DAY TWENTY-FOUR – GOING THROUGH THE MOTIONS

HEAT @ NETS

Iako si na startu utakmice opet dozvoljavaju previše branjenih skok-šuteva preko zone bez ikakve organizirane akcije, istih onih koji su ih doveli u probleme zadnje dvije utakmice, vidljiv je pomak u načinu na koji Heat igra u napadu. Dobar dio napada kreće iz post-upa Wadea ili Jamesa, uglavnom na desnom bloku, iz kojega dvojac Heata koristi sve opcije – napadaju obruč 1 na 1, pronalaze cutere ili bacaju loptu prema vani na šut. Miami tako dobiva sasvim pristojnu količinu poena na obruču i uz solidnu podršku šuterskih postotaka drži Netse pod kontrolom.

Brooklyn u egal dolazi tek odlaskom Jamesa na klupu kada drugu postavu Heata s Wadeom napada tricaška petorka Netsa (Anderson i Teletović) koju, začuđujuće, ne predvodi Mirza već Deron (odlična serija ne samo trica već i ulaza za 12-2 seriju), ali i u kojoj Kirilenko drži jedinu ozbiljnu opasnost Miamia u ovom trenutku, a to je Wade, pod kontrolom. Povratkom LeBrona na parket Miami se opet odvaja, s tim da ovom prilikom za to zasluge ne pripadaju pametnoj igri u napadu već potpunom raspadu Netsa u oba smjera. Napad bez raspoloženog Williamsa koji kupi 3 osobne nije ni približno efikasan, a obrana olako dozvoljava ulaze i lagane poene. Čak ni u ovako dubokoj formaciji Johnson, Anderson i Pierce nisu u stanju lateralnim kretanjem braniti ulaze Jamesa ili Chalmersa, a Blatche i Livingston niti stižu pomoći, niti znaju kako braniti obruč – malo tranzicije i malo 1 na 1 akcije i Miami opet prelazi u vodstvo.

U nastavku su Williams i Garnett na parketu i Netsi odmah izgledaju bolje u oba smjera, dok Miami jednostavno jaše Jamesa koji 1 na 5 akcijom zabija 13 koševa za redom u trećoj nastavljajući maltretirati Piercea i Teletovića ulazima – do pola treće četvrtine već ima 37 poena na kontu i doslovno sam drži Heat u igri. Problem je samo što se ovako ne možeš ozbiljnije odvojiti jer Netsi u sasvim pristojnim količinama zabijaju svoje skok-šuteve s poludistance, dok Miami, osim povremenog bljeska Wadea i Allena, ne dobiva potrebnu širinu od napada.

Zadnjih 12 minuta tako donose neizvjesnost u kojoj bi prva momčad koja složi par dobrih obrambenih reakcija mogla izvući živu glavu. Netsi ostaju bez šuta jer obrana Heata odlično kontrolira perimetar (nakon 15 trica iz prošle utakmice ovaj put su dozvolili samo 5 tako da je jasno na čemu je ovom prilikom bio njihov obrambeni fokus), ali zato napadaju preko ulaza Piercea i Livingstona, dok Miami nastavlja ploviti kroz utakmicu jašući Jamesa (49 poena ukupno). U samoj završnici pak Netsi odustaju od igre i pokušavaju zaključiti utakmicu izolacijama, ali oni sinoć ne da nisu imali svog LeBrona, nego čak ni Johnsona (njegove dvije cigle s poludistance preko ruke zapečatili su im sudbinu). Bosh zabija tricu i snovi Brooklyna o seriji su gotovi.

Miamiu je tako trebala tek solidno odigrana prva četvrtina i raspoloženi James kojega Netsi nisu ni pokušavali ozbiljnije udvajati (11-14 u reketu, 14-19 s linije slobodnih), naglasivši tako lošu obranu igranu tijekom cijele večeri. Heat je zonu oko reketa načeo igrom u postu, ali su je u principu razbili izolacijama Jamesa koji je jednostavno bio dovoljno raspoložen odraditi sve sam – osim onog kratkog perioda početkom četvrte kada ga je Kirilenko donekle usporio, čovjek je tijekom cijele večeri dolazio gdje je htio i kada je htio. Da su imali raspoloženiji napad Netsi su možda mogli uputiti izazov, ali u zadnjoj četvrtini Williams je nestao kao faktor, Pierce i Johnson su dali premalo (posebice obzirom na to kako su kriminalnu obranu igrali, a Johnsonova rola u ovoj seriji posebice je bolna, izuzmemo li odličan šut u trećoj utakmici praktički nema razlike između njega i Andersona), Garnett se ispuhao, a Kidd ovaj put nije ni uspio razigrati klupu (premalo minuta Kirilenku i posebice Teletoviću – bez obzira što se čovjek nije proslavio u roli koju je dobio, teško bi odradio gori posao od razvikanih suigrača u zadnjih 12 minuta, a, tko zna, možda bi i ubacio poneku tricu).

Netsi se ne mogu vratiti preuzimanjima kako bi usporili Jamesa jer će tako previše otvarati sredinu, Miami ima odlične post igrače za razbiti zonu, a očito ni ova 1 na 1 taktika ne pali jer, zamislite, LeBron iz driblinga može razbiti koga hoće. Presing i udvajanje na njemu ne dolaze u obzir jer će ih tada umjesto ulazima dobiti asistima. Dakle, rješenja u obrani nema, osim desetak minuta inspiracije Garnetta i Kirilenka nema tog sistema koji mogu smisliti da zaustave Heat (pod uvjetom da je Heat fokusiran na igru veći dio utakmice kao sinoć), a u napadu nisu dobili konstantan učinak od nikoga tijekom četiri utakmice, niti su posložili postave koje funkcioniraju, kako bi mogli očekivati sigurni doprinos u sljedećoj utakmici od nečega ili nekoga. Sve je čista stihija, kao što je to na kraju krajeva bila i ova sezona iza njih – gomila improvizacije koja ipak vodi samo do jedne razine.

SPURS @ BLAZERS

Iako je Batum sada na Parkeru od starta, Blazersi i dalje imaju iste rupe u obrani zbog tvrdoglavog inzistiranja na tome da visoki ne izlaze na pick igru. One su definitivno manje jer Batum oduzima dobar dio prostora Parkeru, ali Nicolas ne može pokriti sve, točnije ne može Parkeru oduzeti šut s poludistance nakon picka. Spursi tako ubacuju sasvim dovoljno da prate šuterski raspoložene domaćine (Matthews dvije trice, Lillard pak glumi Parkera miksanjem dugih dvica i ulaza nakon screena) kojima je najveći obrambeni pomak vidljiv u Lillardovom pristupu igri u defanzivi – nakon što je Pop uveo Manua umjesto Greena, Spursi su odmah pokušali napasti playa Blazersa kroz niz 2 na 2 akcija, ali Damian je ovom prilikom prolazio kroz blokove ne dozvoljavajući Ginobiliu da se odvoji, što je ogromna promjena u odnosu na zabijanje u blok i potpuno ispadanje iz igre na koje smo navikli do sada.

Blazersi ipak grade malu prednost kao i u prethodnoj utakmici, ali s tim da je klupa ovaj put nije prokockala – Stotts ne poseže duboko na klupu, daj tek nekoliko minuta rookieu McCollumu umjesto Watsona (za kojega je u međuvremenu stigao smrtni list) i, još važnije, izbjegava korištenje užasne niske postave koju Spursi redovno izrešetaju držeći dva visoka uvijek na parketu (dobra rola u reketu Robinsona). Nema tu one slash & kick rapsodije klupe San Antonia, uglavnom se sve vrti oko 1 na 1 akcija Millsa i Belinellia, a to je puno lakše braniti nego baraž trica. Portland tako uspijeva ostati koračić ispred dobrom igrom u napadu čak i na poluvremenu, što je ogromna promjena u odnosu na one kolapse sredinom druge četvrtine zbog kojih su upadali u debele minuse pred odlazak na veliki odmor. Lillard i LaMarcus zabijaju solidnu kvotu poena (Lillard konačno kvalitetno miksa šut, ulaz i povratne – još je to daleko od rasne triple threat kvalitete, ali iz utakmice u utakmicu sve je bolji), dok je tako i dok obrana i klupa izdržavaju definitivno imaju šanse, a bonus su skokovi u napadu koje Spursi netipično dozvoljavaju razigranom Lopezu.

Sličnu stvar gledamo u nastavku, Spursi ubacuju sasvim dovoljno da ne dopuste odvajanje Portlandu kojem startna petorka klika sve bolje u igri prema naprijed. Status quo prvi izazivaju Blazersi i pokazat će da je ovaj jedan trenutak inspiracije bio sasvim dovoljan za doći do pobjede – Batum se nastavlja na prošlu utakmicu i potpuno preuzima stvar u svoje ruke u trećoj četvrtini, namješta zicere, igra obranu, vuče kontre, napada obruč, šutira trice i Blazersi odlaze preko 10, a uskoro i do +15. Pop pokušava oživiti napad igrom kroz Timmya u postu, ali 35 poena Blazersa u trećoj su previše za tako konzervativan pristup, Spursima ovdje trebaju trice ili obrambene reakcije da se vrate u utakmicu, a Blazersi pod kontrolom drže i jedno i drugo – u obrani je ključno rano uvođenje razigranih Bartona i Robinsona (Stotts je skratio klupu, zbog toga ih mora uvesti ranije kako bi stigao s 2 igrača izrotirati svih 5 opcija jer ovaj put Batum preuzima ulogu playa kada Lillard ide na odmor, dakle nema mjesta za igrače koji nisu spremni pomoći). Barton daje još jednog terijera na perimetru koji smeta dužinom, a Robinson pak daje obrani ono što joj nedostaje kada je startni visoki dvojac na parketu, pokretnog centra koji stigne pokriti puno više prostora i pomoći i prema perimetru (to što su u njemu dobili igrača za budućnost jedna je od većih vrijednosti ovog playoff iskustva). Plus, obojica konstatno napadaju obruč prema naprijed, stvarajući dodatni pritisak na obranu reketa Spursa i davajući Blazersima dodatnu kvalitetu u ofenzivnom skoku.

I s +17 mirno privode utakmicu kraju tijekom četvrte. Stotts odlično vodi utakmicu, drži se 7 igrača koji funkcioniraju i prednost Blazersa ne nestaje. Pop ne pokušava raširiti reket niskom postavom niti ganjati rezultat sa starterima, vrlo brzo baca ručnik i prebacuje fokus na sljedeći susret. Jedino vrijedno spomena u četvrtoj je panika Stottsa nakon što su mu rezerve na 3 minute do kraja dopustile da standardnih +17 postanu +11, nakon malo više od minute vraća na parket Matthewsa i Lillarda kao da je Spursima u ovakvom ritmu i već pomirenima s porazom moguće stići takvu razliku s 80 sekundi preostalih na satu. Ali, i to nešto govori o ranama koje je u ovoj seriji klupa nanijela Blazersima.

Koji sada imaju sasvim fini recept za pružiti dobru partiju u San Antoniu, iako su i dalje debeli autsajderi (zadržati Spurse na samo 3 trice, zabiti im ovoliko zicera na obruču i dobiti kvalitetne role istovremeno od 7 igrača, dakle imati kvalitetniju rotaciju od San Antonia – to su stvari koje se teško mogu ponoviti). Ali, istovremeno su i prekvalitetna ekipa da ispadnu s metlom (rast Batuma i Lillarda u ovoj seriji je od mastercard vrijednosti, neprocijenjiv za budućnost), u drugoj rundi playoffa takve stvari su rijetkost i jedna utješna pobjeda ih je čekala, trebalo se samo poklopiti da prežive prvo poluvrijeme i da Spursi baš i ne budu inspirirani zaključiti seriju ovako rano.

5 thoughts on “DAY TWENTY-FOUR – GOING THROUGH THE MOTIONS

  1. jeste primijetili kako kad god LMA ima manje skokova, Batum ima preko 10.. u onom razdoblju bez LMA u regularnoj sezoni, Batum je redovito imao čudovišne skakačke brojke..

  2. Znaci 2x imas na manje od 2 min loptu da povedes i Kidd ne trazi time-out ??? ,
    uzasna 2 napada prvo Garnett dobi loptu na vrhu reketa pa fintira pa nesta iz driblinga preko ruke ???,
    onda dobar protok lopte Brooklyna i taman odbrana Miami se pocela rasipati trebala jos 2 dodavanja , lopta doddje do JJ on zaustavi protok i kao da postira Lebrona wtf?,
    onda pametno Spolstra time-out i lopta naravno na Jamesa udvojili ga i Bosh trica iz coska , pa makar znaju Pirce i Garnett da ih je tako Bosh izbacio 2x 2011 i 2012 !
    i onda opet nije jos sve gotovo opet dobar protok lopte i opet JJ zaustavi ??? i to opet na Lebrona doduse podkliznu se James i kontakta je definitivno bilo , ali sudije nesmiju svirati 6-tu Jamesu cccc i tu je sve rjeseno ,
    kasnije Brooklyn nezna da igra presig nad Allenom jer jedino do njega nesmije lopta i Miami 2x nadje Allena 🙄
    Miami se nudio , Brooklyn ovim sami sebe zakucao ! Kidd ccccc

  3. steta, cini se da su netsi gotovi. Gee, kako mislis da bi ova serija izgledala sa zdravim Lopezom?

  4. bija je danas Budenholzer gledat Šarića na Baldekinu. Eh da ga je bilo uvatit pa odradit jedan podcast s njime 🙂

  5. @ Micko – pa s Brookom bi Netsi svakako imalo učinkovitiji napad, sada kada su ove fore s Johnsonom i Livingstonom u postu postale prošlost, prava opcija u sredini koju treba udvajati bi im sigurno otvorili dodatni prostor za šutere kojega baš i nemaju u ovoj seriji. ali, obrana bi teško odigrala puno bolje, zato, iako bi svakako gledali zanimljiviju i neizvjesniju seriju, mislim da prolaz Heata ne bi došao u pitanje

    @ jasaitis – bilo bi dosta i kavu popit 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *