DAY TWO – PORTLAND CATS

MAVS @ SPURS

Prva četvrtina jasno je pokazala zašto Spursi drže ključeve serije u svojim rukama – Parker, Duncan, Diaw i Leonard imali su 8 polaganja (da, polaganja) za redom u srcu obrane playoff momčadi koja jednostavno olako ispada u rotacijama i usput su držali napad protivnika pod kontrolom. Mavse u život vraća klupa, točnije odlične šuterske partije Harrisa i Cartera koji su totalno nadigrali najbolju klupu lige u drugoj četvrtini – Spursi bez udarne trojke na parketu ni obrambeno ni napadački nisu izgledali kao ozbiljna momčad. U nastavku stvari izgledaju bolje za Spurse, ali ovaj put starteri Dallasa drže egal puno kvalitetnijom obranom reketa u koji se često spuštalo svih pet igrača – rizik koji se isplatio jer čim je opet na parket ušla klupa, Dallas je odmah počeo raditi prednost.

Koja je trajala taman dok se opet na parketu nisu našli Tim, Tony i Kawhi. Spursi ubacuju u višu brzinu, lakoćom stižu minus (opet ključan Parker koji je tako u 10 minuta ozbiljne igre, 5 na startu i 5 na kraju, ubacio 13 poena uz 2 namještena zicera i još nekoliko asista koji su doveli do faula Dallasa i slobodnih bacanja) i drže Dallas skoro 8 minuta bez ubačaja iz igre (jedini poeni iz igre u tih zadnjih 8 minuta bili su Harrisovo nepotrebno polaganje s istekom sirene na +7 za Spurse – inače, Carlisle je u završnoj petorci zadržao tri raspoložene rezerve, Cartera, Harrisa i Wrighta, ali njihova magija protiv najbolje postave Spursa nije funkcionirala). Sad, rezultat od samo -5 i nadmoćna partija klupe Dallasa šalju poruku kako je ovo možda bio izjednačen dvoboj, ali ono što je San Antonio napravio u prvih i zadnjih 8 minuta ipak je ključni uzorak koji treba uzeti u obzir (uz to što nemaju rješenje za Parkera, Mavsi ne mogu spriječiti ni Duncana da dođe do poena u 1 na 1 post-up akciji kad god poželi, sinoć je ralizirao 6 od 9 takvih situacija što je postotak ravan onome iz mladih dana).

Pogotovo zato što nema šanse da Pop dozvoli još jedno ovako patetično izdanje klupe (jedino je Manu donekle odradio svoju rolu, ali Diaw, Bellineli i Mills nisu pružili apsolutno ništa). Doduše, teško da će i Dirk i Monta odigrati u istu večer baš ovako blijede partije, ali ne treba od njih očekivati čuda, Leonard i Splitter radili su odličan posao i tjerali ih na loše šuteve, a ponekad je loš šut sve što imaš na raspolaganju – Dirk više nije superstar i Tiaggova visina mu itekako smeta, a Monta je Monta, obrambeni igrač Leonardova ranga može ga držati pod kontrolom veći dio serije.

BOBCATS @ HEAT

Spoelstra odlučuje u seriju ući s dva visoka startera, valjda dijelom kako bi zadržao nekakav kontinuitet u odnosu na ono što su igrali na kraju regularne sezone (iako ne znam zašto bi itko želio nastaviti s onakvim ritmom), a dijelom kako bi Haslem smetao Jeffersonu. Odluka koja se pokazala totalno promašenom, s Haslemom su imali igrača manje u napadu, a Big Al je utakmicu otvorio s laganih 8 poena uz 4-4 šut učinivši tako svaku pomisao da ga Udonis može usporiti 1 na 1 bivšom. Bobcatsi tako u startu imaju stalnu prednost koja se polako topi prvo zbog ozljede stopala Jeffersona koja ga je učinila vidno manje pokretnim (a i ovu seriju još manje zanimljivom), energije Andersena koji skokovima, stalnim kretanjem i guranjem puno više smeta u sredini od Haslema, a onda i zbog povratka niskoj postavi – zadnjih 4 minute poluvremena Heat je zaigrao s Jamesom na četvorci uz jednog visokog i tri šutera (Chalmers, Cole i Jones) i u tom periodu zabijaju 14 poena i potpuno preuzimaju kontrolu nad utakmicom.

U nastavku opet ista priča, bez obzira na Jeffersonovu ozljedu Miamiev napad s Haslemom uz Bosha, Wadea i Jamesa je jednostavno začepljen, u 5 minuta na startu treće zabijaju samo 2 poena i vraćaju Bobcatse u prednost. Čim je Haslem zamijenjen Jonesom, Miami ubacuje u višu brzinu i više se ne osvrće, grade prednost od desetak poena koju održavaju do kraja lakoćom. Ne znam hoće li Spoelstra i dalje pokušavati startati s Haslemom čisto da ga održi u fokusu radi nekih budućih potreba, ali kombinacija Miamieve niske postave i usporenog Big Ala ovdje ne ostavlja mjesta ikakvim sumnjama u rasplet. Za Miami je ključno da je Wade odigrao odličnu i stvarno razigranu partiju, Henderson mu nije mogao ništa ni u tranziciji ni u postu ni na perimetru, a to je u kombinaciji sa standardnim LeBronom, pouzdanim Boshem i raširenim reketom više nego dovoljno.

WIZARDS @ BULLS

Wizardsi u playoff kreću sa svojom najboljom petorkom, s Neneom ne samo u startnoj postavi već i kao prvom opcijom s jasnim planom – izmoriti i što više izbaciti Noaha iz igre. Zabavljen guranjem s jačim i pokretnim centrom Noah nije imao prilike igrati ulogu obrambenog korektora, što je predstavljalo toliki problem za rotacije Chicaga da je vrlo brzo na Brazilcu završio Boozer što možete zamisliti kako je izgledalo. Svejedno, Nene je otvorio utakmicu s 8 poena otvorivši usput i prostor Wizardsima da se razigraju.

Nešto bolje je to izgledalo u drugoj četvrtini kada je Gibson mogao pomoći Noahu, ne samo u obrani već i u napadu gdje je Taj s tri skoka u napadu za redom Bullsima donio prednost i potpuno izludio Wizardse čiji visoki su do tada kontrolirali reket, bez striktnih pokrivanja visokih Chicaga uz svu pažnju posvećenu zaštiti blokova. Chicago ovu novopronađenu energiju prenosi i u nastavak, lopta kruži, šutevi upadaju i prednost raste, a Wizardse u blizini održava opet Nene – Noah i Boozer su se povukli u sredinu i dozvolili mu da prima lopte na laktu, a ovaj je umjesto da napada i riskira jednostavno zabijao skok-šut (nevjerojatno je ovih 35 minuta koje je odigrao u ovakvom ritmu, vidi se da nije u top formi jer je spor u obrambenim reakcijama, zbog čega je ovako sjajna partija s minimumom odmora još dojmljivija).

Problem za Bullse je bio što su u svoj ovoj razigranosti zaboravili na obranu, utakmica se previše ubrzala na ritam koji puno više odgovara Wizardsima. Jednostavno, bilo je tu previše otvorenih šuteva, previše prostora u reketu i previše slabih reakcija na perimetru da ih veterani kao Gortat, Ariza i Miller ne iskoriste (2 na 2 škola košarke Nenea i Millera posebice je imponirala). S tim da su odličan utisak ostavili i Wall i Beal kao glavni kreatori, hladnokrvno su secirali obranu i rijetko radili greške odradivši veteranski posao veći dio večeri (imali su samo 3 izgubljene, sve tri Wall, ali još važnije je da nisu uzimali ružne i nepotrebne skok-šuteve, osim ako ne računamo onu ciglu Walla u završnici kada je skoro slomio tablu).

Ovo je značilo da Washington u zadnju četvrtinu ulazi u egalu s 6 razigranih igrača i stilom igre koji im odgovara, što Thibodeau definitivno nije imao zacrtano u svom planu utakmice. Usprkos za njih solidnom napadačkom izdanju, Bullsi su ostali bez zraka u završnici jer su ovakvi Wizardsi jednostavno predstavljali prevelik problem njihovoj obrani. Sve počinje i završava s igrom pod košem u oba smjera, ako će Nene i Gortat ovako dominirati nad unutarnjom linijom Chicaga jasno je tko će izaći kao pobjednik – ako su igrači zadnje linije zauzeti isključivo svojim primarnim zadatcima, nije ni čudo da je reket odjednom otvoreniji nego smo navikli i da u obrani curi na sve strane.

Noah i Gibson više su sistemski igrači nego klasične 1 na 1 mrcine u postu, stoga su problemi protiv pravih centara kao što su Nene i Gortat (koji uz snagu imaju i talent) uvijek prisutni, ali Bullsi kao kolektiv definitivno mogu bolje obrambeno. Sad nam ostaje samo vidjeti što su smislili i kako to namjeravaju sprovesti u djelo u idućoj utakmici.

BLAZERS @ ROCKETS

I konačno utakmica večeri, koja je tako i izgledala od prve sekunde i koja je to opravdala onim što smo imali prilike gledati do zadnje. Trka, akcija, reakcija – čista košarkaška zabava. Blazersi vuku prvi potez, napadaju Hardena kroz post-up akciju za Matthewsa koja ne rezultira Wesovim koševima, ali donosi gomilu šansi za skok u napadu Aldridgea pored nemoćnog Jonesa. Chandler preuzima Wesa, ali to ne riješava problem Aldridgea. Blazersi tako izgledaju kao momčad koja ima prednost, a Rocketse drži odlična rola Beverleya koji je po svemu sudeći potpuno spreman, što je u ovoj fazi serije definitivno najvažnije.

Čim je LMA sjeo na klupu, Houston se vraća u egal. Iako se Stotts trudi držati minimalno 3 startera na parketu i uvijek jednog od dva visoka, Rocketsima je protiv niske postave s Wrightom previše jednostavno odigrati obranu i doći do kvalitetnih situacija za realizaciju.

Treću četvrtinu uzimaju Rocketsi, uglavnom na račun solidne obrane – iako se čini blesavo govoriti o defanzivi u kontekstu ovakve jurnjave, treba istaknuti da je Houston napravio dobar posao na branjenju pick igre, gdje su visokim izlascima i čestim preuzimanjem odsjekli Blazersima itekako bitan dio napada. To se osjetilo baš na početku treće, Matthews u postu više nije bio rješenje, Lillard u pick igri kao da nije postojao, Houston se počeo odvajati, a onda je Stotts plan igre pojednostavio do krajnjih granica – daj loptu Aldridgeu u post i makni se.

Blazersi su tako opet uhvatili ritam, ali problem je bio što se LMA opet na početku parne četvrtine krenuo odmarati, što su Rocketsi iskoristili da otiđu na, u tom se trenutku činilo, izdašnih +13. Naravno, u ovakvom ritmu i s ovakvim šuterima takva prednost se istopi za tren, posebice kada imaš ovako raspoloženu prvu opciju – čim se vratio na parket, LMA je pozdravio Houston ni manje ni više nego tricom. Ipak, Houston je održavao pristojnih desetak koševa usprkos Aldridgeu i usprkos tome što su se opet ulovili da previše igraju na Dwighta u postu, sve dok 4 minute prije kraja nije krenuo kaos.

Stotts naređuje namjerno fauliranje Dwighta koji s 4 promašaja za redom praktički daje dva dodatna napada Blazersima, a McHale je nekako izračunao da mu je u ovim minutama na parketu važniji Lin od Beverleya što Lillard koristi da u svom stilu zabije cirkusku tricu (i iznudi dodatno od naivnog Lina), a onda i uđe u sredinu i namjesti zicer Aldridgeu. I samo tako, s dva kiksa, Houston je prosuo sve što je gradio u drugom poluvremenu i u zadnje tri i pol minute ulazi praktički u egalu – Howard ide na klupu kako bi se izbjeglo daljnje fauliranje do dvije minute prije kraja kada hack taktika više ne pali, Asik ne može u igru iz istog razloga, tako da Rocketsi igraju s niskom postavom koja može zabiti, ali koja ne može braniti ovaj Portland. LMA dominira nad Jonesom, Lin je rupa koju Lillard i dalje koristi jer je Beverleyeva žilavost zaposlena Matthewsom i u principu pravo je čudo da su Blazersi na kraju bili ti koji spašavaju živu glavu.

Sve što se dogodilo na kraju regularnog dijela i u produžetku nema smisla prepričavati, to se treba vidjeti jer ovo je bila NBA košarka u svom najboljem izdanju, ali treba istaknuti ironijske momente kao što je Howard koji zabija dva bacanja u ključnim trenutcima ili LMA koji gubi valjda jedini dvoboj protiv Jonesa na utakmici u ključnom napadu. Ipak, Lillardova muda ovaj put funkcioniraju i protiv Beverleya, a LMA nastavlja s dominacijom u reketu (7 napadačkih skokova u 45 minuta igre iako je Houston čak i dobio ovaj dvoboj ukupno gledajući) i eto dodatnih 5 minuta u kojima Rocketsi s niskom postavom bez Jonesa na brzinu grade prednost koju Aldridge (opet tricom) i Batum brzinski stižu taman prije nego LMA ispada iz igre zbog 6 osobnih.

Blazersi ovo ne mogu dobiti bez najboljeg igrača, zar ne? Pa, u ovoj ludoj utakmici nema pravila, a to potvrđuje i podatak da je Joel Freeland svoju jednu minutu na parketu u cijeloj večeri iskoristio da zaradi bacanja na potpuno nepotrebno sviranom kontaktu Howardu tijekom guranja u postu, zabije jedno i donese Blazersima pobjedu. Rocketsi su doduše imali šansi koliko su htjeli za izaći kao pobjednici, uostalom sjetimo se rezultata i igre na 4 minute prije kraja regularnog dijela. Dakle, dijelom su se upucali sami u nogu lošim potezima, dijelom su Blazersi ispucali 5 ili 6 od 9 života koje očito imaju. Ali, to ne mijenja na stvari da će Aldridgea morati braniti na neki drugi način od ovog 1 na 1 pokrivanja s Jonesom jer dozvoliti nekome 46 poena i 18 skokova nikada nije pametno, posebice ako nemaš toliko dobru obranu i širinu rostera da ostale opcije držiš ispod prosjeka tijekom 48 minuta utakmice. Lillard je veći dio večeri bio uštopan, ali je zabio kada je trebalo što radi već dvije godine, a i Matthews i Batum, iako nisu briljirali, nisu ni podbacili, odigrali su solidno što je uz onakav učinak Aldridgea i bljeskove Lillarda bilo više nego dovoljno za dati si šansu. I iskoristiti je.

10 thoughts on “DAY TWO – PORTLAND CATS

  1. Sve sam uvjereniji da se hack-a-bilotko treba svirat kao namjerna. Čak donekle spada i u definiciju, onaj dio o nepotrebnom kontaktu.

  2. Gee kad spavas? 😀
    Ja bar idem leći nakon utakmica, a ti pišeš još tu hehe svaka čast.

  3. Definitivno bi trebalo, sve sto su dobili s ovim pravilom dvije minute je da su treneri poceli jos ranije faulirat.

    Spavam ko covjek po noci, tekmu uzivo nisam gledao godinu dana do onog fijaska Toronto-Brooklyn kad je treca cetvrtina trajala 45 minuta. U ta tri sata jedne live tekme pogledas tri u snimci, samo se treba dignut ranije. To je ljepota league passa 😉

  4. Gee-ali kako uspiješ gledati tekmu da ne saznaš rezultat osim što stisneš na LP da ti ne pokazuje rezultate,jel dolaziš u napast da tijekom gledanja pogledaš rezultat?

  5. također, jako rijetko ostajem po noći, eventualno finale ili nešto slično poput NCAA, ujutru se stigne pogledati šta je važno 😀

    a pred spavanje sam stekao naviku slušati neke podcaste čisto da uštedim vrijeme listajući portale za informacijama i dešavanjima…

  6. In other news, dr. Phil je počeo raditi svoju zen magiju i oterao zlog Woodyja(samo snimite bradicu) koji se nije uklapao u sveti trougao. Sada je samo nebo granica kada uz pomoć tog čuvenog napada JR, Amare, Andrea i Shump odvedu NYdo barem titule. Jebeš plejof, Kniksi rulaju!

  7. @ bistrica – tijekom regularne sezone mi je svejedno znam li rezultat ili ne, obično prvo pogledam box score pa tek onda biram tekme, ali tijekom playoffa se prvo pale tekme, a onda sve ostalo. osim ako ne stignem pogleda ujutro neku, onda jebi ga, ali to se obično događa u prvoj rundi kada ih ima previše

    @ kurdy – da li na planeti s koje dolaziš nemaju tražilice tipa google pa da pogledaš šta je league pass?

    @ hbob – ovo je dobra fora, razlog zašto je Woody trebao ostat trener Knicksa:

    Woodson has perfected the triangle defense. Three players stand around in a triangle and watch as players drive past them to the basket unguarded.

  8. Imam i ja pass, ali svejedno uvijek uzivo gledam rade nego snimku, nije mi to to.

  9. Sad najozbiljnije, Nba je zakon. Gledam sinoć mučenog Big Al-a kako se vraća u odbranu šepajući i tu pokušava braniti Boša. I onda sa druge strane će se danas raspresti još 50 narativa oko Knikcsa i šta bi trebalo da urade ovog leta 😀 I love this game!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *