SUMMER LEAGUE, DAY SEVEN

ORLANDO, DAY 7

Završnih pet utakmica takozvanog šampionskog dana odlučile su tko je osvojio koje mjesto na turniru. Pa su tako Sixersi laganom pobjedom nad Memphisom osvojili prvo mjesto, dok su Pacersi, usprkos sličnom načinu obračunavanja s Bostonom, ipak završili kao drugi (koštala ih je ona očajna utakmica na otvaranju turnira, kako se ovdje boduju i osvojene četvrtine loš nastup prvog dana nisu stigli ispraviti). Sixerse je i do ove pobjede vodio sjajni dvojac Ware-Thompson, a Noelovu utakmicu poštede kompenzirao je Robert Roberts, smetlar sa Saint Joseph’sa koji se vodio kao treći prospekt svoje ekipe nakon Kanačevića i Gallowaya koje ćemo gledati u Vegasu. Bilo je to previše za Memphis kod kojega je Adams još jednom bio solidan, a Stokes uporan, međutim bez podrške nije išlo.

Pacersi su standardno jahali Sloana i unutarnju liniju koja je bila previše za iz utakmice u utakmicu sve boljeg Smarta, energičnog Mosera (koji je kako je turnir odmicao igrao bolje od Olynyka i Iversona, barem kada je igra u reketu u pitanju) i slash & kick mašinu Presseya (Johnson i Babb opet nevidljivi).

Celticsi su ovim porazom pali na peto mjesto, a preskočili su ih domaćini koji su lakoćom sredili Pistonse. Iznenadili su ih niskom postavom s četiri beka i Gordonom u sredini što je bio svojevrsni pogled u budućnost. Trka je ono što ovoj momčadi odgovora i to će definitivno biti dobar dio identiteta idućih godina (očito će pokušati s Paytonom i Oladipom kopirati igru Bledsoea i Dragića, zato je tu Fryevo prisustvo odjednom dobili veći smisao). Obojica su odlično izgledali u tranziciji, Curry i Marble su širili reket šutom, a Gordon je to pratio – da su ovako igrali od početka turnira, danas bi imali score 5-0.

Pistonsi tanki, bez Sive, s vidno umornim Caldwell-Popeom kojega su jahali iz dana u dan, nisu uopće pružili otpor (situaciju je da nabije brojke iskoristio Liggins koji bi se rado vratio u ligu, ali premalo je to da bi ga itko opet uzeo ozbiljije u razmatranje).

Derbi začelja donio je dramu, OKC se provukao protiv Heata, ali od mizernog dojma i scorea važnije je saznanje da je McGary opet bio odličan (definitivno njihov najbolji igrač na turniru), a nešto su konačno pokazali i Jones (šuterski) i Christon (slasherski). Lamb i Adams nisu igrali (hm, možda su zato i dobili). Kod Miamia još jednom Napier loš (mislim, jedan od razloga zašto je LeBron pobjegao u Cavse sigurno je i njegova igra u Orlandu, toliko o momku koji je na dan drafta umalo proglašen spasiteljem Heata), Ennis pošteđen mučenja, a Hamilton borben.

Rocketsi su pak izbjegli titulu najgoreg od najgorih razbivši Netse koji su opet bili bez Plumleea, ali su zato ubacili Karaševa u momčad. To nije pomoglo, Jefferson, Thames i Brown nisu bili dorasli Johnsonu i Marshallu, šuteru s Arizona Statea koji si je možda upravo ovim nastupom kupio kartu negdje za Europu, a odličnu partiju kao starter odigrao je i Bilan (14 poena, 7 skokova).

I za kraj najbolja petorka turnira: KCP (ujedno i MVP), Ware, Adams, Kevin Jones, McGary.

VEGAS, DAY 1

U prvoj utakmici turnira Mavsi nisu imali nikakve šanse sa svojim polu-ozbiljnim pristupom protiv nabrijanih Knicksa koji su na parketu uglavnom držali svoju udarnu četvorku Larkin-Hardaway-Early-Aldrich, igrali ozbiljnu obranu i u svakom napadu pokušavali igrati kroz post dok uče osnove trokuta. Snaga Bernarda Jamesa u sredini jedino je vrijedno spomena kod Dallasa.

Nešto zanimljivije bilo je u sudaru Raptorsa s Lakersima, prije svega zbog šanse da u akciji vidimo ovogodišnjeg Giannisa, Cabocla. Krakati klinac nije napravio previše, vidljiva je bila nervoza i manjak IQ-a, ali apsolutno je sjajno vidjeti ga čisto kao pojavu na parketu. Toronto je do pobjede rutinski vodio Buycks, junak lanjske ljetne lige, a bitan doprinos dao je i Shurna zabijanjem trica (ako ikada požele novoga Novaka, ne trebaju tražiti daleko). Randle ipak nije zaigrao za Lakerse, Clarkson solidan, a Marshall totalno nadigran od strane Buycksa.

Utakmica dana bio je sudar prva dva ovogodišnja picka. Odnosno, trebala je to biti. Klasična velika očekivanja, veliko razočaranje priča, iako je Wiggins ostavio malo bolji dojam zbog činjenice da je odlično držao Parkera u obrani (Jabari se uglavnom skrivao na Bennettu). Giannis dobar, ali ni približno dominantan kakav bi trebao biti s NBA sezonom u nogama, Bennett uglavnom fokusiran na ispaljivanje cigli umjesto na rad pod košem (i opet s primjetnim viškom kilograma), a da stvar bude gora Dellavedova i Wolters su se međusobno isključili i tako ostavili utakmicu bez ikakvog ritma (a nije da je ikoga i bilo briga dok im se po glavi motao LeBronov povratak). Jedna zanimljivost – za Cavse je igrao Hopson koji je kasnije završio u Hornetsima kako bi se kompletirao onaj raniji trade za Haywooda.

Još veće razočaranje bila je sljedeće utakmica u kojoj su Warriorsi preko solidnih partija veterana Nedovića i Johnsona lakoćom zgazili Hornetse kod kojih je Vonleh odigrao goru partiju od svih u ranije tri utakmice zajedno. Bez Zellera i bez poštenog veterana na kojega se mogu osloniti, Noah i Hairston su ispaljivali ciglu za ciglom. Za utjehu može poslužiti da Vonleh 30 minuta nije stao s kretanjem, dakle ako ništa drugo u dobroj je kondiciji, ali u napadu se isključivo izvlačio na perimetar, a u obrani nije bio dovoljno rezolutan u zatvaranjima što je koristio nedraftirani McAdoo da mu poruči da se uozbilji, ovakav ležeran pristup ozbiljan NBA talent si ne smije dozvoliti (prije drafta su krenule priče da će Vonleh pasti upravo zbog sumnji u njegovu glad za igrom, a sada je to potvrđeno na najgori mogući način – uzalud ti sav talent svijeta ako se zadovoljavaš time da si tek jedan od dečkiju).

Nakon ovoga mučenja, Spursi i Kingsi su došli kao melem za oči. Doduše, bilo je i ovdje nepodnošljivih detalja poput šuterske partije Austina Dayea ili nesposobnosti Bena McLemorea da spusti loptu na pod bez da je izgubi, ali stvar su spasili Nick Stauskas podsjećanjem na Kylea Korvera (odlično kretanje bez lopte, ali i sposobnost kratkog driblinga prije dizanja na šut), Kyle Anderson loptama s očima i Bryce Cotton nepodnošljivom lakoćom zabijanja (možda vam zvuči kao pretjerivanje reći tako nešto nakon 15 minuta igre u ljetnoj ligi, ali Spursi su iskopali novog Isaiaha Thomasa).

I na kraju smo dočekali i malo drame u sudaru Pelicansa s NBDL selekcijom. Potonje je predvodio dvojac Ebanks-Mitchell, ali ni oni ni plus 17 na četiri minute do kraja nisu bili dovoljni za dobiti žilavog Russa Smitha koji je tako odmah pokazao što donosi na roster i zašto već ima ugovor. Presingom na loptu i ulazima razbio je protivnika kao da je u pitanju nekakv trećerazredni NCAA program, dao šansu Pelicansima i zaslužio titulu igrača dana.

2 thoughts on “SUMMER LEAGUE, DAY SEVEN

  1. Lijepo da je Pope pokazao ko je “gazda” u ekipi i vjerojatno je potvrdio top rotaciju. Prosle sezone ga je cigla party u napadu izbacivalo iz rotacije, a sad se nadam da ce koja i proc kroz mrezu. Cudno mi ga je bilo gledat kada zavrsava oko obruca na prodor i redovno mu se lopta necka oce li upast, a nakon kontakta se isto nije proslavio u polaganjima. Bi ce jebeno ako ce mu ovo po meni biti najveci problem.

    Cudno mi je da niti jedan Europski klub nije snimio Buycksa koji vec dvi godine jako kvalitetno igra u Ljetnoj ligi. Lik nije skup, ima manje od milje godisnje-bruto mislim

    Pitanje, kakve su sanse Jordana Adamsa da uvati ozbiljne minute ili ce mu pripasti one od Jamesa Johnsona?
    Ima li McAdo sanse da se protura u roster Ratnika jer im visokoj liniji “klecaju” koljena

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *