DAY ONE – FULL RETARD

NETS @ RAPTORS

Netsi cijelu večer nisu zabili tricu (dobro, ako ne računamo Pierceove koje su poslužile kao upozorenja i pljuske, čisto da se zna s kim se ima posla, na startu i na kraju utakmice i par defaultnih Deronovih), ali svejedno su kontrolirali utakmicu od prve do zadnje sekunde. Iskustvo u završnici je bilo ključno, naravno (opet Pierce, koji se cijelu večer posvetio obrani da bi na kraju riješio utakmicu lakoćom kojom mi ostali tamanimo pogače), ali ništa manje važno nije bilo u svih 48 minuta utakmice tijekom kojih su Netsi imponirali mirnoćom i rješenjima u napadu. A ništa manje važna nije bila ni obrana, dapače – Netsi su preuzimanjima predstavljali neriješivu zagonetku za pick & roll Raptorsa svih 48 minuta, jednostavno se nije otvarao prostor za pokretanje akcije i sve se svodilo na individualne poteze.

U principu, Netsi su u obrani radili što su htjeli, sveli su DeRozana na promatrača (onu staru DeGrozan verziju) gurajući ga u izolacije do te mjere da je Toronto živnuo tek kada je umjesto njega u igru ušao Vasquez. Ta kombinacija s dva čista playa oživila je napad, a posebice dobar je bio Lowry u miksanju šuta iz vana s ulazima iz odjednom češćih spot up prilika.

Samo, problem je što osim Vasqueza i Lowrya druge akcije nije bilo (Vasquez će u ovoj seriji imati važnu rolu kao šesti igrač koji uskače na sve tri vanjske pozicije, to je bilo jasno, ali ako ima ovoliko bitnu to je znak da nešto nije u redu), Toronto nije koristio mladost da napravi nešto kroz tranziciju, a istjerani su i iz posta tako da su Netsi praktički savršeno odradili plan utakmice u defanzivi.

U napadu su pak igrali rutinski, svoju Zoran Čutura košarku iz lige veterana sa sporim napadima i pokretanjem akcije iz posta u kojoj svatko tko želi dobije priliku (jesu stari kao dinosauri, što je simpatično naglašeno i najavom serije “Raptors vs Dinosaurs”, ali gledati njih ponekad je stvarno kao da gledaš NBA hardwood classics iz ’80-ih). Strpljivo i pametno tražili su rupe koje su onda napadali kretanjem iza leđa obrane ili kroz blokove (posebice su odlično otvarali Williamsa u prvom dijelu, čovjek je praktički glumio Korvera). Ako bi Raptorsi sve ovo nekako pokrili, onda su ih napadali u 2 na 2 igri gdje su Williams i Livingston odlično koristili snagu i visinu pored Lowrya i Vasqueza (praktički, jedina loša strana njihovog plana je nepotrebno forsiranje Garnetta u postu, pokušali su s njim napasti Valanciunasa i malo ga istjerati iz reketa, ali bolje je i za njih i za Kevina da se u napadu drži razigravanja i postavljanja blokova).

Uglavnom, rutinska pobjeda da rutinskija ne može biti, sa svim ključnim igračima raspoloženima i potpuno koncentriranima na igranje košarke, uz samo jednu manu koja se na rezultatu nije osjetila, premalo trice (što sigurno neće potrajati, sada kada su osjetili puls serije računajte da će i Mirza i ostatak klupe dati šuterski doprinos). Toronto pak bez igre, osim dva spomenuta beka treba još samo istaknuti šljakersku rolu Valanciunasa koji je pored skakački limitiranih protivnika skupljao skokove i zabijao zicere, ali sve ostalo je bilo pretanko. Casey je odmah izvadio zbunjenog Rossa i nije mu ni dao šansu, a Pierce je očekivano učinak Johnsona i Pattersona sveo na nulu (Patterson je nešto zabio, ali obrana s njim nije ni upola solidna kao s Johnsonom).

Ukratko, ne smisle li Casey i Raptorsi nešto pametnije do iduće utakmice, obrana Netsa mogla bi ovu seriju učiniti manje zanimljivom nego se itko nadao.

WARRIORS @ CLIPPERS

Užasan početak utakmice, kako za oči nas koji smo ovo gledali, tako za obe momčadi. Warriorsi nisu mogli odigrati akciju da ne izgube loptu suočeni s pritiskom na perimetar Clippersa, a ovi su nakon početne prednosti bacali cigle i usput ostali bez Griffina koji je zaradio dva faula u napadu protiv O’Neala (koji je cijelu večer bio fantastičan s iznuđivanjem osobnih u napadu) i sjeo na klupu (s druge strane Warriorsi su iz istih razloga ostali bez Iggya tako da nema govora o trenutku koji je prelomio utakmicu). Reći da nije bilo ritma pretjerivanje je, bila je ovo čista atonalna glazba u kojoj bi uživali slušatelji studentskog radija. Utakmica je počela dobivati neke konture košarke kada su Warriorsi zaigrali s niskom postavom, kombinacija Leea s Greenom izgledala je dobro, ali svoje su odradili i Speights i Barnes. Ma Jackson je miksao kao lud ne bi li uzdrmao momčad i pronašao igrače koji mogu uskočiti umjesto Boguta, nakon što su trice počele upadati dao je priliku visokoj kombinaciji koju sumnjam da smo gledali ove sezone, s Leeom i Speightsom pod košem te Greenom na boku (i pronaći će nekoga, Barnes je priliku iskoristio ne samo dobrom igrom u drugoj četvrtini već i s par ključnih poteza u zadnjim minutama utakmice).

Doc s druge strane nije pokušavao ništa osim podsjetiti na Vinniea. U ono malo što je igrao na startu utakmice, kroz treću četvrtinu i u samoj završnici, Blakea su uglavnom koristili kroz 1 na 1 post up preko Leea, potpuno ignoriravši pick igru ili spot up akcije za Redicka, kao da je cijeli plan bio iskoristiti slabosti Leea i općenito manjak mišića u reketu Warriorsa. Samo, pri tome su umjesto protivnika uštopali vlastiti napad – čak i u periodu cijele treće, prije nego se Blake opet nakrcao osobnima i ispao iz igre, dakle kada su igrali s top postavom, zaostajali su za Warriorsima koji su hvatali dobar ritam u napadu kombinacijom šuta Currya i Thomspona s lucidnošću u sredini Davida Leea koji je, koristeći rupe u obrani reketa Clippersa, radio ono što je na drugoj strani trebao raditi Griffin, napadao obruč rolanjem nakon picka i razigravao ili zabijao.

Warriorsi su držali prednost do same završnice kada im je obrana malo popustila zamjenom O’Neala za Greena, Paul je uzeo stvar u ruke i počeo stizati minus ulazima i s dvije trice da bi onda promašio dva ključna bacanja. Ovako su Warriorsi izvukli pobjedu i to potpuno zasluženo, jednostavno su bili manje loši. Nastave li Clippersi ovim forsiranjem post igre, valjda u strahu da se serija ne pretvori u run and gun koji daje šansu Warriorsima, vrlo lako bi se mogli upucati u nogu – rekao bih da ne mogu lošije i da će drugi put imati Blakea u puno većoj roli, da to u neku ruku i nije problem, bez njega su izgledali puno bolje jer nisu ništa forsirali već su igrali košarku. S druge strane Warriorsi isto imaju rezervi, obrana Clippersa je dobra, ali bolje šuterske partije Currya uz ovakvog Leea itekako mogu predstavljati problem tijekom cijelog trajanja serije (stisnu li Leea na picku, ostaje više prostora Curryu, stisnu li Stepha, Lee ovo od sinoć može ponoviti).

Tu je i problem slobodnih bacanja, sinoć ih je promašio Paul, ali to ne znači da drugi put neće Jordan ili Griffin, a možda najveći je manjak raspoloženih igrača na boku. Doc je često posezao za niskom vanjskom linijom s Collisonom umjesto Barnesa uz Paula i Redicka, što je dalo određenu živost u presingu i više iskre u napadu, ali Klay Thompson će ovu postavu jesti za doručak u postu što je pokazao i sinoć ulazeći u sredinu kad je htio – Warriorsi su izbjegli pretjerano bacanje lopti u sredinu i nisu jahali O’Neala ili Barnesa reda radi, ali takvu priliku za old school košarku nisu mogli propustiti.

HAWKS @ PACERS

Još jednom se pokazalo da Pacersi nemaju rješenja za startnu petorku Hawksa, ovo je klasični playoff mismatch koji se neće riješiti sam od sebe. Teague i Millsap napadaju sredinu i bacaju povratne koje svi zabijaju, formula je to koja je donijela +7 na početku prve četvrtine i onda još +10 na početku treće (Hawksi su ispalili 30 trica koje su činile 40% njihovih šuteva, zabili su 11, što je protiv ovog napada očito dovoljno). Ovo sve između bilo je mučenje u kojem su Pacersi nekako plivali zahvaljujući individualnim potezima Stephensona, Georgea i Watsona, ali dok ne pronađu način kako ne upasti u rupe sa svojih 5 najboljih igrača protiv tricaške postave Hawksa, dobivat će po nosu jer jednostavno nemaju napadačke moći da stignu takve minuse.

Puno više od trica problem predstavlja lakoća kojom su Teague i Millsap ulazili u sredinu i dolazili do prostora, u ovoj obrani kao da više nema agresije, a to je bilo vidljivo i na načinu na koji je Korver dolazio do prilika – iako je zabio samo 12 poena uz 2-7 za tricu, radilo se uglavnom o dobrim šutevima pored ležernog Georgea, dakle nije bio prisiljen na bacanje cigli preko zastrašujuće obrane momka kojega smatramo jednim od najboljih stopera u ligi. West i Hibbert su prespori za pratiti stil igre kojim igra dvojac visokih Atlante, tu Vogel treba puno ranije ubaciti jednog pokretnijeg igrača, a kad na njihove teške noge dodamo ovakve beskrvne partije vanjske linije pored koje su i Teague i Korver, pa čak i Carroll, imali vremena za popiti kavu, sve postaje jasno. Ne promijene li pristup, a zatim i plan igre, odlaze na odmor prije nego što planiraju, što možda uopće ne bi bilo loše za nas dovoljno lude da ovo gledamo.

GRIZZLIES @ THUNDER

Kvalitetno otvaranje Thundera, da se zna tko je gazda u ovoj seriji – oduzeli su Grizlijima sredinu (ovi si nisu pomogli tražeći Randolpha koji je protiv Perka nemoćan umjesto da igraju na Gasola kojega čuva Ibaka), a usput su stiskali i Conleya bacajući na njega Sefoloshu i usput odmarajući Russa na Princeu. U napadu su pak zabijali kako su htjeli, kad bi udvojili Duranta napao bi ih Westbrook 1 na 1. Pokušali su to preživjeti uvodeći Tonya uz nadu da on može usporiti Duranta dovoljno bez pomaganja kako bi im ostalo tijela za zatvoriti Wesbtrooka, ali kako je Ibaka izvlačenjem na perimetar Randolpha učinio beskorisnim i u obrani, idealnog rješenja nije bilo. I onda još na sve ovo Memphis nema ni trećeg beka, Calathes je zaradio suspenziju pred početak playoffa (hm, možda doping objašnjava rast njegove forme u drugom dijelu godine) tako da su morali koristiti usluge Udriha koji nije bio playoffa vrijedan igrač ni u danima Spursa, a kamoli danas kada tek broji veteranske dolare.

Uglavnom, ovdje je sve teoretski bilo gotovo nakon prve četvrtine, iako je Memphis u trećoj dobio priliku vratiti se u utakmicu. I iskoristio je. Ne zbog nečega specijalnog što su izmislili jer nisu (i dalje su neshvatljivo hranili Z-Boa u postu), praktički jedina promjena je bila ubacivanje Allena u petorku. Joerger je tako krenuo u nastavak bez Princea koji nema što raditi u ovoj seriji (a kao što znamo ni u ovoj ligi) nadajući se da će plan 1 na 1 obrane s Allenom dati nekakav povrat, ali puno više koristi dobili su zbog užasnih desetak minuta Oklahome – u obrani je nestalo pritiska, Conley je lakoćom ulazio u sredinu i to je otvaralo prostor za napad Memphisa da prodiše (u trećoj su zabili tri poena manje nego u prve dvije četvrtine zajedno). U napadu je pak Westbrook upao u jedno od onih svojih katatoničnih stanja, igrajući 1 na 5 bez ikakvog rezona trošio je posjed za posjedom uzalud i bez ikakvog rezona.

Grizliji su tako visili u blizini, u više navrata bili su udaljeni samo četiri poena, pa tri, pa dva, ali OKC je pronašao način izbjeći dramu u završnici. Niska postava donijela je stabilnost sredinom četvrte, posebice Fisher i Jackson na bekovskim pozicijama koji su odradili odličan posao u obrani, ali i u napadu razigravajući suigrače (čitaj: nisu carinili loptu kao izvjesni Russ). Ibaka i Durant kao dvojac u sredini također su odradili lavovski dio posla, posebice u napadu, gdje su totalno izvukli obranu Grizlija na perimetar i omogućili prostor za akciju (Butler je solidno zaokružio ovu postavu u oba smjera). I samo tako Thunder je u par minuta opet otišao na dvoznamenkastu prednost koju više ni Westbrook nije mogao prosuti.

Usprkos jednoj očajnoj četvrtini Oklahome, nismo vidjeli ništa što bi Memphisu pomoglo da seriju učini dramatičnom osim one klasične borbenosti i upornosti. Solidna partija Allena u oba smjera svakako pomaže, ali ne mijenja drastično smjer kretanja (Durant je svejedno zabio preko 30, ali uz 25 lopti i samo 6 bacanja i uopće minimum ulaza u drugom dijelu). Brooks s druge strane samo treba zaigrati s više rizika na Conleyu jer Memphis osim njegovih ulaza nema drugih rješenja, jedino im preostaje spuštati loptu u post gdje OKC ima kontrolu (doduše, i to mogu izvesti puno bolje, s više Gasola na laktu i manje Z-Boa na bloku). I visoka i niska petorka Thundera funkcioniraju dobro u ovom matchupu, Durant je odradio svoje bez previše trošenja u ulazima i da nije bilo tog klasičnog Westbrookovog momenta kada čovjek ode u full retard (Brooks si to npr. sinoć nije dozvolio, zvao je time-outove na vrijeme, dobro miksao i općenito imao solidan plan), što znamo da se nikada ne smije, i da su dobili nešto više od klupe osim tih stabilizirajućih nekoliko minuta Fishera i Butlera, bila bi ovo rutinska pobjeda u rangu onoga što je izveo Brooklyn. Ili Hawksi.

7 thoughts on “DAY ONE – FULL RETARD

  1. Klej se nije proslavio na niskom postu sinoc,od 4-5 pokusaja u zadnjoj cetvrtini kad su Klipersi stizali razliku bila su samo 2 kosa za njih Lijeva odbojka i nerazumljivo udvajanje Dejvisa na 6m od kosa iz kojeg je sledilo lagano dodavanje u sredinu za zakucavanje.

  2. Točnije, imao je 2-5 iz tih situacija ako ćemo gledati šuteve i još je nekoliko puta zavrtio napad, ali sama učinkovitost i nije bila poanta, poanta je da je imao više takvih akcija od ostatka momčad zajedno, posebice visokih, što znači da se nije igralo stihijski nego planski – to je za nekoga tko redovno gleda u kakvim sve situacijama Warriorsi igraju na post-up izolaciju pravo osvježenje. I ova tri puta što je promašio imao je čisti šut preko Paula ili Collisona, lopta jednostavno nije ušla, ali je zato ušla ona ključna – mislim da vjerojatno ni Jackson nije mogao vjerovati da Clippersi nisu išli na udvajanje protiv čovjeka koji ima takvu visinsku prednost i koji se u ove tri sezone dokazao da ima jednu od najboljih ruku kada je skok šut iz okreta u pitanju u ligi, a pogotovo je sjajan ove sezone, nemam točan podatak, ali siguran sam da je u top 10 među swingmanima po učinku. Mislim, takav mismatch može preokrenuti seriju, a Clippersi tijekom utakmice nisu pokazali da uopće kuže što im se događa.

  3. Nema mi ništa draže kada Kepec i omraženi Clippersi gube i daj da se dogodi čudo pa izbace Clipperse pa da mali Chris plače,hehe 😀

    Priznajem hatter sam Kepeca i Clippersa čak više od Miamia 😆

    Ajde,bar je Bust Barnes pokazao znakove života…

    Sve u svemu odličan prvi dan play-offa…

  4. Svejedno mislim da Clippersi uzimaju ovo.
    Kolike su sad šanse da Indiana odleti u prvom krugu? 😀

  5. Samo sitnica, ovako iz glave. Ako se dobro secam, CP3 je dva bacanja promasio u zadnjem minutu, i to na +3 za Dubse, a ne pre zadnjeg minuta. Imao je neke promasaje koje obicno zabija, ali to nisu bila bacanja.

    Inace, par minuta pre kraja je Jackson pokusao da zaustavi topljenje prednosti namernim fauliranjem Jordana (koji je dotle pucao 1/6), ali je tad car zabio oba. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *