DAY NINE – CURRY POWER

BULLS @ WIZARDS

Wizardsi igraju bez suspendiranog Nenea, a Bullsi bez osnovne košarkaške vještine – šuta. Još jednom su nam priuštili grozno izdanje, više od 4 minute nisu ubacili koš, a najgore od svega nisu uspjeli ni usporiti oslabljenog protivnika koji je opet pogađao skok-šut za skok-šutom i nabijao ritam kad god je to mogao kako bi iskoristio Wallove kvalitete u tranziciji (sjajni ulasci u utakmicu cijele petorke s Bookerom koji je opet uskočio umjesto Brazilca kao i toliko puta do sada tijekom sezone). Od druge utakmice serije već to spominjemo, ali, nakon četiri ovakva uvoda za redom, to pitanje se nameće samo po sebi – zašto Thibodeau ne starta barem s Gibsonom od svih mogućih promjena koje može napraviti? Ova postava s Hinrichom, Dunleavyem i Boozerom atletski jednostavno ne može pratiti ovakvog suparnika (to se najbolje osjeti u načinu na koji gube lopte, ne u nekakvim riskantnim pasovima ili ulazima već uglavnom tijekom običnog driblinga od točke A do točke B između dva polukruga), dakle u startu žrtvuješ obranu, a najgore od svega često ne mogu ništa ni zabiti – Chicago je izgubio svaku prvu četvrtinu ove serije, a sinoć su bili posebno loši s rupom od 12 poena zaostatka nakon 8 minuta.

Čim se Gibson našao na parketu momčad je malo živnula, njegovi skokovi u napadu vjerojatno su najveće oružje koje Bullsi uopće imaju ofenzivno (pomogla je i druga osobna Gortata koja je nešto ranije nego bi to Wittman htio na parket dovela Goodena), ali tek početkom treće kada su on i Noah zajedno na parketu protiv rezervnog dvojca visokih Washingtona, koji vjerojatno ne bi vidio ni sekunde zajedno da nije manjka tijela u rotaciji (govorim o Harringtonu i Goodenu), Bullsi uspijevaju izgledati kao momčad sposobna parirati ove večeri.

Naravno, sad netko može zaključiti kako Gibson dobrim dijelom svoj učinak i stvara protiv ovakvih nedoraslih protivnika i da zato izgleda bolje nego stvarno jeste, ali čovjek uredno igra svaku završnicu, dakle redovno igra protiv najboljih. Dakle, ako može igrati na kraju, zašto ne bi i na početku, pogotovo sada u playoffu kada je kraj sezone ovako blizu i sve izgledniji?

Uglavnom, čim su se na parket vratili Gortat i Booker, Wizardsi uspostavljaju ravnotežu u reketu i u prvi plan izbijaju talenti njihove vanjske linije. Wall je lakoćom ulazio u sredinu, Beal je igrao veteransku košarku uvijek bivajući u pravo vrijeme na pravom mjestu, a Ariza je trpao preko Butlera kao u prvoj međusobnoj utakmici ove sezone nakon koje je zbog njegovih trica Chicago odustao od pretjeranog rotiranja i naredio Jimmyu striktno pokrivanje. Koje je funkcioniralo u preostala dva susreta regularne sezone i prve tri playoff utakmice, ali kad-tad je do ovoga moralo doći, ne samo zato što je Arizi obzirom na ono što je pokazao u sezoni jedna ovakva utakmica suđena, već i zato što Butler diše na škrge u nastojanjima da igra u oba smjera punom parom.

Wizardsi tako grade novo dvoznamenkasto vodstvo koje raspoložena startna petorka održava do standardne zamjene Noaha s Gibsonom. Tada Bullsi upadaju u još veći deficit jer Wittmanu ne pada na pamet vaditi raspoloženog Gortata i Arizu kako bi održao nekakve prividne uzorke rotacije, tako da prednost na startu četvrte iznosi čak 20 koševa. To je previše čak i za Taja i Joakima u obrambenom turbo izdanju (s tim da je Taj bio jedini koji je imao više od druge brzine i u napadu) – u jednom trenutku Wizardsi ostaju skoro 5 minuta bez poena, ali Bullsi ovaj put nemaju raspoložene šutere u vidu Augustina ili Dunleavya koji mogu tricama pomoći topiti razliku (samo 4 od 19 sinoć s perimetra). Koliko god se visoki trudili, Washington zabija taman dovoljno da se drži na ugodnih desetak koševa razlike i mirno privede utakmicu kraju opet odličnim minijaturama Gortata, Arize i dva mlada beka.

Washington se tako iskupio za propuste iz prošle utakmice, a nama se samo ostaje nadati da će ovo završiti što prije kako više ne bi gledali ovakvo mučenje u napadu kakvo nam Bullsi prikazuju veći dio sezone.

CLIPPERS @ WARRIORS

Mark Jackson nije najmudriji čovjek na svijetu, ali ima dovoljno soli u glavi da ovom prilikom povuče pravi potez – starta s niskom petorkom koja je odlično odigrala gotovo u svakoj prilici koju je dobila tijekom serije, posebno u zadnjoj četvrtini prošle utakmice. S Greenom umjesto O’Neala već imamo prilike gledati Warriorse kakve želimo, razigrane i rastrčane. U obrani preuzimanjima i aktivnošću nadoknađuju manjak centimetara, u napadu šire obranu s tri igrača sposobna zabiti tricu uokolo pick & roll akcije.

Naravno, sve to dobro zvuči, ali bez Curryeve eksplozije upitno je bi li bilo dovoljno. Ovako, sve izgleda idealno – Steph zabija 5 trica u 5 minuta (preko ruke, iz kontre, nakon picka, iz utrobe Zemlje – svejedno) i Warriorsi odjednom imaju dvostruko više poena od Clippersa. Kad tome dodamo odličnu partiju Leea, fenomenalan Iggyev all-round učinak (posebno obranu na Redicku) i još jedno sjajno Thompsonovo izdanje protiv Paula u oba smjera, nije ni čudo što je obrana Clippersa nestala s lica zemlje i dozvolila 39 poena u 12 minuta i ogromnih +15.

Clippersi imaju otežavajuću okolnost u ovom cirkusu sa Sterlingom, ali, budimo realni, svatko s pola mozga u glavi zna da je Sterling budala, do sada itekako poznata po rasizmu (koje ćemo se svi skupa uz malo sreće konačno riješiti i dobiti prvu franšizu koja će otići za milijardu dolara). Paul i drušvo su sinoć bili jednostavno rastureni, a eventualnu tezu o dekoncentraciji neka čuvaju kao još jednu ispriku za slučaj da opet ispadnu u prvoj rundi.

Uglavnom, pokušali su srezati razliku u periodu dok je Curry bio na klupi, uglavnom preko Crawforda kojem ovo igranje slobodnim stilom itekako paše, ali nikako nisu mogli ispod 10. Čim se udarna petorka vratila na parket i čim je Steph dobio loptu u ruke razlika opet raste. Rivers ne radi nikakve promjene na početku treće (iako bi u ovoj već izgubljenoj utakmici itekako logično bilo pokušati s Crawfordom umjesto Jordana ili barem Barnesa), Warriorsi održavaju razliku sjajnom igrom kompletne petorke i četvrta četvrtina postaje nebitna.

I tako opet imamo seriju. Clippersi imaju problema na svim razinama kluba, to je u ovom trenutku očito, ali ni jedan im nije veći od mismatcha koji predstavlja ne samo struktura nove udarne petorke Warriorsa, već i njena inspiriranost. Izbacivši post-up uopće iz plana igre, Curry i društvo zahtijevaju prilagodbu i bit će zanimljivo vidjeti koliko će Riversu trebati da odustane od forsiranja igre na snagu koja do sada nije donijela previše. A problem je što im obzirom na visinu i građu Thompsona, Iggya i Greena prijeti opasnost da izgube bitku niskom postavom upravo zbog – snage, točnije zbog nedovoljnog izbora fizikalaca na bokovima.

RAPTORS @ NETS

Po prvi put u seriji Raptorsi otvaraju utakmicu protiv startera Netsa na dominantan način. Igraju agresivno u obrani, posebice u reketu kojega zatvaraju po cijenu otvorenog šuta, a u napadu Lowry i DeRozan ulaze u sredinu kada požele. DeRozan tako nastavlja sjajnu formu iz prethodnih utakmica, njegove solo akcije postale su temelj napada Raptorsa i sada su već iz sfere loših šuteva koje Netsi žele, prešli u sferu akcija koje treba spriječiti pod svaku cijenu. Lowry pak, nakon prethodne partije u kojoj je bio nevidljiv, ovdje nije mogao podbaciti. Kod Netsa nitko ni približno raspoložen i ovo ne miriše na dobro za Brooklyn jer njihova najveća snaga do sada bila je upravo rutinska prednost koju je njihova najbolja petorka ostvarivala protiv Raptorsa.

Torontova klupa na čelu s Vasquezom lakoćom održava prednost od 10 ili više koševa, a prvi ozbiljniji pokušaj Netsa da se vrate u utakmicu događa se krajem druge kada Pierce nizom sjajnih poteza uzima stvar u svoje ruke i smanjuje je na 7 poena razlike. Netsi jašu Piercea i u nastavku i za čas su u egalu, a onda i u prvom vodstvu večeri. Raptorsi nastavljaju napadati preko Lowrya i DeRozana, ali, obzirom na način na koji je Pierce vratio Netse u vozačko sjedalo, čini se kako nas čeka još jedna završnica u kojoj će prednost biti na stranu iskusnije momčadi.

U zadnjih 5 minuta tako se ulazi u egalu, a tada Casey vuče ključni potez i na parket šalje postavu s pet šutera, ali, još važnije 5 pokretnih igrača koji mogu pratiti Netse obrambeno na način sličan kako to oni rade na drugoj strani, udvajanjima u sredini i preuzimanjem na perimetru. S tri slashera (Lowry, DeRozan i Vasquez) i dva visoka sposobna pogoditi otvoreni šut (Patterson i Johnson), Toronto uspijeva doći do koševa, dok na drugoj strani potpuno izbezumljuju Netse koji doslovno u tom periodu nisu ubacili ni jedan jedini poen. Nula. Ništa. Pierce je ostao bez energije koju inače čuva za ovakve prilike jer se istrošio u stizanju one početne prednosti, a tijekom cijele večeri nije mu se pridružio nitko (Williams je uzimao samo alibi šuteve i promašivao ih, a Johnson je bio totalno van ritma, DeRozan ga je sjajno držao 1 na 1 u postu čak i bez pomoći, kamoli kada bi stiglo udvajanje).

Netsi igraju toplo-hladno i do sada su se uvijek dočekali na noge, ali ova petorka Raptorsa koja je završila utakmicu po prvi put u seriji donosi izazov koji se čini mogućom prekretnicom.

ROCKETS @ BLAZERS

S dva drvena centra u sredini Rocketsi nemaju takvu šutersku širinu i gube na ritmu, ali barem drže Aldridgea dalje od koša osuđenog isključivo na šut s poludistance. S tim da Blazersi uopće ne forsiraju tu opciju (mudro čuvaju svog najboljeg igrača za kasnije faze utakmice), napadajući Rocketse uglavnom preko Hardena na kojemu iz post-up situacija zabija tko se sjeti (nakon što su jahali ovu opciju poprilično u prvoj utakmici, Houston se prilagodio šaljući Howarda na pomoć, ali sada je Howard previše zaokupljen čuvajući leđa Asiku da bi sakrivao Bradine slabosti). Rocketsi pak prate ovaj puno manje zabavni ritam od onoga na kojega smo navikli isključivo preko raspoloženog Parsonsa koji kombinacijom trica i ulaza drži svoju momčad u minimalnoj prednosti.

Prvo ozbiljnije odvajanje dolazi krajem prve kada otkriće prošle utakmice Daniels zabija dvije trice, a nakon što ovaj put visoka postava Rocketsa dominira nad niskom postavom s Wrightom na četvorci, Stotts ekspresno vraća Aldridgea na parket ne bi li nekako održao pod kontrolom minus koji u ovom periodu konstantno iznosi oko desetak poena. Iako LMA zabija par skok-šuteva, s njegovim učinkom relativno pod kontrolom i Lillardom kojemu za vrat puše Beverley, Blazersi nemaju dovoljno vatre da prate Rocketse koji, usprkos tome što veći dio večeri igraju s dva centra, nalaze načina redovno doći do koševa i to ne samo kroz svoje standardne opcije, već dobivaju i neočekivanu pomoć od Asika koji sjajno koristi činjenicu da Aldridge stalno jednim okom pazi na Howarda kako bi na vrijeme stigao pomoći Lopezu.

U nastavku gledamo sličnu priču sve do sredine treće kada se Aldridgeu, kroz kojega se sada već vrti svaki napad (i to poprilično uspješno, što znači da Houston i dalje gubi ovaj matchup usprkos svoj energiji usmjerenoj prema njemu), konačno s par trica pridružuje Lillard, a uz to Blazersi dobivaju pomoć iz neočekivanog izvora – Robinsonova energija u skoku i obrani odlično je sakrila nedostatke koji su u drugoj četvrtini nedostajali niskoj postavi s Wrightom protiv ove druge postave Rocketsa, posebice Jonesa. Portland tako ulazi samo s -5 u četvrtu, ali i, što je važnije, razigran i u ritmu kojega Houston uglavnom nema, dobrim dijelom zbog toga što je Harden počeo nizati grešku za greškom u ulazima u ovaj Asikovim prisustvom zgusnut reket.

Rocketsi pak ne odustaju od izolacija za svog ključnog strijelca, ali on očito nije raspoložen kao u prošloj utakmici i Portland konačno polovinom zadnje četvrtine lomi utakmicu i dolazi do prve prednosti još od kraja prvog perioda. Batum i Lillard pogađaju skok-šuteve, Matthews ima više energije od svih swingmana Houstona zajedno, a sve što Houston u ovom trenutku zna je ili izolirati Hardena na trici ili baciti loptu Howardu u post iako ni jedno ni drugo sinoć nije nešto naročito funkcioniralo. Obzirom na to kako razigrano Portland djeluje i kako se Houston čini disfunkcionalnim, +5 Blazersa, njihova najveća prednost na utakmici, na tri minute prije kraja ostavljaju dojam da je večer zaključena.

McHale pak ima još jedan adut, baca na parket Danielsa umjesto Asika, Dwight i Harden iznuđuju slobodna napad za napadom u ovoj raširenoj varijanti napada, a istovremeno Dwight radi čuda u obrani, blokira dva ulaza iz pozadine istovremeno držeći Aldridgea pod kontrolom i eto Rocketsa opet u igri. U drami zadnje minute obje momčadi u više navrata jedva izvlače živu glavu (Blazersima treba gomila skokova u napadu i trica Williamsa da dođu u vodstvo, Rocketsima treba promašaj Wrighta sa slobodnih i potpuni kolaps obrane protivnika u ključnim momentima – Harden dva napada za redom lakoćom dolazi do obruča) i eto nam još jednog produžetka nakon još jedne klasične četvrtine ove sulude serije koja je definitivno obilježila ovaj sjajni playoff pun napetosti (umjesto da se primire, ovdje stvari iz dana u dan postaju sve luđe, što samo potvrđuje da je NBA košarka zakon).

U zadnjih 5 minuta presuđuje činjenica koja je zamalo presudila regularni dio – Portland jednostavno igra bolju momčadsku košarku i ima puno više raspoloženih igrača. Houston i dalje nastavlja forsirati Dwighta i Hardena, a najgore od svega je što imaš osjećaj da i jedan i drugi usprkos svoj pažnji koju imaju i dalje nisu zadovoljni već žele i one lopte koje ne završe u njihovim rukama. Taj poredak, koji bi ionako valjda trebao biti ovisan o matchupu, i uopće filozofija igre kod njih još nisu definirani i nakon ove serije postavlja se pitanje može li McHale biti čovjek koji će stvari postaviti na mjesto. Blazersi ne traže imena na dresu kad igraju košarku, oni traže najbolje opcije i zato lakoćom uzimaju ovaj produžetak, a samim time vrlo vjerojatno i seriju – nije da Houston nema talenta, uostalom individualne kvalitete su ih i dovele u priliku jer da nije bilo Hardenove i Howardove lucidnosti u ključnim momentima ne bi uopće imali šansu, ali, kao momčad u ovom trenutku nisu ni približno zreli kao Blazersi.

11 thoughts on “DAY NINE – CURRY POWER

  1. Misliš da će stvarno prisiliti Sterlinga na prodaju?
    Simmons je nešto pisao kako ne postoji pravni način da se to uradi.
    Također, mislim da će ići debelo preko milijarde ako dođe do prodaje.

  2. Konačno! Ovako Warriorsi trebaju uvijek igrat, u obrani borbeno, trčat ko sumanuti, rokat trice i vrtit pick. Fala bogu da je došlo Jacksonu iz guzice u glavu. Sad da vidimo odgovor Clippersa.

  3. @ jasaitis – kad ovako šutira – je 🙂

    @ šime – ne postoji pravni način, ali postoje pritisci. tipa, ako ovo s medijima i igračima postane neizdrživo, najbolji poslovni potez mu je prodati franšizu. pogotovo ako mu preostalih 29 vlasnika okrene leđa, u tom slučaju jednostavno nema smisla ostajat u klubu u kojem te ne žele. ovo je idealna prilika za ligu da ga se riješi, trpe ga već desetljećima, ali izgleda da je prelilo čašu ovaj put

  4. U mojih 20-ak godina intenzivnog praćenja NBA-a, ne sjećam se da je playoff ikada imao ovoliko gustih završnica u prvim utakmicama. Od svih dosadašnjij tekmi točno polovica je završila s razlikom 5 koševa ili manje.
    A ovo su zbrojeni rezultati nekih dosadašnjih dvoboja:
    ATL 372 – IND 370
    TOR 372 – BRO 370
    OKC 392 – MEM 384
    POR 473 – HOU 466
    Da li su ovo posljedice novog CBA ugovora ili nešto drugo?
    Gee, sjećaš li se kojeg playoffa da je počeo neizvjesnije od ovogodišnjeg? I misliš li da bi ova serija između Portlanda i Houstona mogla nadmašiti onu legendarnu između Bullsa i Celticsa?

  5. uz guste zavrsnice evo Atlanta dobila dve protiv indiane a dalas protiv spursa svaki tim ima sanse dobit seriju osim bobketsa. I to ne znam kad se desilo. bas dobar plejof

  6. Da se i ja nadovežem. Uz iznimku Miamia koji je riješio metlom, ne sjećam se kad su 1. i 2. seed istovremeno imali toliko problema u prvoj rundi
    Eh da je bilo staviti 100 kn na produžetak za svaku odigranu utakmicu

  7. Nego koje je tvoje objasnjenje, kako to da su Clippersi ipak u vrijeme vlasnistva tog skrtog i ignorantskog Sterlinga evo de facto postali contenderi??

  8. @ Purgač – pa prvo Sterling je odlučio nešto i trošiti, dakle ignorant i pokvaren je, ali glup nije (imali su Clippersi i dobrih poteza i ranije, poput dovođenja Larrya Browna ili Eltona Branda i Sama Cassella). drugo, liga im je poklonila Paula koji je već bio spakiran put Houstona, sigurno vodeći računa i o tome kako ne bi bilo loše imati top 5 NBA igrača u Los Angelesu. treće, posrećilo im se na draftu, odradili su ih masu dobrih, ali ovaj put su Blakea za razliku od masu drugih talenata mogli zadržati baš zato što je Paulov dolazak značio prekretnicu u njihovom funkcioniranju, točnije percipiranju njihovog funkcioniranja. dakle, tu su najmanje zasluge Sterlinga, pa čak i njihove uprave, spasila ih je doslovno liga. sad još da ih spasi tako da mu oduzme klub kako se ovo što je napravljeno ne bi opet srozalo i sve će bit ok…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *