DAY SIX – BARE NECESSITIES

PACERS @ HAWKS

Kako su Pacersi pritiskom na Teagueu i preuzimanjem nakon picka pronašli način kako im obrambeno parirati, Hawksi na startu ove utakmice forsiraju akcije za i preko Korvera, inače poprilično ignoriranog u prva dva sudara, kako bi razbudili svog najboljeg šutera. Gomila off screen akcije i hand off igre kreirala je solidne catch & shoot prilike, ali Korver se baš i nije proslavio učinkom, kao uostalom ni cijela momčad – trice su pucali kad god su stigli, ali nisu ih zabijali (1-14 u prve 24 minute), dobrim dijelom zbog kvalitetnog pokrivanja Indiane, a dijelom zbog činjenice da im je Korver ionako jedini iznadprosječni šuter na rosteru i da je stoga ova taktika daleko od sigurne (Carroll i Millsap su točno na ligaškom prosjeku od 36%, Teague i Antić malo ispod na 33%).

Problema sa zabijanjem imali su i Pacersi, opet smo gledali nedostatak ideja i agresivnosti u pronalaženju puta do obruča. Upali su u male probleme kada je George zbog osobnih ustupio mjesto Watsonu (na što su Hawksi reagirali ubacivanjem Williamsa umjesto Carrolla), ali pravovremenim ubacivanjem trica držali su priključak s Atlantom čiji pokušaji ozbiljnijeg odvajanja su tako bili na vrijeme zaustavljani. Prvo poluvrijeme tako završava rezultatom koji sve govori o razini igre, 39-38, dakle s ritmom na ispod 80 koševa i postotcima šuta od kojih boli glava.

U trećoj četvrtini Hawksi opet kreću u pokušaj odvajanja, s tim da im ovaj put uspijeva doći do dvoznamenkaste prednosti čim je upalo nekoliko bomba s perimetra u relativno malim razmacima. Ovo su već opasne situacije za Indianu jer njima nikada nije lako stizati minus, pogotovo u večeri kada Scola nije raspoložen kao u prethodnoj i kada Vogel zaboravlja na dobitnu kombinaciju iz prošle utakmice s Georgeom uz Watsona i Hilla (Stephenson je igrao odlično, praktički cijelu večer bio je jedini igrač Pacersa u nekom pozitivnom ritmu, ali nikada nije dobar znak za momčad kada od njega trebaš previše i to onda razvučeš na cijelo drugo poluvrijeme bez da nađeš još jednu raspoloženu opciju). Indiana se tako i dalje muči držati priključak, a trice Atlante sada već upadaju s 50% učestalosti.

Iako je Vogel u završnici pokušao s dvojcem Scola i West pod košem uz Georgea, Stephensona i Watsona, napad im je i dalje izgledao užasno – usprkos svim ovim opcijama koje mogu zabiti izvan reketa, akcije Indiane uglavnom su se vrtile oko izolacija na središtu perimetra s četiri igrača koji stoje uokolo i gledaju. I iako je trud Pacersa neosporan, činjenica je da ni u jednom trenutku nisu prijetili preuzeti kontrolu nad utakmicom, što zbog vlastitih problema u napadu, što zbog činjenice da su Hawksi ubacili tricu svaki put kad bi se pojavila mogućnosti dolaska u egal. I tako je Atlanti jedno sjajno šutersko poluvrijeme bilo dovoljno da po drugi put u tri utakmice skine prvog nositelja i vrati barem dramu u ovo estetsko mučenje.

THUNDER @ GRIZZLIES

Memphis dobro otvara utakmicu, kontroliraju reket i to posebno u napadu gdje Gasol i Randolph napadaju obruč iz driblinga umjesto iz klasičnog post-upa, na što Perkinsa i Ibaka nemaju odgovor. Iako dvije brze osobne svirane Gasolu razbijaju ovaj ritam, stvar u svoje ruke tada uzima Conley – Sefolosha je konačno završio na njemu kao primarni obrambeni igrač, ali, čim je on ustupio mjesto na parketu Jacksonu, Conley je koristio nesposobnost dvojca Westbrook-Jackson da odigra poštenu obranu kako bi počeo razbijati razbijati zadnju liniju ulazima (ovom dvojcu bi zakonom trebalo zabriniti igrati ostatak serije u istoj postavi). Ovdje se tako pokazalo nešto što smo kod Grizlija rijetko mogli vidjeti prije Joergera – Memphis i bez Gasola na parketu može vrtiti poštene košarkaške akcije i to ne samo preko screen/roll akcija za svog playa, već imaju i sasvim pristojnu flex igru u pozadini.

Svo ovo vrijeme Oklahoma je bila u podređenom položaju jer sami u napadu nisu radili ništa. Osim ulaza Westbrooka i neuspješnih pokušaja da igraju kroz Duranta u post-up akciji na laktu prezentirali su svoju klasičnu stihiju koja je uz nemoć obrane da dođe do stop akcija djelovala dodatno depresivno. Uvijek isto, samo se čeka da Durant ili Westbrook nešto naprave iz vedra neba, što protiv momčadi s ovako jasnim planom igre i definiranim kvalitetama nije lako, posebno ne u sporom ritmu koji im odgovara i koji Thunderu ne dozvoljava da se razmaše kroz tranziciju ili barem da dođe do otvorenog šuta s perimetra. Odluke Brooksa poput one da početkom druge četvrtine na klupu u isto vrijeme sjedne i Russa i KD-a također ni najmanje ne pomažu.

Polovinom druge vrijeme je za nisku postavu Oklahome, ali čak ni ona ne uspijeva ubrzati igru ili raširiti obranu Memphisa kako bi barem natjerali protivnika da izvuče jednog visokog – ovako je sve što gledamo kako se Durant muči i nekako uspijeva držati Zacha 1 na 1. Grizliji tako imaju sve pod kontrolom i da nije upala jedna od onih klasičnih nerezonskih trica Westbrooka bili bi zadržali Oklahomu na 33 koša za 24 minute i totalno izvan ikakvog ritma. Digao je na kraju druge Thunder obranu, povratkom Sefoloshe na Conleya i povremenim pokušajima čiste zone odigrali su nekoliko odličnih defanzivih akcija za redom, ali realno zaslužili su puno veći zaostatak od samo 8 koševa. Tu se ponavlja ona priča iz prethodne utakmice, Memphis igra bolju košarku, ali zbog vlastitih limita, prije svega šuterskih, ne uspijeva se odvojiti dovoljno kako bi bio siguran od iznenadnog buđenja Duranta ili Westbrooka.

U nastavku ista priča, OKC ne radi ništa kako bi pomogla Durantu doći do koševa čak ni u periodu dok je Allen na klupi, a Memphis je više nego zadovoljan pustiti Westbrooku prostor da zabija duge dvice. Grizlije imaju takvu kontrolu nad ritmom utakmice da čak i Prince i Udrih dolaze do koševa na obruču čistom aktivnošću protiv ovih labilnih obrambenih postava Thundera, a takvima su se do sada pokazale sve osim startne. U zadnjih 6 i pol minuta tako OKC ide na zadnji juriš u pokušaju da stigne tih čini se od prve četvrtine stalnih 10 razlike, s tim da Brooks ovdje vuče sjajan potez koji se pokazao ključnim – vraća Westbrooka na Conleya i udvaja ga na svakom picku, dok Sefolosha ignorira Allena na perimetru i služi kao osigurač za Ibaku ili Perkinsa koji izlaze visoko izvan reketa. Ovo rezultira sa skoro 6 minuta bez koša Memphisa, točnije 12 propuštenih napada i 5 izgubljenih lopti u kojima je Sefolosha kao libero u pozadini napravio ogroman posao pravovremenim rotacijama.

Thunder se tako vraća u igru, s ovakvom podrškom obrane čak i napad kilav poput njihovog sinoć može stići minus, u zadnjoj minuti tako smo u egalu. Tony Allen je od junaka postao tragičar, njegovo prisustvo na parketu omogućilo je Oklahomi da igra obranu 5 na 4, a njegovim potezima obilježena je i sama završnica. Nakon 6 minuta Allen konačno koristi činjenicu da ga Sefolosha ignorira i zabija jedan ulaz, a onda i sjajnom reakcijom na Westbrookov ulaz krade loptu i zabija iz kontre za plus 4. Sljedeći napad pak nepotrebno faulira Westbrooka s leđa na trici i daje šansu Oklahomi da opet izjednači i drugu utakmicu za redom izvuče produžetak. U kojem i drugi put za redom Memphis ne pokazuje ni najmanje znakove nervoze obzirom na još jednu zamalo prokockanu odličnu partiju u regularnih 48 minuta, u dodatnih 5 opet su lucidnija košarkaška momčad, rano stvaraju prednost i ovaj put jednostavno nemaju dovoljno vremena prokockati je.

Potpuno zasluženih 2-1, bila bi sportska nepravda da je Thunder dobio jednu ili obje ove dramatične završnice obzirom na sve ono što nisu pokazali tijekom svih ranijih minuta. Durant je odigrao najslabiju šutersku partiju u seriji, još jednom debelo ispod svog standarda i pravo pitanje za OKC nije mogu li visiti dovoljno blizu da iščupaju jednu pobjedu Memphisu, već mogu li zaigrati dovoljno dobru košarku da malo pomognu svom najboljem igraču da ih odvede u sljedeću rundu.

CLIPPERS @ WARRIORS

Konačno odlična utakmica obje momčadi od starta – Warriorsi opet u pick akciji s agresivnim Curryem (fenomenalno kažnjava udvajanja i spore obrambene rotacije u pozadini s 4 namještena zicera za redom) i rastrčanim Leeom uz povremene catch & shoot kombinacije za Thompsona, Clippersi pak spremni pokazati svu raskoš opcija u napadu i napredak koji su ove sezone napravili u obrani. Nakon odličnog starta ritam malo pada, Warriorsi otvaraju dodatne prilike Clippersima svojim tradicionalnim gubljenjem lopti (prilagodba Clippersa na branjenje pick igre bila je jednostavna, izbjeći rotacije i ne pomagati na igraču koji postavlja blok Curryu nakon što ostane sam, ali i sasvim dovoljna da napad Warriorsa zašteka), a ovaj put nema šuta iz vana da ih izvlači. Clippersi tako krajem prve dolaze do prednosti koju čisto na račun viška kvalitete održavaju do trenutka kada kratkom šuterskom eksplozijom prijete prvim ozbiljnim odvajanjem. Do kojega nije došlo samo zato jer je niska postava Warriorsa dobro odigrala u oba smjera (Green ne samo da je dobro držao Jordana, već je i izbacio Clipperse iz ritma zbog potrebe da igraju na njega više nego treba kako bi iskoristili visinsku razliku), a usput je Thompson pogodio i prvu tricu na utakmici uopće za Warriorse.

Clippersi u nastavku i dalje imaju momentum, obrana na perimetru i rotacije prema sredini funkcioniraju odlično, a u napadu je Blake sve raspoloženiji i Jackson za njega nema rješenja – O’Neal i Lee ga ne mogu čuvati na perimetru, prebrz je i previše spretan s loptom, a Green ga ne može držati pod košem. Golden State ne igra loše, ali bez trice u napadu i s ovakvim mismatchem kakvoga predstavlja Griffin samo je pitanje trenutka kada će se Clippersi odvojiti, naravno, ako u međuvremenu nešto sami ne naprave kako bi promijenili kontekst.

I pokušavaju, potpuno se prebacuju na niske postave, Jackson čak pokušava i s uber-sitnom petorkom u kojoj Green i Barnes glume visoke. Ovakav pristup usporava Clipperse koji iz nekog razloga uporno pokušavaju odmah kazniti ovakav raspored bacanjem lopti u post Griffinu iako se to do sada pokazalo kontraproduktivno osim ako bi takva situacija došla prirodno u toku igre nakon njihove klasične akcije. U zadnjoj četvrtini Warriorsi tako polako hvataju priključak, u obrani pokušavaju koristiti pokretljivost da miksanjem zona, presinga, udvajanja i preuzimanja, ukratko kaosa, natjeraju Clipperse na izgubljene lopte, samim time i poneki lagani poen iz tranzicije, a u napadu im širina konačno donosi povrat u vidu 4 trice (duplo više nego u prethodne tri četvrtine zajedno, tri Curryeve preko ruke iz teških situacija i jedna Klayeva iz klasičnog istrčavanja u korner) i prije svega prostora za sjajnog Thompsona koji ulazima i post-up igrom na Paulu radi ogroman posao.

Clippersi su nekako održavali prednost cijelo vrijeme, ali zahvaljujući probuđenom napadu, točnije činjenice da su Steph i Klay konačno podsjetili na Splash Brotherse, Warriorsi su par puta bili u egalu, dapače promašaji Paula i Griffina s linije slobodnih u zadnja dva napada Clippersa (koji su u večeri ukupno promašili 13 od 23 bacanja, dakle gađali su debelo ispod 50%) dali su im šansu da povedu prvi put nakon prve četvrtine ili barem izbore produžetak, ali ovaj put Curryev pokušaj preko ruke nije uspio. Četvrtina i pol inspirirane košarke tako se ipak nisu pokazali dovoljnima, iako je sada barem očito da Warriorsi u ovoj seriji nemaju drugog izbora nego jahati niske postave i zaigrati na kartu kaosa u obrani i napadu, odnosno da moraju pokušati natjerati Clipperse na ishitrene pokušaje u napadu, bilo 1 na 1 akcijom ili kroz forsiranje post-up situacija (sinoć su im odlično parirali u tranziciji u drugom dijelu kada su zaigrali obranu visoko na perimetru). Ostanu li u onim half court gabaritima u koje ih Jackson uporno pokušava uklopiti, šanse su im minimalne jer Clippersi jednostavno imaju puno više opcija u oba smjera.

4 thoughts on “DAY SIX – BARE NECESSITIES

  1. Lepo sam rekao pre neki dan, Tony Allen ce me ubiti. Mozes zamisliti moju facu u 5 ujutru kad je pravio faulove na Russu. 😀
    Ovo sto OKC igra nesto jeste, ali kosarka nije. Durant je dosta masio otvorenih suteva sinoc, ali i dalje sve to izgleda isforsirano i teze nego sto bi trebalo. Ne znam zasto mu lepo ne daju da umesto 30 suteva, dobije 30 lopti na visokom piku, nek uvuce Ibaku/Z-Boa i nek samo sleshuje/puca trice. Russ ostaje negde na nivou Allenovog ludila, totalni haos.

  2. Mark Jackson je idiot kojeg treba što prije maknut od ovakvog dragulja od ekipe. On ima akcije u postu za Jermaina fucking O’Neala. Bože sačuvaj. Nadam se da će letit odma nakon ispadanja. I da će doć George Karl.

  3. Kakav horor u pet ujutro!!…Wes vs Tony,ko to nije gledao ne zna sta je propustio u zivotu,Glup i Gluplji-horor verzija 🙂

  4. I da, niska petorka OKC-a, u ovoj seriji uopšte ne funkcioniše jer Zach i Marc bez problema čuvaju Butlera i Fishera u uglu 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *