DAY TWENTY-FIVE – THE ART OF CHOKE

WIZARDS @ PACERS

Washington otvara utakmicu igranjem na visoki dvojac, dijelom kako bi ih razigrali, dijelom kako bi dodatno izmorili Hibberta, ali najviše kako bi fokus napada prebacili s Walla i tako otežali život Indiani uključivanjem drugih playmakera i kruženjem lopte umjesto driblanjem jednog čovjeka. I taktika pali, Gortat ulazi u ritam, bekovi imaju više prostora za igru, a uz to Wizardsi kao da ne mogu promašiti šut s poludistance (koji je uglavnom otvoren baš zbog tog nesebičnog kruženja lopte) – zabijaju svi, od Nenea do Walla. I još važnije – tranzicija funkcionira. Nekoliko ukradenih lopti za čiste kontre i što brže otvaranje nakon skoka u obrani rade poprilične probleme sporoj unutarnjoj liniji Indiane. Vanjski igrači Pacersa u ovim situacijama obično preuzimaju čovjeka do sebe bez obzira na primarna zaduženja i to uglavnom funkcionira jer su svi kvalitetni obrambeni individualci koji mogu braniti protivničke opcije od 1 do 3, ali sinoć i Wall i Beal olako ulaze u sredinu, naglašavajući tako dodatno da Pacersi nisu spremni za nadmetanje (oni nisu momčad koja si može dozvoliti ulazak u utakmicu u nižoj brzini, ali ih to svejedno ne sprječava da s vremena ne vrijeme tako igraju).

Pacersi za to vrijeme ne mogu zabiti šut da se postave na glavu, osim povremenog ubačaja Georgea sve se vrti oko igre na Hibberta. I to se do sada pokazalo itekako bitnim, dapače najvažnijim, u seriji, ali uz njegovu odličnu igru uvijek je išla i podrška suigrača iz vana. Indiana tako upada u minus (koji je mogao biti i veći da Wizardsi nisu gubili previše lopti u pokušajima agresivnog nametanja ritma) iz kojega se izvlači tek 8-0 serijom na početku druge četvrtine – klupa je ovaj put ta koja spašava stvar, točnije nadahnutih par minuta Scole i još jedan pravovremeni šut Georgea. Vogel nije odustao od svoje taktike s četiri igrača s klupe i ovaj put se to nekim čudom isplatilo, možda zato što mu je Wittman parirao sa svojom all-in klupom koja je totalno izvan ritma (bez poena u 4 minute ne računamo li jedno slobodno bacanje Beala).

Uglavnom, utakmica je opet u egalu, ali povratkom startera nastavlja se trend s početka – Pacersi ne mogu zabiti skok-šut, dok Wizardsi nemaju problema s opcijama u napadu (Gortat i Beal totalno razigrani), a uz sve to kontroliraju ritam utakmice koji nikako ne odgovara Pacersima. Na odmor tako odlaze sa sličnom prednošću kao i na kraju prve četvrtine (+7).

U trećoj četvrtini pak Indianu pogađa oluja – Wall, čije cigle su obilježile poraze Wizardsa, upada u fantastičnu šutersku seriju (tri trice, tri dvice debelo iznad poludistance i ukupno 17 poena) koja je jednostavno previše za sinoćnju ciglanu Pacersa. Koji za razliku od otvaranja utakmice umjesto strpljive igre kroz post sada već pokušavaju ganjati rezultat ishitrenim šutevima, čime dodatno naglašavaju da ovo nije njihova večer. Uz Wallovu šutersku eksploziju goste je nosio Gortat koji je potpuno uništio Hibberta stalno miksajući ulaze i šut i maksimalno koristeći činjenicu da je centar Pacersa uglavnom igrao stacioniran u reket (zabio 10 poena u ovom periodu, dakle on i Wall odgovorni su za 27 od 31 poen Washingtona), a igra ove dvojice toliko deprimira Pacerse i napaljuje Wizardse da Washington sada doslovno kupi svako raspoloživi skok (6 u napadu u ovih 12 minuta, a opasnost prijeti sa svih strana – ne skaču samo Gortat i Gooden, već i Beal i Ariza djeluju kao da se bore za goli život bacajući se na svaku loptu).

I utakmica je tu gotova, plus od 24 poena (dakle +17 su napravili Wizardsi u trećoj) previše je za ovako neinspirirano izdanje domaćina u oba smjera tako da je završnica revijalnog karaktera. Pacersi su nas opet podsjetili kakve su katastrofalne partije u stanju odigrati, posebice prema naprijed i posebice kada se ne mogu osloniti na svog centra (a jedino veće čudo od toga da je Hibbert odigrao tri odlične utakmice u kontinuitetu pod ogromnim opterećenjem minuta i odgovornosti bi bilo da mu je to pošlo za rukom i četvrti put), a Washington je pak pokazao kakav se potencijal krije na ovom rosteru.

Kada Wall ovako šutira i kada je Beal ovako razigran (a sinoć je praktički dijelio rolu razigravača s Wallom koji se odlično snašao u drugačijoj roli s više sekundarnih situacija), njihova vanjska linija potvrđuje one teze da je jedna od najboljih u ligi. Još kada imaju najboljeg igrača pod košem (a Gortat je sinoć bio mismatch slično kao i Nene protiv Bullsa, kada te centar može napasti s više pozicija, a obrana ti ovisi o čuvanju reketa, jasno je da dolazi do previše rotacija na koje inače nisi navikao). Naravno, i Wall i Gortat će teško ponoviti ovakve šuterske partije, a i Indiana bi trebala uložiti više truda u osnovne stvari poput obrane i skoka, tako da bi već u sljedećoj utakmici mogli gledati Wizardse bliže stvarnim prosjecima – reći za momčad koja ubaci samo 5 trica da je šuterski briljirala možda zvuči kao pretjerivanje, ali Washington je pogađao 17 od 31 duge dvice, što je apsolutno sulud postotak.

Iako ovakva razina nije održiva, pozitivno je da su, nakon ne baš inspiriranih partija, pronašli načina podsjetiti nas da je budućnost u glavnom gradu, svim preprekama unatoč, ipak svjetla. Posebice to nešto govori o njima kao kolektivu, nakon što ih je trener u prethodnoj utakmici javno izvrgao ruglu podredivši ih hrpi veterana s klupe (i nakon što smo svi, pa i Pacersi, već zaključili da je serija gotova) – to štu su reagirali ovako kako su reagirali, pristupom i vrhunskim igranjem košarke, znak je da imaju karaktera (i da se barem Gortat izborio za novi ugovor i ostanak u klubu).

Još da su kojim slučajem imali dio ovog fokusa u završnicama utakmica 2 i 4, koje su izgubili čisto na račun neiskustva i loših individualnih poteza prije svega Walla i Wittmana, sada ne bi bili u takvoj rupi iz koje je teško pronaći izlaz. Jer, koliko god Pacersi znaju zakazati, teško da mogu još dva puta odigrati ovako loše kao sinoć, dopuštajući protivniku da igra točno onako kako želi i kako zna.

CLIPPERS @ THUNDER

Clippersi su ovaj put momčad koja otvara furioznom košarkom, ne gaze Thunder baš na način na koji su to oni napravili njima u Los Angelesu u prvoj četvrtini prošle, ali uzorak je dosta sličan (imaju +15 u jednom trenutku). Razlog je, kao i uvijek do sada kada su Clippersi u pitanju, vrhunska šuterska partija s perimetra. S tim da ovaj put trice na trpaju samo Redick i Barnes, već i Griffin zabija 3 šuta s poludistance za redom koji izvlače Ibaku iz reketa i daju potrebnu širinu napadu gostiju.

S druge strane Oklahoma je totalno van ritma, Durant promašuje zicere, Westbrook gubi lopte, a Ibaka radi sve to i još skuplja dvije brze osobne – činjenica da nakon ovakvog otvaranja OKC ima samo -11 nakon prve četvrtine doslovno je razlog za slavlje.

Već na startu druge, utakmica poprima drugačiji ritam, Collison i Crawford igraju očajno i ne uspijevaju ponoviti čaroliju iz prošle utakmice, a nije i da im Rivers daje pravu šansu. Cijela poanta one niske postave koja je u dva navrata, u drugoj i četvrtoj četvrtini, ukrala prošlu utakmicu Thunderu, bila je u igri njih dvojice uz Paula te Griffina kao jedinog visokog, što sinoć nije bio slučaj. Umjesto toga, gledali smo kvazi-nisku postavu s Barnesom na trojki i Grangerom na četvorci uz Jordana, postavu koju je lako braniti i još lakše napadati, što postava Thundera s Durantom (igra prvih 17 minuta u komadu) lakoćom i radi, uglavnom tricama.

Utakmica je tako u egalu, iako Clippersi i dalje izgledaju kao bolja momčad čim su na parketu Paul (opet sjajno kontrolira ritam i loptu) i Griffin (koji ima puno lakši posao, bez Ibake u blizini, nametnuti se u postu i pick igri – Serge je ekspresno zaradio treću osobnu i u drugoj četvrtini igra tek nekoliko sekundi).

Oklahomi tako prijeti još jedno upadanje u dvoznamenkasti minus, ali, u nadigravanju niskih postava (Rivers ostavlja Jordana na klupi radi Crawforda, a Brooks igra s Jacksonom umjesto Perkinsa), Westbrook je taj koji najbolje koristi rupe u reketu i drži Thunder u blizini. Što je, obzirom na šutersko izdanje Clippersa i ovako neučinkovite partije tri glavne opcije Thundera, fantastično ostvarenje.

U nastavku gledamo sličan scenarij, Clippersi i dalje zabijaju skok-šuteve, a Thunder traži raspoloženog igrača u napadu, držeći se u podnošljivom minusu od nekoliko posjeda lopte isključivo na račun odlične obrane reketa i slobodnih bacanja Duranta i Westbrooka (koji čak i ne napadaju toliko agresivno koliko bi trebali). S tim da se Russell nameće kao prvo ime, igra sve bolju obranu na Paulu i sve manje griješi u napadu, uzimajući playmakeru Clippersa iz ruku ne samo lopte, već i kontrolu nad utakmicom – drži OKC praktički sam u igri s 14 koševa u trećoj dok Clippersi i dalje zabijaju iz vana kad god im treba koš.

Početkom četvrte Rivers opet poseže za onom neučinkovitom postavom iz druge četvrtine s jednom bitnom izmjenom, umjesto izgubljenog Collisona na parketu je Paul (iako je stvarno interesantno da čak ni u ovom trenutku nije dao šansu petorci koja mu je donijela prošlu utakmicu). Brooks pak ostavlja na parketu Westbrooka kako bi jahao jedinog raspoloženog igrača, dakle Durant je ovaj put taj koji ide na odmor (a i nije da se njegov izostanak previše osjeti, MVP ne može ubaciti ništa iz igre – nije Barnes odjednom postao Tony Allen, Durant dolazi do finih pozicija za realizaciju, ali sve curi iz obruča).

Ovaj put druga postava Clippersa ne popušta, Crawford ubacuje iz dovoljno 1 na 5 situacija da drži prednost između 6 i 8 koševa sve do 5 minuta prije kraja kada kreće show. Prvo Clippersi tricom Crawforda odlaze čak na +13, a onda Durant pali motore – njegovu tricu i ulaz kasnije OKC je na -6, do kraja je još dvije minute, a Clippersi od trice Crawforda nisu ubacili koš. I što Doc radi u situaciji kada ti prije svega treba ubačaj i kada ti sudbina još namjesti karte tako što Jordan ispada zbog šeste osobne? Igra na konzervativnu kartu i uvodi Big Babya umjesto beka ili makar kartonske figure Grangera.

Big Baby odrađuje što može, za slabosti u obrani i obrambenom skoku donekle se iskupljuje skokom u napadu, a Clippersi na 40 sekundi do kraja i dalje imaju “pristojnih” +7. I onda se događaju dva nevjerojatna brain farta Chrisa Paula. Durant još jednom tricom smanjuje razliku na samo 4 poena, ali s loptom u rukama najboljeg playa lige čovjek bi pomislio da su Clippersi favoriti u ovakvoj završnici, sve što im treba je zabiti dovoljno slobodnih.

Krivo. Paul prvo daje loptu Crawfordu za izolaciju i miče se u stranu dok ovaj promašuje ulaz iz 1 na 5 akcije, a novi posjed Durant pretvara u polaganje iz kontre. I onda u sljedećem napadu Westbrook krade još jednu loptu Paulu koji se poput rookiea zabija uz osnovnu liniju umjesto da ide kroz sredinu i sam sebi oduzima prostor za dribling. I kao šlag na kraju, Paulu sviraju faul na Westbrookovom pokušaju za tricu (koji je, recimo i to, bio totalno nerezonski, kao uostalom i igra Thundera u većem dijelu ove utakmice) – Russ ubacuje sva tri slobodna za ovaj finalni jedan poen prednosti.

Čekaj, to nije sve – zbog Westbrookove ludosti i ranog uzimanja šuta, Clippersi imaju još jedan napad, ali Paul prilikom ulaza gubi i ovu loptu i tako okrunjuje valjda najgorih par minuta košarke u životu.

Sad, mnogi će reći da je ovo i zaslužio obzirom na sve što mu se gledalo kroz prste u ranijim utakmicama (i takvi imaju puno pravo uživati u trenutku, ovakve choke eskpade stvarno su rijetke i postaju dio legendi s razlogom), ja sam pak skloniji vjerovati u karmički balans – onakva tricaška partija iz prve utakmice serije morala je dobiti ovakav nastavak kako bi se stvari vratile u normalu.

Međutim, od katastrofalnog poraza Clippersa do kojeg je došlo u utakmici u kojoj su isključeni bili i Durant i Ibaka, za ostatak serije važnije je nekoliko saznanja. Prvo, iako je Griffin počeo uzimati one otvorene šuteve s poludistance koje mu ostavlja obrana Thundera i iako ih je sinoć zabio 6 od 12 s lakta ili dalje, to nije način na koji će Clippersi dobiti seriju – njima trebaju poeni u reketu, a OKC je čak i sinoć tu imala debelu prednost. Bez onako agresivnih bekova kao u prošloj utakmici, s obranom Thundera koja se svjesno povlačila u zonu oko reketa kako bi spriječila ulaze, Clippersi su bili osuđeni na šut iz vana i iako su odigrali utakmicu na gornjoj granici mogućnosti po tom pitanju (uz Griffinovih 50% iz vana, imali su 12 trica uz 44% šuta), opet im nije bilo dovoljno. Obrana Oklahome je jednostavno prevelika prepreka.

Sad, u nekim normalnim okolnostima vjerojatno bi izvukli pobjedu, ali sinoć nisu bile normalne okolnosti, što je uostalom čest slučaj u ovoj kratkoj povijesti Westbrookovog i Durantovog razvoja. Što nas dovodi do drugog saznanja – Thunder nakon par sjajnih utakmica opet igra loše. Čim udarnom dvojcu ne upada šut i čim se malo uštopaju ovi ispušni ventili poput Ibake, odmah se pretvaraju u bezglavu bandu koja forsira herojstva umjesto košarke. I tu je sve rekao Russ kada je na kraju utakmice pobjedu komentirao izrazima poput sudbine i vjere. Naime, to je i najveći problem Oklahome – ovo nije natjecanje mladih katolika u izazivanju nečije snage vjerovanja, ovo je košarka, a ona zahtjeva i neke racionalne stvari poput igranja kroz sistem.

I tako se uvijek vrtimo u krug i dolazimo do istog. U svim ovim ludim završnicama protiv Memphisa i Clippersa oslanjali su se na goli talent i, tu se moram složiti s Westbrookom, čistu snagu volje koja ih je izvlačila iz nemogućih situacija, ali, isto tako su i gubili gomilu utakmica na nepotrebne načine. Zar ih je u tim situacijama vjera izdala, odnosno zar je protivnik jače vjerovao? Ili se jednostavno poklopilo da su, igrajući se kaosom i slučajem, ponekad dobili, a ponekad izgubili (a idealan primjer je upravo završnica prošle utakmice kada se nisu snašli i nisu imali odgovor na Riversovu nisku postavu dobrim dijelom zato što nemaju akcije na koje se mogu osloniti kada sve drugo zakaže)? Ne želim ovo pretvoriti u filozofiju, iako je košarka savršena igra upravo zbog ovakvih sličnosti sa stvarnim životom, ali zar nije poanta sistema i identiteta smanjiti na što manju mjeru utjecaj slučajnosti na krajnji ishod kako bi pobjednike i gubitnike diktirala isključivo kvaliteta igre?

Thunder će dobiti ovu seriju, ne samo zato što su bolji u reketu i imaju dva najbolja igrača na parketu, već i zato što im je, sudeći po sinoć, “suđeno”, ali dok ne nađu omjer između slijepe vjere i racionalnosti za njih nema naslova. Što je formula koja, uostalom, vrijedi i za sve nas ostale u svim sferama života.

18 thoughts on “DAY TWENTY-FIVE – THE ART OF CHOKE

  1. 1. IND – WAS , stvarno kad covjek pomisli poceli se mentalno vracati , opet raspad Indiane , cccc , ovo je za rubriku NO COMENT , neznam za tebe Gee, ali ja se nesjecam #1 ekipe da je ovako izgledala pogubljeno u PO a sa ovakvim oscilacijama, 2009 LAL su dozivljavali potope protiv Houstona , ali onda kad trbeaju odrade posao bila neka vrsta arogancije kao na prekidac se palili gasili , ovdje kod Indiane nekad pomislim da igra 5 indijanaca , pa ona opet neki znak kosarke , stvarno negledljivo .
    2. OKL – LAC , Doc u stilu “pokradeni smo” svaka cast tebi , ti se uvijek drzis na svom blogu sudije nisu krive , hehehhee , ali najpostenije bi bilo da je otislo u produzetke , ovako je i sudije indijanac Russel izradio sa onim pokusajem trice 😉 , mislim ociti faul nad Jecksonom oni nisu svirali pa onda LAC poklobnili Oklahomi kao kompenzaciju ali pravila su pravila , valjda nisu smjeli 2x pogrijesti slicno u PO. Helem i ja mislim na karmu CP3 ne samo da su mu se vratilo za one trice iz prve tekme nego i onaj faul nad Curryem isto pri pokusaju za tricu sto tad sudije nisu svirale 😉

    Jos jednom cestitke , volim ovaj blog jer nema teorija zavjere i sl. gluposti 😉

  2. Kartonska figura, karmicki balans, mladi katolici-sve je tu 😀
    Nego, pre nego Wade dodje, sta mislis o potezu Pistonsa?

  3. @ Kobe – sudija, šta je to 🙂

    mislim, to je kao da se ljutiš zato što je nekome pukla tenisica ili zašto je nekome šut upao, a drugome ne.

    oni su

    1.) nesposobni,

    2.) ljudi,

    dakle nisu pokvareni, i dok je tako nema se razloga obazirati na njih. pogotovo ne u situaciji kada Paul gubi dvije lopte – da je odigrao kako zna umjesto da je napravio takve početničke greške, dobili bi i nitko ne bi spominjao sudce. a Rivers, šta mu drugo preostaje, jaše po sudcima, neće valjda po igraču koji mu je osigurao posao i milijune (Pop bi za onako nešto Parkera sutradan na treningu sigurno počastio nizom “samoubojica”)

    @ hbob, bass

    Sjajan potez, šta drugo reći. Pistonsi su se morali odreći gomile dolara i dat Stanu kontrolu nad franšizom kakvu u ovom trenu u ligi imaju samo Pop i Doc (ne pada mi na pamet još nitko drugi tko ima takve ovlasti u slaganju rostera, a da je istodobno i glavni trener, ispravite me ako griješim), ali isplatilo im se jer su konačno udarili temelje koji im svih ovih godina nedostaju (a i morali su jer to je bio jedini način da čovjeka natjeraju da se preseli na sjever). Naravno da u tom slučaju Van Gundy nije imao što razmišljati, u ovoj situaciji imaš sve što možeš poželjeti kao stručnjak plus situaciju koja može samo postati bolja (npr. Warriorsi imaju bolji roster, ali tamo uvijek postoji opasnost od toga da stvari pođu u krivom smjeru, što bi itekako naštetilo ugledu SVG-a).

    @ tommygun – šta se nije isto očekivalo i prošlo ljeto, ali su takvim planovima na kraj stali nesposobni treneri i još nesposobnija uprava 🙂

    @ lenard – odlična paralela i sve si rekao sam – KD još nije u tom stadiju karijere, ali to je sljedeći korak, isti put su prolazili i MJ i Kobe i LeBron. kad kompletira arsenal, CP3 ga sigurno neće moć branit

  4. Pustit Monroea, a ostavit Smitha? A moj bass…
    A ne trejdat glupoga Josha za neko dobro krilo ili sutera? Uz to malo rasteretit cap.

    Npr. Smith u Cavse za Denga (sign and trade) ili slicno

  5. Kakav zaokret u diskursu, odjednom se za ekipu sa Josh Smithom, Monroeom, Drummondom, Jenningsom, sa jednim od boljih trenera u NBA i sa 20 milja na salary capu smatra da im plejof “nemože pobjeć”. Valjda 😀

  6. Deng za Smitha, bilo bi dobro ali Cleveland to ne zna odraditi….

    Ja bih volio npr. vidjeti Monroe u Pelicansima 😀

    Gee, postoji li neko objašnjenje/razlog, zašto se Durant ne spušta na niski post i operira malo leđima prema košu, imam utisak kao da gledam LeBrona prije i u toku serije s Dalasom… nekako mi fali taj segment igre kod Duranta, neka b opcija, Chris Paul ga skoro pa uštopa, mislim stvarno 😀

  7. @bobulo
    Nema nista od Monroa, taj je tip toliko letargican da je to za ne vjerovat, nema zara u njemu ni trunke. On u najboljem slucaju ne moze bit bolji od Josha iz Atlante, a takvog Smitha SVG moze vratit, stavit ga na 4 i malo ga nalupat po guzici i eto. Ne znam sto svi vidite u Monrou, covjek tri godine vec tapka u mjestu, kad ga god gledam igra ko da se tek probudio. No, mozda sam u krivu, mozda ga nisam dovoljno gleda

  8. Dojma sam da je ovaj karmički balans nešto što je Chris Paulu visilo nad glavom cijeli play-off. Mislim, Chris je bez premca najbolji play u ligi i netko kome uvijek možeš dati loptu u ruke u završnicama gdje se očekuje mirnoća i hladnokrvnost (kao što je bio sinoć slučaj). Ali, Chrisu se par stvari odbilo o glavu.
    Kao prvo, izgubljena lopta bila je nevjerojatno glupa greška jurišanja na osnovnu liniju, ali nitko nije istaknuo da je Paul u tom trenutku mislio da će ga faulirati i pokušao je uputiti šut i izboriti 3 bacanja (valjda je mislio da će mu ova fora proći na gostujućem terenu u gustoj završnici, ali koliko moraš biti pohlepan da na +2 ideš još iznuditi i tri bacanja). To je inače znao činiti i ranije, ali sada mu se osvetilo na bolan način.
    Druga stvar po kojoj je poznat i koja mu se odbila o glavu bila je iznuđivanje slobodnih na trici i sitna ometanja na suprotnoj strani koja zna činiti prema šuterima (koja uvijek budu na rubu prekršaja, ali nikada preko kao što je bio slučaj s Curryjem u prvom krugu). Ja mislim da prekršaja nije bilo, ali dovoljno je graničan slučaj da ga suci dosude (inače, kapa dolje Westbrooku unatoč svim ishitrenim šutevima, jer zabiti tri bacanja u takvoj situaciji ne može svatko…)
    Također nitko ne spominje da je u posljednjem napadu Paul bio fauliran od strane Jacksona (tek mu je tada lopta ispala iz ruke i udarila u Ibakino stopalo što također nije dosuđeno!). Svi se sad čude kako su uzeli loptu Clippersima iako je snimka upućivala suprotno (Barkley je sjajno objasnio zašto su suci donijeli odluku koju su donijeli, a Brooks je pokazao kakav je kreten kada je tvrdio na konferenciji da on nije mogao procijeniti prema snimci čija je lopta trebala biti), ali meni je veći šok što nakon takvog oštećenja Clippersa suci nisu svirali prekršaj Jacksona nad Paulom.
    Jedna zaista luda završnica, ali mislim da je rezultat 3:2 po svemu do sada prikazan ipak realniji, tako da su planeti ponovo na svojem mjestu.

    Jedna mala digresija – s 4-godišnjim sinom sam gledao tekmu Clippersa i Thundera (naravno, samo sam ja gledao, ali pokušavam se uvjeriti da mu uspijevam usaditi prave vrijednosti kao što je redovno praćenje NBA lige) i objašnjavam mu koji su glavni igrači koje ekipe i tako dalje i bliže. I kada smo došli do Chris Paula, kažem mu ja – to ti je CP3, a on je to odmah povezao sa Star Warsima (pametan momak na tatu) i dao mu nadimak koji sada obojica koristimo – C-3PO! I kada malo bolje razmislim – zašto nitko ne koristi ovaj nadimak za njega? Savršen je. Lik igra poput robota (gotovo bez greške, najbolji assist/turnover ratio za playa s toliko minuta), stalno poslužuje druge (asistencijama, a ima i onu glupu reklamu za osiguranje) te konstantno nešto prigovara i žali se (poput pravog C-3POa), posebice nakon sinoćnje partije… A i mislim da bi C-3PO bio sjajan floper.

  9. @ bass – da je Monroe mogao i više napredovati kroz ove 4 godine je istina, ali tip zna igrati košarku i sve je samo ne letargičan, pa pogledaj ga samo kako napada obruč i to pored jedne mašine za skokove i kucanja kakva je Drummond. plus, puno je mlađi od Smitha, to se ne može zanemarit – Smithova karijera je u silaznoj putanji, nema šanse da igrač toliko ovisan o atleticizmu ponovi igre od prije 2-3 godine sada kada je pred 30-om, dok će Monroe trajat i trajat i bit sve bolji i bolji (šut se popravlja, a Pistonsi ionako nisu znali pravo koristiti njegove kvalitete s vrha posta).

    Bit će svakako zanimljivo vidit šta je smislio SVG, on je praktički otac moderne stretch košarke jer je u Orlandu instalirao Lewisa na četvorku kako bi otvorio reket za Dwighta (prvi je to redovno radio Tomjanovich u Houstonu s Horryem), realno mu se ni Smith ni Monroe ne uklapaju pored Drummonda.

    @ art – odlična, ali problem je što su u Clippersima svi C-3PO, nigdje R2D2-a, toj roli je najbliži Redick, a to je premalo. Mislim, bez R2-a bi Imperij prevladao, moraš imat toga više na rosteru

  10. SVG majstor svog zanata,najljepsa kosarka koju sam gledao bio je orlando 2009 pod njegovim vodstvom steta sto su se raspali ali su bili uzivanje za gledati

  11. Ma kave samoubojice pa nismo u Iraku.
    Kamikaze Mario, trče se kamikaze

  12. Ja se uvijek zapitam-sta to jos imam vidjeti u NBA sto vec nisam vidio,i naravno uvijek znam da ce se nesto ovako desiti :)…prva utakmica-imas mec loptu pred svojim navijacima za prolaz u finale konferencije i onda dozvolis da te Washington nadskace za “samo” 39(ovdje mora ici ono-slovom i brojem trideset i devet) skokova!)…Paul George npr. briljantni jedan skok,svaka cast,nije to lako ostvariti za 38 minuta-treba mu odmah dati onu Brian Scalabrini nagradu ;)…druga utakmica-kome dati loptu za mirno privodjenje utakmice kraju,Chrisu Paulu naravno-svi bi mi to rekli u glas…i onda gledas zadnji minut i ne vjerujes u ono sta vidis,i uz sve to secer na kraju-tri “Ray Charlesa” ubjedjuju nas da mi ne vidimo dobro svojim ocima…mislim,sad ce svi napasti Doca da place i pravda se,ali…Clippersi se imaju pravo osjecati ostecenim,uz sav haos koji su kreirali sudije u zadnjem minutu morali su suditi i onaj zadnji faul na Paulu i niko ih ne bi ovoliko spominjao danas…a ovako…jbg,malo previse bitnih odluka na kraju je otislo na samo jednu stranu,a iz kojeg razloga?…e to je vec pretesko pitanje,mozda su sada u modi good guys,oni koji postuju i cijene svoje mame i za njih kazu da su real mvp ;)…ne tvrdim,samo razmisljam na glas,nemam realno objasnjenje…a mozda je i Gee u pravu,kozmicka pravda…karma…ravnoteza…ko ce ga znati 😉

  13. ufff ako će u finale indiana oklahoma prebaciću se na nogomet. takvo silovanje napada ko ove dve momčadi ne znam kad sam vidio

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *