DAY FORTY-TWO – HAWAII LEONARD

SPURS @ HEAT

Diaw starta umjesto Splittera, ali to je manje bitna promjena u odnosu na ono što Spursi prezentiraju u obrani i posebice napadu (Diaw je ionako igrao startne minute jer je njegova sposobnost da odrađuje obranu na perimetru i prije svega smeta Boshu ključna ako mislite braniti postavu s dva visoka šutera, jedini problem s ovim potezom je što Spursi sada moraju tražiti drugačije rotacije u kojima eventualno mogu zaigrati na dva centra kako bi koristili solidnu hi-low akciju Splittera i Duncana, a posebice kako bi rotirali čuvare na Jamesu – zato gledamo Bonnera umjesto Belinellia u igri kako bi se održao stil visoke postave sa svim blagodatima stretch igre, a i puno više Leonarda na četvorci što sinoć funkcionira zbog nečega o čemu će više govora biti u ostatku posta).

Naime, u obrani Spursi kreću s 2-3 matchup zonom i gomilom preuzimanja na perimetru čime olakšavaju udvajanja u sredini zbog rasporeda igrača, istovremeno ne dozvoljavajući previše ulaza domaćinu. Ne razlikuje se to previše od njihova klasičnog 1-2-2 stila, ali ta dodatna agresivnost u rotacijama i gušći raspored definitivno zbunjuju Miami koji pokretni napad iz prethodne utakmice bazira na ulazima iz spot-up situacija i čistim post-upovima na laktu. I nije agresivnost prisutna samo u rotacijama prema sredini već i odličnoj tranzicijskoj obrani u kojoj briljiraju aktivne dugonje Green i Leonard.

S tim da je sve to ništa prema onome što Spursi prezentiraju u napadu – za razliku od prošle utakmice kada ih je prostor koji im je Heat ostavljao na perimetru zbunjivao i kada su ga isključivo koristili za zabijati trice, sporedni igrači Spursa (nazovimo ih tako reda radi jer je očito da ovaj stroj funkcionira kada je 7-8 opcija raspoloženo, dakle tu nema manje bitnog napadača) sada su ga ipak odlučili koristiti za agresivne ulaske u reket (iako je bilo šansi, potegli su najmanje trica do sada u seriji, samo 20, jasno dajući do znanja da ovaj put radije biraju teži put i da će ako treba umrijeti muški). I tu su se sjajnima pokazali i Diaw i Green, ali nitko nije odigrao važniju rolu od Leonarda.

Momak koji je s vremenom postao najvažniji all-round igrač momčadi i praktički MVP jednostavno je morao pružiti nešto više od onoga što smo vidjeli u prve dvije utakmice da bi San Antonio uzvratio udarac. I ne da je to napravio nego je uništio sve sinoćnje planove Miamia nevjerojatnim učinkom – ulazima i šutom drži obranu na koljenima, ne promašuje i usput zabija najviše poena u životu u jednoj čevrtini, 16, istovremeno prisiljavajući Jamesa da troši energiju na obranu što je također itekako bitno – zbog toga Heat više nema luksuz skrivanja slabijeg igrača poput Chalmersa na njemu dok James drži Parkera, dakle i Tony je puno slobodniji u dolascima u sredinu i kreiranju akcije za sebe i suigrače.

Uopće ta agresivnost nije dozvoljavala Heatu da ignorira ikoga, svi igrači Spursa redom dobivaju 1 na 1 dvoboje i lakoćom dolaze do sredine forsirajući netipično velik broj slobodnih bacanja za Spurse zbog nesposobnosti Heata da pokrije ovoliko opcija u pozadini. Miami ovdje djeluje totalno izgubljeno i bez identiteta u obrani, odustali su od presinga kako bi čuvali reket još ranije, ali Spursi su u jednoj četvrtini srušili sve postavke iz prethodne utakmice uzimajući ono što im se pruža uz stvarno fantastičnu učinkovitost koja je čak i za njih previše – gađaju suludih 74% iz igre na poluvremenu (23-31 šut) kako bi zabili 71 poen za 24 minute (od čega čak 41 u prvoj četvrtini čime su izjednačili onu jednu četvrtinu protiv Blazersa u kojoj su također zabili tu kvotu za 12 minuta).

Najvažnije, Leonard je poen za poen pratio Jamesa, radeći pritisak i u obrani (gdje je pomogla taktika preuzimanja vani i udvajanja u sredini, tu je Duncan bio fenomenalan u oba slučaja) i u napadu (James je imao ogromnu potrošnju u obrani) te ga Pop nije izvadio iz igre čak ni nakon što je napravio dva faula, već mu je povjerenjem i na taj način pokazao koliko je bitan da bi se Spursi kotrljali (a to građenje samopouzdanja u slučaju ovog momka nije ništa manje bitno od izgradnje njegove igre, tranformacija iz šljakera u odgovornu napadačku opciju nikada nije laka). Miami održava minus na nekih 20-ak koševa vlastitom kvalitetnom šuterskom izvedbom, James kojemu ova zona dobrim dijelom oduzima ulaze iz izolacija (uopće, pokretni napad Heat iz prošle utakmice kao da je nestao) zabija par šuteva s perimetra, a uskoro mu se pridružuju i Lewis i Allen. Međutim, premalo je tu Wadea i Bosha energetski u oba smjera da minus na poluvremenu bude manji od 21 poen.

Heat u nastavku ne mijenja značajnije taktiku koliko mijenja pristup. Posebice Wade agresivnije traži svoje šanse, kroz post-up akciju za njega i Jamesa domaćin dolazi do ritma u napadu, a u obrani su jednostavno precizniji, brišu sve one promašene rotacije iz prvog dijela u kojima nitko nije dolazio pravovremeno pomoći u sredinu nakon što bi igrač Spursa ušao driblingom s perimetra. Uz to što ostaju bez poena s linije, igrači San Antonia ovom prilikom, potpuno logično jer ono što su prezentirali u prve 24 minute je nestvarno, ne zabijaju svaki otvoreni šut što dovodi do pada prednosti na samo sedam poena u jednom trenutku. Međutim, bitno je da i dalje pokušavaju igrati jednako agresivno – Leonard i Diaw nisu učinkoviti, ali su i dalje aktivni u stvaranju pritiska na zadnju liniju. Popriličan je problem u ovom momentu i što raspoloženi Green zbog osobnih praktički pauzira cijelu četvrtinu (sinoć je ubacio više floatera nego ikada u životu, pokazavši netipičnu raznovrsnost rješenja u napadu kakvu ćemo teško opet gledati). Ginobili atletski nije na istoj razini, to se osjeti u obrani, a sinoć je bilo vidljivo i u napadu gdje Manu opet nije bio na visini zadatka (Green ga je tako na jednu večer izbacio iz najbolje petorke Spursa).

Uglavnom, gosti održavaju desetak poena prednosti početkom četvrte i ovdje je pravo pitanje može li Miami pronaći energije za odigrati još jednu četvrtinu vrhunske obrane obzirom na širinu i raspoloženje Spursa? To je nešto što ih nije krasilo većim dijelom sezone, obrana je često bila nekonstantna i obzirom na trud uložen u stizanje prednosti tijekom četvrte teško je od ikoga očekivati da u nogama ima još dinamita.

S druge strane Leonard ima još dovoljno energije, konstantno napada obruč i usput igra tranzicijsku obranu kao sumanut stvarajući tako dovoljno kaosa iz kojega Spursi izvlače korist dovodeći utakmicu opet do +16 na 5 minuta do kraja. Ovdje je već vidljivo da Heat nema dovoljno pare, Jamesovi ulazi su sve teži, nema u njima eksplozivnosti, što je totalna suprotnost u odnosu na opruge s kojima igra Kawhi – ovdje je jasno da su Spursi preživjeli napad panike iz treće i izvukli možda krucijalnu pobjedu u seriji.

Ne samo zbog toga što je lakše igrati s utakmicom plusa (u sljedećoj neopterećeno mogu potezati trice koje im Miami uvijek ostavlja), već i zato što su pokazali da njihova filozofija igračke širine ipak može funkcionirati puno bolje nego je to bio slučaj u prošloj utakmici i da tako mogu maskirati sve slabosti prvih opcija. S tim da je sinoć najvažnije bilo što su od Leonarda dobili toliko da je na trenutak izgledalo kako imaju rasnu prvu opciju – Kawhi teško da može ponoviti ovakvu partiju svaku večer (šuterski je to gotovo nemoguće), ali, sama činjenica da od njega dobivaju aktivnost u napadu i da je na parketu razigran i eksplozivan umjesto na klupi omotan ručnikom, za ovu momčad čini ogromnu razliku.

Heat sada mora za sljedeću smisliti kako zaigrati agresivniju obranu na ulazima, možda opet posegnuti za presingom jer dozvoliti da te Diaw, Leonard i Green ovako masakriraju u slash & kick igri, to si momčad koja ozbiljno računa na naslov jednostavno ne može dopustiti. Istovremeno treba opet tražiti nova rješenja u napadu, čim James ne igra na super-junak razini (a to nije lako kada u isto vrijeme moraš braniti klinca koji je odigrao oko 1000 minuta manje od tebe u regularnoj sezoni), u njihovoj igri se javljaju rupe koje moraju pomoći krpati i ostali, očekivati da sve odrađuje on također nije odluka momčadi koja se bori za naslov (sinoć je opet bilo primjetno kako bez njega na parketu pati igra, posebice defanziva).

Ukratko, jedva čekam doći doma s posla kako bi opet pogledao prvo poluvrijeme utakmice koja je do sada donijela možda i najvažniji pomak u seriji – probuđenog diva Kawhia kao protuotrov za Jamesa, usput srušivši tezu da Heat možda ima tri ponajbolja pojedinca u seriji. Prije će biti da imaju jednoga, što možda još uvijek nije definitivno, ali, već sama činjenica da je rasprava otvorena, značajno podiže šanse Spursima. Čiji stroj upravo zbog tog dodatka individualne kvalitete ovog šutljivog momka radi najbolje što može.

PS:

Nakon ovakve pobjede koja mi je samo potvrdila da Heat više nema elitnu obranu bez čega je stvarno teško osvojiti naslov, vjera u konačnu pobjedu Spursa sada je utvrđena, što znači da mogu u javnost s jednim pitanjem s kojim se mučim od početka serije, ali koje tako rano jednostavno nije imalo smisla postavljati (nema ga ni sada obzirom da Miami nikada ne treba otpisati, posebice ne kada je do kraja još 4 utakmice, ali učinimo to čisto zabave radi) – naime, ako Spursi osvoje naslov s ovim sistemom u kojem gomila igrača vuče svoj dio tereta, tko će biti MVP Finala? Popovich? Cijela momčad? LeBron kao gubitnik (što se nije dogodilo od Jerrya Westa)?

Prije starta serije kladio bi se na Ginobilia, ali očito je kako veliki bočni igrači Heata itekako utječu na njegovu produkciju. Parker je previše usporen ozljedama i matchupom, ovo jednostavno nije njegova sezona. Timmy je previše star i previše se bavi sporednim stvarima (fantastičan je način na koji Pop izbjegava igrati post-up akcije za njega u ovoj seriji, kao da bi to bio znak očaja što je u neku ruku i istina) iako je upravo na tim “sporednim” stvarima dobrim dijelom temeljena igra Spursa – on definitivno ostaje najsigurnija oklada, plus to bi stvarno imalo narativnu težinu koja uvijek igra ulogu u ovim izborima (Kareem je svoj zadnji trofej MVP-a Finala digao nekoliko dana prije 38-go rođendana, što je granici koju je Timmy već prešao). Diaw kao x-faktor? Možda, ali bi trebao eksplodirati u preostalim utakmicama. Ispada kako je ova sinoćnja partija Leonarda tako dala potencijalni točan odgovor – nastavi li Kawhi makar približno smanjivati razliku u odnosu na Jamesa u još barem dvije utakmice, bez obzira na slabašne prve dvije partije, on bi mogao biti taj. Jačina onakve eksplozije mogla bi još dugo odzvanjati.

13 thoughts on “DAY FORTY-TWO – HAWAII LEONARD

  1. ma ono jutros je bila prava košarkaška klinika Spursa, ne žalim ni sekunde zbog neprospavane noći 😀

  2. Bome nakon QOTSAe sinoć i puta kući bio sam prekrepan da gledam uživo. Ali, vidjevši rezultat, uopće mi nije žao. Navijam za Heat pa bolje da nisam gledao to gaženje. Srećom, Spursi su jedina momčad za koju mi ne bi bilo žao da ih dobije.

  3. Hand down, man down kvari potpuni doživljaj, a one njegove disertacije o razvlačenju obrane su na razini lokalnog coacha koji nadgleda hakl… jebeni spursi, ne možeš ne voljeti ovo

  4. jedno pitanje, jel i vama šteka league pass? slika i zvuk nisu sinkronizirani, to me nervira brate

  5. spursi su ih razmontirali ,mislim da ce heat dobit cetvrtu ne vjerjem da su ovako loši.loš dan samo

  6. “Ukratko, jedva čekam doći doma s posla kako bi opet pogledao prvo poluvrijeme utakmice”.

    Je l ovo znači da se post pisao u toku radnog vremena? Državna služba 🙂 ?

  7. Kahwai posluso podcast I krehu. Pa su obratili paznju na njega

  8. Ali Chalmersu u ovoj seriji (zapravo, celom plejofu) Feltonova linija izgleda kao Mont Everest. Ranijih serija si mogao očekivati da će biti jedna utakmica po seriji koju će odigrati dobro. Ovo što je odigrao prethodne tri utakmice je baš loše i čudi me što Spoelstra već nije instalirao Colea u prvu petorku.

  9. Gee, jesi li na Radio Student vodija emisiju Daydream, negdi 2000-2001? Poznat mi je glas odnekud

  10. gee ti je undercover Milan Apoteka

    dok slušam podcast uvijek ga tako percipiram 😀

  11. @ zgro – post se uvik piše za vrime tekme i odmah poslije, na poslu se samo uredi, odnosno finalizira (gradska, fala bogu, državna je u kurcu uvik s budžetom, a ova je mirna ko bonaca)

    @ JSV – jeste, Gaydreaming za sve kauboje, ali mislim da je bilo nešto kasnije (ili nije), moja sućut zbog izloženosti tolikoj količini nonsensa

  12. Bija sam ja na faksu od 1999 do 2002 pa virujem da si vodija to sa Draženom(crnim likom negdi iz Istre) emisiju sigurno 2001. Btw, Bojan Barišić sa druge strane. Nisam ima pojma da imaš pojma o sportu. Živija

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *