DAY TWENTY-TWO – RESISTANCE IS FUTILE?

HEAT @ NETS

Obje momčadi izuzetno raspoložene na startu, Netsi ubacuju gomilu trica i napadaju obruč preko Piercea, plus dobivaju aktivnog Blatchea što je bitno zbog rotacije na petici kroz večer. Heat bez problema prati ovaj ritam, sjajnim šutom šire obranu Netsa i prisiljavaju je na puno više rotiranja nego na prošloj utakmici, čime otvaraju reket za raspoloženog Jamesa koji odrađuje fantastičnu prvu četvrtinu (16 poena). Početkom druge Miami opet previše jednostavno dolazi do poena na obruču i Kidd, koji je do tada već promijenio i gomilu igrača i uzorak izmjena u odnosu na prošlu utakmicu, odigrava na kartu visoke postave kako bi možda otežao život Heatu (Mirza, AK-47 i Garnett zajedno na parketu). Ritam Miamia je razbijen, ali problem je što ni ova petorka Netsa ne može zabiti, tako da je Kidd postepeno smanjuje i dobiva potreban poticaj – prvo ulaze Blatche i Pierce umjesto Garnetta i Teletovića i Miami po prvi put na utakmici izgleda kao podređena momčad, a onda i Livingston umjesto Blatchea kako bi se obrana Heata dodatno razvukla i napadala u sredini.

Sjajnim kruženjem lopte Netsi u ovom periodu imaju potreban balans u napadu, uz šut dobivaju i poene od Blathcea u reketu, a konstanta u svim ovim promjenama je Kirilenko koji se šalta od trojke do petice po potrebi i donosi kvalitetu više u sve bolju zonu Netsa svojom dužinom, dok stalnim kretanjem bez lopte i lucidnim pasovima poboljšava IQ u igri prema naprijed.

U nastavku je ključna obrambena energija Netsa (Garnett i drugu utakmicu za redom odigrava nekoliko odličnih minuta), igraju sve bolje i potpuno tjeraju Heat iz reketa, a Miami ovaj put nema šutersku kvalitetu kao na početku kojom to može kompenzirati. S druge strane Netsi u pravom trenutku dobivaju sada već poslovičnu Teletovićevu šutersku eksploziju i s njegove tri trice odlaze na +13 (ironija cijele situacija je da Teletović vjerojatno ne bi igrao ovaj period da Pierce nije zaradio 4 osobne). Netsi tako od četvrtine do četvrtine nalaze potreban napadački impuls, dok Heat zabija jadnih 16 poena praktički sa svojom najboljom postavom – uz 1-6 u reketu imaju samo 4-13 na skok-šutevima, što je poprilična razlika u odnosu na s 6-11 u prvoj četvrtini iz spot-up situacija ili 9-11 u reketu tijekom prve 24 minute (u drugom poluvremenu Heat je ubacio samo 8 poena u sredini).

Miami nema odgovora na zonu ni u zadnjoj četvrtini koju otvaraju nova trica Teletovića i još dvije Andersona – Netsi ovdje odlaze na +19 i utakmica je gotova. Kidd ovdje nalazi još jednu iskoristivu postavu koja dužinom muči Miami, uz Garnetta i Kirilenka, koji definitivno čine najbolji obrambeni dvojac pod košem, na perimetru su Pierce, Anderson i Livingston. Heat konačno uspijeva zabiti dovoljno skok-šuteva da malo raširi obranu Brooklyna tek preko Jamesa Jonesa (gledamo onu postavu koja je razbijala Bobcatse po prvi put u polufinalu, s Jonesom umjesto Battiera), ali prekasno je. Netsi održavaju prednost preko veterana, Pierce i Johnson zabijaju kad treba, a razlika je takva da se i Deron Williams osjeća dovoljno sigurnim da pripomogne.

Netsi su tako potpuno zasluženo dobili utakmicu držeći se obrambene formule iz prošle utakmice i još je dodatno poboljšavši uključenjem Kirilenka u rotaciju. Miami mora naći načina za doći do sredine, trebaju igrati puno više na post-up Jamesa i Wadea jer prejednostavno su ispali iz igre čim je stao skok-šut i čim su se u sredini Netsa našla veća tijela. Teletović čisto zbog mase predstavlja veći problem Jamesu nego Pierce u guranju pod košem, kao i Kirilenkova dužina Wadeu i njih dvoje definitivno zaslužuju većinu minuta na četvorci dok se Pierce u ovoj seriji može vratiti na trojku – s ovim ritmom koji odgovara Netsima u kojem se igra isključivo na postavljene napade i obrane, njegove noge na perimetru nisu toliko problematične.

I tu dolazimo do još jednog aspekta igre koji Heat mora promijeniti – tranzicija. Sinoć gotovo nisu zabili ništa iz kontri, Netsi su kruženjem lopte i brojem opcija prelako dolazili do otvorenih šuteva, a dobar razlog za to je kilava obrana Heata i nedostatak presinga. Naravno, igrati agresivno na loptu uvijek je rizik protiv veterana koji su u stanju sačuvati hladnu glavu i odigrati pravi pas, ali obzirom da su Netsi i ovako zabili 15 trica uz 60% šuta, malo više rizika ne može štetiti.

Osim što je jedna obrana nadigrala drugu u drugom poluvremenu, treba istaknuti i da se Netsima poklopilo još dosta toga. Kiddovi eksperimenti ovaj put su upalili, u svakom trenutku je izgledalo da na parketu ima pravu postavu iako je toga stvarno bilo previše da bi odavalo neki plan igre, ali s hrpom raspoloženih pojedinaca nije ni teško dobro miksati. Blatche i Teletović su napravili ogroman posao u napadu kada je bilo najpotrebnije otvorivši tako i prostor za standardno solidnog Piercea, ali i Johnsona koji je konačno zabio nekoliko šuteva (5-7 za tricu sinoć nakon što je u prve dvije utakmice gađao 3-10). Deron je bježao od šuta, ali je barem stalno bio aktivan, bez ili sa loptom, a i Livingston je imao dovoljno prostora za spuštanje u sredinu. Dodaj svemu ovome Kirilenka, čiji ulazak u igru nakon 15 otužnih defenzivnih minuta je preporodio momčad i postaje jasno zašto su Netsi sinoć bili za klasu bolja momčad veći dio utakmice. I zašto bi, poklopi li se opet dovoljno faktora, vrlo lako mogli nazad u Miami s 2-2 na kontu.

Ovo izdanje Netsa, sa zonom, brzim kruženjem lopte, gomilom raspoloženih opcija i ovaj Miami, usporen čim ne može zabiti dovoljno iz vana da raširi reket, ujedno mogu poslužiti i kao još jedan podsjetnik zašto Heat u eventualnoj reprizi lanjskog Finala ne smatram favoritom – ako se ovoliko muče naći balans protiv top izdanja Brooklyna i parirati njihovim šarenim postavama, možete misliti kako će to izgledati protiv stroja San Antonia.

SPURS @ BLAZERS

Stotts je nevjerojatan, treću utakmicu za redom Blazersi ne mijenjaju pristup u branjenju pick igre, njihovi visoki i dalje ne izlaze pomoći Matthewsu na Parkeru i ovo je jednostavno previše ostavljenog prostora za napad tako tečan kao ovaj Spursa da ne pronađu rupu. A čak se i ne moraju previše truditi flexom i kretanjem, uglavnom im je dosta tek zavrtiti pick & roll jer Parker je majstor ovih dvica s poludistance koje ne brani nitko. Starteri Spursa imaju tako +5 protiv startera Blazersa i potpuno kontroliraju ritam, tako da Stotts vrlo brzo na parket baca Bartona i Robinsona nadajući se da će njihova hitrina i energija malo oživiti obranu (Lopez standardno olovnih nogu, a Matthews netipično dekoncentriran u hvatanju Parkera). Uskoro gledamo i Watsona jer je Williams u prošloj utakmici izgleda zamijenjen trećim playom zbog ozljede, a ne zbog kiše poena koja pada preko njega, ali ni ova “poboljšanja” ne pomažu, Spursi lakoćom zabijaju 28 u prvoj četvrtini i već imaju +10 uz totalnu kontrolu.

Kao da klupa inače nije problem kada koristi tek 7 igrača, Stotts ovim širenjem rotacije na 9 imena ovako rano, teško da radi uslugu svojoj momčadi – kao i u dvije prethodne utakmice, druga postava Spursa nizom trica (Belinelli, Mills i Green po jednu) lomi utakmicu početkom druge četvrtine (pravilo je očito da se Blazersi raspadaju negdje oko 16-18 minute utakmice) i Spursi imaju +20 na poluvremenu. Diaw i Splitter su toliko u glavi Aldridgea da ovaj promašuje i ono što bi trebao zabiti, Batum i Matthews se trude, ali to je jednostavno premalo. Dvije glavne opcije Blazersa su odsječene (samo 40 poena u prvom poluvremenu domaćina), a, čak i da igraju punom parom, što im to sve vrijedi kada na drugoj strani ne mogu obraniti doslovno ništa?

Na startu treće opet gledamo isto, Parker ubacuje 4 lagana poena za redom i Stotts konačno odlučuje staviti Batuma na njega. Pop ovdje sam sebi podmeće nogu, već nakon dvije minute vadi Greena iz igre kako bi napao Lillarda s dodatnim driblerom, ali uvodi Belinellia umjesto Manua – Marco odmah niže grešku za greškom u obrani i Blazersi preko raspoloženog Batuma koji, uz to što ganja Parkera, zabija trice (tri komada) i namješta zicere (dva), smanjujući tako minus na samo 8 poena (ne mogu se oteti dojmu da Nicolas igra lakoćom kao da je član San Antonia, prava je šteta što je ove godine smanjio potrošnju kako bi napravio mjesta za Lillardov napredak i Matthesovu važniju šutersku rolu jer momak ima all-star potencijal, Blazersi su sretnici što imaju takvog igrača u sporednoj roli u napadu, a Batumu vjerojatno pripada nagrada za najbolju četvrtu opciju lige, MVFO award). Spursi su se tako sami izbacili iz ritma, odmah su pokušali iskoristiti povoljne matchupove i, uz pogrešku u zamjeni igrača koja je dovela do rupe u obrani, prebacili su igru na Leonarda u postu protiv Matthewsa, pogubivši se tako na oba kraja parketa.

Sjajnog Batuma pak zaustavljaju dva faktora. Prvi je što Pop brzo priznaje grešku i umjesto Belinellia ubacuje Ginobilia koji odmah stabilizira napad ubačajem preko Lillarda i pick & popom s Timmyem, a drugi je vlastita klupa. Stotts opet pretjeruje, uz Robinsona, Bartona i Watsona sada gledamo i Clavera, premalo je startera u blizini i Spursi se za opet odvajaju na ugodnih +17 tricom Millsa. Starteri su na parketu početkom četvrte i taktika Stottsa ovdje postaje jasna, iako ne i opravdana – žrtvovao je dvije minute i dopustio Spursima da podebljaju razliku kako bi u završnom periodu imao 5 najboljih na parketu na raspolaganju od početka do kraja. Samo, 17 poena prednosti je prevelika razlika – iako je Batum i dalje na Parkeru, napad Spursa ima previše rješenja da samo tako ispusti ovakvu prednost. Štoviše, razlika ubrzo raste i na +22 nakon par Timmyevih odličnih poteza.

Blazersi imaju snage za još jednu seriju, s 10-0 opet su prepolovili minus, ali nakon 7 minuta igranja punom snagom ne ostaje im više ništa za završnicu. Pop uvijek može uvesti Manua i napasti Lillarda, Diaw i Splitter se mijenjaju na Aldridgeu, a Stottsova klupa je sinoć bila poput nuklearnom katastrofom poharane pustinje u kojoj ne postoji ni pijesak, a kamoli živi organizmi na koje se čovjek može osloniti. Spursi tako rutinski privode posao kraju, a Blazersima kao utjeha može poslužiti da su opet malo popravili dojam. Batum na Parkeru je očito najbolja solucija koju imaju za usporiti beka Spursa, neće ga zaustaviti bez drugačije igre visokih, ali Batum ima dužinu i brzinu koje mu omogućuju da ide preko picka i barem spriječi širom otvorene šuteve. Jasno, to ujedno otvara i dodatni prostor za Ginobilia, ali s tim će se morati pomiriti, vrhunskim NBA napadima se ne može sve uzeti.

Što se napada tiče, definitivno i LMA i Lillard moraju odustati od prvih prilika za šut koje im se otvore i moraju zasukati rukave. Točnije, moraju napadati obruč – ako LMA ne može napasti iz driblinga, treba mu pronaći načina spustiti loptu što niže u bloku kroz 2 na 2 igru s Batumom, a Lillard mora odustati od onih dugih dvica nakon picka i umjesto toga mora ići na ulaz nakon promjene kuta bez obzira što ga u sredini čeka Duncan i što nije pouzdan realizator iz ulaza. Istina, bit će izgubljenih lopti i udaraca više nego poena, ali sve je bolje od ovih mlitavih pokušaja s poludistance koji ne donose ništa osim laganih obrambenih skokova Spursima.

3 thoughts on “DAY TWENTY-TWO – RESISTANCE IS FUTILE?

  1. Spursi 25/25 slobodna.

    I jos jedan podatak , Blazersi su vodili 33 sekunde akumulativno u 3 utakmice.

    The Spurs lead for 137 minutes and the blazers for :33 seconds tied for 6:15.

  2. Kirilenko je definitivno faktor X ove serije. Ako postoje šanse da prođu Netsi (a postoje), onda on mora odigrati neku ozbiljniju rolu. Čak bi na mjestu Kidda možda startao s Deronom na klupi. Livingston,Johnson,Pierce,Kirilenko,Garnett. I onda Derona uvesti kad izađu glavne figure kod Heata. Bar probati tako jednu tekmu podignuti ga. Jer ovo što sad gledamo je krepalina a ne Deron Williams

  3. Ma odbrana katastrofalna Portlanda , dozvoliti 114 , 116 i 118 koseva protiv SA i sistema je poraz u najavi 😉 Lillard koliko god smo ga svi nahvalili protiv Houstona , protiv Parkera tj. bekova SA izgleda smjesno . Klupa manje vise jeste to bitan faktor , ali kad imas ubitacnu petorku i nije pa lakersi su osvojili prakticki bez klupe 2002, ako imas petorku u primeu , moraju drzati SA na oko 100 ako misle nesta , tj. ako bilo ko misli nesta , ili imati toliko dobar napad da mozes dati 120 SA sto je skoro i nemoguce 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *