DAY TWELVE – CALM BEFORE THE STORM

MAVS @ SPURS

San Antonio je trebao neko vrijeme, ali otvaranjem utakmice broj 5 jasno pokazuju da su prokužili obranu Mavsa i sve njene moguće oblike (barem ove koji uključuju Ellisa i Calderona). U svakoj situaciji na startu dolaze do odlične prilike za realizaciju kretanjem lopte i igrača, a uz Parkera teret nosi u prošloj utakmici pronađeni Leonard (ogroman dobitak za startnu postavu kao treći aktivni napadač, do prošle utakmice je upravo njegovo izbivanje iz ofenzive bilo ključni problem, pored limita koje imaju Green i Splitter njegovu neaktivnost teško je sakriti, a sada za tim više nema potrebe jer momak realizira sve što treba). Ulaskom Manua, stvari idu na razinu više, do +11, a uz napad opet funkcionira i obrana – odličnim branjenjem pick igre i fokusiranjem obrane na reket, Spursi su nastavili oduzimati Mavsima ulaze u sredinu kao opciju, osudivši ih time na život sa skok-šutom.

Calderon i Ellis su stidljivo načeli tu zonu, a ludim šutevima potpuno su je, još jednom u ovoj seriji, razbili Harris i Carter. Dallas tako dolazi u egal na račun šuterske kvalitete i činjenice da je klupa Dallasa još jednom nadigrala onu Spursa (Mills i Belinelli ne izgledaju ni približno spremno pratiti veteranski dvojac Mavsa). Međutim, povratkom najboljih na parket i ostankom Ginobilia umjesto Greena (Splitter dobiva prednost pred Diawom, ali, obzirom na to kako brani Nowitzkog i kako sjajno se kreće u napadu i uz to lucidno asistira cuterima, potpuno opravdava tu odluku – praktički je radio i svoj i dobar dio Borisovog posla), Spursi opet grade ugodnu prednost bez većih problema.

U nastavku je održavaju, startna petorka i dalje je ok dok god je Leonard agresivan i precizan, a Mavsi su u problemima, zatvoren reket za njihovu udarnu postavu nije dobar znak jer bez Ellisovih ulaza ovo nije učinkovit napad (Ellis kao isključivo šuter previše podsjeća na Montu iz Bucksa), pogotovo dok Splitter ovako dobro drži Dirka. Ulaskom Cartera i Harrisa postaju opasniji, Vince nastavlja s ludom šuterskom serijom, ali Pop ne upada u istu grešku kao u prvom poluvremenu i drži startere puno duže u igri, a Bellinelia na klupi dok Leonard ostaje na Carteru. Dallas tako ostaje bez bitne iskre u napadu, a Spursi i dalje pod kontrolom drže igru u oba smjera.

U pokušaju da si daju šansu, Mavsi se okreću old school rješenju i jahanju Dirka na laktu – Nowitzki zabija gomilu šuteva, ali i dalje samo šuteva i, iako se u jednom trenutku nakon par ubačaja njega i (opet) Cartera činilo kako će Mavsi zadnje tri minute učiniti zanimljivima, njihova nesposobnost da spriječe Spurse od ulaza u sredinu kad požele osudila ih je na propast – Mills, Parker, Ginobili, svejedno, prejednostavno bi pobjegli obrambeno sakatim Calderonu i Ellisu i nakon jednostavne 2 na 2 igre s visokima (a posebice raspoloženim Splitterom koji je sinoć bio na razini Duncana i Diawa kao kreator, što je još jedna sjajno zamišljena i još bolje u djelo sprovedena Popova zamisao koja u prethodnoj utakmici baš i nije funkcionirala) uvijek bi pronašli put do obruča.

S ovakvom obranom koja više ne može sakrivati sve rupe na perimetru ni preuzimanjima ni zonom jer ih Spursi sada znaju napasti, odnosno s ovakvim napadom osuđenim na skok-šut bez Ellisovih ulaza ili Calderonova šuta nakon pick igre (San Antonio sjajno brani i jednog i drugog, prvome ostavlja šut i oduzima sredinu branjenjem ispod picka, drugoga tjera na šuteve s poludistance umjesto trice puno agresivnijim izlaskom visokog igrača), Mavsi nemaju nikakve šanse dobiti dvije za redom. Imaju dovoljno raspoloženih tricaša na klupi da ih ne treba otpisati, ali ova serija, nakon sve drame koju su donijele Carlisleove prilagodbe, konačno počinje izgledati kao ono što smo očekivali od početka, potpuno pod kontrolom Spursa i Popa koji je sinoć maestralno vodio utakmicu i pogodio doslovno sa svakom izmjenom.

NETS @ RAPTORS

Odlična košarka na početku, obje momčadi igraju svoju igru, Netsi napadaju kroz post preko Johnsona i Livingstona, Raptorsi ulazima Lowrya i DeRozana, a prvi potez koji bi mogao uzdrmati temelje vuče Casey kada već nakon 4 minute ubacuje Pattersona umjesto Valanciunasa (istina, Jonas je zaradio dvije brze osobne, ali poanta je da Casey nije posegnuo za Hansbroughom ili čak Hayesom kao što inače radi nego za visokim dvojcem koji je onako sjajno završio prethodnu utakmicu igrajući kaotičnu obranu u stilu Netsa). Brookyln drži malu prednost na račun nešto boljih reakcija startera, dok ulaskom Vasqueza i izlaskom Johnsona i Livingstona u bolji ritam upada domaćin (klupa Raptorsa je u ovim prvim izmjenama uvijek igrala bolje na račun Vasqueza i Pattersona tako da je dobra vijest za Toronto što su zadržali tu prednost iako su ostali bez klasičnog modela igre jer je Patterson praktički igrao rolu startera).

Utakmica je tako uglavnom u egalu, obje momčadi nakon 4 playoff bitke itekako dobro znaju što rade, a Raptorsi opet prvi pokazuju da imaju potencijala za iznenaditi 5 minuta prije odlaska na odmor kada koriste novi odlazak Johnsona i Livingstona na klupu i, udarom sličnim onome iz prethodne utakmice, rade + 18 (imali su na trenutak i +26) u tom periodu držeći Netse na 4 poena. Kako? Odličnom obranom prije svega, ali i korištenjem činjenice da Deron i Pierce ne pokazuju ništa u prvom djelu (Pierce je posebice grozan u obrani gdje ga Johnson napada cijelu večer vraćajući mu za sve ranije muke, a to je dvoboj koji si Netsi jednostavno ne smiju dozvoliti izgubiti, dok je Deron u klasičnom alibi modu). Dakle, ovo je trenutak kada je Johnson potrebniji nego ikada, ali Kidd ga drži na klupi zbog tri osobne, dok cigle ispaljuju Anderson i Thornton.

A ne treba zanemariti ni raspoloženi napad – ok, Ross je i dalje izvan serije (još jedan potencijalni as iz rukava kojega Toronto može izvući u nekoj idućoj utakmici), ali Casey zna da može računati na 6 igrača koji su itekako svjesni da se protiv ove obrane može trpati ako si dovoljno strpljiv i prije svega pažljiv s loptom. Lowry, Vasquez i DeRozan opet napadaju sredinu, Johnson i Patterson je šire i čekaju povratne, dok Valanciunas svoje minute koristi za dominirati snagom nad istrošenim Garnettom.

Toronto tako ima ogromnu prednost na ulasku u treću koju ona najbolja, startna, postava Netsa ne uspijeva ozbiljnije načeti usprkos još jednoj odličnoj epizodi Joea Johnsona. Kidd mora nešto smisliti jer Raptorsi imaju previše raspoloženih opcija da bi ih tek tako nadigrali ovim klasičnim receptom. Nakon trice Vasqueza na startu četvrte Toronto odlazi na +22 i onda radi tipičnu grešku za ovako mladu momčad – zaključuju kako su već dobili utakmicu. Umjesto ulaza biraju nerezonske šuteve i Netsi brzinski preko Teletovića i Williamsa smanjuju na -15, a uskoro i na -10.

Uz i dalje sjajnog Johnsona, koji je slično Pierceu u utakmici ranije u završnici ostao bez snage zbog načina na koji je nosio momčad do tada, ovdje ključnu rolu igraju Blathce i Teletović koji, slično Pattersonu i Johnsonu na drugoj strani, otvaraju reket za ulaze vanjskim igračima na način na koji to Garnett ili Plumlee ne mogu. Ovo je poetska pravda – Toronto je potpuno ušao u seriju u onom trenutku kada su počeli obrambeno kopirati Netse i kada su zaigrali sa stretch postavom, a Netsi su se pak skoro spasili kada su kopirali tu istu stretch postavu Netsa za potrebe napada.

S dva šutera u rolama visokih i trojcem Williams, Johnson i Anderson na perimetru (Kidd nije vraćao Piercea u igru, što zbog loše partije do tada, što zbog odlične šuterske role Andersona koji je sjajno iskoristio priliku s 10 poena) Netsi udaraju Raptorse njihovim oružjem i zabijaju 44 poena u zadnjoj četvrtini. Obrambeno pak dižu pritisak na perimetru na razinu više, igrajući povremeno čisti presing. Uglavnom, napravili su fantastičnu seriju od +22 u 9 prvih minuta zadnje četvrtine i tako stigli do egala na tri minute do kraja, kada Toronto konačno uspijeva kazniti obrambene limite ove postave. Lowry i DeRozan ulazima i ponekim šutom odrađuju posao u završnici, a Netsi s Pierceom izvan utakmice i Johnsonom na parama jednostavno ne mogu odraditi preokret do kraja.

I tako Toronto u zadnje dvije utakmice serije ulazi kao favorit. Ne samo da imaju utakmicu prednosti u situaciji kada si Netsi ne mogu dozvoliti još jedan kiks, već su pronašli način zabijati redovno protiv obrane koja je trebala biti jači dio igre protivnika. Brooklyn jednostavno nema toliko dobar napad da si može dopustiti obrambene propuste do kojih dolazi kad god je na parketu ova stretch postava Raptorsa. Očekivati pak od njihove stretch postave da odigraju još jednom ovakvu napadačku partiju značilo bi previše se osloniti na Teletovića u obrani, što nikada nije dobro (osim ako se Pierce ne vrati u tu rolu iduću utakmicu s Blatcheom na petici). A opet, obzirom da im dobar dio problema u napadu proizlazi iz činjenice da je Raptorsima previše jednostavno ignorirati Garnetta i Plumleea dok su na parketu i udvajati Johnsona, Piercea i ostale, nije da imaju prevište toga za izgubiti nastave li ovim ritmom. Svo iskustvo svijeta im ništa nije značilo u zadnje dvije utakmice kada ih je protivnik nadigrao, da vidimo sada može li biti od koristi u ovoj nimalo lakoj situaciji.

BLAZERS @ ROCKETS

Ljepotica Najbolje Prve Runde Svih Vremena nastavlja gdje je stala u prethodnim poglavljima, u ludom ritmu u kojem obrane ne igraju veliku ulogu, dok istovremeno baš zbog toga svaka dobra obrambena reakcija zlata vrijedi. Blazersi nastavljaju napadati Hardena 1 na 1 kad god se ukaže prilika, ali na drugoj strani Rocketsi ne ostaju dužni, i to ne samo forsiranjem Dwighta u postu protiv Lopeza, već i napadanjem Lillarda koji obrambeno nije ništa manja rupa od Brade. Razigran je tako u startu Beverley, ali u principu razigrani su svi, s tim da Portland nešto bolje djeluje samo zato što nemaju ni jednog igrača u petorci koji djeluje toliko izdvojeno od onoga što rade suigrači kao što je slučaj s Hardenom kod Houstona. Rocketsi pak odmah ubacuju u brzinu više kako lopta češće dolazi do Parsonsa koji tako nastavlja s rastom forme koji nikako da dovede do važnije role u završnicama.

U drugoj četvrtini McHale radi sitnu, ali itekako bitnu promjenu u uzorku izmjena – umjesto klasične druge postave s Linom i Asikom, na parketu su sada Beverley i Dwight. S Jonesom i Danielsom koji bez problema trpaju protiv Robinsona i Wrighta, Rocketsi u par minuta rade seriju od 11-0 i odlaze na +14. Dakle, osim što su se mogli osloniti na dva talentirana strijelca, uz njih su imali dva ponajbolja obrambena igrača protiv kojih Portland više od tri minute nije ubacio koš. Stotts uskoro vraća na parket Lillarda, Aldridge ubacuje u brzinu više kao i uvijek kada treba, ali čak ni s dva ključna pokretača u pogonu Portland ne uspijeva bitnije smanjiti ovu prednost ili promijeniti ritam. Šteta je napravljena, a za očekivati je da će Stotts u sljedećoj utakmici izbjeći korištenje tri rezerve u isto vrijeme, na što je ionako naučio tijekom regularne sezone u ove dvije godine pa nema potrebe da to radi u playoffu.

U trećoj četvrtini Blazersi jašu Matthewsa koji ih s 8 uzastopnih poena preko Hardena vraća u igru, s tim da ovaj put čak nisu pokušali igrati kroz post-up nego su ga stavljali u spot up situacije na perimetru iz kojih je ovaj zabijao otvorene šuteve dok se Harden valjda, kao i svi mi koji ovo gledamo, pitao tko je ovdje all-NBA kandidat. Blazersi hvataju ritam, Matthews zabija još 10 poena za ukupno 18 u trećoj, ali Houston ima previše raspoloženih igrača koji održavaju prednost, prije svega Dwighta koji koristi svaku priliku dok ga drži Lopez. Nešto slično rade i Beverley s Lillardom i posebice Lin s Williamsom – s ovoliko rupa u obrani Blazersa, nije ni čudo što jedan Harden na drugoj strani ne predstavlja toliki problem.

Rocketsi tako odoljevaju ovoj sjajnoj četvrtini Portlanda i opet se vraćaju na desetak poena prednosti, ali Blazersi imaju još jedan pokušaj u zadnjoj četvrtini. Stotts ovaj put vara McHalea, ekspresno vraća najbolju petorku na parket nakon samo dvije minute igre u četvrtoj, Wright i Williams izlaze i rade mjesta za Aldridega i Matthewsa. Sada McHale nije spreman za instant reakciju, ostaje samo minutu duže nego bi trebao s Danielsom, Jonesom i Linom i u manje od 90 sekundi Blazersi sjajnim potezima u oba smjera rade 6-0 i dolaze na samo -3.

Tako nas u zadnjih 6 minuta čeka potencijalna drama, koju Rocketsi ipak izbjegavaju bivajući konstatno za korak ispred Portlanda. U završnici ostaju bez Asika koji se istrošio na Aldridgeu u svakom pogledu, šansu dobivaju Jones i Lin po potrebi, ali Dwight je taj koji potpuno zatvara LaMarcusa (u drugom poluvremenu ubacio samo 2 poena). Harden se iskupljuje za lošu partiju maltretiranjem Matthewsa na drugoj strani (zabio 8 poena u clutchu), ali i odličnom obranom u završnici kada je zajedno sa suigračima zadržao Portland na jednom ubačaju iz igre u zadnjih 5 minuta. Pokušao je Stotts i s niskom postavom, ali uzalud, Aldridge nije uspio doći do prostora, a bez njega nije bilo onog kretanja igrača i lopte na koje smo navikli. Dodaj još da i Lillard nije mogao krenuti sa svojom čarolijom tipičnom za ovaj period pored Beverleya, ali i Parsonsa i Hardena koji su ga po potrebi preuzimali, i nije ni čudo da su Rocketsi na kraju ovako dominantno odradili posao.

Osim onog jednog kiksa u trećoj i trenutku nepažnje u četvrtoj odradili su svoju najbolju partiju do sada, koristeći gomilu raspoloženih opcija u napadu i čuvajući Dwighta i Hardena za završnicu kada je njihova energija, prvoga u obrani, a drugoga u napadu, bila ključna. Blazersi su se još dobro i držali obzirom na to koliko ih je klupa Rocketsa masakrirala i koliko je neučinkovit bio Aldridge. To što su usprkos takvim felerima bili u igri do samog kraja govori da su itekako sposobni zaključiti ovo u sljedećoj, ali isto tako Rocketsi su nas podsjetili da i sami imaju više nego dovoljno talenta za izvući se čak i iz ovako nezgodne situacije kao što je bio minus od 3-1. Sad, problem je samo ponoviti ovako dobru i ujednačenu partiju bez oscilacija još dva puta, posebice kada Harden, usprkos junačkom doprinosu u završnicama obje dobivene utakmice, i dalje ne djeluje kao čovjek sposoban postati glavno ime ove serije u pozitivnom smislu.

Matthewsove trice

6 thoughts on “DAY TWELVE – CALM BEFORE THE STORM

  1. Nevjerojatno mi je da u jednoj ozbiljnoj ekipi poput Dallasa igraci poput Calderona (koji sutira iz dotrcavanja preko ruke) i Harris (koji sutira tricu u petoj sekundi napada sto normalno zavrsi air-ballom) imaju lovacke dozvole kategorije kakve bi u ovoj ekipi trebala imat samo 3 igraca, Dirk, Monta i VC… Obrana da ne pricam, Spursi su im prodavali jeftine cutove i give’n’go-ove kako su se sjetili…
    Nadalje, Matrix je bio tragican, na oba kraja terena smijesan… U obrani je padao na haklerske pumpfake-ove Leonarda kojem bi skoro tata mogao bit, vrlo razocaravajuce od covjeka koji je dobrano isterorizirao Lebrona u finalu 2011… U napadu nije pogodio nista, cak ni zakucat na ziceru nije u stanju vec biva blokiran od nekog ne isuvise atleticnog (ne mogu se sjetit, mislim da se o Splitteru radilo). Jedino dobro sto je napravio je skok u napadu nakon nekog promasenog slobodnog nakon cega je Carter zabio tricu preko ruke. Realno ovo je trebalp bit 20-ak razlike da Dirk i Carter nisu pogodili dosta divljih suteva. Kad podvuces crtu ipak djeluju Mavsi kao dosta kaoticna ekipa.

  2. Harden je …………………….. ABA liga. Dobra prognoza autora pre par godina:)

  3. Evaluacija Teletovića, kakvu mu budućnost predviđaš u NBA-u? Nisam gledao nijednu utakmicu serije prije ove zadnje, dobro je odigrao, a spominje se da je igrač manje u obrani. Defensive rating mu je 109 u ovoj sezoni, gdje ga to svrstava? Muda ima

  4. @ Purgač – za tango je potrebno dvoje – ne zanemari utjecaj Spursa na odabir loših šuteva. ali to ne umanjuje vrijednost onoga što je Carlisle izvukao od ovog rostera bez poštenog all-round igrača

    @ lasta – ha ha ha ha – da bar 🙂

    @ no_name – nastavak ovoga što je radio ove sezone, od čovjeka u tim godinama teško je očekivati značajniji napredak, a i teško da može naići na bolju situaciju jer ovo kako Netsi igraju obranu idealno je za sakriti ga (i opet im to uglavnom ne uspijeva). Teletović ima muda, to je istina, i fenomenalnu ruku. Obrambeno je rupetina, što između ostalog govori i taj rejting iako je to daleko od idealnog izračuna jer se bazira isključivo na učinku koji momčad ima s tim igračem na parketu (prosječni NBA igrač ima Drtg 107, dakle u okviru prosječne NBA obrane, a dva poena slabiji spadaju negdje u rang 150 najgorih), ali dosta je imati oči i uočiti koliko problema ima s bilo kakvim oblikom lateralnog kretanja ili situacije koja zahtijeva nešto nalik brzoj reakciji (urnebesno je bilo sinoć gledati ga u presingu, ali treba mu skinuti i kapu na trudu).

    Međutim, tip je žilav i barem se može gurati u postu masom 1 na 1, to je dovoljno, na 15-20 minuta ga se može sakriti u pravom sistemu i u povoljnom kontekstu. Uostalom, sve o njemu priča ovaj playoff – prije par večeri je pokopao Netse obranom, ali ih je sinoć skoro izvukao šutom. Dakle, ne vjerujem da će ikada biti rang igrača za prvu ili drugu opciju s klupe, ali specijalac vrijedan rotacijskih minuta? Apsolutno. Zbog toga što je tako dobar šuter u tijelu četvorke, a ne neka kvazi verzija tipa Novak koja predstavlja stalni mismatch i fizički, a ne samo atleticizmom, ne bi me čudilo da nakon ovog ugovora potpiše još jedan višegodišnji. Jasno, ako i dalje bude ovako zainteresiran za NBA bitke umjesto povratka u za njega lagodan život Euro košarke.

  5. Ali kako je Lowry jucer slomio, koga ono, Derona?? Kad se sjetim da je samo prije par sezona bio backup jednom Brooksu u Houstonu… Uglavnom mislim da te franšize iza kojih stoji nekakav koncern, investicijska firma, grupa ulagača itd nekako imaju svjetliju budućnost od ovih koje drži individualac, koji može bit neki šerif, poremećena budala (a ne predani fanatik poput Cubana ili Prokhorova)…

  6. Potvrda vrhunske prve runde playoffa, sve sinoćnje utakmice su iznjedrile Game 7 koje će biti vrhunske. Gledao sam GS-LAC sinoć i Draymond Green je zvjerka postao. Dobru obranu odradio, u napadu je zabijao što je trebao, 14 pts, 14 reb (6 ofanzivnih!) i 5 ukradenih. Kad je Lee zaradio 6.osobnu, vjerojatno smo svi pomislili da će biti teško izdržati i zadržati visoke Clippersa još 9 minuta, a onda nastupa Speights hahaha. Smanjili su turnovere na za njih odličnih 8 u ovoj, jedino da manje uzimaju one nerezonske šuteve ili kad Jordan Crawford 2 napada zaredom glumi MJ-a što me je raspizdilo totalno.

    Polažem nade u onu drugu utakmicu u ovoj seriji gdje Steph zabija 40 za Game 7, Clippersi su itekako ranjivi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *