SUMMER LEAGUE, DAY NINE

Cavsi su se ekspresno obračunali sa Spursima, serijom 13-0 na otvaranju napravili su razliku koju su lakoćom održavali do kraja. Spursi nisu imali rješenja za Bennetta i Cooleya, odnosno njihove šuteve s poludistance koji su potpuno otvorili reket prije svega izvjesnom Willu Cherryu, combo majstoru koji je prije dvije sezone odveo Montanu u NCAA turnir, a danas evo kuca na vrata NBA lige (potvrda onoga što uvijek pričam, nema lakše stvari nego pronaći kvalitetnog back-up playa – Cherry sutra za minimum može pružiti dobar dio onoga što će Kingsi dobiti od Collisona za 5 milja). Spursi stvarno očajni i bezidejni, ne kužim svrhu dovođenje Ayresa i Dayea ovdje ako im se već ne igra, a nakon odličnih partija u prvom danu jučer su potpuno podbacili i Anderson i Cotton.

Lakersi su otprilike bili jednako nemoćni protiv Pelicansa, zaigrao je Randle, ali drugu večer za redom jedini koji zaslužuje prolaznu ocjenu bio je Jordan Clarkson. Marshall malo bolji nego u prvoj utakmici, s tim da je Smith pored njega prolazio kad i kako je htio, Randle pogubljen i potpuno nemoćan pored kombinacije Withey-Young. Inače, taj dvojac je upravo obranom reketa napravio posao, sve što im je trebalo bila je povremena šuterska pratnja i nju su dobili od Courtneya Fellsa, veterana i baš pravog catch & shoot bočnog koji je nakon 4 sezone na NC Stateu odradio još 4 profi sezone po raznim ligama svijeta da bi lani konačno završio u NBDL-u.

Kingsi su morali zaslužiti pobjedu protiv Hornetsa koji su još jednom očajno otvorili utakmicu, ali se nisu predavali. Vonleh i Hairston ostavili su puno bolji dojam, bili su borbeni i uporni (Vonleh 18 skokova za 32 minute, Hairston pak u završnici serjiom trica sam samcat nosi napad), međutim teško je dobiti utakmicu pa makar i ljetne lige bez poštenog playa na rosteru i bez ikakve dubine (opet nije bilo Zellera). Sacramento je tako dobio čisto na račun širine, McLemore i McCallum su zabijali iz ulaza, Stauskas je stavio par šuteva, a Acy je zabio svoje zicere (od njihove NBA petorke najgori Williams, nije uspio odraditi poštenu partiju čak ni u idealnom kontekstu koji je kopirao ono što je imao na Arizoni, dakle protiv nedorasle konkurenciji u roli visokog – jednostavno ga je bolio kikiriki).

NBDL selekcija još jednom je pružila dramu u samoj završnici, opet su dobili dobre partije od udarnog dvojca Mitchell-Ebanks uz finu rolu Akognona s klupe, s tim da su se ovaj put provukli, makar im za to trebala 2 produžetka. Dan ranije razbio ih je Smith, a sinoć je to zamalo učinio Schroeder koji je konačno pružio partiju kakvu od njega čekamo već godinu dana (30 poena i lakoća slash & kick igre). Muscala borben, Payne aktivan, međutim na kraju su više sreće imali iskusniji.

Bullsi su rastakali Denver, pokazavši još jednom zavidnu razinu igre. Snell opet odličan i definitivno iznad ove konkurencije, McDermott pak potpuni mismatch – na ovoj razini malo tko može igrati obranu za pratiti takvu prezentaciju košarke, čovjek je stalno u pokretu i traži loptu u svakoj situaciji. Najluđe od svega, Denver je otvorio utakmicu s 9-0 i Millerom koji gazi McDermotta 1 na 1 (što se provuklo kroz cijelu večer, dovedu li onog drugog Millera, Mikea, ovaj klinac koji je u principu igrač sličan Rodneyu Hoodu zasigurno će završiti na nekom NBA rosteru), ali ovaj put nije bilo podrške Harrisa i Greena – Gary za razliku od večer prije nije mogao ubaciti ništa pored Snella, a Green je trpao uglavnom kada je sve već bilo gotovo.

Blazersi su odigrali nešto bolje nego u prvoj utakmici i odradili su posao protiv Houstona. McCollum, Barton i Robinson bili su previše za nesretne Rocketse koji opet nisu ništa dobili od veterana Canaana, Covingtona i Motiejunasa (Morey će valjda sada imati vremena baciti pogled na ljetnu ligu jer ovo mladosti što ima na rosteru nikako ne obećava), a ni Nick Johnson nije bio nešto posebno raspoložen.

Utakmicu dana odigrali su Sunsi i Bucksi. Phoenix je potvrdio potencijal jednog od boljih rostera u Vegasu, bez Lena u postavi (slomio prst) i s Harrisom u ulozi stretch četvorke stvari su odmah profunkcionirale. Plumlee je bio u svom elementu smetlara, Goodwin i Ennis rastrčani, a Curry u šuterskom deliriju (5 trica, 26 poena za 21 minutu). Bucksi su pokušavali pratiti ritam preko razigranih Woltersa i Giannisa, ali nedostajalo im je oružja, prije svega Parker. Drugi pick pružio je drugu večer za redom partiju za zaborav, uzimajući gomilu nepotrebnih i jednostavno loših šuteva iz vana, a pri tome ne uspijevajući nikako realizirati u sredini (nema ni brzine ni ideje za doći do koša). Nije ovo razlog za paniku, ali definitivno je razlog za brigu jer, ako Parker može biti od koristi samo kada je u idealnoj fizičkoj spremi i okružen ljudima koji mu mogu otvoriti prostor, onda će njegova rookie sezona biti daleko od idealne.

U zadnjoj utakmici dana Porter i Rice su napravili ono što kao igrači druge godine moraju, odradili posao, dok je kod Wolvesa opet bilo primjetno kako Shved i LaVine igraju isključivo za svoje brojke. Dieng i Robinson su tako još jednom bili potpuno neiskorišteni, a Shabazz pak totalno po strani – za razliku od bočnog dvojca Wizardsa, on izgleda kao čovjek koji je prvu NBA sezonu proveo igrajući playstation umjesto trenirajući.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *