WHERE AMAZING HAPPENS 2014.

Dva dana već razbijam glavu koje pickove odabrati (točnije, u onim slobodnim trenutcima prije 8 i nakon 22 kada stignem uhvatiti vremena), a bez da sam se maknuo s mjesta. U biti, jedino što se u tim kontemplacijama javilo kao konstanta je dvojba koliko će ova prva runda uopće biti zanimljiva obzirom da kolektivno na kraju dođemo do istih zaključaka koji se vrte oko toga da će skoro svi nositelji osim Raptorsa dalje (Brooklyn je ovdje očito favorit s razlogom, a i nije da su njihove 4 utakmice razlike u završnom scoreu ikakav pokazatelj stvarne kvalitete obzirom na to da je Kidd na kraju sezone potpuno podredio rezultate odmoru). Tako da se nadam da će košarka barem biti zabavnija od svih ovih najava (nisam naišao na zanimljivu, uključujući i svoje). Da ne duljimo, uz analizu prve runde slijede službene prognoze playoffa uz popunjen bracket do samog kraja (uz minimum komentara vezano uz kasnije runde, blesavo je ovako nagađati i o nečemu za što znamo da nas čeka, a kamoli o nekakvim fantomskim matchupovima). Uživajte što više možete u proljeću i košarci, a, ako vam se da, možete ostaviti i vlastite “brackete” u komentarima.

FIRST ROUND

PACERS VS HAWKS

Obzirom na stanje rostera Atlante, pravo pitanje u ovoj seriji nije tko će dalje, već mogu li je Pacersi iskoristiti da pronađu nešto nalik na formu koja bi im garantirala prolazak u sljedećoj rundi. U zadnjih nekoliko utakmica sezone su pokazali znakove života, napad je djelovao organizirano (makar isključivo preko Westa), lopta je puno više kružila i općenito je podignuta razina pristupa i koncentracije u oba smjera. Međutim, itekako sam skeptičan prema njihovim dometima dok ne vidim Georgea i Hibberta u formi s početka godine, za što ćemo, bojim se, ipak morati čekati neku drugu sezonu.

Uglavnom, Hawksi su se u završnici nekako stabilizirali, sezonu su završili s respekta vrijednih 7-3 u zadnjih 10 utakmica, ali uz popriličnu pomoć suparnika koji su uglavnom već okrenuli glavu u nekom drugom smjeru (prema draftu ili prema playoffu). Zdravstveno stanje i dalje je loše, Korver i Antić su na limitu minuta uzrokovanom problemima s leđima i zglobom, a čak i da budu spremni za veće role upitna je njihova forma. Korver iza sebe ima najgori mjesec u sezoni, a uz to ide na obranu koja ga je u lanjskom playoffu limitirala na 10 poena u prosjeku uz za njega mizernih 35% šuta za tri.

Naravno, ogromna je razlika između lanjske Drewove post up momčadi i ovog pick igrom i kretanjem obilježenog pokretnog i uvijek raširenog napada koji je uveo Budenholzer – usprkos svim problemima, Hawksi su sezonu završili kao druga najnesebičnija ofenziva lige (nakon Spursa imaju najviše asistiranih ubačaja), a uz to ubacuju najviše trica nakon Rocketsa. Kruženje lopte i šut iz vana su zeznuta kombinacija koja im daje šansu i zbog koje će sigurno dobiti jednu-dvije utakmice po defaultu, ali jednostavno nemaju dovoljno moći u sredini da se suprostave snazi Indiane čija obrana može oduzeti dobar dio ovih njihovih kvaliteta (imaju odlične defanzivce na svim pozicijama i ne ispadaju u obrani zbog jasnih 1 na 1 zaduženja, što otežava potragu za otvorenim šutevima).

Osim ako ne dobiju pomoć od samih Pacersa koji su prije dva tjedan izgledali tako loše da ih je ista ova Atlanta jednostavno izrešetala sposobnošću da šutira sa svih 5 pozicija. Budu li Antić, Millsap i Carroll ubacivali trice u startu utakmica i naprave li prednost u prvih 15-ak minuta, Pacersi bi mogli biti u problemima jer jednostavno nemaju napad koji čak i u idealnim uvjetima izdržava pritisak stizanja rezultata, a kamoli u ovom kontekstu u kojem do jučer više nitko nikome nije vjerovao i u kojem su psihe bile, blago rečeno, labilne.

Ne vjerujem da igranje na jednu kartu prolazi u playoffu stoga prednost dajem Pacersima, ali isto tako se ne bih čudio da ovaj matchup donese najviše drame na Istoku. Na kraju bi ipak najviše trebala profitirati Indiana u skladu s onom “što te ne ubije, to te ojača”.

PACERS U 6

RAPTORS VS NETS

Sličnosti između ove dvije momčadi garantiraju dugu i neizvjesnu seriju. I jedni i drugi vole čuvati reket čak i po cijenu pretjeranog fauliranja, a uz to preferiraju i postavljene napade, posebice veterani iz Brookyna koji ne trče čak ni usprkos popriličnoj količini lopti koju osvoje svojom agresivnom igrom na loptu sa stalnim preuzimanjima i udvajanjima koja je često i kaotična i riskantna, ali, pokazalo se, i uspješna.

Netsi igraju sporu, unutar-van košarku, dok su Raptorsi klasična pick & roll momčad koja uglavnom napada u nekoj 1-5, 2-5 ili 3-5 kombinaciji, dakle s Valanciunasom kao blokom za bilo kojeg vanjskog dok preostala tri igrača u tom slučaju služe kao spot-up opcije. I to funkcionira zato što imaju dovoljno šutera (tu na scenu stupa važnost Pattersona) i jer lopta kruži do najboljeg od njih (tu na scenu stupa važnost micanja Gaya sa scene). Netsi pak prije svega brane reket svojom gotovo pa match-up zonom u kojoj stalno preuzimaju kako bi ostavili što manje prostora u pozadini. To zna dovesti do problema kod branjenja pick igre kada bek ostane na visokom igraču, ali fokus na zonu s loptom i usko postavljena obrana ionako uglavnom put kroz sredinu drže zatvorenim. Jasno, ovakva igra često ostavlja otvoren perimetar i to je detalj na koji će trebati paziti jer Raptorsi su solidna tricaška momčad kojoj se ne smije dozvoliti da postane sjajna (iako će nesumnjivo imati jednu ili dvije takve večeri u seriji).

Garnett ne može igrati više od 20 kvalitetnih minuta, ali tih 20 minuta su još uvijek škola unutar-van obrane, a Plumleeva sposobnost da u rookie sezoni igra veteranski pouzdano i tako izbaci Blatchea iz rotacije daje im 48 minuta kvalitetne i aktivne zaštite sredine. S druge strane, Raptorsi sve brane izlascima na pick osim kada je 1-5 igra u pitanju, Casey je tu konačno prestao maltretirati Valanciunasa s previše odgovornosti na perimetru i sada ga koristi isključivo u prostoru ispod koša kao zadnju crtu obrane. Imaju mišiće na svim pozicijama i dovoljno brzine i dužine da napadaju perimetar i tu Netsima neće biti lako pronaći mismatch kojega mogu iskoristiti, osim onoga očitog koji ih nosi drugi dio sezone, a to je Pierce u ulozi stretch četvorke koja definitivno može raširiti sredinu Toronta.

Uspije li Pierce razvući obranu Raptorsa više nego treba, defenzivno Toronto ne bi trebao imati nikakvu prednost na račun jače unutarnje linije koja bi trebala dominirati u skoku – Netsi su ispodprosječni u obje kategorije, Raptorsi iznadprosječni u obje. Tako da ispada kako će u slučaju obje momčadi presuditi šuterska forma. A tu Netsi ipak imaju prednost, ne toliko u planu igre koliko u individualcima. Pierce i Johnson su dokazane playoff klase kojima se neće tresti ruka u gustim završnicama (a sve miriše na to da će ih ovdje biti gomila), Deron je danas možda pola playa što je bio prije 3-4 godine, ali je i dalje odličan šuter, a tu su i Mirza, Anderson (koji itekako dobro poznaje igrače Toronta) i Thornton na klupi kao šuteri sposobni u 10-ak minuta razbiti obranu protivnika.

Raptorsi pak nude nestalnu formu Rossa i dvojca Johnson-Patterson te dvije udarne opcije koje često znaju uzeti više loših šuteva nego bi trebali. Lowry svoje pak uglavnom zabija, dok je DeRozan, iako puno korisniji all-round igrač od Gaya, zadržao neke od Rudyevih loših karakteristika, poput uzimanja previše nepotrebnih skok-šuteva s poludistance u izolaciji. Za očekivati je da će Kidd upravo postaviti igru tako da DeMarr dođe u više takvih 1 na 1 situacija nego bi trebao.

Važući ovako odnose, rekao bih da Toronto ima prednost u obrani, dok Brooklyn ima više opcija u napadu. I po svemu sudeći Brookylnov napad, točnije realizacija šuta iz vana, trebao bi biti prevaga u ovoj seriji koja će teško ići ispod 6 utakmica. Dominantni skok i rupe na perimetru Netsa daju šanse Torontu da zabiju dovoljno, ali, otvori li Pierce reket i raširi obranu, Netsi su itekako sposobni dizati letvicu. Iako ne treba očekivati rapsodiju u napadu, sklonost obiju momčad sporoj igri i čuvanju reketa ne garantiraju ljepotu, dapače.

Garantiraju neizvjesnost u kojoj će jedan detalj možda biti prevaga. Iskustvo. Toronto možda ima manje rupa u svojoj igri, ali sve će one biti pod povećalom u završnicama kada će jednostavno previše toga ovisiti o odlukama Lowrya i DeRozana. Ovi momci imaju all-star sezone, ali, uz dužno poštovanje, za njih je dobrim dijelom zaslužan i kontekst koji u playoffu prestaje važiti. Sada počinje biti bitna rutina egzekucije, a to Toronto nema. Imaju talent kojim mogu sakriti manjak učinkovitosti, zato i dalje mislim da je ovo 50-50 serija, ali prednost ipak dajem Netsima zbog ogromne razlike u playoff iskustvu koja gledajući samo startere iznosi 375 utakmica (Hansbrough je igrač s najviše playoff nastupa na rosteru Raptorsa).

NETS U 6

HEAT VS BOBCATS

Koliko god su Big Al i McBob stvoreni za guranje u sredini, toliko im ne leži pokrivanje prostora prema perimetru, a upravo na korištenju tog prostora Heat je izgradio naslove. Ili LeBron ili Bosh će uvijek imati otvoreni šut, a to nikako nije dobra vijest. Iako imaju petu obranu gledajući učinak, Bobcatsi su itekako skloni primati trice ili šuteve s poludistance, a tu Miami nema problema s realizacijom, posebice što će protiv Bobcatsa moći maksimalno koristiti Allena kojega mogu sakriti na nekom od swingmana i koji im je, u ovom svijetu bez Millera i sa zombi Battierom, postao ključan igrač. Čim Bobcatsi malo otvore reket u pokušajima da brane udarni visoki dvojac Miamia, James i Wade to će kazniti ulazima. Praktički, za Catse će od bilo čega što može njihova obrana biti važnije u kakvom je stanju rotacija Heata i kakve će Spoelstra postave koristiti – bude li previše ovih s Haslemom koje smo gledali u završnici sezone, imaju šanse ostati u igri i seriju učiniti zabavnom. Bude li LeBron na četvorki i posebice ako je još išta ostalo u Battieru, bit će rutinski pometeni.

Kemba je najvažniji pokretač igre na vanjskim pozicijama, ali obrana Heata doktorirala je branjenje pick igre i neće mu dozvoliti prostora da uđe u sredinu, a kako zbog manjka šuta Bobcatsi jednostavno nemaju naviku kružiti loptom i uopće nemaju plan B na perimetru, za očekivati je da se sve svede na bacanje lopti u post Jeffersonu i McRobertsu. Big Al bi trebao odraditi svoj posao, Miami nema igrača koji ga može čuvati 1 na 1 na bloku, ali jedan čovjek neće dobiti bitku, posebice ne post up igrač u ovoj eri NBA košarke. Što pak znači da Heat ima prednost u oba smjera, samim time i kontrolu nad serijom. Njihova originalnost – petica je najbolji šuter, četvorka je prvi playmaker, dvojka je ubojiti post up strijelac – još jednom će biti prevelik zalogaj, posebice obzirom na skromnost napada protivnika. Ipak, dajem jednu utakmicu Bobcatsima čisto zbog upitnika koji se nadvijaju nad šutersku formu Heata koji u ovom trenutku jednostavno nemaju onu tricašku moć u odnosu na lanjsko izdanje (s drugog su pali na 12. mjesto po ubačajima s perimetra).

HEAT U 5

BULLS VS WIZARDS

Za početak maknimo jednu stvar s dnevnog reda – solidnost obrane Wizardsa i rast njene forme kroz sezonu neće u ovoj seriji igrati nikakvu ulogu. Naime, Bullsi su najgora šuterska momčad lige, a kada si na dnu nema tog protivnika koji te može gurnuti još dublje, zar ne? Bullsi su navikli dobivati utakmice bez napada, to je cijela poanta, a dobivaju ih, uz dužno poštovanje Pacersima, na račun najbolje igre u obrani koja je kao stvorena za rastaviti na komade kroz playoff seriju jednostavan napad kao što je ovaj Wizardsa. Washington puca puno trica i puno ih i pogađa, posebice iz kuta, a iako su Bullsi zbog presinga na loptu skloni ostaviti jednu stranu terena otvorenom, Washington jednostavno nema takav protok lopte i tako raširen raspored u napadu da to kazni. Eventualno u postavama kada su Harrington ili Gooden na parketu, ali sama rečenica koja u 2014. uključuje Harringtona i Goodena ne djeluje ozbiljno, a kamoli takav plan igre.

Uglavnom, nema sumnje kako će Thibodeau iz utakmice u utakmicu napraviti dovoljno prilagodbi kako bi pomoć uvijek stizala na vrijeme i kako bi ionako elitna zaštita trice postala još bolja, usput tjerajući Wizardse da uzimaju još više loših šuteva s poludistance iz driblinga u čemu su ionako jedni od najvećih grešnika u ligi. Isto tako je upitno što može napraviti Wittman da njegova momčad bude više od ovoga što je, ekipa s dva trika u rukavu od kojih će im protivnik jednoga zasigurno oduzeti. Bez visokih postotaka trice nakon Wallovih povratnih, praktički ostaje im samo tranzicija kao nešto na što se mogu osloniti, ali dobiti playoff seriju na račun kontri neće biti lako bez obzira što će Bullsi zbog manjka bekova koji znaju driblati uredno gubiti svoju kvotu lopti – obzirom na kvalitetu presinga i odlično branjenje perimetra, posebice pick igre, Washington bi trebao opravdati svoju titulu najbolje tranzicijske momčadi lige nakon Heata, dodatno opasne zbog svih onih trica koje zabijaju dok obrane nisu postavljene.

Samo, ne vjerujem da im to može biti dovoljno za više od dvije pobjede u seriji, eventualno tri ako se Bullsi baš upucaju u nogu nekakvom čak i za njihove pojmove kriminalnom partijom od 70-ak poena (što nije isključeno). Jednostavno, egzekucija u obrani iz utakmice u utakmicu trebala bi dovoljno narasti da Washington ostavi bez ikakve nade. A za ostalo bi se trebalo pobrinuti iskustvo – iako nominalno u Arizi imaju čak i dokazanog šampiona, a u Neneu, Gortatu i Milleru iskušane playoff igrače, obzirom da im je igra bazirana isključivo na mladom bekovskom dvojcu, Wizardsi u praksi nisu testirana momčad. Prebaciti igru na višu razinu i rasti iz utakmice u utakmicu nije lako kada ti pola napada troše klinci skloni uzimati loše šuteve. Zaigrati više na post opcije nije opcija, em to jednostavno ovoj na bekove orjentiranoj momčadi nije u DNA, em su Bullsi ionako sposobni zaustaviti takvu igru, em je Nene daleko od prave forme (uostalom, činjenice da ga u ovom kratkom periodu nakon povratka drže na klupi kako bi i njemu i Gortatu dali više lopti do kojih ne mogu doći pored Beala i Walla sve govori, dva ovako dobra visoka se obično odvajaju kako bi se napadu dodala širina u vidu šutera, a ne kako bi Booker olakšao distrubuciju lopti među prvim opcijama).

BULLS U 6

SPURS VS MAVS

Na papiru sjajan old-school matchup dviju momčadi koje znaju igrati košarku i imaju jasne identitete, prava poslastica za oči. U praksi, samo Spursi su ovdje važni jer Dallasov sklepani roster ipak igra u samo jednom smjeru i tu cijela priča oko ove serije završava prije nego je i počela. Dallas ima odličan napad, gledajući učinak u sezoni čak i mrvicu bolji od onoga Spursa, ali u ovoj seriji San Antonio će biti ta momčad koja dolazi do koševa kad god poželi iz jednostavnog razloga što će oni Dallasu oduzeti dobar dio opcija, dok Dallas njima neće moći napraviti ništa. Uživao sam gledati njihove međusobne dvoboje u sezoni zbog majstorija svih uključenih, posebice Dirka i Timmya, ali dojam nakon svake utakmice je bio isti, San Antonio može ubaciti u brzinu više kad želi i dobiti utakmicu. Što potvrđuje i napadački prosjek u te 4 utakmice – 118.4 poena na 100 posjeda u prosjeku (npr. to je skoro 7 poena više nego što ih prima najgora obrana lige, ona Bucksa).

Parker i Manu mogu u sredinu kad god požele protiv vanjske linije Mavsa, a unutra jednostavno nema dovoljno tijela, pogotovo s Dirkom na parketu, da stignu zatvoriti sve rupe. Dallas bi jednu trebao dobiti čisto na račun toga što je teško izgubiti 8 utakmica za redom od istog protivnika, posebice kada imate ovako opasan napad. Neka se poklope jedna dobra Ellisova večer sa standardnim učinkom Dirka s visokog posta i Calderona s perimetra i eto razloga Popovichu da viče na svoje veterane.

SPURS U 5

THUNDER VS GRIZZLIES

Povratkom Sefoloshe obrana Thundera stabilizirala se, Butler im je dao siromašnu verziju onoga što je lani šuterski donosio Martin (i sakrio nestanak Lamba u kojega Brooks očito ne polaže velike nade), a Westbrook prije izgleda kao čovjek kojem su ugradili nova koljena razvijena u nekom SHIELD-ovom laboratoriju nego netko kome su po istima čačkali više puta nego se Angela Merkel sastala sa Zoranom Milanovićem. I da, imaju izvjesnog MVP-a na rosteru, čovjek koji je do te titule došao jednoglasno tijekom ere u kojoj je jedan od najboljih svih vremena, LeBron James, igrao na vrhuncu moći. Ukratko, Thunder u playoff ulazi kao rasni izazivač kojega smo i očekivali, sa svim svojim plusevima i manama. A Memphis se tu jednostavno ne čini kao protivnik koji može iskoristiti ovo potonje.

Thunder prima više trica višim postotkom od svih playoff momčadi na Zapadu osim Mavsa, ali Grizliji su usprkos dodatku Millera i Leea ostali momčad s uvjerljivo najmanje ubačenih trica u ligi. Dakle, ne treba očekivati da će ozbiljnije testirati obranu Oklahome i natjerati je da napusti reket u kojem se osjeća ugodno (da ne govorim da je ovo rijetki matchup u kojem boravak Perka na parketu neće predstavljati problem koji će kasnije postave morati ispravljati). S druge strane, obrana Memphisa igra na svojoj klasičnoj razini od kada se Gasol vratio u formu, ali ta razina ni u naponu snage nije bila dovoljna za zaustaviti kompletan Thunder – jednu opciju mogu zatvoriti, ali drugu? Kada su kompletni, Durant i društvo prevelik su problem zbog te elitne kombinacije dva igrača koji mogu kreirati šut sebi ili drugima kad god požele i hrpe ispušnih ventila koji samo čekaju zabiti otvoreni šut na čelu sa sjajnim Ibakom koji će zabiti svoju kvotu čak i protiv ovakvih protivnika dok god dobije dovoljno otvorenih šuteva s poludistance.

Uglavnom, ako Memphis ne može izazvati obranu Thundera i ako nisu u stanju značajnije zaustaviti napad (osim, naravno, u slučaju kao što je bio lani kada je Oklahoma igrala bez Westbrooka), zašto uvijek imamo dojam da će ovo biti gusta serija? Pa, nekako sam mišljenja da se jednostavno radi o situaciji kada narativ gura u stranu razum i to na bazi čistih simpatija. Memphisu toleriramo minuse koje nekim drugim momčadima ne bi zato što su simpatični zbog te svoje heart, grit & grind filozofije, a Oklahomi preuveličavamo minuse zbog toga što smatramo da su podbacili jer se uporno drže svoje upitne filozofije i upitnog kadra. Da, i jedno i drugo definitivno treba uzimati u obzir, ali u ovom dvoboju zbog razlike u talentu to ipak neće biti presudno.

Memphis je odigrao sjajnu završnicu sezone, ali treba uzeti u obzir količinu energije koju su potrošili usput da se uopće dočepaju playoffa (već u zadnjim utakmicama itekako se osjetilo da im nedostaje pare, vrlo lako su mogli i ispasti da Conley nije zabio nekoliko ključnih šuteva protiv sakatih obrana na koje su nailazili i koje su im ostavljale prostor koji Oklahoma u punom sastavu ipak neće). Randolph i Allen, dva igrača koja su tradicionalno predstavljali ogroman problem Oklahomi, više nisu i nikada neće biti na takvoj razini da mogu nositi igru u obrani i napadu tijekom cijele serije. Gasol nije u top izdanju u kakvom je bio tijekom lanjskog playoffa, što je i potpuno logično obzirom na ozljedu koja ga je koštala trećinu sezone. Hollins nije bio genije kada je vođenje utakmice u pitanju, ali čime je Joerger pokazao da je išta bolji? Jedna momčad u naponu snage, druga na zalazu, s tim da ovi prvi jedva čekaju osvetu za prošlogodišnje gaženje – meni ovdje ništa ne miriše na neizvjesnost.

THUNDER U 5

CLIPPERS VS WARRIORS

Ovo je trebala biti ljepotica prve runde, sve dok Warriorsi nisu s bojišnice preseljeni u M.A.S.H. Bez Boguta u sredini (a šanse da zaigra sa slomljenim rebrom, pogotovo tijekom prve runde, su nikakve), s usporenim Leeom i Iggyem na posebnom režimu zbog straha od nove upale koljena, Warriorsi stižu kao naručeni Clippersima čije dvije slabosti, skok i zaštitu obruča (od 8 playoff ekipa na Zapadu, od Clippersa više postotke na obruču dozvoljavaju, naravno, samo Mavsi, s tim da su Clippersi ukupno primili više poena čak i od njih, doduše dobrim dijelom zato što Dallas jednostavno previše faulira i radije protivnika šalje na liniju slobodnih nego što mu dopušta zicere) neće moći napasti s ovakvom unutarnjom linijom.

Golden State inače ima problema sa zabijanjem u sredini preko visokih čak i kada su kompletni, možete misliti kako će to izgledati sada, a posebice ako Lee, inače izuzetno spretan pick & roll igrač pogotovo protiv ovakvih obrana koje visoko izlaze na branjenje screen igre, bude manje pokretan nego inače. Praktički, to znači da će biti još ovisniji o Curryevim skok-šutevima u onom dijeliću sekunde kada dođe do preuzimanja od strane visokog ili odvajanja od direktnog čuvara – iako je Steph u ovim situacijama bez premca u ligi, ovisiti samo o njemu u situaciji kada ganjaš najbolji napad u NBA nije idealno.

Iako je za očekivati da će Thompson odraditi dobru seriju protiv Redicka ili Barnesa, kao i da će više Greena i uopće niskih postava podići napadačku učinkovitost, bez obrane teško će parirati Clippersima koji će elitnom obranom perimetra (najbolji u ligi kada je spriječavanje trica u pitanju) moći dovoljno smetati čak i stretch postavama, a kamoli onima s O’Nealom na petici koje će Jackson nedvojbeno koristiti. Uz to, čak i da slično lanjskoj seriji protiv Denvera sve karte bace na šut za tri, idu Clippersima u korist – više niskih postava Warriorsa znači da i Doc može posezati za lineupovima s Dudleyom ili Barnesom na četvorki koje su se u malim količinima pokazale ludo učinkovitima (čak i postava s Turkoglom kao stretch četvorkom bila je bolja od ikoje klasične visoke kombinacije koju ne čine dva startna visoka).

Naravno, to ne znači da će tako i napraviti – kao i Jackson, i ovaj bivši komentator nije sklon prevelikom miksanju i riziku, što znači da će trenerske odluke u ovoj seriji itekako odlučivati o brzini njenog raspleta. S tim da upravo zbog svega navedenog, a ponajprije zbog toga što Warriorsi bez Boguta u sredini jednostavno nisu ozbiljna playoff momčad, Clippersi ovo mogu izgubiti samo u slučaju potpunog brain farta svih ključnih aktera, naravno pod uvjetom da ne ostanu opet bez Blakea kao lani protiv Memphisa.

CLIPPERS U 5

ROCKETS VS BLAZERS

Najzanimljivija serija trebala bi biti ona između četvrte i pete momčadi, možda ne toliko zbog matchupova koji pretežu na stranu Rocketsa koliko zbog momentuma koji je na strani Blazersa.

Dakle, na jednoj strani imamo Portland koji je u pravo vrijeme uhvatio odličnu formu, solidno su kliknuli u obrani gdje izvlače maksimum iz formule čuvanja reketa i bokova (oba visoka zadržavaju se u pozadini bez obzira dolazio napad iz 1-4 ili 1-5 kombinacije, a Batum i Matthews drže se svog igrača u kutu puštajući prostor između perimetra i visokih slobodnim), uglavnom ostavljajući gomilu prostora igraču koji napada s loptom prisiljavajući ga da uzima šuteve s poludistance, dok istovremeno napad doživljava svojevrsnu mini-renesansu vrativši se na kratko na šutersku razinu iz prosinca. Dakle, obrana je naštimana najbolje što može biti s dva ne baš agilna igrača kakvi su LMA i Lopez, odnosno s playom koji još nije vidio blok u koji se ne isplati zabiti poput Lillarda, a napad povratkom Aldridgea u formu opet klika u svoj svojoj skok-šuterskoj kvaliteti.

Na drugoj strani pak nalazi se Houston s upitnom formom dva ključna obrambena igrača, Beverleya i Howarda, i vječnom dvojbom oko toga kako čuvati Aldridgea koji uredno uništava Jonesa u 1 na 1 igri. Rocketsi imaju apsolutnu premoć na bokovima jer su i Harden i Chandler vrhunski triple threat igrači kojima se ne smije ostaviti prostor i koji upravo napadanjem iz 2-5 ili 3-5 pick & rolla dodatno otežavaju komunikaciju obrani Blazersa. Dodaj da Howard uvijek napravi svoje kao roler ili 1 na 1 protiv Lopeza i jasno je kako čak i ova najbolja verzija obrane Blazersa nije dovoljna da zaustavi super-učinkoviti napad protivnika.

Pitanje je dakle mogu li zabiti dovoljno da seriju učine neizvjesnom? Ako će Beverley i Dwight igrati ispod najveće razine, kombinacija šuta iz vana i skokova u napadu koje donosi sjajni skakački dvojac LMA-Lopez pretvorit će ovo u čisto napucavanje. U kojem bi prednost trebale odnijeti sitnice poput laganih koševa. I dok Blazersi imaju prednost u kupljenju odbijanaca čak i kada je Dwight u top formi, lakoća kojom Rocketsi dolaze na liniju slobodnih bacanja mogla bi biti još važnija. Ni jedna ni druga momčad nemaju izrazitu presing igru, ali Rocketsi puno kvalitetnije brane pick igru, kičmu napada Blazersa iz koje proizlazi svo kretanje lopte i sve spot up šanse. S pravim Beverleyem i Dwightom u pokrivanju screen igre te aktivnim rukama i tijelima u pozadini spremnima napadati linije dodavanja, Houston može ostvariti ogromnu prednost u tranziciji i tako dodatno naglasiti brži ritam koji forsira čak i u postavljenim napadima (i koji često rezultira greškama koje Blazersi, s ovako slabim presing igračem kao što je Lillard i sporim visokima koji se zbog aktivne uloge u napadačkom skoku još sporije vraćaju nazad, teško mogu kazniti). Uglavnom, nametnu li ovakav stil igre i natjeraju li inače oprezne Blazerse na više trke i više izgubljenih posjeda, odradili su pola posla. Ne uspiju li, neće im biti lako smanjiti učinkovitost Blazersa obzirom na dodatne napade i šutersku kvalitetu diljem rostera. Stoga bi ovo trebala biti bitka do samog kraja u kojoj dosta toga ovisi o tome koliko dugo i u kojem izdanju će na parketu moći biti ključni obrambeni dvojac Rocketsa.

ROCKETS U 7

CONFERENCE SEMIS

PACERS VS BULLS

Uz dužno poštovanje obrani Bullsa, ovdje prednost ipak moram dati momčadi koja ima manje očajan šut. To je jedan put koji možete izabrati. Drugi glasi otprilike ovako, uz dužno poštovanje obrani Pacersa, prednost dajem momčadi koja bolja skače, u stanju je odigrati bolji presing na loptu, manje faulira i, ukratko, točno zna što je i kako dolazi do pobjeda. U ovom mučenju sve je moguće, posebice ako Pacersi nastave iskazivati slične slabosti koje gledamo zadnjih mjeseci. Mislim, ako George neće ostaviti ništa veći napadački utjecaj na seriju od Butlera, zašto bi Indiana bila favorit u ovom valjanju u blatu?

BULLS U 6

HEAT VS NETS

Pacersi predstavljaju problem Heatu zato što ih tjeraju da napuste svoju zonu ugode s niskom postavom i zaigraju s dva visoka, zbog čega pati napad Miamia. Zadnje dvije godine Haslem je zabijao svoje skok-šuteve i to je pomoglo odbiti Indianu. Tu je sve jasno. Samo, kako onda Netsi, sa svojom sličnom niskom postavom i obranom koja ostavlja dovoljno prostora da joj se pronađe rupa, dakle kao momčad koja Miamiu omogućuje da igra u top izdanju, imaju 4-0 u sezoni? Istina, njihova preuzimanja i fizička solidnost na svim pozicijama ne ostavljaju previše prilika za lagane poene, ogroman problem je i to što se parkiraju u reket i redovno udvajaju ili utrajaju ako treba čime oduzimaju LeBrona kao opciju u sredini i pretvaraju ih još više u šutersku momčad, ali, na drugoj strani ipak imamo LeBrona i Wadea koji su upravo to što jesu zato što znaju koristiti individualne akcije na najbolji mogući način iz triple threat situacija, odnosno zato što nešto, običnim smrtnicima teško, mogu prikazati laganim.

U napadu je jasno zašto mogu biti problem s kvalitetnim šutem, nesebičnim kretanjem lopte i četiri igrača koji mogu poslužiti kao prve opcije, što onemogućuje Heatu previše rotiranja (kad vas protivnik može napasti igrom kroz 4 podjednake opcije, teško je sakriti jednog minus obrambenog igrača poput Raya, a kamoli dva). Međutim, kako je ovo playoff, ne sumnjam da Heat u sedam utakmica može pronaći lineupove i stil igre kojim može zagospodariti serijom – makar ne pronašli način kako pokretati akciju iz reketa, na perimetru su dovoljno moćni da šutom dobiju seriju. Dobra stvar je da Netsi ne mogu iskoristiti slabosti Heata u sredini reketa i posebice skoku jer su i sami deficitarni po tom pitanju, zbog čega sve karte bacaju na branjenje tranzicije i reketa. Heat možda nema sjajnu tricu ove sezone i možda im Netsi ne dozvoljavaju lagane poene na obruču, ali Miami ima nešto na što je u ovoj potrazi za učinkovitim napadom zaboravio, individualnu veličinu i igru s poludistance. S dovoljno pick & popa za Bosha te dovoljno Wadea i Jamesa u starim, prije 2011. izdanjima u kojima dominiraju na laktovima skok-šutom, Miami ovdje može odraditi posao na nešto ružniji, ali ništa manje šampionski način.

HEAT U 6

SPURS VS ROCKETS

Ako nađu načina zauzdati Blazerse, Rocketsi bi trebali biti sposobni usporiti i Spurse koji će napad morati održati jahanjem Diawa kao stretch opcije. Obrana Spursa s dva odlična stopera na boku i Duncanom u sredini sigurno neće dozvoliti Hardenu i Parsonsu da iz napada u napad ulaze u sredinu i kreiraju za sebe i druge, ali u ovoj seriji Jones će imati puno više energije za igrati u napadu obzirom da krilni centri Spursa neće ni približno biti tako težak matchup kao Aldridge. Uglavnom, iako su zadnje dvije međusobne utakmice obzirom na postave koje je koristio Popovich nebitne, lakoća kojom su Rocketsi izborili pobjede u one prve dvije jasno ukazuje na to da Houston može pronaći načina zabiti. Problem Spursa u ovoj seriji je isti kao i protiv mladosti Thundera – ne mogu doći na liniju jer nemaju elitni 1 na 1 talent, ne mogu iskoristiti slabosti protivnika u kontroli lopte jer nemaju presing i ne mogu doći do dovoljno zicera jer nemaju skok u napadu. Njihova odlična šuterska igra donekle je usporena obranom pick igre Rocketsa koji s druge strane imaju više opcija u postavljenom napadu. Ipak, ključ bi trebao biti to što ni Spursi ne dozvoljavaju lagane poene i posebice što znaju kako braniti tranziciju – shvatite ovo kao fantastičnu školu iz koje izlaze budući šampioni koji su ovdje lagani autsajderi samo zbog dva faktora (jezgra nije dokazana u velikim utakmicama i nemaju klupu).

SPURS U 7

THUNDER VS CLIPPERS

Clippersi su obranu s razlogom bazirali na perimetar, svjesni da glavni konkurenti poput Oklahome i San Antonia nemaju igru kroz sredinu koja ih može kazniti. Međutim, niti Clippersi nemaju napad koji bi u svoj svojoj kvaliteti drastično kaznio rupe na perimetru Thundera – osim Redicka i povremeno Paula, tko je šuter na kojega se mogu osloniti? Udvajanja na perimetru mogu donekle usporiti Westbrooka, ali sav napredak u branjenju pick & rolla je uzaludan ako je najbolji stoper kojega možete poslati na Duranta – Barnes.

THUNDER U 6

CONFERENCE FINALS

HEAT VS BULLS

I evo Heatu protivnika po mjeri, momčadi koja nema napadačku moć da ih kazni, čak ni da ih natjera da igraju više nego bi htjeli visokom postavom. Bullsi će imati prednost u skoku i branit će reket po cijenu života, ali Miami je isti taj sistem znao kazniti u doba kada je bio manje uigran i kada je uz njega bio vezan puno bolji napad s izvjesnim Roseom.

HEAT U 5

SPURS VS THUNDER

Egzekucija protiv kaosa. Rutina protiv energije. Već smo se nagledali ovih sudara i znamo da stvar obično završi na strani na kojoj se nalazi najbolji igrač. Durant je ovdje ključ, pitanje je mogu li Spursi preživjeti drugu rundu za redom protiv energičnijeg protivnika. Nemam pojma, ali znam da jedva čekam vidjeti. Thunderov problem je manjak IQ-a diljem rostera i klupe, to mislimo, ali svejedno ih to nije spriječilo da iste ove Spurse na vrhuncu moći pregaze prije dvije sezone. Kada su valjda bili još manje pametni. Ili da ove godine imaju 4-0 u međusobnim dvobojima, bez obzira koliko taj podatak nebitan obzirom da u prvoj utakmici Spursi još nisu ni znali da je počela sezona, da u druge dvije nisu imali kompletne bokove i da je u četvrtoj Pop bacio ručnik nakon 3 trećine. Dajem prolaz Spursima čisto zato jer vjerujem da dalje ide bolja košarkaška družina, iako smo toliko puta do sada mogli vidjeti da je pojedinac isto tako važan (s druge strane, baš zato bi 40 minuta Leonarda uz Duranta moglo značiti razliku). Ali, valjda je ovo njihova godina. Valjda. Ma u biti dajem im prolaz samo zato što mislim da mogu skinuti Heat lakše nego Oklahoma iako je upitno kako im nakon ovog rusvaja po Zapadu može ostati išta energije, bez obzira koliko se čuvali kroz sezonu.

SPURS U 7

FINALS

SPURS VS HEAT

Osveta. Miami nije ni blizu lanjske razine i nema tog eliksira na putu kojega mogu naći da ostvare onu sinergiju. Koja im je jedva bila dovoljna da dođu do naslova uz dvije zadnje utakmice na vlastitom parketu. Ove sezone išli su stopama Spursa, čuvali su Wadea do samog kraja, ali ne možeš dobiti Popa u njegovoj igri. Ako u ovu seriju uleti Oklahoma, a šanse su 50-50, vjerujem da i oni mogu skinuti ovakav Miami, makar im trebalo dvije utakmice više. To bi bila finalna potvrda da je ovo Durantova godina.

SPURS U 5

P.S.

Iako Spursima dajem poneki promil više, iskreno držim fige Thunderu ili čak Rocketsima i Clippersima da odu do kraja. Naime, prođe li ovaj Popov model s čuvanjem snage u ligi u kojoj su mnogi (između ostalih i Heat) već počeli kopirati drastično doziranje minuta, možemo očekivati kako će s vremenom sve all-star klase igrati sve manje i manje tijekom regularne sezone. Mislim, sve je dozvoljeno kako bi si dao što veće šanse u bitnim utakmicama, to je način na koji možeš maskirati manjak individualne veličine (Spursi) ili salary cap ograničenja (Heat), ali da regularna sezona postane još manje bitna, e to definitivno kao pravi fanovi ne želimo gledati – ako će se sve bitno događati od sredine travnja, pa neću valjda gledati nogomet, football ili hokej kako bi si dao dozu poštenog sportskog fiksa.

14 thoughts on “WHERE AMAZING HAPPENS 2014.

  1. “ako vam se da, možete ostaviti i vlastite “brackete” u komentarima”

    je li to znači da nema službenog Vakule ove godine?

  2. istok prva runda:

    IND – ATL 4-2
    MIA – CHA 4-0
    TOR – BRO 2-4
    CHI – WAS 4-3

    zapad prva runda:
    SAS – DAL 4-1
    OKC – MEM 4-2
    LAC – GSW 4-1
    HOU – POR 4-2

    istok polufinale:
    IND – CHI 2-4
    MIA – BRO 2-4

    zapad polufinale:
    SAS – HOU 4-2
    OKC – LAC 4-3

    istok finale:
    CHI – BRO 4-3

    zapad finale:
    SAS – OKC 4-2

    veliko finale:
    CHI – SAS 4-2

    zašto ne? 🙂

  3. Ind – Atl (Indiana dalje)
    Mia – Cats (Mia)
    Raptors – Nets (Tor)
    Bulls – Wizards (Bulls)

    Spurs – Mavs (Spurs)
    OKC – Memphis (OKC)
    LAC – Dubs (LAC)
    Hou – Blazers (Blazers)

    Polufinala
    Ind – Bulls (Indiana)
    Mia – Nets (Mia jedva)

    Spurs – Blazers (Spurs)
    OKC – LAC (OKC)

    Finala
    Ind – Mia (Miami)
    Spurs – OKC (OKC)

    FINALE
    Durant – James (Durant osvaja)

    Premda svim srcem uz Warriorse i Curry-a

  4. Tocno ovak je izgledo moj inicijalni breket. Onda sam se malo necko al samo oko 2 matchupa na zapadu, istok mi I dalje isti ko tebi

  5. IND-ATL 4-1
    CHI-WAS 4-3
    TOR-BRO 2-4
    MIA-CHA 4-1

    SAS-DAL 4-1
    HOU-POR 4-2
    LAC-GSW 4-1
    OKC-MEM 2-4

    IND-CHI 4-3
    MIA-BRO 4-2

    SAS-HOU 3-4
    LAC-MEM 2-4

    IND-MIA 2-4

    HOU-MEM 2-4

    MIA-MEM 2-4

    GRIZ 4EVER

  6. IND – ATL 4-1
    MIA – CHA 4-0
    TOR – BRO 3-4
    CHI – WAS 3-4

    SAS – DAL 4-0
    OKC – MEM 4-1
    LAC – GSW 4-1
    HOU – POR 4-1

  7. Nets u 5, Wizards! u 6, Pacers u 4, Miami u 4;
    Oklahoma u 7, Rockets u 6, Warriors! u 7, Spurs u 4;

    na istoku će Miami proći, s više muke u polufinalu s Netsima nego u finalu s kim već bude igrao, vrlo vjerovatno Indiana…

    e sad, ako LeBron i Wade profunkcioniraju zajedno, a čini mi se da ovaj drugi dio sezone nikako nisu mogli da se usklade zajedno na parketu, i budu zdravi, sve ekipe su u nevolji, Oklahoma još uvijek nije taj nivo nažalost, odbrana škripi i igra na mladost, napad je ok a opet jer igra na talent dva ipol igrača, premalo je to sastojaka za titulu… ne vidim identitet ekipe 😀

    Spursi su najteži protivnik Miamiju, ok motivacija i to, ali oni imaju najširi roster precizno odabranih uloga, dovoljan da se raširi i umori odbrana Heata na perimetru, dovoljan da se naprave problemi u postu, ne mogu da zamislim koliko bi bilo iscrpljujuće braniti onakvo kruženje lopte i egzekuciju 6 ili 7 utakmica, a opet od istih ljudi bi se tražilo da nakon toga povuku u napadu…

    Spurs u 6 osim ako Wade ne bude Flash 😀

  8. Heat, Pacers, Nets, Bulls
    Spurs, Warriors, Medvjedi, Blazers

    Heat, Pacers
    Spurs, Warriors

    Heat, Spurs

    Spurs

  9. IND – ATL 4-2
    MIA – CHA 4-1
    TOR – BRO 2-4
    CHI – WAS 4-2
    SAS – DAL 4-1
    OKC – MEM 4-1
    LAC – GSW 3-4
    HOU – POR 4-2

    IND – CHI 2-4
    MIA – BRO 4-2
    SAS – HOU 4-2
    OKC – GSW 4-2

    CHI – MIA 2-4
    SAS – OKC 4-2

    MIA – SAS 4-2

  10. IND ATL 4-3
    MIA CHA 4-0
    TOR BRO 2-4
    CHI WAS 4-3
    SAS DAL 4-1
    OKC MEM 4-3
    LAC GSW 4-2
    HOU POR 2-4

    IND CHI 4-3
    MIA BRO 4-2
    SAS POR 4-2
    OKC LAC 3-4

    IND MIA 4-3
    SAS LAC 4-2

    SAS IND 4-1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *