DAY FORTY-ONE – CLONE WARS

HEAT @ SPURS

Miami u odnosu na prvu utakmicu unosi određene promjene u svim sferama igre. U obrani su još manje agresivni na screen igri nego u prošloj utakmici, odlučivši se radije čuvati reket nego perimetar. Iako i dalje imaju problema s čuvanjem obruča na startu utakmice kada Spursi preko Duncana ostavljaju dojam bolje momčadi isključivo zbog koševa u sredini, kako vrijeme odmiče rotacije i udvajanja im postaju sve bolje i preciznije i sve kvalitetnije drže zadnju liniju – bez pritiska na loptu nije bilo toliko izgubljenih lopti protivnika, ali držali su Duncana i uopće poene u reketu pod kontrolom kvalitetnije nego u prethodnoj utakmici.

Jednostavno su bili koncentriraniji na igru u defanzivi, praktički više su se bavili reakcijom (udvajanja u sredini tek nakon što bi igrač ušao u reket i onda istrčavanja prema vani) nego akcijom (igranje presinga na loptu bilo je više iznimka nego pravilo). Umjesto da agresijom sakrivaju mane, zaigrali su muški, 1 na 1 na perimetru što otežava Spursima da prebacivanjem lopte i ulazima nađu rupe i vrte akcije – bez centra u sredini oslonili su se na brojnost kako bi zatvorili reket za ulaze što su James, Bosh, Lewis i Andersen sasvim solidno odradili.

U napadu su jedva kretali u akciju pick & rollom, radije birajući izolacije za Jamesa kako bi pokrenuli napad (samo 16 napada završili su pick & rollom s tim da su još manje inicijalne akcije započeli iz njega) – taktika je ovo na koju rješenja nisu imali ni Brooklyn ni Pacersi. Uz Jamesa na ulazima, kao triple-threat opciju koristili su i Bosha, umjesto da širi reket kao šuter Chris je vrtio napade s lakta i ta raznovrsnost predstavljala je problem za obranu Spursa s kakvim se nisu susreli u prošloj utakmici. Praktički, s ovim igranjem obrane iz zadnje linije prema vani i s ovim pokretnim napadima koje su započinjali iz triple-threat situacija više su podsjećali na Spurse nego na Heat.

Toliko o taktici, međutim sve bi to bilo nedovoljno da nije bilo i puno veće učinkovitosti opcija na parketu. Pa je Spoelstra tako srezao rotaciju praktički na 7 imena, ali tih 7 imena odradilo je odličan posao – Lewis je bio aktivan i precizan što je bilo dovoljno da malo izvuče Duncana iz reketa, Birdman je kupio svaki skok, Chalmers je pokazao znakove života, a Allen je opet sjajno miksao agresivno napadanje s loptom i catch & shoot situacije.

Naravno, najvažniju rolu odigrao je LeBron. Malo sporiji ulazak u utakmicu dok je Duncan još stajao u sredini ubrzo je zaboravljen – u drugoj četvrtini uništio je obranu Spursa ulazima koristeći probleme koje s njim imaju i Diaw i Leonard (prvi je prespor za držati ga na perimetru, drugi preslab za braniti ga u reketu) posebice kada iza leđa nemaju centra, u trećoj nije mogao promašiti skok-šut uništivši tako svaku nadu Spursa da ga mogu braniti zonski, a u četvrtoj je miksao jedno i drugo stvarajući poene kad god je bilo potrebno.

Ovdje je bitna rola Lewisa koji je šuterskim učinkom natjerao Duncana na respekt i izlaženje iz reketa (u trećoj je čak zaslužan za brzi izlazak Splittera i uvođenje Diawa jer je Spursima zatrebao netko tko može igrati na perimetru), a posebice Bosh kojega jednostavno nije moguće ignorirati pogotovo kada loptu traži na poludistanci odakle je ubojitiji nego s perimetra – već činjenica da je ekspresno morao preuzeti taj matchup i taj korak koji je Duncan morao napraviti prema njemu, ostavljao je propuh u pozadini na koji Spursi inače nisu navikli.

Praktički, uz raspoloženog Jamesa ključnom se pokazala postava s njim na četvorci uz Bosha i tri beka uokolo – ova postava je konačno Splittera učinila nebitnim (to je itekako bitno, Tiago ne smije biti učinkovit kao što je bio u prvoj utakmici i prvoj četvrtini, kada nije osuđen isključivo na rolu smetlara već je aktivan kao razgiravač s posta i roler u screen igri to je onda jednostavno prevelik broj opcija kojima se Heat ne može svima suprostaviti, a bez njega nema ni visoke postave koja čuva sredinu), izvukla Duncana iz sredine (protiv Lewisa možda se i može visiti na bloku, ali ne i protiv Bosha) i naglasila da San Antonio ima ogromnih problema u 1 na 1 matchupu s LeBronom kada je pred njim rašireni reket (ti problemi su sakriveni u prvoj utakmici zbog činjenice da je LeBron igrao samo 33 minute, ali ovdje su ponovno naglašeni posebice u slučaju Leonarda koji u ove dvije utakmice nije napravio ništa defanzivno).

Osudivši Leonarda na rolu promatrača, James je praktički Spursima izbio iz ruke čistu smallball postavu s Kawhiem na četvorci – ako ova opcija ne prolazi, a ona sa Splitterom uz Duncana osuđena je na mrvice, očito je kako će najbolja petorka Spursa u ovom playoffu s Diawom i Manuom raditi prekovremeno.

Uglavnom, od druge četvrtine Miami ima utakmicu u ritmu koji im odgovara (nakon 26 poena u prvoj, Spursi su zabili samo 17 u drugoj), dobrim dijelom jer je Popu sve teže naći postave koje funkcioniraju u oba smjera – ovih 7 igrača Heata igra tako dobro da praktički taj najveći adut Spursa, dubinu, na trenutak pretvaraju u problem jer je na parketu često netko tko ne koristi previše u ovakvoj vrhunskoj partiji Jamesa i društva.

Ono što je pak bilo vidljivo čak i u ovakvoj večeri Miamia u kojoj su tri četvrtine igrali kao stroj bila je nemoć kada bi James sjeo na klupu, posebice u napadu. U jednom važnom periodu treće izdržali su upravo vrteći dovoljno akcije preko Bosha na laktu kada je ovaj praktički zamijenio Jamesa kao triple threat prijetnja iz izolacije, što je nešto što stvarno dugo nismo gledali (praktički, sinoć je zamijenio pasivnog Wadea koji izgleda opet ima problema s koljenom u toj roli druge opcije i čovjeka oko kojega se vrti napad kada je LeBron na klupi) – ako će Chris nastaviti ovako agresivno napadati sredinu i kreirati umjesto da služi kao ispušni ventil, onda Heat definitivno može preživjeti i poneki duži period bez LeBrona.

Uglavnom, Heat izgleda kao momčad koja je vrlo brzo riješila problem napada (što na vraća na prvu utakmicu, tko zna bi li problema i bilo u značajnijoj mjeri da je James odigrao standardne minute) i opet sve vratila na početak – očito je kako će u ovoj sferi igre egezukcija od večeri do večeri igrati najvažniju ulogu. San Antonio se sinoć tako uglavnom držao šutom iz vana (promašili su previše slobodnih, ali obzirom na pravovremene trice koje su upadale u ključnim trenutcima nemaju se pravo žaliti) dok ih je konzervativnija obrana Miamia prelako zbunila i natjerala da odustanu od napadanja sredine. To je nešto što itekako mogu riješiti za sljedeću iako se opet javio dobro znani problem nedostatka vrhunske individualne klase – Parker, Manu i Duncan su solidno rješavali svoje 1 na 5 situacije, ali to je neusporedivo s lakoćom kojom je James nalazio rješenja u solo akcijama. S tim da Parker teško može bolje u situaciji kada su na njemu stalno ili Wade ili James, dapače sinoćnja partija je vjerojatno vrhunac njegovih dometa u Finalu.

Uglavnom, sa svom ovom gomilom prilagodbi i stvarno fantastičnom realizacijom zamišljenog koja je proizašla iz kombinacije pogođene taktike i vrhunskih individualnih partija, Miami je dobio utakmicu koju je morao da izbjegne preveliku dramu (dobiti 4 od 5 gotovo je nemoguća misija i to su uspješno izbjegli). To što su Spursi usprkos ovakvoj prezentaciji košarke protivnika stalno bili u šansi da ukradu utakmicu pak dovoljno govori o kakvim suparnicima ovdje pričamo.

Sada je red na njih da odgovore, a osnovne prilagodbe tiču se pronalaska alternativnih rotacija, posebice postave koja može parirati najboljoj petorci Miamia s LeBronom kao četvorkom uz Allena, Wadea, Chalmersa i Bosha. Također, trebaju dobiti puno bolju partiju od Leonarda, 30 i nešto poštenih minuta jer ovako prevelik teret stavljaju na Diawa (koji bi također trebao biti agresivniji u traženju svog šuta). O tome da kao kolektiv trebaju odraditi puno bolji posao na Jamesu da ne govorim – sinoć to nije bilo moguće uz šutersku podršku uokolo, ali Duncan ili Splitter definitivno moraju barem oduzeti dio onih polaganja najboljem igraču na parketu nakon što se riješi prvog braniča.

Uz sve to, treba pronaći načina kako zabiti više u sredini uz efikasne opcije, odnosno treba dobiti barem jedan individualni matchup (kako je Parker na maksimumu s 20-ak učinkovitih poena, kao jedno od rješenja nemeće se igrati više za Duncana u postu kao u stara vremena, prebrzo su Spursi sinoć napustili tu opciju usprkos solidnom početku, unutar-van igra može biti protuotrov za obranu koja se sada već ugodno osjeća u spriječavanju dolaska lopte iz vana u sredinu). A najviše od svega ne mogu si dopustiti da oni budu ti koji će ostavljati dojam dekoncentrirane momčadi koja se muči pronaći rješenje u napadu i obrani – sinoć je Heat bio veći San Antonio od domaćina, što najbolje potvrđuje zadnja reakcija Duncana na utakmici kada je totalno netipično izašao na Bosha prema perimetru da bi ga ovaj pretrčao i završio u 2 na 1 situaciji s Wadeom koja je zapečatila sudbinu Spursa. Sinoć je takvih detalja bilo previše u oba smjera, egezukcija nije bila savršena i zato sada San Antonio ide u Miami s imperativom da dobije jednu od sljedeće dvije.

Heat teško da može bolje od ovoga sinoć, ali dovoljno im je ponoviti ovakvu partiju još tri puta, što je svakako lakše reći nego izvesti ako uzmemo u obzir koliko se faktora mora poklopiti u napadu i obrani da to ostvare (protiv LeBrona se ne bi kladio, ali Bosh i posebice Lewis se svakako mogu svesti na manje spektakularnu razinu). I na što bi Spursi sigurno trebali imati veći utjecaj već u sljedećoj utakmici u oba smjera, a posebice u napadu gdje si ovako niske postotke šuta unutar perimetra i reketa ne mogu dozvoliti dvije večeri za redom bez obzira na to koliko tijela Miami parkirao u reket.

8 thoughts on “DAY FORTY-ONE – CLONE WARS

  1. Gee, kakva ti je prognoza rezultata sad?

    Po mom mišljenju, Splitter mora igrati bolje da bi Spursi dobili. Ovo što pokazuje može odigrati Darko Planinić

  2. Je ishvali Heat kao da su satrali Spurse. Lewis i Bosh su bili nenornalno dobri, a Jamesa Leonard nije mogao drzat zbog konstantnih problema s faulima i ove prethodne dvojice spomenutih koji su pogadali u vaznim trenucima. Osovina James-Lewis ih je drzala u trecoj kada su Spursi bili u svom poznatom naletu.
    Ne znam koliko je realno ocekivati da ce James pogadat ko blesan s plus 5 metara u izolacijama koje je najcesce zavrsava s nekim off balance sutom-pogodio je valjda 3 ili 4 suta u zadnjih 5 sekundi napada, a uz to je nakon prve cetvrtine susret zavrsio s 13/18.
    Parker definitivno ne bi trebao ponavljati ovako efikasne utakmice, ali tek kad James stane na njega to ce se dogodit sto znaci da bi vjerojatno i Jamesova realizacija/plej sposobnosti mogle pasti zbog vece potrosnje u obrani.
    Usput, Timi je Bog ove igre 🙂
    Belinelijeve minute treba srezat jer ne pridonosi na niti jednom dijelu terena, a tricaska sposobnost mu se lako zamjeni s Millsovom ludosti i Greenom

  3. bit ce rata u miamiu dobili su jedva ovu. spursi isto taku mogu dobiti i jednu od dvije u miamiu i oni opet imaju petu doma.ako spursi izgube te dvije utakmice onda adio spursi

  4. Dating from the 2011-12 season, up to and including last night’s Game 2, the Heat and the Spurs have played 14 games. In those 14 games, the Heat have scored a total of 1,385 points and the Spurs have scored 1,386 points.

  5. Ne znam više šta da mislim o ovoj seriji glede njenog konačnog ishoda (ole! :D)
    Svaka čast Boshu, zabio je svaki šut kad je trebalo.

  6. “protiv LeBrona se ne bi kladio, ali Bosh i posebice Lewis se svakako mogu svesti na manje spektakularnu razinu”
    a vejd na veću, kibleta mi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *