DAY TWENTY-NINE – DOMINO EFFECT

THUNDER @ SPURS

Život bez Ibake i njegovih kvaliteta u obrani i napadu neće biti lak, a za početak serije Brooks se odlučuje maskirati barem rupe ispod vlastitog koša ubacivanjem drugog najkorisnijeg defanzivca kojeg ima na rosteru, Collisona. Nick je još uvijek dovoljno pokretan da pomaže na perimetru, iako definitivno ne može stići pokriti onoliko prostora kao Ibaka, a u reketu je sjajan pozicioni branič iako nema masu ili dužinu jednog Perkinsa da bi tek tako igrao 1 na 1 s klasnim post igračima (srećom po njega, niti ih je previše u ligi, niti ih Spursi imaju dvojicu u naponu snage). U obrani to funkcionira solidno, međutim u napadu dvije Collisonove cigle, koje su zamalo razbile obruč i tablu, jasno daju do znanja što će im od Ibake najviše nedostajati u ovoj postavi. Perkins, Collison i Sefolosha praktički predstavljaju još jednu obranu koju Durant i Westbrook moraju pokušati razbiti, a igrati 2 na 8 rijetko donosi rezultate.

Brooks ubrzo uvodi Butlera umjesto Collisona, zatim i potpuno novu postavu uz Duranta (Fisher, Jackson, Butler i Adams) i sve to pomaže da se obrana Spursa raširi i napad Thundera oživi, odnosno da se gosti vrate u egal (iako, ruku na srce, više od ikakve taktike pomaže što Durant zabija skok-šut za skok-šutom preko Leonarda). Spursi se pak drže svoje standardne rotacije, a jedini bitan detalj je da Leonard ostaje na Durantu dok Diaw uzima Butlera u kutu, u principu potpuno logičan potez obzirom da se Durant ne spušta u post i da, svejedno zvali ga trojkom ili četvorkom ovisno o poziciji u obrani, u napadu uvijek igra istu, na perimetar usmjerenu, igru (na ovome će morati raditi idućih godina kako bi Thunder izvukao maksimum iz ovih potencijalno puno opasnijih postava).

Početkom druge Durant je i dalje na parketu, a s njim i Leonard, međutim Spursi su povukli Diawa i s Belinelliem će pokušati ponoviti smallball čaroliju iz serije s Portlandom koja uključuje gomilu slash & kick akcije i šuteve s perimetra u serijama. Otvoreni reket Thundera i par trica Greena vraćaju tako Spurse do desetak poena prednosti, dok Brooks pokazuje rijetko viđenu kreativnost u jednom trenutku bacajući na parket čak i postavu s Durantom i četiri beka uokolo (ugledali smo čak i Jeremya Lamba u prvim bitnim playoff minutama, a svakako je zanimljivo istaknuti da se Scottie uopće nije vraćao visokoj postavi sa starta sve do kraja poluvremena). Međutim, što god pokušali, rezultat je isti – visoko, nisko, ultra-nisko, svejedno, jer visoke postave ne mogu zabiti, a niske ne mogu braniti. San Antonio ima dovoljno rješenja za svaku kombinaciju i održava pristojan razmak, dapače, obzirom na ne baš inspiriranu partiju Westbrooka kojemu je iscurilo gomilu zicera, gosti stoje odlično, posebice jer su kod Spursa i Timmy i Parker i Leonard imali fine periode napadačke igre.

U trećoj se Brooks vraća startnoj petorci, s tim da je ovaj put ogromna razlika Westbrookov učinak, nakon kilavog prvog poluvremena čovjek je nezaustavljiv i napada obruč po cijenu života, a istovremeno na drugoj strani nema šuteva Leonarda i Duncana, kao što je bio slučaj na startu utakmice, da kazne zatvoreni reket Thundera. Utakmica je tako opet u egalu, kada Durant i Westbrook ovako zabijaju Brooks si može dozvoliti držati najbolju obranu na parketu puno duže nego je to bio slučaj u prvom djelu. Samo, čim se na parketu našla niska postava s Adamsom, domaćini oživljavaju dovoljno za vratiti se na ugodnih desetak koševa prednosti. I tu je očit još jedan problem kojega je izazvao izostanak Ibake, a to je da Thunder ne može koristiti svoje najbolje smallball petorke.

Naime, Durant većinu minuta provodi ili s Ibakom ili Collisonom koji su sposobni pokriti dobar dio prostora u reketu, a kako sada prvoga nema, a drugi odrađuje startne minute, sada je na parketu s ni približno toliko pokretnim rookiem Adamsom, što je isto kao da napadu Spursa uručite poklon omotan vrpcom u kojem, nakon što skinete ukrasni papir i skinete poklopac, ugledate maketu reketa s ucrtanim putevima do obruča (uglavnom, ima ih previše tako da s maketom dolaze i uputstva). Za sada je ovo najočitiji problem Oklahome, a rješenja nema na vidiku – startati s Adamsom i Perkinsom kako bi imao Collisona spremnog za nisku postavu nema smisla, to bi uništilo i ono malo prostora što ga startna petorka nalazi (eventualno startati s niskom postavom, KD uz Perka, pa onda koristiti Collisona i Adamsa). Bez Ibake jednostavno nema balansa, a bez balansa nema ni serije, efekt domina koji je izazvala njegova ozljeda jednostavno je prevelik problem za kojega se teško može naći rješenje i u puno manje kritičnim situacijama od playoff serije.

Spursi tako vraćaju kontrolu nad utakmicom, a Brooks umjesto da vrati nazad na parket visoku petorku, igra na onu kartu s uber-niskim line-upom s Kevinom i četiri patuljka. I u principu mu se tu nema što ni zamjeriti – Oklahomi trebaju koševi, pet šutera ih teoretski može stvoriti, a stizati desetak poena razlike s defanzivnom postavom nije preporučljivo (koliko god oni dobro zatvorili reket, uvijek postoji opasnost da ne ubace ništa dok ih Spursi rešetaju iz vana). Tako da je cijela ova serija jednostavno matchup od starta osuđen da bude jednostran – Brooks ovdje žrtvuje obranu ne bi li dobio iskru u napadu, ali pomoći nema, a San Antonio radi još jednu seriju i mirno zaključuje utakmicu (ukupno su ubacili 66 poena u reketu uz još 13 pogođenih slobodnih, to je nešto što se nikada ne bi dogodilo da je Ibaka dio serije jer bi Brooks na raspolaganju uz najboljeg obrambenog igrača imao i bolje sporedne postave koje bi Spurse prisiljavale na puno lošije šuteve).

Sad, sigurno postoje načini da se Spurse drži na nižim postotcima šuta (tipa, za nekoliko minuta se poveća minutaža Collisonu i Perkinsu je jedan od njih), ali, pronaći u ovim okolnostima formulu kojom će im istovremenu uspijeti i to i još zabiti dovoljno i onda tako u 4 od 6 idućih utakmica, e to je već zadatak kojem nije dorastao ni Harry Potter, kamoli nesretni Brooks koji, eto, drugu godinu za redom ostaje bez ključnog igrača u playoffu i onda mora izmišljati nešto u hodu – za nekoga tko najviše od svega cijeni rutinu, nema gore sudbine.

2 thoughts on “DAY TWENTY-NINE – DOMINO EFFECT

  1. Izbacite jebene Cavse iz lutrije,bijesan sam ovo nisu istine ovo je noćna mora 😀

    Gee-objasni ovo želim suvislo objašnjenje,ali ovo je bolesno sa ping pong lopticama…

  2. Ha ha ha stvarno urnebes, laska mi povjerenje, ali riječi “suvislo” i “ping-pong loptice” nikako ne idu zajedno…

    Tri prva picka u ovako kratkom vremenskom razdoblju, mislim sad mi se čak i ona idiotska ideja o kolu koje se rotira svakih 30 godina čini dobrom 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *