MAD DIARY, FINAL DAY

Već nakon prvih 5 minuta bilo je jasno da će bekove Wildcatsa čekati duga noć. Sjajni dvojac UConna kao da je bio napaljeniji, non-stop su trčali i napadali sredinu, istovremeno radeći pritisak na loptu svaki put kad bi netko pokušao driblati bez pomoći bloka. Ukratko, totalno su nadigrali braću Harrison (koja su imala 5 izgubljenih lopti u prvih 13 minuta). Prednost su gradili i uz pomoć još jednog sjajnog izdanja kompletne obrane, njihovi visoki izlasci i preuzimanja na pick igri uz pravovremene rotacije u pozadini bili su kao stvoreni za štopanje krvotoka igre Wildcatsa, pick & rolla.

Što na dovodi do digresije zvane NBA pedigre oba trenera. Nije tajna da Calipari sanja o povratku u NBA nakon neuspješne epizode s Netsima (kratku rolu pomoćnika u Sixersima svom nekadašnjem šefu na Kansasu pod kojim je i počeo karijeru, Larryu Brownu, gotovo da nije vrijedno ni spomenuti) i da dijelom i zbog toga blagonaklono gleda na igrače kojima NCAA služi tek da zadovolje pravila po kojima ne smiju u ligu prije nego napune 19. Svojim 1 na 1 obranama i napadom izgrađenim isključivo na pick igri on je definitivno najbolji mogući trening kamp budućim profi zvjezdama.

Ollie s druge strane tek počinje karijeru, ali u dvije godine napravio je za NCAA više nego puno razvikanija imena u desetljećima. Kao i još jedan potencijalni NBA trener, Hoiberg, Ollie je sa sobom donio dašak NBA stila u NCAA klasiku. Dok je Hoiberg sa svojim Cyclonesima pokazao da se i na ovoj razini može igrati pokretne napade u brzom ritmu i s puno trica čak i bez očitog NBA talenta, Olie je pokazao da se i bez idealnih atleta može igrati puno zahtjevnija obrana od zone ili striktnog čuvanja zadnje linije. I dok je Hoiberg svoju viziju igre upijao od Larrya Browna, Larrya Birda i Kevina McHalea (zanimljivo, dok je bio pomoćni GM uz McHalea u Minnesoti upravo je on potpisao Kevina Olliea radi liderskih kvaliteta), Ollie je, uz neizbježnog Browna pod kojim je igrao u Sixersima, najveću inspiraciju pronašao u svlačionici Thundera gdje je služio kao mentor veteran Durantu i Westbrooku, ali i pomoćnik Brooksu i Ronu Adamsu. I upravo je Adamsov/Thibodeauov stil obrane itekako vidljiv u ovome što UConn igra.

Uglavnom, sudeći po prvoj četvrtini utakmice, Ollie je ove večeri imao prednost. Uz sjajnu obranu njegovi igrači su u napadu djelovali neustrašivo, dok je Kentucky bez bekova pokušavao nešto odigrati na snagu kroz sredinu. Johnson, Randle i Poythress su skakali i napadali, ali nisu imali prostora za išta konkretno napraviti (centar Huskiesa, Brimah, ostavio je jednako solidan dojam za svojih 13 minuta kao i bilo koji član unutarnje linije Wildcatsa). Kad još dodaš da su promašili 7 od 12 slobodnih, jasno je kako Kentucky ovdje nije mogao računati na prevagu, jednostavno im je trebala podrška iz vana da se vrate u utakmicu koju je UConn prvih 15 minuta majstorski kontrolirao (dok su se igrači Wildcatsa mučili prenijeti loptu ili ući u reket, Napier i Boatright su driblinzima lakoćom lomili zglobove i kreirali prostor za šut sebi ili drugima protiv puno jednostavnije obrane protivnika u kojoj pomaganja i rotacije nisu dolazili u obzir dok netko ne bi došao do obruča).

UConn je tako imao 15 poena prednosti (Kentucky je pak zabio 15 za 15 minuta, što je nešto s čime se nisu suočili do sada u turniru), ali onda se događa ono čega smo se već nagledali. Protivnik igra savršeno, Kentucky je u zaostatku, a onda čisto na krilima talenta u 5 minuta poprave sve što je do tada bilo krivo. Young i Aaron Harrison zabijaju trice, a možda ključni posao radi Andrew koji s nekoliko ulaza razbija obranu po prvi put u večeri i servira zicere Randleu (odustali su od pick & rolla, odlučili su osloboditi playa kroz blokove preko osnovne linije kako bi on praktički iz sredine hranio visoke koji su utrčavali prema obruču). S tim da je ova eksplozija u napadu došla uz jednu dobrodošlu novotariju u obrani – Calipari je progutao ponos i naredio puno više presinga na perimetru, čak i povremenu zonu, sve kako bi se Napiera i Boatrighta izbacilo iz ritma.

Nastavak se otvara idealno za Kentucky, Aaron ubacuje tricu i smanjuje minus na samo jedan poen, ali to je bio samo trenutak nakon kojega utakmica opet upada u blato (Ollie čak tu i tamo poseže za zonom kako bi zbunio sve bolje Wildcatse). Gotovo deset minuta gledamo festival grešaka, nervoze, loših skok-šuteva, promašenih slobodnih, ali i sjajnih obrambenih reakcija na obje strane. Ovakav ritam na 55-60 koševa po logici stvari više odgovara UConnu koji se prvi budi, Napier i Boatright hvataju zraka u napadu, a dvije trice Giffeya potvrđuju da Huskiesi ovo imaju pod kontrolom. Kentucky pak više nije imao snage za hvatanje novog priključka, šuterski ritam protivnika pokušali su pratiti sjajnim Youngovim ulazima i borbenošću u sredini, ali bez skok-šuta teško je dobiti utakmicu – ova trica Harrisona na početku pasusa bila je doslovno jedini šut izvan reketa koji su ubacili u drugom poluvremenu.

Iaku su stalno bili blizu, promašena bacanja nisu dozvoljavala dolazak u egal, tako da su Huskiesi utakmicu dobili receptom kojim su je i otvorili – fantastičnom obranom na perimetru i potpunom dominacijom bekova. Istim onim receptom kojim su manje-više i došli tu gdje jesu. Napier sjajan, ne bi me čudilo da je s ove zadnje tri utakmice izborio sebi mjesto u top 20 na draftu, Boatright kao i cijelu sezonu odlična pratnja (nakon Kembe i Shabazza imaju njega dogodine kao potencijalnog člana prve NCAA petorke, nema sumnje da će momak nositi momčad dogodine u maniri ovih combo majstora prije njega), a Daniels napadački sveden na promatrača, ali uz odličnu partiju u obrani (njegova pokretljivost ključna je u branjenju pick igre, jedini visoki kojega sam ove godine vidio da igra ovako kvalitetnu unutar-van obranu je Harrell s Louisvillea).

Kod Kentuckya se pokazalo da svi njihovi potencijalni pickovi imaju problema s nečim što liči na dobru NBA obranu (Harrisoni nemaju brzinu, a Randle je previše oslonjen na snagu i previše ovisan o kreaciji drugih), to svakako treba imati na umu jer je očito da ih čeka prilagodba na NBA koja bi bila kraća da su nešto bolje atlete. Osim Younga, taj je odigrao odličan turnir, a sinoć je posebice pokazao da može biti opasan strijelac kada uz šut miksa i dovoljno rasnih atletskih poteza (njegov je pak problem što se ipak puno češće drži ovog prvog, ali talent definitivno ima). Ipak, ni jedan od ovih igrača, osim Randlea koji bi učinkom mogao biti na razini jednog Randolpha (nema šanse da bude prva opcija, ali druga uz double-double svakako, a tu bolje usporedbe od Zacha nema, pogotovo jer su i dosta slični zbog jednostavne igre oslonjene na čistu snagu), nije sigurni startni NBA talent i to je na kraju presudilo jer je UConn tako imao naj-NBA proizvod od svih sinoć ponuđenih – Ollievu obranu.

10 thoughts on “MAD DIARY, FINAL DAY

  1. ja bi samo napomenuo fenomenalnu izvedbu Huskiesa s linije slobodnih (kroz cijeli turnir, posebno u “clutch” situacijama), ne znan kad je zadnji put viđena ovakva hladnoća, čak je i Calipari reka da neće faulirat jer zna da će ovi ionako pogodit bacanja

  2. Sjajno praćenje turnira gospodine Gee.
    Nevezano uz samu igru, sad kad je turnir gotov, tko od svih ovih klinaca najviše odskače, tj. ima li šanse da dobijemo jednog franšiznog igrača u ovom draftu, ili će biti “samo” All Starovi?
    P.S. Misli o plaćanju igrača, i općenito o budućnosti NCAA organizacije?

  3. Hvala druže Šime, turnir je bio sjajan i drago mi je da sam mu posvetio ovoliko prostora. Hvala ovim putem i majstoru Jovi koji me je poštedio davanja novca ESPN-u 😉

    Inače, oba pitanja zaslužuju detaljne odgovore i dobit će ih u podcastu koji bi trebao osvanuti na blogu sutra rano ujutro.

    Ako još netko ima neku temu ili pitanje neka kaže, moglo bi se nać vremena za obradit/odgovorit.

  4. Iman ja par 😉

    Na draftu od prije nekoliko godina, Kemba nije bi smatran vrhunskih NBA prospekton (i to na slabijeme draftu) iako je bi najbolji igrac turnira takoder za osvajaca UConn. Mialis li da Napier moze imat njegov domet ili ce bit osuden na ulogu back-up playa?

    S obziron da si odgleda cili turnir, da kazes da je bi odlican i s obziron na stil igre koji gaji NCAA kosarka, mislis li da bi ovakav Dario Saric moga bit voda neke dobre ekipe da je slucajno isa na college?

    I zadnje. Postoji li po tebi igrac tipa Wes Matthews ili CJ Watson koji ce proc ispod radara nedraftiran, a moze ostvarit takvu solidnu ulogu u NBA?

  5. mogo bi stavit predviđanja za tankere, kao kojeg igraca bi htjeli, ko bi se gdje najbolje uklopio, moguce bustove drafta itd itd..

  6. šta misliš o komparaciji Shabazz N. sa DJ Augustinom? može li Napier do takve uloge, prvog back up point guarda?

  7. Ako bi mogli iskomentirati za ove ekipe koje su u sredini, a zakopale su se u govna, poput Denvera,Detroita,Clevelanda,NOP. itd….
    Njih uglavnom preskacete ili samo proletite, a takve ekipe koje jedna ili dva poteza dijeli od PO.
    Nekakve planove i potencijalne trejdove,pa draft izbore itd…

    Igra GM-a i pokusaj spasavanja franšiza od nesposobnih GM-ova 😀

  8. Obavezno podijelite nagrade MVP,DPOY,MIP,COY i tako dalje plus petorke 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *