranziciju nakon skoka. Uglavnom, tu je već jasno što nas čeka do kraja od strane domaćina. S tim da ima i nekoliko novosti, uglavnom na drugoj strani – Z-Bo uništava Perkinsa 1 na 1 načinom koji do sada nismo vidjeli u seriji i nosi Memphis do ranog vodstva tijekom većeg dijela prve četvrtine, a i Prince se budi iz kome (ovo govori u prilog onima koji su protiv isključivanja aparata nakon što ista nastupi, kao i onima koji tvrde da se život može pojaviti na najmanje očekivanim mjestima) i pogađa čak tri skok šuta protiv obrane Thundera koja ga ignorira i koristi njegovog čuvara uglavnom za pokrivanje određene zone.
Brooks rano vadi Sefoloshu i ubacuje Jacksona ne bi li dobio dodatnu opciju u napadu, ali u principu samo slabi obranu preko koje tako Memphis ubacuje čak 30 poena u četvrtini (treći put u seriji da im je to pošlo za rukom). Na drugoj strani KD i Russ ubacuju 21 od 22 poena za domaćina u prvih 11 minuta i 59 sekundi, a niz prekida Ibaka tricom u zadnjoj sekundi. Klupa Oklahome u nastavku ubacuje trice, uspijeva po jednu pogoditi Jacksonu, Fisheru i Butleru, ali ona prednost s početka utakmice se i dalje ne topi. I to ponajviše zaslugom Mikea Millera koji ju je s tri trice (11 poena u 12 minuta druge) ne samo održao već i povećao do 11. Sa sinoćnjim izdanjem Perkinsa kao dodatnim utegom to nije lako stići, čim se vratio na parket za zadnjih 5 minuta Gasol i Z-Bo su odmah zabili dva zicera i još je Memphisu uspjelo standardno zatvoriti reket (Thunder je zabio samo 6 poena u tom periodu iako su na parketu bili i Durant i Westbrook i Jackson i Ibaka, dakle možemo reći top 2 petorka koju imaju na raspolaganju za ovog specifičnog protivnika, eto toliko je Perkins nebitan u ovoj fazi igre).
U trećoj Memphis otvara sjajnom košarkom koja izluđuje obranu Thundera – nije ni čudo obzirom da vjerojatno prvi put vide takve kompleksne akcije. Šalu na stranu, Memphis vrti osnovne 3 na 3 akcije kako bi otvorio igrače, Gasol razigrava s visokog posta šutere koji se oslobađaju nakon jednog bloka, Memphis trpa lakoćom i dolazi do čak +20. Brooks ovaj put Jacksona baca na parket još ranije, ali bez povrata (osim ako povratom ne smatrate lošu obranu Jacksona), njihov napad i dalje proizvodi više cigli od ciglane iz Sladojevca. Ovdje treneru Oklahome ne preostaje ništa drugo nego zaigrati na kartu autsajdera, što je po svemu viđenom u ovoj seriji i idealna opis Duranta i društva – pet minute prije kraja treće vadi Perkinsa iz igre i uvodi Fishera i Butlera uz udarni trojac, nadajući se da će ultra-niska postava tricama oživiti šanse njegove momčadi.
Joerger ne reagira na vrijeme, ostavlja predugo u igri Z-Boa (sve do minutu prije kraja treće) i serijom trica (četiri komada) Oklahoma je u čas posla smanjila minus za 14 poena i došla u šansu ukrasti utakmicu u zadnjoj četvrtini. Memphis je jednostavno izgubio ritam u napadu, Thunder je hitrinom spriječio dotok lopte do posta i ovo već postaje smiješno na koji način momčadi odustaju od sve discipline koju iskazuju čim se pruži prilika iskoristiti mismatch. Još je gore što je Joerger dopustio da mu se ovo dogodi iako je u prethodnoj utakmici on bio taj koji je napravio ključni posao korištenjem niske postave. Totalno ludilo.
Memphis tako još jednom ulazi u završnicu s mizernom prednošću koja definitivno nije dovoljna pored Duranta i Westbrooka, a pogotovo nije dovoljna u kontekstu serije u kojoj se oni raspadaju na kraju dok Oklahoma izmišlja napade s 4 poena. Uglavnom, Grizliji sada konačno igraju s niska 4 oko Gasola i čovjek bi pomislio kako će Memphis ponoviti barem dio one sjajne igre iz prvih 30-ak minuta utakmice. Međutim, treba im nešto više od 4 minute da ubace prve poene, što znači da je niska postava Oklahome u 9 minuta primila 6 poena, od čega 4 s linije slobodnih. Totalno ludilo.
U clutch period zadnjih 5 minuta tako ulazimo u egalu, kao da ništa nije bilo, osim što Brooks ostaje vjeran dobitnoj formuli (eto, shvatio je čovjek da s Perkinsom ne može dalje, još da Presti shvati da ne može dalje s Brooksom i svi možemo odahnuti). Joerger pak s druge strane igra s klasičnom petorkom obzirom da niska nije napravila ništa, ali prebacivanje Duranta s Randolpha, kojega je u ovim matchupovima čuvao u prethodnim utakmicama, na Gasola bitan je dio ove utakmice – Ibaka se uspio gurati s Randolphom (to je bitno i za preostale utakmice jer smanjuje potrebu za Perkom, naravno pod uvjetom da je Ibaka u stanju ponovno odigrati ovakvu obranu na čovjeku koji ga je do sada nosio po reketu), a Durant visinom i dužinom uspijeva smetati Gasolu na način kako to nikada ne bi mogao Zachovoj snazi. Grizliji tako ne uspostavljaju dominaciju u sredini, OKC zabija sasvim dovoljno šuteva i eto nas u još jednom produžetku, toliko uobičajenom da se više nitko i ne uzbuđuje. Totalno ludilo.
Brooks u produžetku pokušava balansirati obranu i napad izmjenama Perkinsa za Butlera, ali Grizliji opet imaju više opcija, nakon rupetine u koju su upali konačno su opet zaigrali košarku i nalaze načina doći do obruča. OKC pak ili zabije ili promaši skok-šut, a tako se ne može dobiti playoff serija protiv ovakvog protivnika krcatog veteranima. Ili može kad ti isti veterani upadnu u rupe od 5 minuta bez koša? Štogod, Durant i Westbrook puno teže dolaze do slobodnih bacanja u ovom ritmu i s ovako gustim reketom, tu su ispod prosjeka tijekom cijele serije, a sinoć ih je Memphis u tom pogledu totalno razbio.
Jedino što im još daje šansu je ova niska postava koja je do sada igrala toplo-hladno. Uspiju li držati pod kontrolom Memphis dok je Perkins na parketu i onda dobiti šutersku eksploziju od nekoga s klupe u pravom trenutku, imaju itekakve šanse doći doma igrati sedmu, na kraju krajeva usprkos svom jadu do sada su mogli dobiti ovu seriju da su imali još samo malo više sreće s ludim šutevima nego što jesu. Očekivati pak da će Durant eksplodirati pored ovakvog Allena i momčadi kojoj se cijeli plan bazira na zatvaranju njega i puštanju ostalih da ih dobiju, odnosno pored plana igre koji nije evoluirao od razdoblja Krede, već je stvarno postalo iluzorno.
WARRIORS @ CLIPPERS
Brzom reakcijom Lige (namjerno kažem Lige umjesto Silvera jer očito je kako su preostalih 29 vlasnika itekako ozbiljno shvatili ovu situaciju čim je prvi sponzor otkazao suradnju Clippersima) oblak Donalda Sterlinga koji se nadvio nad playoff, a posebice nad ovu seriju, maknut je s dnevnog reda i sada se svi mogu posvetiti košarci (a određenih 29 i zgrtanju novca). Još jednom aplauz za najefikasnije moguće rješenje i, opet naglašavam, brzu reakciju koja ne dovodi u pitanje daljnji smisao Clippersa koji sada znaju da je gazda – bivši. Pa makar iz cijele priče izašao sa 700 milijuna dolara odštete (toliko iznose skromnije procjene tržišne vrijednosti Clippersa).
Sociološki dio priče ionako je urnebesno smiješan na toliko razina (pokušaji da ga se analizira i usput zadrži politička korektnost i optimizam bez cinizma pogotovo) i super je da ga više nema u blizini jer će ionako biti zaboravljen do sljedeće afere, a što se ovog konkretnog dijela priče tiče, sada još samo ostaje vidjeti tko će od iduće sezone posjedovati NBA franšizu (ovo je sjajna situacija za ekipu iz Seattlea koja već ima spremnu ponudu i projekte, iz vedra neba im se pružila još jedna prilika nakon što su ostali bez Kingsa i Bucksa s tim da ova čak i nema vlastitu dvoranu ili neku povijest povezanu sa zajednicom, a konkurencija bi mogli biti eventualni lokalni moćnici, neki možda čak i okupljeni oko Magica, koji bi rado zadržali klub na trentnoj lokaciji i na tržištu koji itekako može održavati dva NBA kluba). Koliko sam skužio, liga čak može i ugasiti franšizu i ostaviti Sterlinga bez ičega bude li radio probleme, tako da je najrealniji rasplet taj da sam proda klub što prije. U takvim situacijama obično ne zaradiš koliko bi htio, ali, prisustvo ove skupine iz Seattlea koja je navodno bila spremna dati duplo veće cifre i za Kingse i za Buckse pod uvjetom da ih mogu dovesti na sjever, gotovo da garantira kako će iz ove situacije izaći bez omiljene igračke, ali i bez financijskog ožiljka.
Nego, vratimo se seriji. Rivers i Jackson obasuli su nas zadnjih dana patetikom izvan parketa (prvi licemjernim prijetnjama o odlasku, kao da nije znao gdje dolazi, a drugi licemjernim prozivanjem Riversove odluke da nastavi trenirati iako je i sam više puta do sada dokazao, a posebice u odnosu prema neistomišljenicima poput pomoćnih trenera ili Boguta, da je jedini princip koji priznaje onaj čistog oportunizma), sada je bila prilika vidjeti što su nam pripremili za utakmicu.
Clippersi očekivano odmah bacaju lopte u post, pokušat će igrati na snagu protiv Greena i Leea. To ne izgleda estetski lijepo, nije čak ni naročito učinkovito, ali dovodi do dvije brze osobne Greena, zbog čega već u trećoj minuti utakmice na parketu imamo Speightsa. To nikako nije dobro, kao što nije dobro ni da Jackson nekoliko minuta kasnije umjesto čak i u ovoj situaciji pouzdanog i rastrčanog Leea uvodi Jermainea O’Neala umjesto npr. Harrisona Barnesa koji bi Clippersima barem dao misliti. Prvi period tako prolazi bez ikakve šanse da Warriorsi uhvate ritam i s Clippersima koji usprkos osrednjem izdanju dolaze do +10.
Jackson još jednom svoju tvrdoglavost pokazuje početkom druge kada na parketu protiv Collisona i Crawforda drži Blakea i svog Crawforda umjesto da iskoristi ovu situaciju kada Paula nema na parketu da nabije poene preko Stepha i Klaya. Srećom, obojica ubrzo ulaze na parket i u društvu Iggya, Barnesa i Greena uskoro dolaze u egal. Pored stalnih udvajanja Griffina i brzih rotacija prema perimetru ove iznenađujuće solidne obrane, Clippersi nemaju velikog izbora osim bacati loptu Jordanu koji osim svakog drugog slobodnog zabija čak i horoke, međutim to je svakako bolja opcija za Golden State od toga da šutiraju Redick, Paul ili da Blake ima otvoren put prema obruču. Uz agresivnu igru u obrani, Warriorsi uvijek mogu računati na to da će Iggy zaustaviti jednog od vanjskih (sinoć počeo na Paulu koji je u prvom poluvremenu zabio samo 5 poena, kasnije preuzeo Redicka koji je gađao 3-8 bez trice). Čak i nakon što Green opet sjeda na klupu zbog osobnih, ulazi Lee i momčad ne gubi na ritmu. Dakle, tu je stvar jasna da jasnija ne može biti – ako misliš igrati small ball, onda je Barnes prva (i jedina) zamjena s klupe.
Možda ovo zvuči previše radikalno, ali Jackson ne mora stalno igrati niskom postavom, naime može fabricirati visoku postavu bez Speightsa ili O’Neala. Recimo, za one dvije-tri minute po poluvremenu kada treba odmoriti Stepha jednostavno stavi Iggya na playa, Leea u ulogu screenera te Klaya, Greena i Barnesa uokolo. Ova postava ne bi došla u one situacije kada Barnes ne služi ničemu u napadu jer bi s Greenom reket bio dovoljno raširen, a obrambeno bi mogla biti prava muka, pogotovo kada bi Jackson s njom zaigrao 2-3 zonu koju iz nekog razloga ne koristi u ovoj seriji iako Clippersi sa svojim manjkom pouzdanih šutera zovu na takav stil obrane (koji Warriorsi itekako znaju igrati, iako su ga koristili puno manje ove sezone nego prošle). Ne znam, ali mi se čini da bi dugonje poput Iggya i Klaya bile prave nemani u pokrivanju zona između perimetra i reketa, dok Barnes, Green i Lee imaju sasvim dovoljno mišića da pravovremenim udvajanjem unište svaki pokušaj u reketu.
U nastavku gledamo sličnu igru s početka, Clippersi siluju u postu, a Jackson brzinski ubacuje O’Neala umjesto Greena, nadam se kako bi Jordana faulirao netko manje bitan. Međutim, ubrzo Lee upada u probleme s osobnima, a Jacksonu ovaj put ne treba tri utakmice da shvati uzorak, na parketu su odmah i Green i Barnes. I tako se Warriorsi ne daju, ali manjak tijela u situaciji kada trojici startera nad glavom vise problemi s osobnima (uz Leea i Greena moraju paziti i na Klaya) uzima danak u četvrtoj. Crawford i Paul nalaze rupe u često stihijskim rotacijama i redovno dolaze do obruča, a Griffin i Jordan rade u postu i Clippersi opet imaju solidnih +10. Koje Warriorsi usprkos namjernom fauliranju Jordana ne uspijevaju smanjiti.
Obzirom na sve viđeno, bio bi šokiran kada ne bi gledali sedmu utakmicu (osim u slučaju neke sulude šuterske partije Paula, Redicka i Crawforda koja bi anulirala prednost koju na perimetru ima Golden State). Prvo, osim ako dobiju Joeya Crawforda kojem je svejedno da li sudi Sotoni u paklu (vjerojatno bi mu odmah dao tehničku bez nekog posebnog razloga osim da pokaže da je veća faca od njega), Warriorsima definitivno neće svirati ovoliko osobnih u udvajanjima visokih Clippersa, dakle za očekivati je da će na parketu puno duže imati najbolje igrače (Lee sinoć samo 28 minuta, Green 27). Drugo, Rivers do sada nije pokazao želju igrati bez svojih centara (s razlogom kojega smo već spominjali, postoji ogroman rizik da sjajni bekovi i krila Warriorsa pojedu njegove swingmane za doručak), tako da nas i dalje čeka potpuni sudar stilova u kojoj jedna momčad preferira kaos kako bi si dala šansu, a druga svim silama pokušava usporiti igru kako bi iskoristila mismatch. S tim da je ovo čemu Warriorsi teže puno prirodnija prilagodba za njihov roster od ovoga što pokušavaju Clippersi koji tako dobrim dijelom sami sebi podmeću nogu.