DAY THIRTY-NINE – THE ZOMBIES ARE COMING

SPURS @ THUNDER

Thunder za početak odlučuje odgovoriti na dva ključna izazova Spursa iz prošle utakmice – u napadu postavljaju Duranta u post-up situacije na laktu odakle preko Greena može uzimati skok šut iz okreta kad poželi, dok u obrani Ibaka igra više libera na vrhu reketa uz ignoriranje Bonnera na kojega obično istrčava najbliži igrač. KD zabija svoje šanse, dok se ovo drugo pokazuje puno važnijim, s Ibakom u sredini Spursima je puno teže pronaći put do sredine, a Bonner nije u stanju sav ovaj prostor pretvoriti u poene (izgleda da je Crvena Raketa sa svoje 34 godine na izmaku snaga jer šutevi su mu imali puno više cigla efekta nego smo navikli).

Međutim, bez obzira na sve pokušaje Thundera, ovo su neki drugi Spursi što je jasno već od prve akcije na utakmici i žestokog zakucavanja Leonarda u facu Ibaki. Puni samopouzdanja, ponajbolji igrači San Antonia su svjesni da protivnik nudi dovoljno matchupova koje se može iskoristiti agresivnom igrom i napadanjem sredine. Praktički, sve što im treba je dvije-tri opcije koje će ulazima donekle pratiti ritam kojega nameću Durant i Westbrook na drugoj strani, a ovdje ih je na otvaranju više nego dovoljno da drže priključak s domaćinom – uz Leonarda, posao odrađuju i Timmy i Parker, a kasnije i sjajni Diaw.

Upravo je Boris zaslužan za potpuni egal u kojem se Spursi nalaze krajem prve i početkom druge, njegova unutar-van kvaliteta prevelik je zalogaj za niske postave Thundera u kojima ga Durant jednostavno ne može braniti. San Antonio je tako na kratko čak i u prvom vodstvu još od samog početka tekme, s tim da se Oklahoma stabilizira čim se na parketu opet našla najbolja petorka (klupa nije zabila niti poena u prve dvije četvrtine) – agresivnijim pritiskom na loptu, posebice prilikom pick & rolla, dolaze do nekoliko lopti viška i prilike za kontru i uz to zabijaju dovoljno trica da poluvrijeme završe sa serijom koja im donosi najveću prednost na utakmici od +7. Praktički, bio je to bljesak dovoljan da se malo poremeti ujednačeni ritam koji su obje momčadi prezentirale na oba kraja parketa.

Na početku treće potencijalno ogroman negativan šok za Spurse, samim time možda i za naše gledateljsko iskustvo, Parkerovi problemi s gležnjem koji se vuku zadnjih nekoliko utakmica pokazuju se prevelikima i umjesto njega priliku dobiva Joseph. Tony uz to ima i problema sa zadnjom ložom već neko vrijeme i usprkos njegovoj vrlo dobroj igri u prve 24 minute Spursi nemaju namjeru riskirati dodatna pogoršanja svjesni šire slike (Parker im itekako treba za eventualnu sedmu i Finale) iako činjenica da je Parker na jednoj nozi u ovo doba godine nikako nije ohrabrujuća. Žilavi Joseph tako je svakako plus obrambeno jer će puno uspješnije zatvarati Jacksona, ali nema sumnje da će Spursi bez ključnog napadača trebati još bolje partije od ostalih kako bi održali nivo igre na oba kraja parketa na kojega su nabasali u prošloj utakmici.

I – dobivaju ih. Leonard i Diaw pokazuju da su dorasli zadatku (Leonard je obzirom na ono što odrađuje u napadu i uz to obranu koju igra na Westbrooku najbolji čovjek na parketu uopće), nastavljaju napadati sredinu obrane domaćina i potpuno je izbacuju iz takta slash & kick akcijom, a ulaskom u igru Manu im daje dodatnu opciju u takvoj igri (nije ga bilo previše u prvom dijelu, ali čim su zatrebali njegove usluge pojavio se kao nekakav superjunak). Ovoliko rješenja ne može pratiti ni najbolja petorka Oklahome, a kamoli sinoć totalno beskorisne rezerve – krajem četvrtine tako Spursi preko “klupe” (Manu i Diaw su kao što smo isticali praktički članovi najbolje petorke, OKC nema ni približnu širinu, što znači da je Pop pronašao načina anulirati prednost koju donose top opcije) rade seriju kojom totalno preuzimaju kontrolu nad utakmicom, uspijeva im onaj početni minus od 7 poena pretvoriti u +10.

U ovim trenutcima kretanje igrača i lopte kod Spursa je na razini drugog poluvremena prošle utakmice, a lakoću kojom ulaze u sredinu konačno prati i šut iz vana – Oklahoma će trebati itekakvu inspiraciju na oba kraja parketa u zadnjih 12 minuta da se vrati u utakmicu. Pokušava Brooks s niskom postavom koja se do sada nije pokazala najboljim rješenjem, posebice u obrani gdje dozvoljavaju previše laganih poena i skokova u napadu, okružuje Duranta s Ibakom i tri playa (da, opet gledamo Fishera na parketu u ključnoj četvrtini playoff serije, izgleda po zadnji put jer ga Knicksi čekaju raširenih ruku) i pokušavaju igrati na šutersku širinu uz sakrivanje u obrani kroz preuzimanja i udvajanja.

I to donosi rezultat. Iako Spursi za ovakvu košarku naizgled imaju previše rješenja (Pop se od klasične kombinacije s Diawom i Duncanom koja može dominirati u sredini spušta na standardniju opciju Leonarda na četvorci uvođenjem dodatnog beka, a onda odvodi stvar u potpuni ekstrem stavljanjem Diawa na peticu – Spursi izgledaju opasno u svim kombinacijama), Oklahoma uspijeva smanjiti minus te čak i povesti u završnici zaslugom niza elemenata koji su im se poklopili – Leonard promašuje cijeli niz zicera koje je stavljao lakoćom tijekom cijele utakmice (izgleda da se čak i ovakav atletski monstrum može izmoriti, jednostavno nije imao snage u nogama pošteno se odraziti kada je trebalo spremiti sve one udice pod obručem), Ibaka zaključava reket, a i Westbrook se budi serijom ulaza u sredinu (Pop u završnici odlučuje prebaciti Leonarda na Duranta koji u tom periodu prejednostavno dolazi do šansi, tako se još jednom pokazuje da Green nije rješenje za ovaj matchup s playem Oklahome).

Obje momčadi tako se stavljaju u situaciju da pobjednika odlučuje jedna lopta. Manu preuzima odgovornost kod Spursa i tricom vraća minimalnu prednost, samo da bi trenutak kasnije promašio slobodno koje Westbrooku omogućuje da s linije izbori produžetak. U kojem Spursi igraju na Timmya u postu dok ga četiri šutera okružuju i tako izvlače dovoljno u napadu, dok glavninu posla odrađuje sjajna obrana koju predvodi nevjerojatna energija Leonarda i Duncana koji stižu zatvarati sve kutove i prije svega totalno izbaciti Duranta iz elementa. MVP se prvo poskliznuo u završnici regularnog dijela dok je driblingom pokušavao slomiti Kawhia i tako propustio promijeniti tijek utakice, a onda mu je u produžetku svaki šut bio prekratak (s naglaskom na skok-šut, nije tu bilo pokušaja ulaza u sredinu i traženja kontakta).

Spursi na kraju potpuno zasluženo izvlače pobjedu, kupivši si tako dovoljno vremena da osposobe Parkera i regeneriraju fenomenalnog Tutanduncana (sinoć odradio 39 minuta punom snagom što je u njegovim godinama recept za srčani udar – teško je i pomisliti kakav bi istrčao na parket za dva dana da je kojim slučajem Durant uspio zabiti nešto kada je bilo najpotrebnije). Leonardova partija bila je za anale, utjecati na utakmicu energijom na takav način stvarno ne može svatko (skokovi u napadu i presing u obrani bili su fantastični, a način na koji je zaustavio Westbrooka praktički je prelomio seriju i smirio ludilo oko Russa kao superstara – koliko god moćan bio, ako igraš isključivo na snagu, ne trebaš se čuditi kada se u kvartu pojavi veći nasilnik od tebe – usput samo potvrdivši tezu da su playmakeri, pa makar bili i hibridni, igrači koji sami po sebi ne mogu donositi naslove u sportu u kojem visina ipak igra krucijalnu ulogu), Ginobili je u svom stilu potpuno maskirao izostanak Parkera, već spomenuti Timmy je odradio ono što je trebalo prema naprijed uz potpunu kontrolu zadnje linije i nevjerojatno agilne obrambene rotacije za nekoga tko umjesto dresa nosi komposter (šalu na stranu, čovjek je čak i danas u ovom limitiranom izdanju bolji od 99% lige – tko to ne kuži i tko misli da u ovom podjebavanju ima išta osim bezgranične ljubavi za čovjeka s kojim sam praktički odrastao, taj je budala i sigurno sluša neku ljigavu indie melankoliju koja se prodaje pod glazbu).

Međutim, ako već moramo izdvojiti jedan x-faktor, onda je to svakako Diaw koji je okrunio sve one periode u zadnje dvije utakice kada su Spursi nabijali razliku protiv slabijih postava Oklahome. Čovjek je manje-više potpuno anulirao opciju s Durantom na četvorci pokazavši zašto nije i ne može biti jednako dobra kao npr. Miamiev smallball – Durant jednostavno nema mišiće da igra obranu protiv jačih od sebe, niti ima post igru da napravi razliku na bloku. Popu je tako trebalo dvije utakmice (ona prve dvije ne računam jer OKC u njima praktički nije bila konkurentna) da pronađe formulu u kojoj sve funkcionira, a, kada ju je našao, samo se potvrdilo da je ovo godina Spursa (kvragu, čak je i Danny Green imao solidnu energetsko-šutersku rolu protiv Oklahome u njihovoj dvorani, to se ne viđa svaki dan).

Parker će sigurno biti spreman za Miami (neće biti u idealnoj formi, ali tko jeste u ovo doba godine) što znači da će Pop imati na raspolaganju svoju najbolju petorku većinu vremena na parketu (Tony, Manu, Kawhi, Boris i Timmy) i uz to Greena koji protiv Heata itekako dobro funkcionira kao ispušni ventil – kada ga krenu zatvarati, to će samo otvoriti dovoljno prostora u sredini za haklere San Antonia da u svom stilu seciraju obranu Miamia koja pod obručem nema nikoga ni približno dobrog kao Ibaka. Leonard je, to je pokazala i ova serija, još moćniji kao stoper nego lani i to će sigurno na svojoj koži osjetiti i LeBron. Ukratko, ne vidim razloga zašto bi mijenjao onu svoju prognozu s početka playoffa – Spursi prvaci u 5. S tim da vidim scenarij u kojem Heat može ovo razvući na 6 ili 7, ali ne i scenarij u kojem mogu preuzeti momentum na način na koji je to na par utakmica uspijela Oklahoma.

A kad smo već kod njih, recimo samo da ovo ljeto moraju iskoristiti kako bi konačno udarnom trojcu, koji očito ima dovoljno kvalitete da osvoji NBA naslov, pridružili još nekoliko barem prosječnih NBA košarkaša. Perkinsa treba amnestirati, tu više dvojbi nema, Adamsovo prisustvo donosi sasvim dovoljno sirove snage da se njegov izostanak i ne osjeti, a taj prostor onda treba iskoristiti za dovesti par poštenih swingmana koji ili nisu totalno beskorisni u napadu (Sefolosh) ili totalno mrtvi (Butler). Još jedan pick & pop visoki koji bi uzeo minute Collisonu također nije na odmet. Uz ove slatke brige oko rostera (osim prostora imaju i sasvim dovoljno mladih mamaca koje mogu bacati uokolo u potrazi za veteranskim pojačanjima), sve što trebaju je riješiti još tri stvari – natjerati Duranta da radi na post-up igri bez koje nikada neće biti potpuni ubojica, pokazivati Westbrooku snimke ove zadnje dvije utakmice protiv Leonarda kako bi ga natjerali da bude još bolji organizator igre i rezigravač kako bi bio od koristi momčadi u rijetkim momentima kada ne može zabijati u serijama te dovesti Brooksu još jednog asistenta zaduženog za poboljšanje igre u napadu. Ili mu nabaviti drugi okvir za naočale s kojim dolazi i ta vještina.

22 thoughts on “DAY THIRTY-NINE – THE ZOMBIES ARE COMING

  1. spursi ce osvojiti naslov ako ovako nastave izgledaju unstoppable.

  2. Ja sam veliki fan Thundersa,ovaj put su naišli na iskusniju momčad koja ima dublji roster i naravno sistem.
    Ovaj zadnji odlomak Gee-a je nešto što i ja priželjkujem no postoji jedno veliko ALI….Presti je po pitanju tržišta igrača skroz konzervativan,ne riskira.Bojim se da će se njegovi potezi opet svesti na potpis CJ Milesa umjesto Thabe i draftiranje 2 solidna igrača…..no s klincima od 20 godina NE MOŽEŠ osvojiti prsten.
    Perkinsa treba trejdat u paketu s pickom jer tako u potpunosti skida njegov ugovor sa salary capa,tih 9 milijuna.
    Onda bi imao dovoljno prostora za potpisati: centra(samo da je pokretljiv i da skače),startnu dvojku i još jednog veterana.
    Thundersi trebaju jake šutere,drugačije ne ide.

    Spursi u 6.

  3. Odlicna analiza kao i uvek. Bas volim da citam tekstove ovde. Fenomenalno ispracen ceo plejof. Svaka cast!

    Bilo bi lepo kada bi ste uradili podcast pred finale. Jeste da je prosli podcast bio skoro ali mislim da bi bilo lepo da izbacite jedan kao najavu finala. Ima vremena, prva utakmica se igra u noci izmedju cetvrtka i petka. Jedan dvosatni bi bio dovoljan. 😀

  4. Pogledajte ceremoniju primanja pehara,igrači se pogledavaju koji ce izać po trofej.Ginobili izlazi,Duncan ostaje stajat iza (Pop je po običaju sa strane,iza kamera) zamislite bryanta ili jacksona u toj situaciji…DUNCAN JE NAJAČI SVIH VREMENA,POP JE DOKTOR ZA JACKSONA I AMEN.

  5. Hoce li bit kakva najava finala u podcastu sa Franceskim? iako nije chicago u njemu 🙂

  6. Isto tako kako će gore navedena petorka Spursa predstavljati problem za Heat isto tako će petorka Chalmers-Wade-Lewis-James-Bosh ili u zadnjoj četvrtini kad Allen uđe kao treći bek predstavljati problem Spursima…Bosh je pomaknuo range na tricu i prostor je još veći i širi za LeBrona i Wade ( koji je u puno boljem stanju nego lani ),najbolja obrana lige nije mogla naći rješenje za to,vidjeti ćemo što je master Pop spremio…znači očekuje nas puno slash&kick igre s obje strane,ključ će biti tko če bolje zatvoriti reket i tko će bolje pogađati otvorene šuteve….neizvjesna će ovo serija biti…..

  7. Spursi igraju košarku dok OKC siluje 1na1, sveukupno kad se na kraju zbroji Suprsi us daleko br1

  8. Oce bit kakva najava finala u obliku podcasta ili samo pisana? Ili nece bit nikakva? 😀

  9. Žalosno je gledat Thunder, toliko talenta za složit dvi ozbiljne nba ekipe u Russu i Durantu i sirove snage da bi na kraju ispao jer Fišera moraš koristit u odlučujućoj utakmici 30 minuta. Koliko god krivica je na Brooksu i nepostojanju napadačkog sistema, ali oćalinko je sve pokušao u rotacijskom dijelu, svaki igrač na rosteru je dobio bar 10 živih minuta koje je mogao iskoristit. Međutim, pokazalo se da većina može pravac u Artland Dragonse iz Njemačke.
    Prst se može uprit i u Prestija, njima bi jedan Aflalo vridio zlato, a mogao ga je dobit samo da je bilo malo mašte.

  10. @Yoda S tin da i Duncan i Splitter i Diaw puno bolje rotiraju prema perimetru od Westa i Hibberta koji su majstori obrane u reketu, vanka ne.

    Velike nade polazen u Leonarda. S momkon se islo pomalo, bez da se umisli i izgori, i mislilo se na osnove igre, nema priskakanja. Ono zakucavanje na Ibaki je najmanje u vezi samoga zakucavanja: 1. odrazava stav, muda i drskost; 2. spin oko Duranta je majstorski; 3. izbjegavanje Westbrooka driblingon livon rukon i zastita baluna tijelon je kljucno. Tu se vidi skola. Mozda jos nije spreman bit prva opcija svaku vecer, ali ne sumnjan da c doc do toga kroz godinu-dvi. Jbg, nece bit novi LeBron, ali jedan od igraca koji igron u oba smjera nosi contendera apsolutno.

    Pogledajte kako je diga razinu agresivnosti u playoffu. Ima odlican sut za 3, cak i midranger, razvija igru u postu, a napada obruc konstantno. I to u zakljucanome reketu Oklahome. Imat ce puno vise prostora protiv Heata.

    Heat ima najboljega igraca na planeti, odlicnoga trenera i sistem, ali mislin da Spursi i Pop imaju odgovor na ama bas sve.

  11. Damjan Rudež bi mogao potpisat za Cavalierse. Dobar šuter za tri poena, prava stretcha četvorka koja može igrat i tricu. Tweener je, al je i Teletović pa igra. Ugl gori od Bonnera i Novaka ne može bit tako da očekujem da se izbori za 10 min i dvi povratne trice od Embiida 🙁

  12. kako neko može staviti Rudeža i Teletovića u istu rečenicu 😀

    Heat za titulu, kladiti se protiv Jamesa je neprimjereno 😛

  13. bit će solidno finale, 6 ili 7 utakmica. imat ćemo 3 blowouta, ali i 3-4 napete završnice.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *