PRE-DRAFT WORKOUT 2014.

Vrijeme je za završnu uber-ozbiljnu draft analizu potkrijepljenu gomilom statistike koja bi trebala ukazati na to koliko nekog igrača nezasluženo dižemo u nebesa, a koliko pojedince nepotrebno zanemarujemo. Ove godine sam dodatno nadograđivao formulu baziranu na IOR projekciji (čitaj: dodavao još gomilu nebitnih podataka) iako je odmah jasno da su ove stvari u startu osuđene na neuspjeh. Doduše, bilo je tu pozitivnih primjera više nego loših. Tipa, prije par godina formula je jasno pokazala da su Thomas Robinson i Harrison Barnes promašaji (u odnosu na poziciju na kojoj ih se biralo, jasno), a da je Terrence Jones biser (opet u odnosu na poziciju na koju je pao), ali radilo se tu o projekciji nakon drafta kada je već bilo jasno da će ova prva dvojica imati puno teži posao opravdati izbor obzirom na kontekst u koji dolaze što im je dodatno smanjilo bodove.

Lani sam pokušao složiti formulu koja bi rezultirala projekcijama prije drafta, dakle dok još pojma nemamo o kontekstu u kojem će igrači završiti i tu smo opet dobili pristojne rezultate, odmah je bilo jasno na osnovu napredne statistike i povijesnih komparacija sličnih igrača kako su Len i Muhammad promašaji, odnosno kako su Carter-Williams i Wolters puno bolji nego se pričalo. Doduše, ista formula je Muscalu smatrala za top 10 igrača klase, a Portera i B-Neta za top 4 igrače generacije, ali poanta je ionako sljedeća – u svoj ovoj anal-izi treba doći do nekih novih saznanja koja ili potvrđuju ili negiraju stavove utemeljene na puno manje opipljivim dokazima kako bi se proces skautiranja kotrljao.

Među te manje opipljive stvari definitivno spadaju i liste temeljene na eye testu i narativima u koje pojedinac vjeruje (dakle, nešto poput ove top 60 liste nastale odmah nakon NCAA turnira), stoga danas bacamo sve kroz prozor osim sljedećega:

– statističke sličnosti s prijašnjim pickovima (kako bi se lakše odredio plafon, a samim time i odredila donja granica projekcije)
– box score učinka provučenog kroz PER, WS48 i +/- učinak
– ocjena za osnovne košarkaške vještine, ali i atletsko-fizičke pokazatelje (rezultati s combinea, kampova i slično)

Osnovna razlika u odnosu na prošlu godinu je što sam umjesto zbrajanja svega i slaganja jedne liste s ovim potonjim napravio nešto nalik IOR izračunu ubacivši još gomilu varijabli – uz standardne poput minutaže, broja utakmica, konteksta (suigrači+stil igre), očekivane progresije u odnosu na godine i razinu talenta te ocjene za osnovne košarkaške vještine, u ovu draft IOR formulu koju možemo zvati DIOR (nije Kristijan) dodao sam još i prilagodbu rasporedu, atletsko-fizička testiranjima s combinea i prije svega puno više bodova za ocjenu vještina (koje su ionako ključne za daljni razvoj uz karakter i kontekst), uz izdvajanje individualnih obrambenih brojki od timskog učinka (bitna promjena jer nam igra u defanzivi na NCAA razini ne govori previše obzirom na zastupljenost zone i potpuno druga pravila).

Dobiveni rezultat zatim sam stavio u kombinaciju s očekivanom povijesnom projekcijom u odnosu na brojke i tako sam dobio sredinu koja bi trebala tvoriti razinu očekivanja u prvoj sezoni određenog igrača, točnije njegov IOR učinak – naravno da s postojećim podatcima ne možeo prognozirati išta više od toga iako nam mogu poslužiti da bolje nagađamo u kojem smjeru će se igrač dalje razvijati, odnosno koliki mu je plafon, a koliki podrum (sve uz pomoć nenadjebivih kenpom.com i NCAA stranice basketballreference.com). Potpuno razumljivo, ni ova klasa nam ne daje automatskog all-star igrača ili jasnu prvu opciju (rijetko koji rookie je tako kvalitetan da već u prvoj godini može premostiti jaz između nižih razina igre i NBA košarke), ali donosi čak 9 sigurnih startera od čega nekoliko trećih opcija, što je ogroman pomak naprijed u odnosu na lanjsku razinu koja nam je donijela jedva 5-6 potencijalnih igrača zadatka.

Naravno, koliko god čovjek brusio formulu, ona je ipak izgrađena od rezultata s jedne druge razine koji se često pokažu potpuno krivima, tako da mi nije padalo na pamet pokušavati još odrediti i IOR učinak prospektima izvan NCAA za koje ima još manje podataka. Međutim, našao sam im povijesne NCAA komparacije uspoređujući osnovne prosjeke i naprednu statistiku (gdje je to bilo moguće, naravno) kako bi stekli dojam o tome što možemo očekivati u prvoj godini obzirom na talent – osvrt na euro/world prospekte koji se spominju kao potencijalni pickovi na draftu ide nakon što obradimo 60 NCAA imena koja se trenutno vode kao najizgledanija da budu birana i to nek bude šlag na kraju obavljenog posla (osobno mi je dosta otvorilo oči kako su neki igrači pronašli dobre povijesne kalupe – njihova imena govore više od stranica mudrih riječi o dometima igre pojedinca).

Također, kako su neki igrači igrali u uvjetima u kojima nisu mogli pokazati sve što znaju, puno važnije od samog rangiranja (koje, opet ponavljam, isključivo rangira igrače u idućoj sezoni, ne karijeri) je pročitati ono što piše u tekstu kao jedini način da se potpuno shvati kontekst (ovo moram naglasiti zbog onih limitiranih umova koji će nakon svega vidjeti samo redne brojeve pored nekih imena iako su oni tu samo radi preglednosti – bitna je ocjena koja označava pripadnost određenoj klasi, a sam poredak je baziran na DIOR-u – nije Kristijan – dakle, uglavnom na statističkom učinku u NCAA). Neki igrači bi dugoročno trebali nadmašiti projekcije, neki će to napraviti i u vrlo kratkom roku i to potpuno neočekivano, a u tome valjda i je ljepota ovih analiza – koliko god se trudio, čovjek nikada ne može pobijediti kaos. Ali, može u njemu uživati.

Stoga, prigrlimo ga i krenimo u akciju, nadam se da ćete guštati barem upola kao ja dok sam ovo slagao. Po IOR projekciji najveći kandidat za budućeg rookiea godine dogodine je…

1. MARCUS SMART

2014 IOR: 60

NCAA COMP: James Harden, Dwyane Wade, Milt Palacio, Lester Hudson

Ako ništa drugo, ostanak u školi mu je barem pomogao da dodatno popravi statistku po kojoj mu u ovoj klasi nema ravnoga – ostvario je najbolji box-score rezultat, što je u kombinaciji s izuzetnim vještinama (iznadprosječan za poziciju u svemu osim vanjskom šutu i kreaciji za druge, s tim da je u ovom prvom ispod prosjeka, a u drugom prosjek) dovelo do zanimljivih komparacija i zaključka kako će od prvog dana biti koristan NBA košarkaš. Što nije ni čudo obzirom na stil igre i iskustvo s kojim dolazi. Usporedbe jasno govore koja je njegova najveća vrlina, Marcus je novi running back koji će s loptom jurišati u srce obrana i razbijati ih kao što to rade Wade i Harden, ali da je plafon klimav jasno upozoravaju sljedeća dva imena, rubni NBA talenti koji su zbog nedostatka šuta prokockali uspješniju karijeru (Palacio se nekim čudom provlačio kroz ligu skoro 7 sezona na minimalcima, a Hudson, jedini igrač u povijesti NCAA koji je ostvario quadruple-double, u tri sezone odbačen je od četiri kluba da bi se skrasio u Kini). Smart teško da može biti najbolji igrač klase, ali, neka nas ne čudi ako bude najspremniji pomoći momčadi koja ga izabere u prvoj sezoni. Pogotovo ako se bude radilo o momčadi koja ima mladu jezgru sposobnu trčati jer to je Smartov forte i to u oba smjera – njegov potencijal kao presing igrača te prije svega potencijal da zbog fizikalija igra bitnu rolu u agresivnoj obrani na loptu koja zahtijeva puno rotiranja i preuzimanja jednostavno bi bila šteta ne koristiti. Mislim, u kontekstu lige u kojoj se na prste jedne ruke mogu nabrojati playmakeri sposobni napraviti ozbiljniju razliku u obrani (Paul, Rubio, Carter-Williams, možda Rondo i Westbrook kada ih je volja), njegovi potencijali dobivaju dodatnu vrijednost.

2. ANDREW WIGGINS

2014 IOR: 50

NCAA COMP: Dwyane Wade, Maurice Harkless, DeMar DeRozan, Harrison Barnes

Bez obzira na mladost i sve nedostatke u igri, Wiggins je na toliko razina solidan za svoje godine da su projekcije također takve, solidne. Nije sigurna stvar ako tražite franšizni talent oko kojega možete graditi momčad, ali, da će biti dio NBA lige u važnoj roli dugi niz godina gotovo da nema sumnje. Ipak, iako je IOR prognoza poprilično optimistična, treba uzeti u obzir kako su ova imena ipak trebala nekoliko godina da se razviju, tako da ne treba ni od njega od prvog dana očekivati čuda. Ali, isto tako treba biti svjestan da ima sve potrebne predispozicije da se jednog dana razvije u prvu opciju iako je realnije očekivati da bude druga violina koja će puno bolje koristiti rupe koje joj kreira sistem građen oko neke druge top opcije nego što će ih sam stvarati. Uostalom, nakon ozljede Embiida i nakon što je Leonard igrom u playoffu potvrdio kolika je važnost na boku imati atletu koji potencijalno može uštopati najboljeg protivničkog kreativca i tako momčad potpuno izbaciti iz ritma (ne samo radi direktne borbe s protivničkim top krilom, već i zbog pritiska na loptu – sjetite se samo zadnjih godina koliko puta smo gledali Jamesa, Georgea, Leonarda, Allena, Sefoloshu i Iggya kako uništavaju protivničke jedinice), gotovo da je teško naći razlog zašto Wiggins ne bi bio prvo ime koje će pročitati za nekoliko dana.

3. JOEL EMBIID

2014 IOR: 50

NCAA COMP: Derrick Favors, Solomon Jones, Melvin Ely, Greg Oden, Chris Mihm

Kao što je vidljivo, Embiid je bio daleko od sigurne stvari, što nije ni čudo obzirom da je, uz to što nema košarkaški pedigre, odigrao stvarno premalo minuta u prvoj NCAA sezoni (što zbog aklimatizacije na igru i čuvanja od ranog sagorijevanja, što zbog ozljede leđa). Na takvom uzorku prizivati Hakeema nikada nije imalo previše smisla. Očito je pak da Embiid jeste pravi centar, dakle čovjek koji može igrati obranu, a ujedno i zavrtiti napad. Kao takav donosio je na ovaj draft razinu koju nije imao nitko drugi i zbog koje se isplatilo riskirati (a kao što usporedbe koje skaču na sve strane pokazuju, rizik je bio itekakav). Da, dobio bi solidnog igrača, ali franšizu? To je već jedan popriličan upitnik, koji je nedavnim spletom okolnosti postao još veći. Naime, ozljedom stopala koja uopće nije benigna i nakon koje oporavak i povratak u punu formu ne samo da traje godinama već donosi popriličnu opasnost od kroničnih problema, svi zdravstveni upitnici opet su stavljeni u prvi plan i sada je stvarno teško naći razloga zašto riskirati s ovim klincem pored tolike gomile onih za koje sve ukazuje da će biti itekako produktivni. Svim srcem navijam da Embiid pobijedi probleme i jednog dana zaigra punom snagom, razvije potencijal i osveti se svima koji su ga preskočili, ali ignorirati ovakve probleme (mislim, ako su ga već sada uhvatila već dva najveća neprijatelja visokih ljudi iako se tek počeo ozbiljno baviti košarkom, što će biti nakon nekoliko NBA regularnih sezona?) jednostavno nema smisla. Ostao sam pri ovoj projekciji prije ozljede jer ona ne utječe na ostvareno, ali, ako ćemo o biranju na draftu, danas sam sklon staviti ga sve do iza Randlea, presolidna je ovo klasa da bi samo tako sve stavio na kocku zbog čovjeka koji možda nikada neće biti dovoljno spreman utjecati na igru onako kako je teoretski mogao zbog izuzetnog spoja fizikalija i talenta.

4. JABARI PARKER

2014 IOR: 50

NCAA COMP: Carmelo Anthony, Michael Beasley, Anthony Bennett, Terrence Jones

Kombinacija visoke potrošnje i ne baš elitnog učinka (kao i činjenica da ćeš rijetko vidjeti loptu jednom kada mu je daš), raznovrsnog zabijanja i izuzetnog skakačkog potencijala (a i izostanak značajnije obrambene kvalitete) potvrdila je i statistički ono što je oko odavno vidjelo – Jabari je doslovna kopija Carmela. To bi trebalo biti dovoljno da se izbjegne sudbina tweenera koja se pokazala popriličnom preprekom igračima poput Beasleya i Bennetta koji su sljedeće najbliže povijesne usporedbe. Svi ovi igrači imaju nešto zajedno – nisu dovoljno moćni ni talentirani da igraju na perimetru kao vanjski ili u postu kao unutarnji, dakle prvenstveno su stretch opcije. S te strane dakle Parker ne može razočarati, u najgorem slučaju bit će starter koji će šutirati trice i skakati, u najboljem izolacijski strijelac koji miksa unutar-van igru i oko kojega možeš posložiti ostatak napada. Dakle, samo ostaje vidjeti hoće li se povremeni problemi s realizacijom u sredini prenijeti na iduću razinu (kao što je bio slučaj s Beasleyem) ili će procvasti kao Melo.

5. NOAH VONLEH

2014 IOR: 50

NCAA COMP: DeAndre Jordan, Chris Bosh, Kevin Love, Terrence Jones

Nikada niste mogli do naslova ako niste igrali obranu, a to je teza koja je danas puno značajnija nego u doba kada su Celticsi jedini ozbiljno shvaćali defanzivu jer su imali uvijek dvije dobre petorke na raspolaganju (Red Auerbach je u biti bio Pop prije Popa, ali to je za neku drugu priču). Obrane su danas sofisticiranije nego ikada zahvaljujući implementaciji raznih zona i uopće ljudima poput braće Van Gundy, Thibsa i sličnih stručnjaka bez NBA pedigrea kojima su otvorena vrata da donose svježe ideje u inače uvijek zatvorenu ligu. Za igrati u takvim sistemima treba imati poseban talent, a na ovom draftu samo je jedan visoki igrač s potencijalom dovoljno širokim da ga se može zamisliti uklopljenog u bilo kakvu shemu. Vonleh ima elitne fizikalije kojima bez problema može držati zadnju liniju konzervativnije obrane, a uz to je dovoljno dobar atleta da može izlaziti na perimetar, rotirati i preuzimati po potrebi. U pravim rukama, nema šanse da ovaj momak kroz nekoliko godina ne postane faktor u tom dijelu igre. Napadački dio je pod upitnikom ponajviše zbog uloge koju je imao u Indiani, ali usporedbe pokazuju da povećanu potrošnju ne bi trebao pratiti pad učinka – ovaj Kevin Love koji se javlja kao profil nije ovaj današnji, Love je na UCLA prije svega skakao i šutirao povratne koje su mu bacali Collison i Westbrook, slično kao što je i Vonleh kupio mrvice koje su ostale Ferrellu i Sheeheyu (što je rečenica koja će za nekoliko godina biti još urnebesnija). Dakle, po ovome što sada znamo, njegov napadački minimum je biti solidna stretch opcija u startnoj NBA petorci, a još nije ni draftan. Za projicirati dalje treba mašta, ali dosta je vidjeti ova imena koja se javljaju i stvari dobivaju zanimljive konture. Osobno, sada kada je Embiid pod upitnikom i kada smo makli pravilo franšiznog centra iz jednadžbe, smatram ga prvim pickom drafta upravo jer je sljedeća najbliža stvar. S all-round plafonom s kojim se može mjeriti jedino Wiggins.

6. JULIUS RANDLE

2014 IOR: 40

NCAA COMP: Blake Griffin, Leon Powe, Jared Sullinger, JJ Hickson

Kod njega se trenutno najviše priča o stopalu koje je već bilo operirano u srednjoj i koje pokazuje naznake da bi moglo biti problematično, što je, ako ništa drugo, barem pomoglo da ga dodatno izdvojimo od elite koja se s vremenom iskristalizirala na vrhu. Za čovjeka čiji forte je energija, trčanje i skakanje fizikalije su ključ svega, a kad dodamo da Randle nije elitni prospekt po tom pitanju i da postoji mogućnost da ostane i bez dijela atleticizma vrlo brzo nakon ulaska u ligu, jasan je oprez. Usporedba s Griffinom je nedvojbeno pogođena, s tim da je Blake ipak neviđen atleta kakvome puno bolje odgovara otvoreni NBA parket nego NCAA stil igre. Problem i jednoga i drugoga je manjak opcija kada se ritam uspori, Griffin je to riješio kombinacijom post igre i razigravanja, što je nešto na čemu Randle još mora raditi – naime, Blakeu se prostor otvara time što je sposoban igrati licem košu, Randle će morati dokazati da je sposoban igrati slično u NBA kako bi bio išta više od šljakera u kakvoga ga svrstavaju ostale usporedbe.

7. DOUG MCDERMOTT

2014 IOR: 40

NCAA COMP: Antawn Jamison, Luke Harangody, Jon Leuer, Pat Garrity, Wally Szczerbiak

Statistički, samo je Smart imao bolje brojke od njega, ono što je Doug lani igrao bilo je remek-djelo basketa zbog čega ga je još teže projicirati na NBA razinu – s jedne strane imate takav svemirski učinak kao strijelca, a s druge najmizernije atletske pokazatelje u klasi (5 blokada i 8 ukradenih u 35 utakmica, točnije tijekom 1181 minutu su jednostavno užasni, prosječni hakler koji igra jednom tjedno sa sebi sličnom konkurencijom u tijeku toliko vremena zasigurno je u stanju skupiti bolje brojke). Obzirom na Dougov talent oko obruča i gomilu dobrih pivot poteza u reketu, pojavljivanje Jamisona na listi komparacija definitivno je i ugodan i ohrabrujući događaj, možda dio toga ipak može iskoristiti i na NBA razini (s tim da treba naglasiti da je sličnost u tome što je Jamison bio jednako nezainteresiran za potrošnju energije u obrani), a, ako ništa drugo, uvijek može biti stretch opcija na četvorci, možda i na trojci na što ukazuje pojavljivanje Szczerbiaka koji je usprkos manjku atleticizma ostvario solidnu NBA karijeru isključivo kao trojka koja šutira trice, ali znao je i spustiti loptu na parket i napasti sredinu kao sporedna opcija. Uglavnom, McDermottov napadački talent je takav da je po svemu sudeći gotovo nemoguće iz njega ne izvući korisnog strijelca, bez obzira na slabosti u ostalim segmentima igre.

8. KYLE ANDERSON

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Julyan Stone, Royce White, Draymond Green, Evan Turner

Iako usporedbe otkrivaju igrača zadatka, njegova NCAA statistika je jednostavno bila predobra da ga ne lansira u vrh. Sve znamo – nije atleta, nema poziciju, ali zna igrati košarku i ima rijedak all-round talent i sposobnost da krpa gomilu rupa u momčadi. Komparacije donose rizik i jasno je zašto nije lutrijski pick, a to je u principu najbolje za sve uključene – ovako barem nema šanse da ga izabere i upropasti kriva momčad, već će ga birati netko tko ga želi i zna što s njim kako bi od prvog dana dobio solidnog člana rotacije.

9. JORDAN ADAMS

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Otto Porter, Tim Hardaway, Devin Brown, Courtney Lee

Još jedan UCLA igrač, još jedan miljenik statistike koji nema visoki plafon, ali koji će onome tko ga izabere donijeti korisne minute i produžiti klupu, a možda i više nađe li se u sistemu koji može iskoristiti njegove talente kao strijelca (prije svega u postu, zbog čega se ova usporedba s Devinom Brownom čini posebno pogođenom). Paradoks NBA lige je da će jedan Zach LaVine, koji nije vidio svjetlo dana jer je bio zakopan iza takvih gotovih igrača kao što su Anderson i Adams, vjerojatno biti izabran prije obojice što je istovremeno smiješno, tužno i potpuno razumljivo upravo zbog tog odnosa plafon-podrum, odnosno potrebe da se 10 kuna potroši na kladionicu kako bi usprkos mizernim izgledima možda jednog dana lizao sladoled na Tahitima, umjesto da si za njih kupiš sladoled i uživaš dok ga ližeš u vlastitom sparnom dvorištu.

10. GARY HARRIS

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Kentavious Caldwell-Pope, Klay Thompson, Dion Waiters, Xavier Henry

Kao što je njegova druga sezona pokazala, ne krije se ovdje zvijezda, ali, solidni combo-bek dovoljno talentiran da starta u modernoj NBA u kojoj su polivalentni igrači premija, a u najgorem slučaju donosi kvalitetne minute s klupe, definitivno zaslužuje izbor u lutriji.

11. AARON GORDON

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Al-Farouq Aminu, Michael Kidd-Gilchrist, Devin Ebanks, Julian Wright

Mali ima IQ, ima atleticizam, ali sudeći po compovima očekivati da zaigra ozbiljnu rolu kao NBA četvorka poprilično je nategnuto. Njegovi talenti po svemu sudeći najbolje će se odraziti u branjenju perimetra, dodatnoj skakačkoj moći koju donosi (obzirom da visoki igraju sve dalje od reketa u napadu, ovakav igrač može sijati kaos kao ofenzivni skakač, pogledajte samo Leonarda) i tranziciji (ne samo da može završiti napad već ga i početi i odigrati ključni pas). Za koristiti ga kao visokog u NBA ipak će trebati igrati puno bolju obranu u sredini za što će trebati nabaciti i mase i mišića (što uvijek može biti kontraproduktivno), a nije da ima talent za igru licem košu kao Griffin (koji se inače iz nekog razloga često spominje kao usporedba, valjda zato što u NBA radi ono što Gordon radi u NCAA, trči i zakucava kontre) da se može od njega očekivati išta više od kupljenja otpada u napadu. Ukratko, na trojci bi bio dominantan, pod košem ranjiv, zato će biti zanimljivo pratiti tko će ga izabrati i u kojem će ga smjeru razvijati.

12. SHABAZZ NAPIER

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Nate Wolters, Aaron Brooks, Kemba Walker, Matt Dellavedova

Odličan combo-bek koji će bez sumnje od prvog dana biti spreman odraditi rolu s klupe, talentiran i, ništa manje važno, ponosan i samouvjeren. Ovdje se sve slaže, i statistika, i projekcije, i povijest.

13. JABARI BROWN

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Jodie Meeks, Morris Almond, Kevin Martin, Jaycee Carroll

Poprilično iznenađenje – statistički je prošao osrednje, ali spremnost da pomogne odmah i potencijal da se uklopi u ligu u roli šutera s pozicije dvojke lansirali su ga prema vrhu. Obzirom da se spominje uglavnom kao izbor druge runde, mogao bi biti ono što volimo zvati krađa drafta završi li u momčadi koja će znati koristiti njegove šuterske kvalitete, ali i sposobnost da napadne obruč iz driblinga. Naravno, pri tome će trebati maskirati slabosti u atleticizmu i fizikalijama koje ozbiljno limitiraju iskoristivost u defanzivi.

14. JAMES YOUNG

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Ben McLemore, Tim Hardaway, OJ Mayo, Brandon Knight

Jedan od najmlađih igrača generacije ujedno donosi i razinu napadačkog talenta koja obećava da će biti sposoban ne samo trpati na sljedećoj razini, već i da će to biti u stanju pokazati od prvoga dana. Young ima sve, može šutnuti preko svakoga iz driblinga, pogoditi tricu iz spot-up situacije, napasti koš – vještine su ovo koje su uvijek dobrodošle, makar razina učinkovitosti nije elitna. Ali, obzirom na godine, rad na selekciji šuta i uopće igri možda iz njega izvuće više od opasnog strijelca s klupe.

15. BRYCE COTTON

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Patty Mills, Charles Jenkins, Steph Curry, Scott Machado

Još jedan potencijalno ubojiti combo-bek s klupe koji može sve s loptom, a prije svega zabijati. Cotton nije na svemirskoj razini učinkovitosti kao što je to Curry bio dok je nosio Davidson, ali, sama činjenica da se njihova imena nalaze u istoj kombinaciji tjera da se na čovjeka itekako pazi. Ako niša drugo, obzirom da se često ne spominje čak ni među 60 (a ne spominje se jer je presitan i nema tako dobre atletske pokazatelje kakve je imao npr. jedan Isaiah Thomas koji je također zbog manjka visine skoro ispao iz drafta), da sam europska momčad već bih imao spreman ugovor za njega.

16. RUSS SMITH

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Nolan Smith, Kemba Walker, Acie Law, Charles Jenkins

Slabiji izbor od Napiera, ali još uvijek dovoljno dobra combo-opcija vrijedna prilike ako tražite čovjeka za klupu. Što vidite, to dobijate, tu prostora za rast nema (bez pokušaja zezanja na račun manjka centimetara).

17. TJ WARREN

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Reggie Williams, Alec Burks, James Johnson, Luke Harangody

Zanimljiv slučaj, uspije li se snaći u više na perimetar baziranoj ulozi i kreirati iz driblinga mogao bi imati rolu s klupe. Međutim, koliko je upitnik jasno naglašava i prisustvo takve dvije razlike kakve su Johnson i Harangody u komparacijama iz čega je vidljivo da Warren može donijeti energiju potrebnu da se bude koristan u obrani i skoku s pozicije trojke (agresivnošću prikriti manjak talenta za igru na perimetru), ali i da istovremeno ta moć i energija kopne kako se približava više reketu gdje je bio nezaustavljiv u NCAA. Bez te sposobnosti da igra unutar-van, njegova budućnost je poprilično upitna.

18. CLEANTHONY EARLY

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Mike Scott, Sam Young, Jeff Taylor, Gerald Henderson

Slično Warrenu, i on će se morati okrenuti više perimetru kako bi imao NBA karijeru, a usporebe s igračima koji su to uspijeli (Mike Scott nije bio ovakav ispaljivač trica u NCAA) ili su bili vanjski u NCAA, jasno ukazuju da ima igru za sljedeću razinu. A onda opet, nikada nije dobro kada vam se u projekcijama pojavi Sam Young, pojam za odličnog strijelca i all-round igrača na sveučilišnoj razini koji nema poziciju (tweener) ni vještinu (nedovoljno dobar kreator i šuter za perimetar, nedovoljno snažan za reket) za napraviti sljedeći korak.

19. MARKEL BROWN

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Wesley Matthews, Malcolm Lee, Marcus Denmon, Toure Murry

Brown je solidan prospekt kojem je najveća vrlina sposobnost da igra u oba smjera. Najveća mana je pak nedostatak fizikalija za bok, a komparacije jasno pokazuju da baš i nema neke velike izglede prešaltati se u combo rolu. Matthew pak nije ni bio draftiran među 60 upravo zbog sumnji u fizikalije, pa se možda i tu da izvući neki zaključak.

20. KHEM BIRCH

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Taj Gibson, Jarvis Varnado

Nakon što se sunarodnjak B-Net maknuo iz slike, Birch je postao prvo ime pod koševima u Las Vegasu, lijepivši banane vrhunskim ritmom koji u kombinaciji s fizikalijama pred njega stavlja vrlo jasan plafon i još jasniji podrum – razvije li pick & pop i prenesi li u NBA dio skakačkih kvaliteta kojima dolazi do zicera u napadu, odnosno pokaže li IQ kojim može staviti atleticizam u službu obrambenog sistema, bit će ga dobro imati u blizini. Ne uspije li, na treningu uvijek dobro dođe imati jednog Varnada.

21. NIK STAUSKAS

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Doron Lamb, John Jenkins, Nick Calathes, Casey Jacobsen

Uf, najbolji šuter klase (eventualno možete ispred staviti McDermotta) baš i nije najbolje prošao u projekcijama. Statistički je imao odličnu sezonu, ali prebacivanje u IOR zaštekalo je zbog obrambenih upitnika, kao i sumnje u to da može prenijeti kreatorski dio igre u NBA. Usporedbe su poprilično upozoravajuće, Lamb i Jenkins su bili isključivo skok-šuteri čak i na NCAA razini koji nisu napravili iskorak zbog manjka atleticizma, Jacobsen je bio NBA prolaznik koji je solidne all-round igre ostavio na Stanfordu pretvorivši se zbog nedostatka atleticizma u tricaškog specijalistu (i to ne naročito dobrog), a Calathes je combo-bek kojem je najveća prednost to što ima izandprosječnu visinu za poziciju. Sumnjam da će Stauskas ići u tom smjeru, što znači da je limitiran na rolu šutera u kojoj će se morati oslanjati na visinu i motor. Koji su u NCAA bili elitni, ali u NBA? Šanse ima, ali, barem po ovom izračunu, na startu karijere to će teško potvrditi.

22. ADREIAN PAYNE

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Jon Leuer, Kenny Kadji, Kevin Jones, Ryan Gomes

Payne ima kombinaciju fizikalija i šuta koja na papiru obećava, ali projekcije nisu blistave. Povijest ga povezuje s poprilično skromnim igračima koji su na igru utjecali samo šutom, ne nudivši previše po pitanju energije i skoka.

23. RODNEY HOOD

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Jeremy Lamb, Wayne Ellington, Reggie Williams, Allan Crabbe

Obzirom na nedostatak all-round učinka, nije čudo da je završio kao potencijalno razočaranje u skupini imena kojima je zajedničko samo to što su mlitavi šuteri. Ipak, jedna stvar radi u njegovu korist, naći ovako visokog jednodimenzionalnog tricaša je gotovo nemoguće, možda je to nešto na čemu će se moći graditi NBA karijera.

24. JORDAN CLARKSON

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Charles Jenkins, Chris Douglas-Roberts, Michael Redd

Idalni combo bek jer za razliku od Napiera, Smitha i posebice Cottona ima tijelo za igrati obje pozicije, što je uvijek plus ako mislite upasti na roster. Nije briljantan šuter, za sada se sve bazira na igri s loptom i ulazima, ali, kao što usporedba s Reddom koji je trice počeo pucati u 22-oj godini pokazuje, ima itekako šanse zaokružiti igru i tako kroz dvije-tri sezone postati jedan od boljih bekova ove klase.

25. DEANDRE KANE

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Kyle Weaver, Norris Cole, Nate Wolters

Kane nema plafon Clarksona, ali igrač je sličnog profila, ima idealne fizikalije za combo beka jer može pokriti obje pozicije i jednako je dobar kao slasher i kicker.

26. JAHII CARSON

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Armon Johnson, Alec Burks, Trey Burke

Sitni i dinamitni Carson je zanimljiv igrač zbog ogromnog tereta kojega je nosio na prethodnoj razini, ali za klasu je ispod Napiera, Smitha i Cottona jer nije toliko učinkovit šuter, a zbog manjka centimetara teško može biti učinkovit u reketu kao Clarkson ili Kane.

27. KJ MCDANIELS

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Joe Alexander, Ike Diogu

McDaniels je izuzetan šljaker kojega statistika obožava zbog all-round učinka, ali postoji jedan problem. U NBA može igrati samo trojku, a za to će s vremenom morati šutirati puno bolje ako misli opravdati minute. Defanzivni potencijal postoji, u pitanju je neumoran fizikalac, ali i tu usporedbe jasno pokazuju kako je većinu učinka ostvarivao u reketu što u NBA neće biti slučaj.

28. MITCH MCGARY

2014 IOR: 15

NCAA COMP: DeJuan Blair, Tyler Honeycutt

Ozljeda leđa je možda ozbiljnija nego se priča jer uredno izbjegava treninge i okupljanja prospekata. Po onome što znamo, ima potencijal donijeti energiju pod obruče i to uglavnom prema naprijed, izuzetan skakač u napadu koji bi, ako ga zdravlje posluži, trebao biti solidni smetlar dugi niz godina.

29. LAMAR PATTERSON

2014 IOR: 15

NCAA COMP: Greivis Vasquez, Luke Jackson, Dwight Buycks

Još jedna combo opcija zanimljiva zbog sposobnosti da odigra na obje vanjske pozicije, Patterson nije ništa spektakularno u nijednom pogledu, ali može pružiti od svega pomalo.

30. ISAIAH AUSTIN

2014 IOR: 15

NCAA COMP: JaJuan Johnson, Robin Lopez, Solomon Alabi

Saznao sam za klinca kada je post već bio posložen i nisam ga htio izbaciti s popisa, neka se zna da je imao šanse grijati NBA klupu, možda i postati dio rotacije. Ali, tip stvarno nema sreće, prvo ona priča s okom, a onda sada i srčana mana zbog koje mora prekinuti karijeru – život ga stvarno ne štedi. Nisu ga pretjerano štedjele ni projekcije, iako je došao u NCAA kao potencijalni budući lutrijski pick, nakon dvije godine postalo je jasno kako će teško biti išta više od igrača zadatka (solidan bloker, da je popravio taj šut iz vana bio bi solidna stretch opcija koja može odraditi i dio posla u obrani). Inače, koliko god priče o njemu bile fascinantne izvan parketa, ništa manje nije fascinirao ni na parketu – jedva sam mu našao igrače za usporedbu, a glavni razlog za to je što je odigrao dvije potpuno drugačije sezone. U prvoj je nepotrebno forsirao šut iz vana iako nije pogađao sjajnim postotkom, a u drugoj je donekle stavio taj aspekt igre pod kontrolu, ali je zaboravio skakati – ako ništa drugo, sutra ga može tješiti da mu je karijera bila kratka, ali definitivno jedinstvena.

31. CAMERON BAIRSTOW

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Matt Howard, Romero Osby, Jeff Adrien

Bljesnuo kao senior, skače, trpa otpatke i gura se pod košem – u konkurenciji ako vam treba peti visoki, što jasno potvrđuju i projekcije.

32. NICK JOHNSON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Nolan Smith, Shelvin Mack

Lider Arizone nema idealne fizikalije za NBA dvojku, međutim ima kreativni gen i usporedbe jasno pokazuju da bi mogao napraviti prijelaz na combo ulogu.

33. SEAN KILPATRICK

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Toney Douglas, Dionte Christmas, Josh Akognon

Kilpatrick je pak već odavno u toj roli, njegov problem je nešto drugačije prirode, nije dovoljno talentiran kreator, a ozbiljni upitnici stoje pored njegova atleticizma i fizikalija zbog čega je teško očekivati da se tek tako prebaci više u rolu igrača bez lopte.

34. DEANDRE DANIELS

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Jon Leuer, Hollis Thompson, Chris Copeland, Chris Singleton

UConn je osvojio naslov dobrim dijelom zbog njegovog atleticizma i šuta iz vana, ali da se radi o igraču koji će imati itekako posla dok pronađe rolu govore i komparacije. Daniels je prenizak i preslab za četvorku što bi mu bila idealna pozicija i na sljedećoj razini, a još više zabrinjava što ga se profilira kao jednodimenzionalnog šutera kakvi su Leuer i Copeland. Atleticizam očito bolje koristi u obrani, međutim, taj prelazak isključivo na perimetar mogao bi biti zeznut.

35. JORDAN MCRAE

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Toney Douglas, Darius Johnson-Odom, Donald Sloan, Dionte Christmas

Još jedan visoki i jaki combo, bolji kao strijelac nego kreator iz driblinga.

36. PJ HAIRSTON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: James Anderson, Marcus Denmon, Reggie Bullock

Hairston je trpao u nesretnom NBDL-u, ali njegove ranije NCAA brojke su puno važnije kako bi odredili njegov profil, a one jasno kažu da se ne radi o nekoj specijalnoj klasi, već prije o prosječnom NCAA šuteru koji kao plus ima barem idealnu visinu za poziciju, ali i ozbiljne upitnike pored atletskih potencijala.

37. ALEX KIRK

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Trevor Booker, Kenny Kadji, Kenny Thomas

Kirk ima visinu prave petice, ali stil igre stretch četvorke. I to one old-school tipa, dakle šutevi s vrha reketa i poneki skok njegov su vrhunac.

38. GLENN ROBINSON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: DaSean Butler, Bill Walker, Wayne Ellington, Nick Young

Sve ukazuje na to da Robinson neće biti faktor u jednom smjeru igre (pogodite kojem), a i da će u drugome nejasna rola (nije sjajan šuter, a nije ni toliko dobar atleta da kreira iz driblinga) biti popriličan uteg oko vrata.

39. ELFRID PAYTON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Evan Turner, Sean Singletary

Fascinantan igrač, statistički najbolji prospekt za back-up jedinicu nakon Napiera i Smitha, ali projekcija ga je uništila, jednostavno je teško naći niskog beka tako nemoćnog šuterski (ubacio je 30 trica u 3 godine uz 27% šuta) da uspješno odradi tranziciju u NBA, a da nije dominantan all-round igrač vrhunskih fizikalija na način na koji je to jedan Smart. Payton ima all-round kvalitete, komparacije očito pokazuju da je sposoban igrati i ostaviti dojam puno višeg i snažnijeg igrača, ali ne zaboravimo da je tu statistiku ostvarivao protiv mizerne konkurencije (što je sistem i uzeo u obzir “nagradivši” ga gomilom negativnih bodova). Ostavio je odličan dojam na nekim treninzima, ali nema sumnje da je malo previše poletio, usprkos talentu očito je da su izgledi protiv njega i da je izbor ovakvog igrača u lutriji poprilično hrabar potez.

40. KENDALL WILLIAMS

2014 IOR: 5

NCAA COMP: AJ Price, Matt Dellavedova, Ben Hansbrough

Ima priču sličnu Paytonu, jedan je od boljih NCAA playmakera statistički, ali projekcija je manje uvjerljiva zbog nedostatka atleticizma i blago rečenog skromnog all-round učinka (koji je još problematičniji obzirom na idealne fizikalije za poziciju). Možda ima budućnost kao combo, ali nedostatak eksplozivnosti i tu bi mogao biti prevelika prepreka usprkos kvalitetnom šutu.

41. SPENCER DINWIDDIE

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Julius Hodge

Zanimljiv igrač koji je igrao rolu point-forwarda, trećeg skakača i spot-up šutera, što će teško prenijeti u NBA gdje je ipak osuđen isključivo na rolu beka. Talenta za to očito ima, ali upitan je atleticizam za igranje obrane i uopće za išta više od stajanja u kutu, posebice nakon ozljede koljena zbog koje je propustio skoro cijelu prošlu sezonu.

42. JARNELL STOKES

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Samardo Samuels, Gani Lawal, Jon Brockman, Wayne Simien

Klasični šljaker pod koševima bez dometa na šutu kakav uvijek ima puno veću vrijednost u Europi kao centar.

43. TYLER ENNIS

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Frank Williams, Mario Chalmers, Jonny Flynn

Statistički je već kao brucoš pokazao NBA razinu talenta za barem rolu back-up playa, a to potvrđuju i komparacije, međutim projekcija je itekako skeptična prema njegovoj roli u prvim godinama u ligi. Ne samo da je premlad, već je previše tu upitnika u oba smjera (a posebice može li redovno stvarati višak driblingom što mu je bio problem i u NCAA) da bi se smatrao sigurnom stvari.

44. JERAMI GRANT

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Chris Wright, Brandon Davies, Jeff Adrien

Ennisov kolega očito ima šljakerski gen, ali je i totalno sirov napadački tako da je bilo nemoguće projicirati ikakvu ozbiljniju rolu u ligi. Obzirom na povijesne usporedbe, očito će imati problema nametnuti se i kao stoper na perimetru što mu je naizgled najbolja sudbina – ograniči li ga potpuni manjak driblinga i šuta na role pod košem, onda će teško biti čak i novi Jeff Adrien. Međutim, iako mu brojke ukazuju u tom smjeru, zbog specifične obrane Syracuse (zbog koje nije imao toliko prilike igrati presing) i dosta ozljeđenih visokih (zbog kojih je morao igrati četvorku) mogu se naći razlozi zašto nije barem malo otišao u smjeru u kojem brojke vide Gordona.

45. XAVIER THAMES

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Mike Wilks, Toney Douglas, Kim English

Solidan combo, ali, usprkos ogromnom srcu, teško NBA kvalitete.

46. SEMAJ CHRISTON

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Armon Johnson, Dominique Jones

Slično Thamesu, previše je dvojka, a premalo jedinica da bi pored sve konkurencije izborio mjesto pod NBA suncem.

47. CORY JEFFERSON

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Trevor Booker, Jeff Ayres, Aron Baynes

Može zabiti skok-šut s vrha reketa, pitanje je samo hoće li uspijevati hvatati dovoljno skokova i držati poziciju u obrani da opravda minute.

48. CJ WILCOX

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Allan Ray, Andrew Goudelock, Terrence Ross, Jeremy Lamb

Tranzicija neće biti laka zbog ispodprosječnog atleticizma za NBA bočnog (kao i činjenice da tijekom 4 godine u NCAA nije ni malo mijenjao igru, držeći se striktno role tricaškog specijalista), ali fizikalije kombinirane sa snajperom na perimetru koje prizivaju Rossa i Lamba definitivno zaslužuju pogled.

49. JORDAN BACHYNSKI

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Jeff Withey, Bernard James, Solomon Jones

Prava petica, raspadne li se Embiid, možda i “najbolja” u klasi. Tijelo koje može čuvati reket i zalijepiti bananu nekom naivcu koji pomisli da tek tako može zabiti pored bijelog diva (jasno, ujedno i tijelo koje će završiti na gomili postera). Potpišite ga za karijeru dugu 7-8 godina uz prosjek od 9-10 minuta po utakmici.

50. ZACH LAVINE

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Cory Joseph, Scotty Hopson, JamesOn Curry, Jodie Meeks

Lavine nije imao previše šanse pokazati se, ali napredna statistika usprkos malom uzorku zna izvući dovoljno i iz tako skromnih podataka. LaVine očito ima NBA potencijal na papiru, ali, za sada je šut jedino što mu je na NBA razini gledajući košarkaške vještine (kao dribler i kreator nije ni blizu tako da su one bajke o novom combo monstrumu upravo to, bajke). Tako da je za očekivati da će dolaskom u ligu uglavnom biti zabavljen razvojem te strane svoje igre, zbog čega se i usporedba s igračem poput Jodiea Meeksa čini pogođenom – Meeks je također svojedobno bio izuzetan atleta na NCAA razini, dapače bio je zvijezda Kentuckya koja je zabijala 23 koša u prosjeku samo godinu dana prije nego je stigao Calipari s Wallom, Cousinsom i Bledsoeom. Međutim, poanta je da je eksplodirao tek na trećoj godini kada je dovoljno izbrusio rolu, što je otprilike i neki vremenski prosjek koji će trebati LaVineu dok shvati kako se igrati košarke. A hoće li poslije toga nadmašiti Meeksa ili će ostati na toj razini solidnog NBA rotacijskog igrača, to ovisi samo o njemu.

51. ROY MARBLE

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Toney Douglas, Darius Johnson-Odom, Donald Sloan

Solidna all-round dvojka koja je briljirala u flex igri, prije svega kao sekundarni play, ali projekcija je itekako skeptična za NBA budućnost. Iako ima combo instinkte, Marble nije dovoljno dobar strijelac da tranzicija u tu rolu teče glatko, a ni kao šuter nije na NBA razini.

52. PATRIC YOUNG

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Hilton Armstrong, Robert Dozier, Arinze Onuaku

Nije dovoljno moćan da glumi peticu, ali može naći mjesto na onim rosterima koji imaju potrebu za smetlarom na poziciji četvorke.

53. ALEC BROWN

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Dennis Horner, Kevin Pittsnogle

Mekani stretch igrač koji nema atleticizam ni masu da igra obranu protiv NBA visokih, a očito ni šuterski dometi nisu vrhunski (barem je pomogao da se sjetimo Pittsnoglea, svojevremeno zvijezdu NCAA košarke koji je van svih prognoza ispao iz drafta i onda odustao od profi karijera nakon par sezona u NBDL-u).

54. DEONTE BURTON

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Ray McCallum, Bo McCalebb, Carlos Arroyo

Solidan play, ali svi oni koji traže novog Lillarda (seniora iz opskurne konferencije) mogu propustiti ovu stanicu.

55. JOE HARRIS

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Allen Crabbe, Dionte Christmas, Justin Dentmon

Osobno, pravi mi je šok da se Harris uopće spominje kao materijal za drugu rundu, radi se o odličnom košarkašu koji je na NCAA razini ono što su Hayward, Parsons ili Batum u NBA, međutim to jednostavno neće moći prenijeti među profesionalce.

56. JAMES MCADOO

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Jared Jeffries, Matt Howard, JaJuan Johnson

Neosporan šljaker, ali igrač koji kao četvorka nema što ponuditi u NBA, jednostavno se nije isprofilirao ni kao strijelac ni kao potencijalna sila u obrani.

57. LAQUINTON ROSS

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Sam Young, Dahntay Jones, Matt Freije

Ross je bio strijelac po dužnosti u svojoj momčadi, a tu se jasno pokazalo da nije top klasa. Ove usporedbe s Youngom i Jonesom su previše optimistične i bazirane prije svega na napadačkom učinku, nema šanse da Ross može igrati obranu na perimetru među profesionalcima.

58. DWIGHT POWELL

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Damion James, Gary Forbes

Na papiru čovjek ima sve predispozicije za odraditi rolu solidne četvorke, ali s vremenom se pretvorio u igrača finese, razigravača i strijelca s posta koji nema talent za prenijeti takav stil igre u NBA. Od tuda i komparacije s dva igrača koji su tweeneri bili već i na sveučilišnoj razini. Ipak, treba obratiti pažnju na njega čisto zbog fizikalija, možda su ovakve mlake brojke rezultat koncepta igre koja se dobrim dijelom vrtila kroz njega, možda u manje zahtijevnoj roli uspije skok i realizaciju dići na razinu prosječne back-up četvorke.

59. JOHNNY O’BRYANT

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Chris Wright, CJ Leslie, Quincy Acy, Samardo Samuels

Nije klasični tweener, ima predispozicije za odraditi posao u sredini, ali igra mu se previše bazira na perimetru zbog čega pati učinkovitost. Naravno, treba ga vidjeti u igri s pravim bekovima, na LSU je prelako trošio napade u pokušajima kreiranja što mu definitivno nije jača strana. Solidan skakač, ali daleko od atleticizma koji će vas ostaviti bez daha, uz to ima i tri sezone košarke iza sebe tako da ga je teško proglasiti tek još jednim nebrušenim draguljem.

60. CJ FAIR

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Toby Bailey, Sam Young, Mychel Thompson

Poput O’Bryanta, ni on ne imponira košarkaškim IQ-om, a dodaj im još Rossa i imaš klasičan primjer tri igrača koji su sebi napravili više štete nego koristi igrajući role volume scorera.

NON-NCAA PLAYERS NCAA COMPS:

Dante Exum – Jose Barea, OJ Mayo, Brandon Knight

Obećani bonus donosi odmah na startu, barem meni, jednu totalno smislenu komparaciju – ako je Exum combo-bek, zar jedan jednako razvikani Mayo nije idealna usporedba? I još bolje, zar stil igre Brandona Knighta nije upravo ono što se očekuje od Exuma? Dante je možda za klasu bolji atleta, ali istovremeno je još uvijek daleko od Knightove šuterske kvalitete.

Dario Šarić – Nick Fazekas, Lamar Odom, Ryan Gomes, Josh Childress

Uf, Šarićevi compovi donose svašta. All-round crtu je lako uočiti, Odoma ne treba posebno objašnjavati, a i Childrees je imao finu all-round igru (najslabiji dio koje je bio šut za tri), barem dok nije zaradio ozbiljnu lovu. Fazekas je bio NCAA zvijezda (tri sezone 20-10 košarke za 31 minutu u prosjeku) koju je na draftu izabrao Dallas (odigrao samo sezonu u NBA kada je ubrzo postalo jasno da na ovoj novoj razini neće tako lako dominirati), a danas je u Japanu (prošao i Belgiju, Francusku i Filipine). Gomes je pak bio vrijedni all-round skakač u NCAA koji je zbog tweener statusa naučio šutirati iz kornera i tako si nekako produžio NBA karijeru. Uglavnom, ako je vjerovati ovim komparacijama i mojoj ne baš čvrstoj formuli pretvaranja euro statsa u NCAA brojke, Šarić je daleko od sigurnog slučaja kao što volimo vjerovati. I u tom kontekstu gledano ova svježa vijest o potpisu za Efes, koja se pojavila taman kada sam mislio objaviti post, pokazuje se itekako dobrom – s dvije godine igranja u Euroligi i sa pritiscima koje donose dolari i očekivanja, ali i konkurencija kakvu je do sada ipak rijetko sretao, ne samo da ćemo mi znati od kakvog je stvarno materijala, već će i sam biti puno spremniji suočiti se sa svim izazovima koje donosi tranzicija u najbolju ligu svijeta i jedan totalno drugačiji kontekst života i, na kraju krajeva, same igre. Dakle, manje su šanse da završi kao Fazekas, a veće da bude Odom (jasno, minus crack, Snickersi i Kardashianka). A da ne govorim kako je ovaj razvoj situacije dobar i s financijske strane – rookie ugovor, pogotovo tijekom prve dvije godine, teško može donijeti lovu koju će donijeti ovaj s Efesom, a kada ideš zaraditi prvi milijun, onda ti se baš i ne ostavlja njih nekoliko na stolu ako baš ne moraš. Plus, tu je još jedan itekako bitan detalj – Šariću automatski padaju šanse da bude biran u lutriji ako ne misli ići odmah preko bare, što znači da će ga ove loše franšize koje trebaju instant pomoć vjerojatno preskakati. A to pak povećava šanse da padne u ruke nekoj ozbiljnoj momčadi i tako za 2-3 godine, kada se već odluči za NBA, započne karijeru u puno boljem kontekstu od onoga koji obično čeka lutrijske talente. U svakom pogledu, odlična odluka.

Jusuf Nurkić – Elton Brand

Nurkić ne donosi preveliku količinu podataka zbog čega sve oko njega uvijek treba uzeti s oprezom, ali fantastična učinkovitost u realizaciji, pristojan domet na skok-šutu i kvaliteta u skoku definitivno iskaču u ovogodišnjoj ponudi centara. Obzirom na manjak informacija nije bilo lako naći pouzdanu komparaciju, ali ova jedna sasvim pristojno ocrtava koji bi mogao biti Nurkićev plafon. Svojevremeno prvi pick draft, Brand je bio sjajan realizator u reketu i briljantan skakač sposoban kontrolirati čak i reket usprkos manjku centimetara i vrhunskog atleticizma. Ukratko, Elton je bio ultimativni šljaker, što jasno ocrtava da su one Nurkićeve usporedbe s Pekovićem itekako opravdane. Zabijat će na račun mase, snage i pozicioniranja, obrambeno ipak nije rasna petica, ali ima dovoljno čvrstine da brani prostor. Sad to treba sprovesti u djelo u praksi.

Clint Capela – Jerome Moiso

Moiso je također bio euro-afrički atleta koji je letio na sve strane dok je bio na UCLA, da bi danas bio poznatiji kao jedan od najgorih lutrijskih izbora ikada (11. pick Bostona).

Walter Tavares – Hamady N’Diaye

Uz puno rada, Tavares bi mogao biti centar za 15 minuta, takva kombinacija visine (220 cm) i mase (120 kg) uvijek će naći nekoga voljnoga pokušati od kamena napraviti zlato. Naravno, i tom alkemičaru je jasno da, ako pokus i uspije, čovjek star 22 godine bez talenta za igru, neće rezultirati s previše karata.

Bogdan Bogdanović – Andrew Goudelock, Greivis Vasquez

Combo talent, može pokriti dvije pozicije, najbolji kao strijelac nakon pick igre. Ima NBA potencijal u svakom slučaju, ako će se zadovoljiti s puno manjom rolom od današnje.

Damien Inglis – Donta Greene

Inglis je totalna sirovina u ovom trenutku, međutim njegove fizičke predispozicije i skakačka kvaliteta neosporno imaju NBA predznak. Nije ni upola svestran kao što je to bio Greene kada je dolazio u ligu, ali, nije mu ni lako naći poštenu usporedbu obzirom da je stvarno nevjerojatno vidjeti takvog igrača koji ima sve predispozicije da igra četvorku kako ima tako solidne brojke na perimetru. I to sve iako još nema 20 – uspije li ostati na perimetru i kako bude sazrijevao i ne pretvori li se u klasičnog visokog, njegova kombinacija visine, snage i eksplozivnosti prizivaju čak i jednog Carmela koji ovom prilikom nije bio dovoljno uspješna komparacija iako se pojavio na popisu (jasno, s nedovoljnim postotkom sličnosti da bih to uzeo u obzir). Uglavnom, za ovakve prospekte služe pickovi druge runde, šanse da ste dobili dragulj su male, ali postoje.

Artem Klimenko – Hrast Lužnjak, Sejo Bukva

Za čovjeka nisam našao ni poštene podatke, kamoli usporedbu. Po svemu sudeći sve što ima je 215 centimetara mišića.

Vasilije Mičić – Lorenzo Brown, Darius Morris

Da kojim slučajem bude biran na draftu, Mičić bi možda bio najbolji čisti asistent od svih koje smo danas naveli. Međutim, njegov kilavi šut i slabašni atletski potencijali jasno kažu da bi vrlo brzo kupovao kartu za povratak doma.

Thanasis Antetokounmpo – Sonny Weems

Nisam imao pojma kako valorizirati NBDL brojke, a one su u slučaju starijeg Anteta bile poprilično skromne (što je već u startu minus, ako ne dominiraš u NBDL upitno je koliko si spreman pomoći makar i u nekoj euro ligi) tako da nisam siguran da baš može dohvatiti razinu jednog solidnog euroligaša kao što je Weems.

Nikola Jokić – Isaiah Austin

Jokić donosi zanimljivu kombinaciju visine, osjećaja za igru i šuta za tri, na koju definitivno vrijedi potrošiti drugi pick. Malo nes(p)retno ispada ova usporedba s Austinom, ali teško je naći NCAA centra koji uzima toliko šuteva iz vana, a da pri tome uspijeva kupiti i skokove u napadu (to je nešto što je Austin mogao u prvoj sezoni, u drugoj je već izgubio tu sposobnost, tako da je možda jednostavno stvar u neodrživom uzorku, smetnji koja se pojavila zbog manjka podataka kod obojice). Također, negdje u pozadini pojavila se i komparacija s Kevinom Loveom, točnije onom verzijom s UCLA. Što znači da Jokića definitivno treba imati na oku. Btw, ovo me sjetilo jednog razgovora s Frančeskim kada me pitao “znaš li koji program daje najviše budućih pickova za draft”, a na što sam ja odgovorio “pa valjda Kentucky”. “Mega Vizura” odgovori Frančeski i stvarno, kada zbrojiš Vasilija, Nikolu i Dangubića koji će uskoro na red, jedini programi s po još tri imena su Syracuse, Michigan i UCLA. Go figure.

Cristiano Felicio – Patric Young

Felicio je snagator koji izgleda toliko dobro da neki u njemu vide novog Nenea, ali skromne brojke i 22 godine ukazuju da je više riječ o eventualnom smetlaru čija snaga po dolasku u NBA, gdje su svi manje-više mrcine, gubi na draži. Kao što je uostalom slučaj i s idealnom NCAA komparacijom, Youngom.

Nemanja Dangubić – Jon Diebler

Legenda Ohio Statea nije bio NBA prospekt, to po svemu sudeći nije ni Dangubić, ali, ako je Diebler pokazatelj, čeka ga solidna karijera (nakon godine u Grčkoj, Jon je zadnje dvije proveo u Turskoj).

Ioannis Papapetrou – Linas Kleiza

Još jedan mladi i svestrani grčki talent koji ima NBA potencijal, usporedbe s Kleizom su itekako pohvalne, a uz Inglesa i Jokića imao je najzvučnije ime na popisu, naime pojavila se u jednom trenutku i usporedba s Kawhiem Leonardom i njegovim nastupima za San Diego State.

Alessandro Gentile – David Lighty

Još jedna šuterska legenda s Ohio State, još jedan nedovoljno dobar NBA prospekt, ali čovjek koji solidno igra po Italiji i Francuskoj. Po ovome ispada da je Gentile već ostvario svoj vrh obzirom da je već dogurao do talijanske lige.

12 thoughts on “PRE-DRAFT WORKOUT 2014.

  1. Hoćeš reć da si dao 20 dolara za kena?
    Ovo je bilo zabavno štivo, a vidit Markusa prvog pa makar na papiru je faking zakon.
    Pitanje, jel dobio max bodove za odvratnu ekipu (nema euro prospekta na njoj, možda onaj Nash) i super kriminlanog trenera plus što je igrao neko vrijeme pod košem?

  2. Svake godine, neš ti para za sate i sate zabave. Plus, kako uopće pratit NCAA bez toga, to je osnovna stranica “čak” i svakom treneru – neće nikad zaboravit prilog ESPN-a u kojem snimaju kako se Miami ‘Canesi pripremaju za tekmu di vidiš svakog trenera s iPadom u ruci i svi gledaju kenpom statse protivnika 🙂

    Nije baš, Brown je digao ocjenu rostera, a pace kojim su igrali je itekako bio stats friendly. Trenera nisam uvažio 🙂

  3. Ma Smart je zakon.
    Debelo najbolji bek na draftu, ne znam zasto bi netko uzeo Exuma prije njega, pogotovo jer lika gledaju dvije godine, dok Exuma nisi vidio osim na SP do 19 godina.
    Ali, hype radi svoje, sto znaci da netko moze ukrasti Smarta nize nego sto zasluzuje.
    Volio bih ga vidjeti u Kingsima, u paru sa Boogiem 🙂

  4. Sad si mi onda dao dodatnu “investiciju” za narednu sezonu jer se trenutno vodim referenceom, Tjarksom, draftekspres videima, hoop-mathom i na kraju svojim ocima koja me redovno zajebu

    Isti taj pace je Smart koristio za manite suteve u prvih 7 sekundi napada, ludacki off balance pokusaji kojih se ni Josh Smith ne bi posramio. Osobno mi je Smartova najveca prednost sto u obrani ce od starta biti medu najboljima i automatski bi mu to trebalo garantirat dosta minuta, a napadacki valjda nece bit Sefolosha. Mozda u daljnjoj buducnosti ce moc biti defender na svim vanjskim pozicijama

  5. ja se vodim tim da ako igrač ima dobru mehaniku šuta s 19-20 godina(kao što Smart i ima, barem pristojnu i ne-ružnu, eto), on taj šut mora upucati, jer inače to pripisujem manjku rada i požrtvovanosti… primjer Wadea koji je sebi možda i uskratio par godina karijere zbog ljenosti i oslanjanja na fizikalije i napadački instinkt…

  6. što mislite o tome da Cleveland tradea 1. pick i npr Waitersa u Buckse za drugi pick i Sandersa. Cleveland bi dobio obrambenog centra, dok bi Bucksi mogli imati potentnu mladu momčad sa Parkerom/Wigginsom, Giannisom, Waitersom, Knightom , Hensonom, pa sa njima probati nešto na Istoku. Mislim da bi Cavsi pristali na takav trade, možda bi još nekog morali i dodati, ali bi dobili ono što im treba i još im ostaje sa drugim pickom birati tko preostane od dvojca Parker/Wiggins. Sad je pitanje koliko su se Bucksi vezali uz Sandersa pošto su uložili u njegov razvoj

  7. Vrhunski pregled situacije, zaista je uzivanje citati IO. Jedino razocaravajuce je otaljana analiza Bogdana Bogdanovica aka Euroleague rising star-a. Koraci kojim je napredovao ovaj momak su od 7 milja. Ne znam koliko si upucen, u juniorima (u17 repki Srbije) je igrao trojku, prosle sezone dvojku, a ove, sticajem okolnosti – keca. Fantasticno se pokazao na svakom zadatku, bilo da je garbage-time epizodista, igrac za nabijanje faulova, suter iz ugla, rezervista, ili evo – lider tima. Jedino sto je ponekad previse laissez-faire u svojim blef-improvizacijama, jer retko koji saigrac to moze da isprati (a ni on sam, ponekad). U NBA mu se to nece trpiti, ali kao sto rekoh – izuzetno je prilagodljiv tip. Najvaznije za kraj: ima visok kosarkaski IQ, pogotovo napadacki, ima pobednicki gen i ima velika muda. Za njega bi perfektno bilo da podje stopama Sarica, cisto da ne bi prosao kao Nedovic i slicni. Poredjenje koje se forsira kod nas: Predrag Danilovic. Sve najbolje i da Vas citamo jos godinama!

  8. Je li najnoviji Lebronov potez znači da se imam pravo nadati da će potpisati za Utah? 🙂

  9. Art, naravno da se imas pravo nadati…cuo sam iz pouzdanih izvora da su u najuzem izboru Bucksi, Wolvesi, Nuggetsi i Jazz 😉

  10. Mene zanima ima li među ovima što nisu toliko visoko po mock draft analizama pojedinca koji bi mogao preskočiti plafon koji mu se predviđa i postati rasni igrač….slično kao što je Georgeu uspjelo.
    Često netko tako izroni,vjerujem da će i ovaj draft izbaciti nekog sličnog.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *