DAY THIRTY – MULTIPLICITY

HEAT @ PACERS

Haslem. Opet. Zašto? Mislim, jasno je što Spoelstra pokušava, s više masivnih tijela zgusnuti reket, igrati konzervativnije na pickovima s manje izlazaka i rotacija, olakšati život Boshu i Jamesu stavljajući im lakša obrambena zaduženja, ali, Udonis potreban da bi tako nešto funkcioniralo više neće proći kroz ta vrata (neću reći nikada jer sam isto mislio i zadnje dvije godine pa mi je dokazano suprotno, ali ovo izgleda stvarno loše tijekom cijele sezone, a u playoffu je još i gore).

Miami je tako opet obrambeno kilav bez obzira na prilagodbu (prvenstveno zbog fantastičnog učinka u napadačkom skoku Indiane, Haslem tu nije od nikakve pomoći), točnije nedovoljno je tu napretka u sredini da kompenzira nedostatke u napadu koji standardno nema potrebne širine kada igraš 4 na 5, Hibbert jednostavno ne izlazi na Haslema i radije čuva reket. Za momčad baziranu na konceptu otvaranja reketa za ulaze najboljih igrača ovako pucati samome sebi u nogu totalno je nepotrebno.

Čim su krenule rotacije i čim su na parketu šuteri koji mogu izvući Westa i Hibberta ili Mahinmia prema perimetru (ili barem Birdman koji može izvesti oštri cut prema obruču), Miamiev napad kreće u seriju koševa i brzinski stiže u egal i do prednosti, a obrana igra još i bolje. Heat s Haslemom ne može igrati svoj presing, ali već s Birdmanom, puno pokretnijim (na kraju krajeva i skakački kvalitetnijim) i eksplozivnijim igračem, mogu, a udvajanja ovaj put odlično funkcioniraju i sa samo jednim visokim (iako Spoelstra izbjegava koristiti takve postave, samo 13 minuta ukupno u cijeloj večeri, uz samo 5 minuta Jamesa na četvorci).

Miamiu pomaže i činjenica da West ulazi u probleme s osobnima, što Vogela prisiljava dati koju minutu više klupi koja sinoć ne dobiva ništa od Watsona i Scole za razliku od prve utakmice (Heat pak osim od Birdmana dobiva kvalitetnu rolu u oba smjera i od Colea). Pacersi tako totalno ostaju bez ritma u drugoj četvrtini, puno preciznija obrana Miamia drži ih samo na 16 poena. James odlično čuva Georgea, bez Westa nemaju mogućnosti dominirati u reketu i u ovom periodu izgledaju totalno bezidejno (osim Stephensona koji ima svoju privatnu bitku s Wadeom).

Srećom po Pacerse, Haslem je na parketu početkom treće i eto im prilike za vratiti se u egal i doći do nove prednosti (okreću +6 Heata u vlastitih +7). Utakmica koja nije obilovala brzinom upada u blatnjavi ritam koji totalno odgovara Indiani sve dok Heat ne dobiva infuziju s klupe u vidu Allena, Colea i Birdmana. Indiana takav luksuz nema, Vogel može samo gledati kako Heat zabija trice i odličnom obranom za čas briše prednost (posebice treba istaknuti odličan posao koji su odrađivali Allen i Cole na Georgeu i Stephensonu, sjajna je ovo bila taktička zamisao Spoelstre koja je natjerala Pacerse da napadaju individualne matchupove i tako dodatno zaborave na kretanje lopte koje ih je krasilo u prvoj utakmici – gušći reket i preciznije rotacije imaju tendenciju tako djelovati na napadačku razigranost.

U zadnjoj četvrtini ni jedna ni druga momčad nemaju namjeru potrčati, svaka je na svoj način zatvorila reket i u mučnoj košarci Miami u završnici jednostavno ima kvalitetu više jer James uvijek može izmisliti nekakav poen, dok je kod Indiane stalo sve (ukljujući i srce u jednom trenutku kada je West krenuo put svlačionice – ništa ozbiljno što bi trebalo utjecati na idući susret). Umjesto da okrenu utakmicu u svom smjeru, LeBron i društvo pronašli su nekakvo hibridno rješenje, uzevši Pacersima utakmicu njihovim stilom. Bosh tako nije odigrao ni minute na petici, a ovo žrtvovanje napada definitivno je pomoglo zadržati Hibberta pod kontrolom. Ali, nije bilo ključno – Hibberta pod kontrolom je prije svega držala kompletno opreznija obrana Miamia i potpuni gubitak smisla u napadu Indiane, a i do jednoga i drugoga dovele su promjene u drugom dijelu, točnije rošade matchupova.

S Jamesom na Hillu, Pacersi su napade vrtili preko Stephensona koji je tako morao uglavnom inicirati napade i prenositi loptu, a tu su ga izgubili kao sekundarnog kreatora, njegova spot-up igra i posebice dodatni pasovi bili su najbolje što je Indiana imala u prvoj utakmici. Također, pokušavajući staviti njega i Georgea u situacije bliže košu da iskoriste prednost nad Coleom/Chalmersom, odnosno Allenom/Wadeom, propustili su bacati lopte Hibbertu koji je tako bio osuđen na povremeni otpadak (samo 9 šuteva na utakmici, od čega su pola bila polaganja nakon skoka u napadu). Udvajanja Miamia su funkcionirala odlično, a, ako bi nekim čudom Indiana i došla u priliku napraviti nešto u pozadini nakon pick igre, sada ih je čekala ključna prilagodba – jedan visoki bi uvijek bio u blizini obruča jer, ako bi Bosh i izašao vani, a Birdman pokriti korner, LeBron bi se samo spustio s Hilla u sredinu. Miami je tako praktički dobio utakmicu na visinu, izvrnuvši matchup totalno na glavu vodeći se logikom “ako Miami odgovara Indiani, onda moramo prestati biti Miami”.

Spoelstra se ovim potezom totalno iskupio za Haslema (s druge strane, kako mu zamjeriti ako misli da je Battier još veći hodajući mrtvac od Udonisa), dokazavši još jednom klasu i potvrdivši tko je mozak operacije (naravno, bez LeBronovih talenata i sposobnosti da zakrpa sve rupe ni on se ne bi mogao ovako igrati). Iako je upitno može li Miami izgurati seriju samo ovakvim stilom, jer previše je riskantno igrati ovako sporo i isključivo na obranu, odnosno odreći se vlastitog identiteta i prihvatiti stil protivnika uz nadu da će lucidnija egzekucija presuditi. Što je sinoć bio slučaj, usprkos naizgled mizernom broju koševa Miami je zabio 50% iz igre uz 40% za tricu, ali uz samo 7 poena iz kontre i samo 11 ubačenih slobodnih uspjevši pri tome Pacerse ostaviti na još slabijem učinku iz svih kategorija – svaki posjed lopte je doslovno bio zlata vrijedan. Međutim, s malo više Hibberta na bloku, malo više Westa u utakmici i prilagodbama na matchupove, Pacersi su itekako još u igri jer, iako sinoć nisu dobili bitku, rat se još uvijek vodi po njihovim uvjetima.

7 thoughts on “DAY THIRTY – MULTIPLICITY

  1. kakav raspad Frenka Vogela, ne praviti faul zadnjih cca 30-40 sekundi :O

  2. malo je reći da je Scola mrtvac, čovjek jučer nije mogao ništa zabiti, jedno 4-5 čistih mid-range jumpera je promašio, a u obrani ga je presmiješno i gledati

  3. Ideja!

    Tek sad poslušah podcast, pa predlažen da u dugin ljetnin danima nabaciš par hejterskih komentara da uveseliš čitateljstvo! Naravno, moraš ih prvo sačuvat

  4. onda je i West mrtvac.. tip imao 5-16 jučer, Scola 1-6 Dosta čistih mid-range jumpera…..

  5. Sinko Dejvid Vest može da ubeleži i 2-19 ako treba, ako imamo na umu da je jedini faktor u kojeg Vogel može da se pouzda. Hrpa slinavaca + Zapad, to su Pacersi. Klipani. Izuzev Votsona.. on je ubica. Šmeker. Mamojebač:)

  6. Sad kad se zna poredak na draftu, par pitanja (koje drugi neće pitati) prije sljedećeg podcasta.

    Jesam li ja jedini koji vidi Jareda Sullingera kao savršenu trade metu Kingsa za 8. pick? Thomas će dobiti novi ugovor, Rudy Gay i Cousins su skupi, a Sully je na rookie ugovoru još 2 sezone. Kvalitetan i koristan, popunjava najveću rupu Kingsa, Vonleh i Gordon su pickovi koji se trebaju razvijati. Kingsima očajno trebaju rezultati. Ne znam tko bi drugi mogao bitti jeftin, a ući u startnih 5.
    Aingu ne bi trebalo bii previše zanimljivo, ali tko zna.

    Kyle Anderson kao novi Hedo? Slična visina, građa tijela, način igre, također je SF/PG/povremeno PF. Hoće li Anderson dostići Hedovu karijeru, možda je i prestići?

    Ovaj draft uspoređuju uglavnom s 2003., ali mislim da je najbolja usporedba 1998. Prilično dobokih top 10 (ove godine 8) i može se dogoditi da Šarić/Gordon/Vonleh ispadnu bolji od nekih top 3 igrača. Jedini kontraargument je Candyman – Embiid usporedba jer će Joel sigurno biti bolji.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *