DAY THIRTY-EIGHT – BETTER OFF DEAD

PACERS @ HEAT

Indiana otvara muški, s Westom koji konačno uspijeva razbiti Lewisa nekoliko puta na screen igri i žestokom obranom u kojoj reket zatvara svih 5 igrača. Ovaj put nisu jednostavno odlučili ostaviti Hibberta i Westa u sredini i pustiti Bosha i Lewisa da ih rešetaju, već su zaigrali gotovo pa zonski presing sličan onome Miamia, s većinom igrača oko lopte i utrajanjima u reketu dok se za pokrivanje ostalog brinu preuzimanja i rotiranja. Igra je ovo potpunog kaosa na koju nisu navikli i koja puno više troši igrače stalnom potrebom za agresivnim kretanjem, a to nije dobro iz razloga što će Vogel možda morati posezati za klupom više nego u prošloj utakmici kada je pobjedu dobrim dijelom temeljio na tome što u drugom dijelu utakmice gotovo da nije miksao postave (naravno, i na tome što je LeBron veći dio utakmice proveo na klupi).

Ono dobro je da ovom agresivnošću u obrani na početku zbunjuju Heat koji u 6 prvih minuta zabija smiješnih 6 poena, iako domaćini vrlo brzo rade ključnu prilagodbu – stavljaju Jamesa u izolacije na perimetru bez mogućnosti brze pomoći Stephensonu i njihov najbolji igrač kreće na posao, razbija sve pred sobom ulazima u sredinu, kreira svu akciju Heata i vrlo brzo je Miami u vodstvu, a sva agresivnost Indiane s početka izbrisana je. Ulaskom rezervi po običaju prednost samo raste, s tim da je ova druga postava Heata koja se pokazala opasnim oružjem u seriji sada još jača za Birdmana (ili, ako hoćete, manjak Haslema) – rade suludih +15 u manje od 8 minuta i praktički utakmica je rješena prije povratka najboljih na parkete. Cole, Allen, Birdman i Battier uz asistenciju Wadea i Jamesa su stvarno nešto posebno naspram jada Pacersa – srezao je Vogel rotacije maksimalno, sve uzalud, Scola i Watson su nemoćni, a svaka minuta ostalima je samoubojstvo.

Do kraja druge Heat koristi raspad Indiane da izgradi finih +26 i tu se više nema što vidjeti, sramežljivi pokušaji Pacersa tijekom treće su suzbijeni, a završnica je festival klupa (odnosno nije jer Vogel drži startere na parketu da se pirjaju u vlastitoj sramoti, a i da razlika ne otiđe do 40). Indiana je tako pregažena brže i lakše nego se nadao čak i najveći pesimist, već nakon 15 minuta, potvrdivši tako tezu da pobjedom u prošloj utakmici nisu dobili apsolutno nikakav momentum. Ono što su dobili pak je saznanje da ova jezgra bolje od ovoga ne može. Prošle godine smo još mogli vjerovati kako će napredak u napadačkom dijelu igre donijeti ključni pomak koji će im pomoći da preskoče Heat, ali nakon još jedne sezone ispodprosječnog napadačkog učinka i to na ovakvom Istoku, jasno je da do potrebnog iskoraka, makar u prosječnost, neće doći.

Dakle, sada se treba okrenuti budućnosti, Heat je u četvrtom Finalu u isto toliko godina, a Pacersi moraju smisliti načine kako popraviti napadački učinak.

Na papiru najlakša opcija koju imaju je naći boljeg playa – u ligi u kojoj bez problema osvajate naslove s raznim Fisherima i Chalmersima, nedostatak rasnog all-star napadača na boku ili pod košem prikazao je Hilla kao potpuno irelevantnog igrača iako bi npr. u Miamiu ili Rocketsima bio nezamjenjiv član petorke. Na njegovu žalost, kada nemaš kome redovno spustiti loptu u post i kada nemaš swingmana koji zna driblati (dobro, osim Lancea) playmaker koji može održati napad živim je nužnost, combo bek čija najveća kvaliteta je 3&D igra ne može popuniti te rupe.

Problem je samo u tome što kvaliteta kakvu Pacersi trebaju ne leži uokolo i tu će trebati pošteno zapeti kako bi možda potpisali Lowrya, Bledsoea ili barem Thomasa (realno, sve su to glupa nagađanja, ni jedan od ovih slobodnih igrača vjerojatno neće napustiti klub u kojem se trenutno nalazi i koji ima više nego dovoljno prostora da ih zadrži), odnosno kako bi nekoga dobili tradeom. Posebice će im se opcije smanjiti ako potpišu Stephensona, što bi se definitivno trebalo dogoditi – Lance je igrama u playoffu zaslužio produženje od 8 do 10 milja, a njegovim ostankom Pacersi idu debelo preko capa i s te strane ostaje im samo još midlevel na raspolaganju (naravno, ponudi li netko Lanceu veću cifru, DeRozanovski ugovor ili čak viši, to nema smisla matchirati). Drugim riječim, sve bi se na kraju moglo svesti na to da Watsonu i Hillu pridodaju Greivisa Vasqueza.

Tako da je opcija tradea možda i najrealnija, ali koga mogu ponuditi osim samog Hilla čijih 8 milja nikome nisu primamljivi? Hibbert definitivno ima težinu, Mavsi i Blazersi ubili bi za takvog centra, ali ono najbolje u igri Indiane bazirano je oko njega – čak i da dovedu poštenu napadačku opciju u zamjenu, obrana im više nikada neće biti ista. Međutim, možda je to cijena koju moraju platiti, Hibbert ide sve stariji i sve gori, umjesto da ove godine napravi korak naprijed nakon odličnih prvih par mjeseci odigrao ja najslabiju košarku u zadnje tri godine i možda im svima treba promjena. Ovo će dobro trebati izanalizirati, šteta bi bilo odreći se Stephensona samo kako bi se fokus napada opet pomaknuo na Hibberta ako je uopće Stephensonov razvoj razlog za manje lopti Hibbertu (sumnjam obzirom kako su dobro funkcionirali protiv Wizardsa), a onda opet, što će ti dva swingmana od kojih ni jedan nije top strijelac kao top opcije? Još veća šteta bi bila odreći se ponajboljeg obrambenog centra u ligi ako je razlog za njegove muke neslaganje s trenerom ili manjak vjere u smjer franšize ili činjenica da je jednostavno smotan u glavi kao i u kreativnom aspektu igre u napadu.

O poboljšanju klupe ne treba pričati, to je nužnost. Kockanje sa Scolom nije uspjelo, čovjek je prestar za ozbiljnu rolu, od Turnera također neće imati koristi, a i Watson je također na putu prema dolje i očito je kako će tu imati puno posla u slaganju nekakve dubina koja im može koristiti ne samo kroz sezonu nego i u playoffu. Još jednom, s ne previše prostora na capu (ili uopće bez prostora ako potpišu Stephensona). Međutim, svi ti pokušaji bit će uzaludni ako George ne napravi korak ili dva naprijed i sazrije kao igrač, kao čovjek i, za Pacerse najvažnije, kao napadačka opcija. Dok je on na ovoj trenutnoj razini, Indiana jednostavno ne može biti izazivač i tu leži sva mudrost, koliko god vremena mi trošili na priče o sporednim glumcima.

Usporedbe radi, prošlogodišnji IOR iznosio mu je 97, a ovogodišnji 105 – to je premalen napredak da bi se ova momčad kotrljala s tri sporedne opcije i jednim često beskorisnim igračem u napadu poput Hibberta koji je, da stvar bude gora, željan aktivnije role. S tim da nitko ne zna odgovor što je stvarnost, ove loše partije protiv Atlante (kada je bio doslovno neupotrebljiv) i Miamia (kada nije bio ni upola dobar kako to inače zna biti zbog smallball postava koje je Heat uspio nametnuti od utakmice broj 3 nadalje) ili ona sjajna serija protiv Wizardsa (kada je nadigrao Nenea i Gortata s fantastičnim učinkom u postu). Upravo zbog takvih fluktuacija teško se odreći Hibberta kao nesposobnog, očito nije takvo drvo kakvim se činio većim dijelom sezone, ali definitivno nije ni dovoljno pouzdan da bude išta više od četvrte ili pete opcije.

Nego, da se vratim na Georgea. Do all-star pauze igrao je na razini koja je Pacersima potrebna, njegov tadašnji IOR od 117 bio je 7. u ligi. Ovaj gubitak od 12 bodova odnosi se prije svega na napadački učinak i jasno je da tu ima još puno prostora za napredak – kada mu prva dva mjeseca ove sezone postanu konstanta (možemo reći i kada bude prezentirao više igre u rangu s onim što je odradio u petoj utakmici prije nekoliko dana), onda Pacersi mogu računati s napretkom kao franšiza. A za to će ipak morati pričekati i da George dosegne igračku zrelost, dakle još 3-4 godine, ali i da riješi osobne probleme s kojima je i počeo pad njegove forme.

S tim da Bird ima jedan potez kojim već u startu može popraviti napadački učinak i jednog i drugoga – pronaći trenera koji će bolje posložiti kockice od Vogela. To uopće ne bi bilo pretjerivanje jer nešto slično su izveli Pistonsi kada su kreatora svog uspjeha, Carlislea, zamijenili Larryem Brownom ne bi li tako dali onaj zadnji poticaj rosteru. Iako se Mark Jacskon već bahato nudi putem TV-a kao rješenje (njegovo hvaljenje talenta na rosteru Pacersa očiti je pokušaj žicanja još jednog posla i ključni dokaz zašto je tip toliko nepodnošljiv), puno bolja opcija za Birda bio bi sukomentator Van Gundy koji bi sigurno našao načina izvući maksimum iz ovoga što Indiana trenutno ima.

Što dakle, nakon svog bunovnog trabunjanja, možemo izvući kao neki zaključak? Ukratko – da je najbolje ne dirati ništa na rosteru dok se ne vidi što može popraviti nova trenerska ruka s nekakvim novim, smislenijim sistemom i usput čistiti cap. Za iduće ljeto, kada bi Kevin Love, pod uvjetom da u međuvremenu na postane član Warriorsa, mogao završiti na tržištu kao slobodan igrač ili za neko drugo ime poput Ronda, Millsapa i sličnih, dakle igrača koji mogu uskočiti u rotaciju. Ili za ljeta nakon toga kada će, ne pretjeraju li s novim ugovorom Stephensonu, imati dovoljno prostora da oko Georgea slažu novu momčad – osim Hillove zadnje godine i možda Stephensonove, imat će cijeli cap na raspolaganju da to odrade. Dugoročno dakle prognoza nije loša, kratkoročno ne obećava previše bez izrazitog rasta iznutra. Poanta je pak da se konačno svi skupa pomirimo sa stvarnošću u kojoj Heat može jedino sam sebe skinuti s vrha Istoka, a posebice Pacersi. Što prije prihvate vlastite limite, pronađu identitet i posvete se radu kako bi poboljšali ono što jesu, bolje za njih, ali i nas koji ovo pratimo.

3 thoughts on “DAY THIRTY-EIGHT – BETTER OFF DEAD

  1. osim ako Bullsi ne dovedu Carmela, opet ćemo i dogodine imati jednosmjernu ulicu na istoku…

  2. Pitanje nevezano uz finale i playoff trenutno…realno sta boston moze ponudit minnesoti za Love-a ?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *