DAY FORTY – WHAT CONDITION MY AIR CONDITION WAS IN

HEAT @ SPURS

Sve je vodilo ovome, desertu još jedne odlične NBA sezone koja nas je svojim vrhuncima i nizinama opet više od pola godine držala u uvjerenju kako nema bolje zabave na planeti. Scenarij iz snova, ne samo radi reprize prošlogodišnje bitke koja je donijela jedno od najneizvjesnijih Finala ikada, već i zbog prilike da još nekoliko puta u akciji gledamo dvije momčadi koje ipak igraju košarku na jednoj višoj razini od svih drugih, s potpuno realiziranim potencijalom kojega imaju na raspolaganju (nema tog kamena kojega Spoelstra i Pop nisu okrenuli da iscijede iz rostera i zadnju kap kvalitete).

Nažalost, umjesto umiranja u ljepoti dobili smo utakmicu čudnog ritma koja će zauvijek ostati upamćena u analima kao “the air conditioner game”, s narativom koji će se više vezati uz eventualne old-school trikove Spursa toliko tipične za NBA povijest (sjetimo se samo Celticsa i legendarnog gostoprimstva u Gardenu) nego uz samu igru. Narativom koji će iz godine u godinu sve više rasti iako nikada nećemo saznati da li se radilo tek o potpuno slučajnom raspadu sustava ili elaboriranom pokušaju da se iskoristi višak tijela (Spursi imaju rotaciju od 9 igrača puno manje ovisnu o udarnim opcijama) i svježine (tu se opet moramo vratiti na podatak da nijedan igrač Spursa u sezoni nije igrao preko 30 minuta u prosjeku).

Uglavnom. Miami starta s Lewisom što je još jedno priznanje određenih slabosti koje ovaj roster ima tijekom cijele sezone – da, Rashard je protiv Indiane bio x-faktor, ali teško da je dobar znak kada vam deveti čovjek u rotaciji tijekom regularnog dijela sezone u ključnim utakmicama playoffa odjednom postane starter. Spursi ga u početku očekivano ignoriraju i brane zonom, Splitter je na Boshu, tako da Timmy uglavnom živi na bloku i kontrolira reket bez potrebe za kompromitiranjem obrane. Defanziva Miamia funkcionira skoro jednako dobro, nisu toliko agresivni na perimetru, ali udvajaju igrače Spursa čim se približe reketu ne bi li nekako anulirali manjak visine. To često rezultira zicerima obzirom da San Antonio na parketu ima 5 košarkaša sposobnih pročitati udvajanje i dati pravovremeni pas, ali i riskantim dodavanjima koja često rezultiraju izgubljenim loptama.

U startu San Antonio tako nose Duncan (da, gubi dosta lopti, ali strpljivo igranje iz reketa prema vani, ako u startu napada ne bi izgubili loptu, davalo je Spursima potrebnu širinu napadu i dovoljno prostora Duncanu da završava 1 na 1 kad bi se obrana pogubila u rotacijama) i inspirirani Ginobili (šiba tricu za tricom, pokazujući još jednom da ono lanjsko neučinkovito izdanje nećemo gledati ovom prilikom), a Heat odgovara preko Wadea koji stalnim kretanjem nalazi prostora za uputiti kvalitetne šuteve i Allenom koji spaja par trica.

Utakmica se tako od početka vrti oko kontroliranih napada i egzekucije, usprkos gomili izgubljenih lopti na obje strane ritam joj ni u jednom trenutku nije postao bezglav (igralo se na 95 posjeda, točno teritorij na kojem inače žive Spursi, malo brže od onoga što Heat preferira što dovodi do još jednog paradoksa o kojem obično ne pričamo – da, lideri Spursa su prastari, ali gledajući ukupnu rotaciju Spursi su u prosjeku skoro dvije godine mlađa momčad koja si može dopustiti tu i tamo trčati, za Miami je to uvijek rizik). Nakon prve 24 minute Spursi imaju malu prednost i djeluju malo konkretnije zbog te visinske prednosti, smallball Heata se ne nameće ni protiv Splittera, a kamoli Diawa, ali teško je reći da se u oklopu ijedne momčadi naziru pretjerane rupe. Matchupovi su jednostavno idealni, koliko god San Antonio izmuze prednosti u reketu, toliko Miami vrati udvajanjem i tjeranjem na pogreške, tako da se već sada potvrđuje kako će ovo doslovno biti serija u kojoj će odlučivati kvaliteta izvedbe postojećeg, a ne evolucija igre.

U nastavku pak dolaze prvi potresi, James traži izmjenu već nakon 7 minuta zbog dehidracije, što je točno ono što San Antoniu treba kako bi njihova dubina došla do izražaja. Međutim, ovaj put se događa totalno suprotno, San Antonio i dalje nastavlja sijati lopte na sve strane što u kombinaciji s dobrim šuterskim učinkom Heata, posebice nakon što se James vraća na parket za završnicu treće, dovodi do prvog potencijalnog okretanja momentuma u stranu gostiju (btw u ovom trenutku se valjda i league pass srušio zbog sparine tako da zadnjih par minuta treće nisam ni pogledao) – od minus 5 s poluvremena, Miami dočekuje zadnjih 12 minuta s plus 4.

Spursi se vraćaju u igru preko Splittera početkom četvrte, točnije uništavaju Miami pick & rollom dok je na parketu postava bez poštenog visokog u sredini. Bosh izlazi standardno visoko na picku, ali jednostavno nema moći u tim pozadinskim rotacijama Miamia, Allen kasni smetati Splitteru, a Battier i James kasne stati u sredinu – na gotovo istu šemu Tiago tako zabija 9 poena za redom i uništava sve što je Miami izgradio. Nevjerojatan niz loših obrambenih minuta koji je samo naglasio da Miami jednostavno ostaje bez pare, najmoćnija pick & roll obrana lige rijetko kada izgleda ovako nesinkronizirano (rekao bi da se radi o o brain fartu Spoelstre jer je previše držao postavu s Battierom na parketu, ali, koju je petorku mogao staviti na parket, Miami jednostavno nije imao dovoljno raspoloženih igrača).

Jedino što u ovom trenutku drži Spurse od potpunog povratka u utakmicu je i dalje nevjerojatna količina lopti koju gube, u takvom ritmu nemoguće je napraviti seriju i izazvati protivnika. Međutim, ako već nisu mogli sami, pomogla im je sreća – James opet traži izmjenu nakon 7 minuta četvrte i ovdje je očito da su godine raubanja u kombinaciji s nemogućim uvjetima već počele uzimati danak iako je serija tek počela. Spursi tada lome utakmicu preko Greena koji konačno nešto zabija, stavlja dvije trice i usput pokazuje svu svoju napadačku “raskoš” – uz otvorene šuteve još je pravocrtno istrčao jednu kontru bez prepreka i zakucao.

LeBron još jednom pokušava igrati, ali grčevi su prejaki, što znači da Miami u zadnje četiri minute nema svog najboljeg i najvažnijeg igrača na parketu. To je uz pad kvalitete igre u obrani jednostavno previše, Heat puca po šavovima, dok Spursi stavljaju još par trica i riješavaju utakmicu.

U kojoj ih je u pravom trenutku pomazila sreća, ali i u kojoj su gomilom trica i poena u sredini maskirali podatak o čak 22 izgubljene lopte – dobiti utakmicu Finala s tako malo posjeda lopte govori sve o njihovoj egzekuciji, obrambeno i napadački jednostavno su uvijek imali rješenje viška. Miami pak može biti zadovoljan prezentacijom u prvih 36 minuta, ali zadnjih 12 su jasno pokazali gdje leži njihov najveći problem u ovom trenutku – ne možeš igrati Finale s tri raspoložena igrača. Bosh je zabio svoju kvotu šuteva i zabio tri trice, Wade je dogurao do 19 poena kreirajući s lakta, ali bez podrške ostalih previše jednostavno je bilo natjerati Jamesa da uzima šuteve izvan reketa (samo 4 ubačaja u reketu tijekom prve tri trećine). Chalmers je bio nevidljiv i totalno izvan ritma kao što je uostalom tijekom cijelog playoffa (stvarno, tko mu ponudi više od minimuma taj je zadnji naivac, Ne Tako Super Mario je 3&D combo kakvih okolo ima na bacanje, da nema pristojne fizikalije kojima može pomoći u ovom obrambenom sistemu gdje se često preuzima teško da bi vidio parket), Cole, Birdman i Battier nisu pružili ništa, a Lewis jednostavno nema isti učinak na obranu Spursa koja zna igrati matchup zonu kao što je imao na onu Pacersa koja ne vidi dalje od 1 na 1 igre, pogotovo kada gađa 40% otvorene šuteve (33% tricu).

Koliko god LeBronova nemoć u završnici s pravom nosi titulu x-faktora utakmice, taj manjak opcija kod Heata mogao bi se pokazati ključnim za razvoj serije – čak i ako pronađu načina kreirati LeBronu situacije u reketu, igrati košarku 3 na 5 nikada nije idealno.

17 thoughts on “DAY FORTY – WHAT CONDITION MY AIR CONDITION WAS IN

  1. Ne treba se zavaravat, ozljeda je ono sto je poklonilo pobjedu Spursima. Da je sve bilo s Jamesom OK, u zavrsnici bi bile sanse 50-50 do u decimalu…

  2. Hoce li Emanuel 🙂 Ginobili ikada dobiti kredita koliko stvarno zasluzuje!?…koliko je taj covjek podcijenjen nije normalno,njega se sjete samo kada govore o onim greskama iz finala prosle godine,kao da je samo on kriv a naravno da nije on jedini krivac… Npr.Pop “izmislja kosarku” u sestoj utakmici i drzi Timmya na klupi dva zadnja napada a treba mu samo jedna uhvacena lopta da bi bio prvak,Tony kao najbolji igrac nije uopste postojao u sestoj i sedmoj utakmici itd…nije fer,gdje bi sinoc bili bez njega?!…11 asistencija kroz onakvu odbranu Heata,vecina za zicere i zakucavanja i samo dvije izgubljene lopte,lopta prolazi kroz iglene usi do Duncana,Splittera,Greena…ako SAS dobije i drugu tesko da ce se Heat vratiti,jednostavno imaju premalo igraca,nemaju sirinu kao SAS i to ce na kraju i odluciti,nadam se.

  3. Mozda bi bili u decimali , al to nije neki poduhvat kad znas da su Spursi odigrali ocajno i da nece ponovo izgubit 20+ lopti.

    I nije Heat-Thunder 😀

  4. Ne mogu se složiti da su Spursi zasluženo dobili utakmicu, pa dok je James bija u utakmici činilo se da Heat kontrolira i igru i rezultat, onoga trenutka kad su počeli problemi sa disanjem raspala se obrana…Moj dojam je da ako neko opet ne isključi klimu za 3 dana Heat lagano dobija 2. utakmicu

  5. Bilo je +2 za Spurse uz bolji momentum za njih.
    Malo je glupa prica da bi Heat sigurno dobio da je James ostao na terenu.

    Uostalom , Duncan 38 godina , Ginobili 36
    bash je njima bilo lakse igrati nego ekipi sa hebene Floride.

  6. Ali ovo s klimom je malo sramota za jednu NBA, nije to Zabok-Darda… Bilo bi u redu da su prekinuli tekmu i bar probali rijesiti kvar. Jbt doma kad navinem klimu na 32 pa makar jeo, gledo TV lud bih bio…

  7. Nije bilo teorijske šanse da se prekine tekma,jebiga bila je nezgodna situacija ali ove teorije zavjere kako je to neki pakleni plan Spursa su smiješne svima su bili isti uvjeti,a nije prvi put da Jamesa hvataju grčevi…

    Sada ispada kako Miami je sa Aljaske i navikli su igrati u polarnim uvjetima,a klima ista ako ne i gora…

    Off topic ako naši kojim slučajem izgube od Meksika ili Kameruna glavni krivac će biti klimatski uvjeti….

  8. Lebron je car i sve, ali kad je Larry Legenda igrao protiv Lakersa Game 5 finala ’84. pri (objektivno) gorim uslovima je ubacio 34 + 17. Kad mu je ML Carr prišao da ga hladi peškirom, ovaj ga oterao. Jbg, morao sam da spomenem 😀

  9. Jebote ljudi pa nije LeBron izašao zbog vrućine nego zbog grčeva. Igrao sam i na +40 i nije mi smetalo, a samo jednom sam doživio grč, pri vrlo blagoj temperaturi, i nisam mogao stajat na terenu, a igrao sam protiv ljudi mahom 185 i 85 kila sala. A ovaj bi morao protiv onih giganata igrat a ne može se pokrenit. Kolko znamo možda temperatura uopće i nema veze s grčevima, imao ih je i prije.

    Ali jebeni Spursi, uvik nešto izmisle ili im krene u korist 🙂

  10. Ja mislim da je johannbgood Simmons na ovome blogu koji želi sačuvati amonimnost 😀 a da su izgledali ko pičići s onim peškirima na vratu jesu, bola FINALE je, da je 62 stupnja.

  11. koliko sam ja upoznat s grčevima, jedan od glavnih razloga za njihovo javljanje, barem za vrijeme fizičke aktivnosti – jest dehidracija (meni bar poznato uslijed bavljenja biciklizmom)!
    a uz uobičajenu golemu potrošnju energije i vode iz organizma za vrijeme nba utakmice, sada se još nadovezala i sparina zatvorenog prostora s 20000 duša koja je cijeli taj proces dodatno potencirala.
    dakle, lebron je izašao zbog grčeva najvjerojatnije uslijed vrućine koja je ubrzala dehidraciju 😉

    a meni je nekako i normalno da ponekad ima grčeve obzirom na njegov stil igre i minutažu koju nabija od početka karijere. nije to ništa neobično. to je normalna pojava na nogometnim terenima.

    inače, slažem se s opaskom johannbegooda 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *