DAY FORTY-FOUR – DEMOLITION TEAM

HEAT @ SPURS

Uz novopronađenu odlučnost (Bosh izjavljuje da sigurno pobjeđuju, LeBron pak da je spreman nositi momčad cijelu večer – hrabri stavovi obzirom na ono što smo gledali u prethodnim utakmicama) koja je odmah vidljiva u energiji koju ulažu u svaki pokret na startu (i nivo koje su uglavnom do sada mogli držati jednu četvrtinu), Heat u eliminacijski susret donosi i nekoliko opipljivih promjena. Startaju s Allenom umjesto Chalmersa kako bi odmah na parketu imali najbolju petorku i praktički loptu u rukama Jamesa cijelo vrijeme. Također, LeBrona pretvaraju u playa i obrambeno, stavljajući ga odmah na Parkera dok Wade preuzima Leonarda, a Allen ide na Greena (Chalmers taj matchup nije mogao držati fizički, a bit će zanimljivo vidjeti kako će Ray reagirati kasnije protiv Manua koji je puno opasniji i manje predvidljiv u kretanju s i bez lopte).

Uz to, obrambenu transformaciju odvode još jedan korak dalje, ostaju pri 1 na 1 zaduženjima, ali, daju još više prostora igračima San Antonia na perimetru kako bi blokirali ulaze i usporili slash & kick poteze, na pick igri radije ostaju ispod bloka dok visoki uopće ne izlaze na udvajanje i uz sve to još češće preuzimaju, čak i na strani bez lopte. Dakle, radije brane zonu nego direktno igrača i u nekim trenutcima čak stoje u 2-3 rasporedu što je valjda prvi put ove sezone i uopće u zadnje 4 godine da Heat možemo vidjeti u ovakvom izdanju, a to nešto govori o razini na kojoj je njihova obrana.

Spursi su vidno zbunjeni ovakvim potezima, u 7 minuta imaju samo jedan ubačaj iz igre i dozvoljavaju Heatu da gradi već ozbiljnu prednost (22-6 u jednom trenutku), a onda stiže spas u vidu Ginobilia koji sa 6 poena za redom konačno pokazuje zube. Kreću izmjene, obrambena agresivnost Heata kopni, a Spursi su ovdje već skužili da će morati početi šutirati otvorene trice koje im protivnik ostavlja kako bi izvukli obranu i otvorili prostor u sredini. Nakon ubačaja Leonarda i Millsa razlika je samo 7 poena na kraju četvrtine što je, obzirom na spomenuti učinak obrane Heata i sjajno Jamesovo realizatorsko otvaranje (već ima 17 poena na kontu), vrhunski rezultat.

Utakmica se potpuno lomi sredinom druge – Heat održava ovu razliku do trenutka kada Spoelstra na parket šalje Haslema, koji po običaju djeluje poput kuge na napad Miamia, a ovaj put i na obranu. Naime, Pop je jedva dočekao ovakvog igrača na parketu protiv kojega može slati Duncana u post, par minuta nakon i nekoliko Timmyevih post-up akcija kasnije Spursi su u egalu, a ubrzo i u prednosti. Heat totalno gubi ritam kao i svaki put kada je LVP vidio zraka ove sezone (u playoffu je to naraslo do perverznih razmjera, tako da me fascinira nedostatak kritike na račun Haslema od strane medija – nevjerojatno je da netko može imati toliko negativan utjecaj na momčad koja igra u Finalu i biti dio rotacije), Leonard tricom iz tranzicije diže dvoranu na noge (poprilično bahat potez za jednog sramežljivog momka, to sve govori o njegovom trenutnom samopouzdanju koje je prelomilo seriju), Ginobili opet slaže nekoliko vrhunskih individualnih poteza (večerašnjom prezentacijom iskupljuje se za slabija izdanja u Miamiu) i San Antonio ima prvu prednost na utakmici (ključne riječi – serija 14-0, drže Heat bez koša 7 minuta).

Na startu treće Pop ima na parketu Manua kako bi izbjegao eventualno upadanje u novu rupu, ali Miami je izgleda odigrao onu svoju jednu vrhunsku obrambenu četvrtinu koju ima na raspolaganju po utakmici. Pokušava Spoelstra unijeti energiju u defenzivu također s jednom promjenom na početku četvrtine, Andersenom umjesto Lewisa, ali potez je ovo koji više šteti nego koristi – Birdman nije toliko dobar obrambeno, posebice u čuvanju Duncana 1 na 1, da nadoknadi manjak širine u napadu koji se osjeća bez Lewisa u petorci. Pop može samo zahvaliti treneru Heata na ovim potezima (s tim da korištenje Haslema u bilo kakvom obliku natjecateljske košarke ostaje nenadmašno) koji mu olakšavaju posao, njegova momčad sada već podsjeća na onu dominantnu verziju iz prethodne dvije utakmice od kada su skužili kakvu obranu i kakav napad igrati protiv ovog protivnika.

Spursi ovdje već imaju +14 i Spoelstra nastavlja s nejasnim potezima, umjesto da se okrene stretch postavama kao zamjenu Birdmanu na parket uvodi opet Haslema i Spursi za čas prednost dižu na +21 s tri trice za redom. Utakmica je ovdje rješena, Heat je još jednom pregažen, a to potvrđuje i uvođenje Beasleya (dati njemu, igraču s najnižim košarkaškim IQ-om u ligi, minute u Finalu protiv ovakvog protivnika isto je kao da psu kupite biftek za večeru), što je ujedno i simbolično priznanje poraza – Spoelstra ovdje poručuje da je nemoćan, isto kao i LeBron koji protiv ove obrane posvećene isključivo njemu i bez podrške suigrača jednostavno ne može preuzeti kontrolu nad utakmicom.

Gurala su njih dvojica ovaj projekt kroz cijelu sezonu, međutim od prvog dana je bilo jasno da nemaju dubinu opcija, kao i da su sve ranije godine raubanja uzele danak na Wadeu, ali i Jamesu koji cijelu sezonu nije bio na defanzivnoj razini na koju nas je navikao (a obzirom da je prošao onaj fizičko-psihički vrhunac nirvane, pitanje je hoće li ikada više biti onoliko dominantan na tom dijelu parketa). Protiv Spursa jednostavno je nemoguće igrati bez 7-8 košarkaša sposobnih odraditi posao, što je luksuz koji Heat nije imao tijekom cijele sezone, a kamoli nakon što je Chalmers odlučio da će dogodine ipak igrati za minimalac u Milwaukeeu, odnosno nakon što je Birdman dodatno usporen ozljedom bedra u finalu Istoka.

Dodaj još na to kriminalnog Wadea koji se potpuno raspao u najgorem mogućem trenutku (promašivanje zicera i nesposobnost da igra obranu duže od par minuta po večeri bili su možda i najveći uteg Heatu, s njim u formi možda su nekako i mogli nadoknaditi manjak opcija, posebice u onim trenutcima kada bi James bio na klupi kao što su to radili godinama prije, a to ovom prilikom jednostavno nije bilo moguće) i činjenicu da je Kawhi pošteno smanjio razliku u odnosu na Jamesa u zadnje tri utakmice i postaje jasno da je ovo bilo jednostrano Finale koje veze nije imalo s onom prošlogodišnjom dramom (što uostalom potvrđuje i koš-razlika od 70 poena u 5 utakmica, najveća u povijesti NBA).

Spursi su tako mirno priveli utakmicu kraju, ali i ovu odiseju na koju su krenuli još od poraza u lanjskom Finalu. Dok se Heat slabio, oni su rasli i pojedinačno i kao momčad i to je rezultiralo novim naslovom nakon 6 godina suše. Kawhi Leonard zasluženo nosi kući titulu MVP-a Finala, njegovim iskakanjem iz role pasivnog promatrača u aktivnog all-round monstruma obilježen je rasplet serije. Povijesno gledano, netipična je ovo situacija da sporedna napadačka opcija odnosi ovakvu titulu, ali, to su Spursi, netipična momčad – uostalom, i Tony Parker je dobio sličan trofej dok je Duncan još bio u naponu snage, jednostavno njima individualno nikada nije bilo ispred timskog, od slaganja momčadi do prezentacije na parketu sve se vrti samo oko maksimiziranja rezultata i igre, a tek onda tamo nekakvih brandova.

Što dalje? Obzirom da su sva tri njihova veterana još uvijek itekako sposobna igrati kvalitetne minute, uspiju li održati jezgru na okupu (uz to što se Timmy mora odlučiti pokupiti opciju što će se vjerojatno dogoditi – otvara mu se situacija kao iz bajke za odlazak u mirovinu, istina, ali igra toliko dobro da je svjestan kako je još prerano za napustiti parkete – tu je i opasnost da im netko preplati Millsa i Diawa ispred nosa), uz još jedan ulov na draftu i dodatak veterana za pod koš (Bonner vjerojatno neće dobiti novi ugovor), a prije svega uz napredak Leonarda, Greena i povratak Splittera u lanjsku formu (koji je, ne zaboravimo, propustio dobar dio sezone zbog ozljede ramena zbog čega nije bio pravi sve do playoffa), nema razloga da i dogodine ne jure naslov.

Oklahoma je najveća prepreka, ali oni trebaju rasti i kao organizacija i na parketu da smanje razliku u odnosu na Spurse, a Houston i Clippersi još uvijek imaju puno posla na slaganju rostera i sticanju iskustva da bi ih stavili u isti koš. Miami je u ovom trenutnom odnosu snaga nepoznanica, a bez njih na Istoku nema momčadi koja bi mogla dobiti San Antonio u playoff seriji. Dakle, zašto ne pokušati još jednom, pogotovo kada Pop ima ovako sjajnu formulu raspodjele uloga i minuta?

Što se Heata tiče, od svih stvari koje će nas fascinirati u ovom još jednom ludom NBA ljetu, slaganje njihovog novog rostera možda će biti najzanimljivije. Hoće li sva tri udarna igrača potpisati nove ugovore s popustom kako bi ostavili Rileyu manevarskog prostora da dovede na roster svježu krv (obzirom na to da su do sada sve radili u dogovoru i da su itekako svjesni da ne mogu bez klupe, ovo mi se čini donekle realnim raspletom, ali ne i jedinim)? Hoće li Wade (a ovo vrijedi dijelom i za Bosha), koji očito više nigdje ne može dobiti 20+ milja koliko ga čeka ostane li pri starim uvjetima ugovora, uzeti novac radije nego da opet pristaje na smanjenje? Kako se riješiti Haslema i njegovih 5 milja (doživotna rola u klubu nije isključena, Heat je već ranije napravio nešto slično s Jonesom i ne bi me čudilo da se Udonis umirovi ili prihvati manji ugovor i tako pomogne svojoj momčadi)? I na kraju, ako i uspiju nekako kreirati 7-8 milja prostora (plus iznimka koja ide uz to), kako pronaći i u njih ubaciti još barem 2-3 igrača startne NBA kvalitete koji mogu zauzeti mjesta na jedinici i petici i koji se preko noći mogu uklopiti u role koje su odrađivali Miller, Chalmers, Battier (potvrdio da odlazi u mirovinu, s razlogom) i Allen (istekao mu je ugovor, ali, iako se nije proslavio u ovim uvjetima u kojima se od njega tražilo da bude kreator, u njemu još ima soka za sezonu s klupe, po mogućnosti negdje u Oklahomi, Los Angelesu ili Houstonu)?

Problem u ovoj situaciji je što trojka ili ide zajedno ili ne, to je igra na koju je Riley pristao jer jednostavno nema šanse da James potpiše novi ugovor za veći iznos, a da se Wade i Bosh tek tako odreknu svog dijela kolača. Čak i ako opet pristanu na sličan iznos onim prvotnim ratama od prije četiri godine, to neće biti dovoljno za Mela (dakle, tu bi trebali spuštati ljestvicu još niže), a to je pak nešto što cijelu ovu priču čini besmislenom. Naime, čak i da dovedu Mela, tko im garantira naslov s ovakvim Wadeom i bez dubine? Ne samo da bi LeBron opet morao igrati tisuću minuta više od prosječnog člana Spursa da bi tako nešto štimalo, već bi na takvom rosteru trebao glumiti playa u napadu i centra u obrani više nego ikada – to nije prihvatljivo obzirom da bi njegov budući kontekst trebao uključivati puno više odmora i puno manje šljakanja kako bi si produžio karijeru. Plus, obzirom da se još uvijek igra s jednom loptom, Melo bi praktički glumio Rasharda Lewisa. Puno učinkovitiju i kvalitetniju verziju, ali ipak sporednu opciju. Stoga, ako već trebaš sporedne opcije, zašto jednostavno ne posegnuti za nekim tko odgovara toj roli umjesto da hvataš ime?

Ne znam, ovo je stvarno toliko kompleksno pitanje da nema smisla previše razbijati glavu oko svega skupa dok ne vidimo što će se stvarno dogoditi (ključno je vidjeti hoće li LeBron pokupiti opciju ili će ići na restrukturiranje ugovora, od toga sve polazi, a možda izabere i tržnicu). U ovom trenutku pak jedino je bitno zaključiti kako su s dva naslova u četiri godine, usprkos vlastitoj aroganciji, u Miamiu itekako opravdali projekt u koji su se upustili. Njegova prva faza je gotova, a hoće li biti zadnja ili ih slijedi još, saznat ćemo uskoro. Kako god, ono što znamo je da sigurno neće izvesti ovo što su izveli Spursi koji su svoju eru s Duncanom razvukli na fantastičnih 17 sezona tijekom kojih su osvojili 5 naslova i uz to potpuno promijenili sliku lige (od trendova koje su stvarali, poput uvoza talenta, oslanjanja na tricu, uvođenja obavezne stretch postave, odmaranja igrača ili zonske obrane, do svih trenera i GM-ova koje su posijali uokolo). Najvažnije – promijenili su je na bolje.

16 thoughts on “DAY FORTY-FOUR – DEMOLITION TEAM

  1. Ovo mi je najdraži naslov ijedne ekipe otkad pratim sport. Ozljeda Ibake je bija znak da je ovo godina Spursa.

  2. Sretan sam zbog Spursa jer su pokazali najviše ove sezone i zasluženo su se okitili zajedništvom…Mislim da će ova momčad Spursa zauzimati posebno mjesto u povijesti NBA lige….

  3. da li bi osvajanje titule protiv ovakve ekipe Spursa bio prevelik zalogaj za bilo koga u ulozi LeBrona? šta mislite? s ovakvim iznemoglim sastavom Heata…

  4. Jao, kad je Kawhy dobio MVP, suze su mi zamalo pošle (kad sam paljevina, jbg :D)

    Ovaj stroj Spursa igra toliko lepu košarku da je to nestvarno. Dakle, Celticsi 1984–1986, Jugoslavija 1989–1991, Argentina 2002–2004 i Spursi 2012–2014 (uz honorable mention Sacramento Kingsa s početka 21. veka). To su pojmovi lepe i nesebične košarke (po mom skromnom mišljenju) i mnogo mi je drago što su se ovi Spursi ovenčali titulom i to na ovaj način. Kao i Argentina 2002, izgubili su praktično dobijenu utakmicu i onda se vratili još jači. What goes around, comes around. Karma je čudo.

    Gee, stvarno svaka čast na brutalno hrabroj prognozi Spurs in 5 (koju si pod pritiskom Hrvoja promenio na Spurs in 6, jelte ;)). Nisam video da je još neko od poznatijih analitičara toliko tačno procenio tok serije. Nemoj da se uobraziš 😀

    I da, debeli Diaw je jedan megacar!

  5. Isplatilo se probdit jednu noć radi ovakve predstave 😀

    Samo bi dodao da su Spursi u sjajnoj situaciji za dogodine, koja je pomalo ostala nezapažena. Imaju pod ugovorima sve igrače osim Diawa, Millsa i Bonnera (i Dayea koji je restricred), i to na samo 53M.
    Sve i da daju po oko 4M Diawu i Millsu, ma mogu i Bonnera ostavit za neki veteranski minimalac, opet im ostaje još prostora na računu, a luxury tax da i ne spominjem.

    Još nešto, Gee, pisao si prošlo ljeto (mislim? neda mise tražit) da su samo Pistonsi iz 2004 i možda još neko osvojili naslov bez franšiznog igrača, ovi Spursi čini se upadaju u tu priču.

  6. Kad vidim našta liči profi košarka po jevropi(posebno mislim na domaću svinjariju czv i prtzn) i onda pogledaš tip košarke koji su igrali Spursi, bez prve opcije u rangu KDa i LBJa, i razvoj sopstvenih igrača, ne mogu a da ne hejlujem sve koji su doveli do ovoga. Svaka čast, i jedva čekam sledeću sezonu!

  7. Za udžbenike…ni Hitchcock ovo ne bi izrežirao,čestitam na prognozi Gee.

  8. Realno gledano, jedina razlika izmedu lanjskih Spursa i ovih danas je jedan igrač: Jeff Ayres! Hahaha 😛

  9. @ lenard – s ovakvim Wadeovim izdanjem i uopće nedostatkom opcija nema šanse da bi itko išta osvojio protiv ovakvih Spursa, ni MJ ni Shaq pa ni mlađi Timmy ne bi mogli ništa jer je curilo na sve strane

    @ tommygun – to je bio tekst o MVP-ima Finala, evo link http://ispodobruca.com/?p=6510

    inače, zanimljiva tema, na pamet mi ovako iz prve padaju Knicksi i Blazersi kao momčadi koje su osvajale naslov na sličan način kao Spursi, s gomilom jednakih i bez izrazitog alfa-mužjaka, a možemo tu dodat i Sonicse i Bulletse, iako razinom talenta jedino Knicksi mogu biti usporedba

  10. Na kraju ispada da je Spurse najviše namučio Dallas. Ko čovjek koji o svemu tome površno zna, moram pitati – na koji način se Dallas postavio, je li se na taj način mogao postaviti Miami i bi li tako imao više šanse?

  11. @ P-dawg – više je to kao i uvijek rezultat spleta okolnosti nego neke posebne taktike, štoviše Heat je igrao poprilično sličnu obranu kao i Dallas, s dosta preuzimanja, ali dvije stvari im nisu išle u korist. prvo, Dallas je imao odličnu klupu koja je anulirala najveću prednost Spursa, dubinu – Harris, Carter, pa i Blair i Wright odigrali su odlične minute, davši tako Carlisleu materijal da miksa (usporedi to s onim što je na raspolaganju imao Spoelstra). drugo, a na to se i Popovich pozvao kako bi objasnio slabiji ulazak u seriju protiv Mavsa, prelazak iz regularne sezone u playoff zna biti zeznut jer se napuštaju određene navike i rotacije i traže nove, što je posebice problematično kod momčadi poput Spursa koja nije imala igrača iznad 30 minuta i onda odjednom treba Duncana, Parkera i Leonarda na parketu veći dio večeri (protiv Dallasa su igrali oko 35+, kasnije je to palo jer su imali masu onih utakmica u kojima su razbijali protivnike). Plus, iz utakmice u utakmicu su treba prilagođavati promjenama koje unosi protivnik (Dallas je to uspio razvući, Heat je pak svoju municiju ispucao nakon druge tekme) što cijeli proces prilagodbe na playoff ritam čini težim.

    Također, da je Ibaka kojim slučajem igrao prve dvije utakmice, teško bi se itko sjećao Dallasa kao najvećeg problema…

  12. Hvala na brzom odgovoru 🙂 istina, zapravo, kolko god da je dallas došao do 7. mislim da pobjeda spursa nikad nije ni bila upitna u toj seriji. Inače razmišljao sam danas o izjavi Phila Jacksona da Spursi nisu dinastija, nego sila. Zaključio sam da je čovjek u pravu iz jednostavnog razloga – dynasties fall.

  13. tko je elfrid Payton i kako to da je on odjendom tako visoko pozicioniran na draftu?

  14. @Gee – ako Wade uzme novi ugovor 50M $ / 4y , koliko ce Miami umati prostora da ponudi Lauriju ?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *