DAY SEVEN – LUCKY BREAKS

RAPTORS @ NETS

Serija nastavlja tamo gdje je stala, starteri Netsa igraju bolje u oba smjera, točnije imaju više opcija, od startera Raptorsa koje u igri drže Valanciunasova upornost i gomila teških šuteva koje DeRozan nastavlja pogađati. Čim su krenule izmjene, učinak Netsa pada, Toronto lakše dolazi do poena i egala, pa čak i male prednosti, a Netsi se vraćaju u vozačko sjedalo u zadnjim minutama druge čim su starteri opet na parketu. Ritam je izgleda uspostavljen, do kraja će ga biti teško razbiti, stoga će odlučivati sitnice poput Pierceovog lošeg ulaska u partiju ili Valanciunasovih problema s osobnima zbog kojih je šansu dobio Hansbrough (i tako nam omogućio gledati dvoboj Hansbrough-Plumlee, san svake domaćice germanskih korijena).

U nastavku ista priča, starteri Netsa lagano dižu prednost i održavaju je, a DeRozan pokušava solo akcijama držati Raptorse u blizini. Utakmica upada u takav ritam da se svaka pogođena trica čini najvažnijim ubačajem na utakmici pored valjanja u blatu i gomile faulova koji se sviraju na sve strane (što je još jedna prednost za Netse koji imaju više opcija na klupi). Pogođeni otvoreni šutevi u ovakvom kontekstu imaju ogromnu vrijednost, a tu Netsi cijelu večer mogu računati na Williamsa i Johnsona (standardno sjajan u postu). Kada im se krajem treće konačno pridodao Pierce s nekoliko odličnih poteza, brzinski odlaze preko 10, što se u tom trenutku za ovakve Raptorse bez previše raspoloženih opcija (Lowrya nema nigdje) čini kao smrtna presuda.

5 minuta prije kraja Netsi imaju +15, igraju na rutinu i pogađaju dovoljno iz igre da održe prednost na ovom festivalu slobodnih (ukupno 74 bacanja na utakmici) u kojem Toronto nikako nije uspijevao uhvatiti ritam ni pronaći raspoloženu postavu (uz DeRozana koji je posustao na kraju jedini igrač za kojega možemo reći da je odradio odličan posao bio je Patterson). Do kraja su Raptorsi s par trica smanjili prednost i završnicu učinili zanimljivom, ali rutina Netsa u tim trenutcima se pokazala itekako bitnom. Rutina i nešto bolji postotci šuta – u sudaru u kojem su obje momčadi pogodile jednak broje trica i slobodnih, odnosno u kojem je sva prednost koju Netsi ostvare ukradenim loptama anulirana skokom Toronta, pravovremeni šutevi Johnsona i Williamsa bili su više nego dovoljni da se posao odradi.

BULLS @ WIZARDS

Washington odmah pokušava nabiti ritam, s tri brza ubačaja na samom početku napada pokušavaju Bullse natjerati na otvoreniji stil igre u kojem više do izražaja dolaze napadi nego obrane. I dok ih Wall blitza brzinom, Bullsi vrte svoje temeljite napade ne bi li nekako održali priključak, igraju korverovske akcije za Dunleavya koji se tako konačno razigrao u jednom prvom poluvremenu serije. Ali, sudar stilova je očit, kao i to da Wizardsi imaju više opcija u napadu od tranzicije (dobro kretanje lopte u postavljenim napadima). Thibodeau pak nije bio spreman za neki radikalan potez poput startanja s Gibsonom ili stavljanja Butlera na Walla kako bi otežao život Wizardsima na početku utakmice, a bez prilagodbi ne možeš očekivati ni drugačije rezultate od dosadašnjih – Wizardsi su opet ubacili 30 u prvoj četvrtini, pri čemu su Bullsi na nekoliko minuta ostali i bez Noaha zbog dvije osobne.

Doduše, napadački pomaci su vidljivi, zahvaljujući akcijama preko i za Dunleavya našli su nekako načina zabijati i bez Augustina što nije mala stvar – i sami su ubacili 28, što im je najbolje otvaranje neke utakmice u seriji.

U drugoj četvrtini pak gledamo onu najbolju postavu, Gibsona i Noaha s Augustinom i Butlerom, dakle gledamo kombinaciju odlične obrane i solidnog napada koja Wizardse drži pod kontrolom do same završnice kada Ariza s par poteza (plus, na parketu se našao i Booker koji očito ne leži Bullsima) pokreće seriju koja se nastavlja i u trećoj četvrtini i zahvaljujući kojoj Wizardsi opet izgledaju kao bolja ili barem eksplozivnija momčad. Chicago se vraća opet preko Dunleavya koji je na polovini treće zabio skoro pola poena momčadi, a ništa manji problem za Washington nije ni selekcija šuta – previše se zadovoljavaju dugim dvicama (i previše ih promašuju) protiv postave s Boozerom, Hinrichom i Dunleavyem koju je itekako moguće napasti.

Bullsi tako dolaze i do važne prednost preko nove trice Dunleavya prije nego na Wizardse u zadnjoj četvrtini puste Noaha i Gibsona. Četvrtinu otvaraju samo tako, s još jednim ubačajem Dunleavya za tri, odlaze na +7 i grade pristojnu prednost pred završnicu. U kojoj ovaj put nemaju toliko problema pratiti Washington jer Wizardsi ostaju bez Nenea i to u najgorem mogućem trenutku – čovjek je izbačen iz utakmice zbog pokušaja odrubljivanja glave Butleru u nekakvom vudu ritualu taman nakon što je zabio dva koša i uhvatio nekakav ritam u blijedom nastupu u kojem je do tada uglavnom izbjegavao guranje s Noahom i umjesto toga uzimao hrpu skok-šuteva (Noah je odradio odličan posao ostavljajući mu prostor za šut, radije pazeći na ulaz).

Wall i Beal uzimaju stvar u svoje ruke, čak i vraćaju Washington u prednost, ali u završnici obrana Bullsa ipak odnosi prevagu. Obje momčadi promašuju slobodna, ali Bullsi dobivaju još jednu tricu (12-24 u večeri, Dunleavy 8 od 10), ovaj put od junaka Butlera (zabijao svaki put kad je trebalo i izbacio Nenea) i ovom prilikom spašavaju živu glavu. I ne samo to, ako Nene kojim slučajem dobije utakmicu suspenzije imaju samo takvu šansu vratiti se doma s 2-2 – bez centra u punom pogonu Wizardsi teško mogu održati onako visoke postotke šuta kao iz prve dvije utakmice (sinoć samo 43%), a, iako od Bullsa ne treba očekivati ovakvu šutersku večer, činjenica je da obrana Wizardsa bez Nenea puno teže brani sredinu što bi moglo otvoriti dovoljno prostora u reketu da lude večeri Augustina ili Dunleavya ne budu nužno potrebne.

ROCKETS @ BLAZERS

Houston otvara utakmicu s Asikom na Aldridgeu, ali i s dvije trice Beverleya i Dwightom koji nastavlja ubijati u pojam Lopeza. LMA nije toliko agresivan pored Asikove visine tako da Blazersima treba neko vrijeme da se razbude i to uglavnom šutevima Matthewsa i Batuma (ali i dobrom rolom Williamsa s klupe), dok Rocketsi za to vrijeme napadaju iz svih oružja – ono što su Beverley i Howard započeli, nastavljaju Harden i Parsons – i vrlo brzo dolaze do desetak koševa prednosti. U drugoj četvrtini tricu zabija čak i Troy Daniels, igrač sredinom sezone priključen iz NBDL-a upravo zbog šuta (odigrao solidnu partiju s 3 trice i dobro koristio priliku koja se ukazala zbog Parsonovih problema s osobnima, možda bude ono što im treba do kraja serije jer u prve dvije utakmice nisu dobili ništa od swingmana s klupe).

Međutim, dosta je par inspiriranih minuta Lillarda sredinom druge da se prednost rastopi – niska petorka Rocketsa jednostavno nema dovoljno kvalitete u defanzivi da zaustavi protivnika koji u ovakvim postavama ipak ima prednost zbog individualnih obrambenih pluseva (drugim riječima, nemaju rupe na boku kao Houston, a u Wrightu i Batumu imaju dovoljno dužine da brane perimetar i reket).

Tako smo opet u egalu i u nastavku gledamo klasičnu revolverašku košarku kao do sada – Aldridge se razigrava i nosi teret u napadu zabijajući preko Asika, dok na drugoj strani Rocketsi pariraju igrajući svoju košarku na koju su u prošloj utakmici zaboravili, napadaju s perimetra preko Hardena i Parsonsa ulazima i tricama. Opet grade nešto manju prednost, a niska postava Blazersa ovaj put ne uspijeva stići razliku jer Rocketsi ne padaju na isti trik, ostavljaju dva visoka u igri i obranu pod kontrolom.

Iako u zadnjih 5 minuta ulaze s 9 koševa prednosti, Rocketsi opet ne uspijevaju pratiti ritam u završnici. Dijelom zbog Howardovih bacanja (iako je bio solidan, zabio 4 od 6), a puno više zato jer prvo Aldridge, a onda i Lillard, u svojem stilu trpaju kad požele. Ovaj put niska postava Blazersa funkcionira, ubacuju gomilu skok-šuteva, a Harden ne uspijeva okruniti odličnu utakmicu propuštajući dvije prilike za pobjedu. Nekim čudom promašuje i Lillard pa tako opet imamo produžetak u kojem niska postava Blazersa s Williamsom umjesto Lopeza djeluje razigranije na startu. Međutim, iako su ostali bez Parsonsa zbog šeste osobne (opet priliku dobiva Daniels), Rocketsi nemaju namjeru pustiti ovu utakmicu, stalno napadaju koristeći sve slabosti vanjske linije Lillard-Williams. I usprkos gomili grešaka i ishitrenih šuteva na obje strane upornošću Hardena i Lina na ulazima i pravovremenom tricom junaka Danielsa (koji će kao još jedno Moreyevo otkriće samo povećati legendu o GM-u Rocketsa – i njega imaju na ugovoru dogodine za manje od milje kao i Beverleya i Parsonsa) Houston dolazi do prednosti koju ovaj put čak ni oni ne uspijevaju prosuti.

Obzirom na još jednu dramu reći da su Rocketsi zaslužili pobjedu možda je pretjerano, ali sudeći po svemu što smo gledali u seriji definitivno ne bi bilo pošteno da Blazersi imaju čistih 3-0. Portland je odlično nadoknadio slabiju večer Aldridgea šuterskim učinkom Batuma i iznenađujuće svježim izdanjem Williamsa, ali protiv Houstona u najboljem izdanju, s energičnim Howardom koji ne traži loptu već radi pod koševima i s napadom koji počinje s perimetra, a ne iz posta, ovaj put nisu mogli. S tim da to što su se Rocketsi vratili svom stilu i identitetu kojega su gradili cijelu sezonu ne znači da je došlo do promjene momentuma – Blazersi su i noćas imali bolju šutersku večer (Houston i dalje ne zna kako ozbiljnije usporiti nisku postavu ili Aldridgea iako je svakako pomak da su pokazali barem nešto u tom pogledu), dakle u ovom fascinantnom run and gun obračunu i dalje je sve potpuno otvoreno.

3 thoughts on “DAY SEVEN – LUCKY BREAKS

  1. Svaka cast Hardenu zbog nacina na koji nosi napad, ali brate mili kad Kobe ima onakve postotke suta uz enormnu potrosnju onda ga svi gade, a Harden je odigra “fenomenalnu” utakmicu.

  2. 35 šuteva za 37 poena i nije baš odlična utakmica, tako je i Gay znao u Torontu derati pa je bio redovito popljuvan 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *