FREE AGENCY, DAY FIVE + SUMMER LEAGUE, DAY ONE

HARRIS BACK TO MAVS

Očekivan dogovor, Cuban je održao riječ i potpisao Harrisa za iste uvjete (3×3) koji su trebali stupiti na snagu još lani prije nego je Devin završio na operaciji zbog koje je dobio minimalac na godinu dana. Vraćanje je ovo duga za tadašnju Harrisovu suradnju (odustajanjem od već finaliziranog ugovora otvorio je prostor za potpis Ellisa), ali i dobar potez gledano košarkaški jer Harris se zadnjih par godina odlično snašao u roli back-up playa s više combo nego razigravačkom funkcijom. Doduše, lani se Mavsima priključio tek krajem siječnja i nije baš briljirao u regularnom dijelu sezone, ali je zato u playoffu protiv Spursa sjajnim igrama potvrdio da ovaj novi ugovor ima itekako smisla, dapače više nego realna je ovo cifra za čovjeka koji još uvijek može odraditi i značajniju rolu na parketu od ove koja mu je povjerena (teoretski, Harris je negdje mogao dobiti i višu ratu, ali teško bi dobio 3 garantirane godine, tako da je ovo obostrano odličan posao). Doduše, Mavsi si ovim dodatno smanjuju prostor za max ugovor, sada su na oko 12-13 milja ispod capa, što je još uvijek više nego dovoljno za Denga.

LARRY BIRD DOING WORK

Pacersi nastavljaju s krpanjem rostera, izgleda da su odlučili vratiti Lavoya Allena nazad na roster, vjerojatno za veteranski minimum (što je možda i razlog zašto se dotični nije pojavio na ljetnoj ligi iako je bio najavljivan). 12 je ovo igrač s garantiranim ugovorom na rosteru ukupno, šesti visoki (sedmi ako računamo da Rudež može poslužiti kao stretch četvorka) i sada je već pitanje što Pacersi smjeraju, planiraju li stvarno otpustiti Scolu (ima samo 1 milju garantirano) i tako otvoriti dodatnih 2-3 milijuna za podebljati ugovor Stephensonu?

ORLANDO, DAY ONE

Gledao sam par utakmica jučer paralalno s nogometom, jutros sam bacio oko na ostatak i evo nekih dojmova čisto da se nađe.

U prvoj jutarnjoj utakmici Netsi su pomeli pod s “veteranima” Pacersa koji su izgledali kao da su u zadnji tren dotrčali sa švedskog stola u hotelu (a i kao da su se tek okupili prvi put oko istoga što vjerojatno nije daleko od istine). Plumlee je pokazao da ovdje samo gubi vrijeme, a od tri rookiea najbolji dojam je ostavio Brown i to ne šutom koliko atleticizmom i slasherskim potezima. Međutim, teško je išta ozbiljnije govoriti nakon utakmice protiv onakvog protivnika.

Puno zanimljiviji je bio sudar Bostona i Miamia, ako ništa drugo onda zbog školovanja koje je Phil Pressey prišutio Shabazzu. To je bio idealan primjer kakvu razliku čini makar i jedna godina u NBA obilježena konstatnim radom na sebi i svojoj igri u najboljim mogućim uvjetima. Pressey je u napadu radio što je htio, prejednostavno je dolazio u sredinu driblingom i nalazio načine bacati povratne, prije svega razigranom Olynyku koji je poput Plumleea položio test igrača druge godine. Kod Heata je, uz Napierov manjak atleticizma za ostaviti traga i u obrani i u napadu, u oči upala jedino energija Jamesa Ennisa koji bi s ovim 3&D mentalitetom kroz jednu godinu NBA rada mogao dodatno ojačati i tako postati zanimljiv rotacijski igrač.

Utakmica dana pak nedvojbeno je bio sudar između Magica i Sixersa. Oladipo je odradio svoje i zaslužio da ga pošalju doma prije kraja turnira, dok MCW nije dobio priliku pokazati se iako je bio najavljen (vjerojatno ga čuvaju za Vegas). Kod Orlanda su sve oči bile uperene u rookiee Gordona i Paytona koji su potvrdili da su strahovi vezani uz njihovu igru bili opravdani – šut je za njih totalni misterij. Gordon doduše djeluje puno snažnije i kompaktnije nego sam očekivao, nije ostavljao dojam tweenera pored ostalih visokih i možda ta tranzicija na četvorku nije nemoguća iako je i sinoć dobar dio minuta proveo kao bočni u ultra-snažnoj petorci Magica s Osbyem i Denmonom. Payton je pak bio totalno pogubljen, popio je bananu odmah čim je ušao u reket i onda je nastavio sijati lopte uokolo, uopće ne ostavivši dojam vrhunskog atlete kakvim se nesumnjivo činio kada ga gledaš u akciji protiv trećerazrednih NCAA programa ili na treninzima protiv stolica prije drafta. Kod Sixersa je, naravno, najveće uzbuđenje bilo vezano uz Noela koji je na početku trčao s popriličnim grčom (klasična centarska boljka, posebice onih s blindiranim koljenima) da bi se kasnije sve više oslobađao i letio na sve strane (čak i pretjerivao u tome, što je i dovelo do prvotne ozljede), istaknuvši tako da bi se mogao uključiti u lov na titulu rookiea godine. McDaniels je u nekim trenutcima izgledao kao muškarac, u sljedećima kao rookie, ali svakako ima profi potencijal, a najveća tragedija dana je definitivno ozljeda Pierrea Jacksona koji je u nekoliko minuta dokazao da je prerastao ovu konkurenciju (njegova lakoća trpanja je nešto posebno) da bi mu se onda raspala ahilova u jednom benignom pokretu. Momak stvarno nema sreće, prvo su ga Pelicansi godinu dana držali u podrumu i onda ga napadne ovakva ozljeda taman što se učinilo da je ugledao sunce.

Sudar Pistonsa i Rocketsa nisam stigao ozbiljnije pogledati, ali imalo se tu dosta toga za vidjeti. Kod Detroita se sve vrtilo oko KCP-a koji je također upao u skupinu igrača druge godine koji su ovo prerasli, Siva se svim srcem (kao da drugačije i zna) borio za svoj NBA život, a Pistonsi su stvarno ovo iskoristili da testiraju može li Cook sutra poslužiti kao stretch četvorka u stvarnom životu. Uglavnom, bilo je to previše za Rocketse kod kojih je prvenstveno atleticizmom i 1 na 5 sposobnostima briljirao Nick Johnson, a od gomile preostalih poznatih NCAA imena pažnju je na sebe skrenuo tek Chris Crawford, tricaški specijalist s Memphisa, koji bi vrlo lako mogao biti novi Troy Daniels.

Zadnju utakmicu, onu između Thundera i Memphisa, nisam gledao osim kroz sažetke s NBA tv-a (možda stignem baciti pogled prilikom podužeg posjeta wc-u, ionako je sve na league passu). Ovdje je muškarac među djecom očito bio Jordan Adams, potvrdivši tako da dominantna NCAA statistika nije bila slučajna, dok kod Thundera nitko živ nije položio ispit igrača druge godine. Pasivnost Lamba, Adamsa, Robersona i Jonesa fascinira (mora da su još umorni od playoff košarke pa se nisu htjeli pretjerano trošiti), a McGary i posebice Huestis za sada nisu ničim opravdali izbor u prvoj rundi.

2 thoughts on “FREE AGENCY, DAY FIVE + SUMMER LEAGUE, DAY ONE

  1. Batice ne pričaj napamet 😀 Inače šta mislite koji je najvjerojatnije rješenje za bekovski tandem kelta u idućoj sezoni? Puno opcija

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *