THE POWER OF LOVE

Ljetna liga je u završnoj fazi, tržnica je na izdisaju i logično da je iščekivanje oko sljedećeg poteza Kevina Lovea postalo aktualna NBA tema. Što je i potpuno opravdano – ne događa se svaki dan da je top 10 igrač ili ako hoćete top 5 napadač u izlogu. Naime, sada je već poprilično izvjesno da Love ne želi provesti ni sekundu dulje nego što mora u Minnesoti i da su želje uprave Wolvesa o eventualnom okretanju situacije u svoju korist (u stilu Blazersa s Aldridgeom) samo želje (koje bi se ionako teško ostvarile obzirom da Rubio nema Lillardov potencijal i da Martin i Brewer definitivno nisu all-round klase kao Matthews i Batum), a to pak znači da bi vrlo skoro mogli imati realiziran trade sezone i najvažniji trade uopće od Paulova dolaska u Clipperse.

Za sada stvari stoje u mjestu isključivo zbog situacije koje omogućava Wolvesima da održavaju aukciju – pored dva ovako ozbiljna potencijalna trade partnera kao što su Cavsi i Warriorsi nije lako zaključiti posao jer je na potez prvoga onaj drugi uvijek spreman odgovoriti. Prvo su tako Cavsi u eventualni paket stavili i Wigginsa, a onda su i Warriorsi opet izvukli Thompsona iz rukava. S tim da postoji jedna razlika, Cavsi su pumpali vrijednost Wigginsu govoreći ranije kako će ga sigurno zadržati iako je od prvog dana jasno da će njihov prvi pick drafta vjerojatno biti pretvoren u nešto opipljivije (pa pregovarali su o tradeu picka još dok nisu imali pojma što će biti s Jamesom, uostalom do par dana prije drafta ionako su vjerovali da će uzeti Embiida – od kuda sada odjednom ta opsjednutost idejom da je Wiggins zaštićen kao snježni leopard?), dok kod Warriorsa izgleda stvarno postoji podjela unutar organizacije oko smjera u kojem treba krenuti te njihovo pumpanje Thompsonova statusa nije samo tržišno orjentirano već u njemu postoji i zrnce filozofijskog raskoraka.

Uglavnom, ovo je situacija u kojoj se Wolvesima nigdje ne žuri i gdje bi stvarno mogli dobiti povrat iznad svih očekivanja, posebice ako uzmemo u obzir što su u sličnim mega-tradeovima svojim bivšim momčadima donosili Paul ili Harden. U principu sve ovisi o tome koji smjer kao franšiza Minnesota želi odabrati – žele li ostati relativno kompetitivni s dokazanim dvojcem Lee-Thompson (Lee mora biti dodan u svaku verziju tradea kako bi stvar štimala, on ide u paketu s Thompsonom) ili žele odigrati na kartu potencijala mladih visokih pickova poput Bennetta, Wigginsa i drugog Thompsona (ovo bi bio paket otprilike potreban da trade financijski štima).

Racionalno gledajući, paket Cavsa je neusporedivo primamljiviji – dva svježa prva picka i solidan visoki sposoban uskočiti u dobar dio Loveovih minuta (uz to također na rookie ugovoru) strašna su ponuda koju stvarno nema smisla podebljavati iako si Wolvesi zbog situacije mogu dozvoliti tražiti čak i neki budući pick (koji su Cavsi već spremni ponuditi). Onda opet, ako ćemo uzeti u obzir da su i Thompson i Bennett, koji ni ovo ljeto nije izgledao kao išta više od potrošača loših šuteva, rotacijski igrači koji popunjavaju sistem, a da je Wiggins tek potencijal kojemu će trebati godine i godine da se razvije u igrača koji na kraju također ne mora biti ništa posebno, jasno je da ni ovo nije prevelika cijena za fenomenalnog košarkaša kakav je već sada Kevin Love.

Warriorsi svoju ponudu mogu podebljati eventualnim širenjem tradea (tipa, mogu prihvatiti jedan loš ugovor Wolvesa poput onoga Kevinu Martinu i usput se i sami riješiti npr. Speightsa), ali to već ozbiljno preispituje njihovo strpljenje i moglo bi dovesti do prevelikih tenzija unutar same uprave (odreći se Klaya je jedno, ali dodati pri tome novi loš ugovor nešto je sasvim drugo). Međutim, ako se Wolvesi odluče igrati na sigurno, onda je paket Golden Statea i dalje bolji izbor – Lee nije jeftin, ali donosi 70% Loveove produkcije (barem na još jednu sezonu) i sličan stil igre (zadnje tri godine njihovi međusobni dvoboji su spektakularni – pogledajte samo box-scoreove utakmica između Wolvesa i Warriorsa gdje jedan i drugi bez pardona koriste pojedinačne obrambene slabosti), a Thompson je dokazana kvaliteta na poziciji od potrebe u NBA (ne gine mu max ugovor – ako su Hayward i Parsons dobili lovu kao trojke kojih ipak ima puno više u opticaju, možete misliti što će se tek dogoditi s rasnim bekom-šuterom). Dakle, možete zadržati onaj minimum interesa koji vlada za tom franšizom i ne tonuti još dublje u pogledu posjeta dvorani te i dalje ostati granična playoff momčad koja čeka svoju šansu u budućnosti.

Ako se pak odluče na rebuilding, Wiggins je toliko zvučno ime u ovom trenutku da se javnosti može prodati i novi rebuilding kao novi plan. Iako na kraju krajeva nikoga nije ni briga – Minnesota je i lani, usprkos solidnoj momčadi koja se veći dio sezone borila za playoff, bila na razini posjećenosti sa Sixersima i Bucksima.

I dok car Saunders i vlasnik Taylor odlučuju o budućnosti franšize (a to je rečenica koja je sama po sebi najveći razlog zašto Wolvesi već godinama nisu napravili ništa – njihove uprave su katastrofa za katastrofom i jedini pozitivan pomak bi bio da Taylor konačno proda klub i digne lovu sada kada može), Cavsi i Warriorsi čekaju, svaki u svojoj situaciji.

Kod Cavsa je barem sve jasno – LeBron je dolaskom dobio moć i ako LeBron želi Lovea, a želi, onda je jedini cilj dovesti Lovea. Dakle, tu su prevelike priče same po sebi nepotrebne, posebice jer je to potpuno logična želja novog GM-a bez titule, ali mi svejedno nije jasno da postoji popriličan dio javnosti koji je protiv ovog poteza. Što apsolutno nema prevelikog smisla – James je došao u Cavse svjestan da je ovaj roster daleko od šampionskog, ali nije toliko blesav da želi provesti zadnje godine vrhunca karijere kao teta u vrtiću. Možda niste svjesni, ali čovjek će sa startom sezone imati punih 30 godina, a već 11 sezona je u punom pogonu – njegove najbolje individualne partije gledajući kombinaciju tijela i psihe su već sada prošlost, uostalom sjetite se samo čuvanja u obrani ove protekle sezone, dakle ostaje mu još 4-5 sezona vrhunca u kojem će psihologija i iskustvo sve više i više preuzimati primat nad fizičkom stranom igre. Dakle, kao što su mu prilikom dolaska u Heat trebali iskusni igrači koji znaju igrati košarku, ovdje mu sada prije svega trebaju mlada tijela koja mogu odrađivati posao.

Čekaj, pa zar nije ovaj roster upravo takvih i pun? Pa, da, ali postoji razlika između mladih i zelenih – dok Wiggins, Bennett, pa ako hoćete i Irving koji tek ima 22 godine, dođu u neki stupanj poravnavanja mentalnih i fizičkih kapaciteta, dakle u optimum košarkaške moći, LeBron će već biti na debelom zalasku karijere. I tu na scenu stupa Love. Vjerovali ili ne, Kevin još nema 26 godina, što znači da on tek ulazi u najbolji period karijere. U tijeku ovih 4-5 sezona dok će LeBron lagano padati, Love će igrati na svom vrhuncu. To je jednostavno idealna kombinacija iz aspekta instant uspjeha i instant maksimiziranja potencijala koje želi svatko normalan (ljudi kao da zaboravljaju da su ovo franšize i planovi koji imaju rok trajanja u specifičnom kontekstu, a ne nekakvi idealistički projekti u vakumu).

O idealnoj kombinaciji talenta da ne pričamo – dva takva igrača koji znaju apsolutno sve što treba znati o košarci i zabijanju koševa Cavse će odmah pretvoriti u top 5 napad lige, dakle tu šampionski potencijal uopće nije upitan. Ono čega se ovih dana pak možemo naslušati su suhoparni argumenti u stilu “hej, ali tko će onda igrati obranu” kao da Cavsi u zamjenu za Lovea šalju Marca Gasola. Cleveland ionako nema nikoga pouzdanog pod košem, dakle zašto bi to što ne dovodi peticu već Lovea bilo problematično? LeBron upravo dolazi iz momčadi u kojoj je 4 godine za redom igrao Finale bez poštene petice, znači njemu te fore da je centar neophodan ne možete prodati. Wiggins ima potencijal ponijeti dio tereta na boku, ali ono što on može jednoga dana biti u obrani da se pronaći na tržnici puno lakše (pa jedan Sefolosha to može igrati pobogu) nego ono što Love jeste već sada u napadu. Znači, prilaziti ovoj stvari kao da Cavsi od nekakvog obrambenog formiranog monstruma odjednom postaju run and gun banda kojoj fali samo D’Antoni jednostavno je bezveze – oni tek trebaju postati solidna obrambena momčad, ali, molim lijepo, s Loveom barem neće imati problema razvijati se u napadačkom smjeru.

Zatim, tu su teze o tome kako će ih Love koštati dubine. Pa, obzirom da nitko nema pojma što će dobiti od Bennetta i Wigginsa i koliki će dio tereta oni stvarno nositi, to je malo nategnuto (posebice u slučaju Bennetta koji je lani više štetio nego koristio, a stil igre mu je takav da se puno toga ne bi promijenilo ni u budućnosti). Praktički, gledajte na to ovako – Thompsona mijenjate Loveom (to bi napravio svatko normalan), a Wigginsa i Bennetta – LeBronom (mislim da bi i to svatko napravio). Dakle, ova momčad je miljama bolja od lanjske ne zbog mladih, već zato što su nekim čudom doveli najboljeg igrača na planeti i onda mu još mogu dodati jednog sličnog. I onda se tu mudre glave odluče pričati o problemima u obrani i dubini rostera? Svašta.

A imamo tu i najbolji “argument” od svih protiv tradea – Love je luzer. Ono, ako je tako dobar, zašto nikada nije momčad doveo u playoff? E, pa tu ste u krivu, a, ako ste sposobni shvatiti stvari u više od dvije dimenzije, sada ću vam objasniti i zašto. Wolvesi su lani bili 9. momčad napadački i 12. obrambeno (da, bili su prosječna NBA momčad defanzivno usprkos katastrofalnoj kombinaciji Love-Peković i apsolutno ikakvom nedostatku klupe) što je učinak koji vam uvijek, ali stvarno uvijek, garantira ulazak u playoff. Osim prošle sezone.

Mnogi su pisali o tome, a možete se baciti i sami na istraživanje, ali činjenice ostaju – u povijesti nije bilo momčadi s takvim pozitivnim učinkom koja nije ušla u playoff. Usporedbe radi, Sunsi, koje svi obožavamo i gledamo im masu stvari kroz prste zato što su nas ugodno iznenadili i jer za njih već nemamo kreirane standarde kao za Lovea, bili su 8. napadački i 15. obrambeno. To što su se Dallas i Memphis provukli pored ovako solidnih momčadi stvarno je fantastično, ujedno i dokaz da specijaliziranost (Mavsi su probili krov vlastitih mogućnosti efikasnošću u napadu, Memphis svojom standardno sjajnom obranom), iskustvo, već formiran identitet i pravo vodstvo donose neke pozitivne stvari kojima je nemoguće odrediti vrijednost brojkama.

Daleko od toga da su Wolvesi bili savršeni, njihovi porazi u završnicama su opjevani, ali čak i da je Love kriv za njih (a nije, već igranje s dva apsolutna bacača cigli poput Rubia i Brewera koji je omogućavao obranama utrajati prvu opciju Wolvesa, kao i činjenica da Peković nije obrambeni centar), kvaliteta košarke koju su Wolvesi iskazivali je neosporna (apsurd cijele situcije dodatno podebljava sljedeća teza – Big Al je odjednom prestao biti luzer jer je doveo Bobcatse u playoff u duplo slabijoj konkurenciji i s 24. napadom lige i 5. obranom). Uglavnom, s tim “luzerom” na parketu Minnesota je bila za 10.5 poena bolja momčad napadački – ukratko, ostvarivali su rezultat od kojega su ukupno gledajući samo Clippersi bili efikasniji. Bez njega, taj učinak bi padao na razine Magica i Sixersa.

To što je tako limitirana petorka i uz to roster bez ikakve dubine (ni jedan igrač nakon startnih 5 nije ostvario IOR učinak makar solidnog rotacijskog igrača koji bi zaslužio rolu u top 8 igrača po minutama) uopće uspijevao igrati išta nalik na košarku, zasluga je prvenstveno Loveovih talenata. O kojima ne treba valjda posebno govoriti, ali, ako je netko slučajno zaboravio – čovjek je sam samcat, okružen s 4 granična rotacijska igrača, valjda dovoljan za prosječni napad u ligi. Njegova kombinacija šuta za tri (više trica od njega s boljim postotkom zabili su samo Curry, Thompson, Lillard, Green i Matthews), skokova (samo Drummond i Jordan su ih kao čiste petice uhvatili više), rada u postu (Love zabija u pivotu sa 67% iz 25% od ukupnih pokušaja, Big Al sa 68% iz 28% ukupnih pokušaja) i zicera koje namjesti (tu je jedino Noah bolji gledajući visoke igrače) toliko su na trenutke ignorirane kao tek “napumpane brojke” da je jedino pošteno za razum svih košarkaških fanova konačno ga poslati u momčad poput Warriorsa i Cavsa kako bi se svi uvjerili o kakvom se talentu radi i kako bi te blesave priče mogle prestati. Nakon 40-ak utakmica svi će zaboraviti da su bili kritičari i uživat će u novim plafonima tih momčadi i igrama jednog od najtalentiranijih košarkaša današnjice. Zato, neka ga više netko spasi iz te nesretne Minnesote.

Ima li cijela ova priča ikakvu poantu? Pa, poanta je da su Cavsi, ovakvi kakvi su sada, već sila na Istoku sposobna ostvariti preko 50 pobjeda (obzirom na kontekst i puno više) samo na račun potencijala. Dodate li pak Lovea, ovo je momčad koja lovi 55 pobjeda i mjesto u Finalu bez potrebe da uopće dodajemo riječ “potencijalno” u narativ. Zašto bi se itko normalan odrekao takve mogućnosti? Jedini koji navijaju da se nešto što se može napraviti danas ostavi za sutra su ljudi koji imaju vlastite interese, dakle preostali GM-ovi i navijači drugih momčadi, koji ne žele ovakvu uber-kombinaciju jer su svjesni da bi time njihov posao/san postao kompliciraniji.

A što je s Warriorsima? Oni bi se ovim tradeom iz graničnog izazivača pretvorili u top 4 momčad na Zapadu. Oni su to doduše već sada, ali, s Leeom koji ima 31 godinu i sve češće je ozljeđen, očito je kako bi veći dio minuta na četvorci morali s vremenom prebaciti na Greena. I tu ostati jer mit je da s Thompsonom imaju fleksibilnost koju će im Love odnijeti – iduće ljeto Thompson će dobiti ugovor identičan ovome kojega ima Love i tako začepiti cap. Sličan mit je da ovom zamjenom nestaju splash brothersi – Thompson je lani ubacio samo 32 trice više od Lovea. Pa si postavite jednostavno pitanje koga želite za svoju jezgru idućih 8 godina, Currya i Lovea ili Currya i Thompsona? Oko kojeg dvojca je lakše slagati buduće šampionske rostere jednom kada Bogut i Iggy izgube mojo? Zašto ovo uopće treba biti postavljeno u obliku pitanja?

OSTALO

Nešto sitno se trgovalo pa odradimo i to.

Rocketsi nastavljaju s bezveznim potezima. Iako već danima kroz ljetnu ligu testiraju klince poput Johnsona i Canaana, kao osiguranje na jedinici potpisali su Ish Smitha, svježe odbačenog iz Phoenixa. Reći da igrači poput Smitha, sitni i brzi bekovi bez šuta, leže uokolo bilo bi pretjerivanje – na njih doslovno možete nagaziti u Orlandu ili Vegasu, pa i na malo boljem NCAA treningu. Smith ima tu mrvicu iskustva i desetak dobrih partija lani za Sunse, ali, da je to vrijedno garantiranog ugovora i to kod navodno jedne od analitički naprednijih ekipa u ligi, e tu logika staje. Mislim, stvarno bi volio vidjeti što su to skauti, kakvi god bili, vidjeli u ovom potezu, a da to Rocketsi već nemaju na rosteru?

Hornetsi su zadržali Jannera Parga kao četvrtog combo-beka na rosteru zatvorivši time vrata povratku Douglas-Robertsa, Pelicansi su odustali od daljnje potrage za korisnim igračima na boku zadržavši Dariusa Millera (dakle, oni dogodine minute na trojki dijele između Evansa, Salmonsa, Millera i, božesačuvaj, Ryana Andersona – nije isključeno da Casspi na kraju i ostane na rosteru jer, realno, u ovom trenutku im je drugo najbolje rješenje), a Bullsi će pokušati od Brooksa dobiti ono što je lani donosio Augustin (najluđe od svega, to će se i dogoditi u popriličnom postotku jer u Brooksu još ima dovoljno vatre da tu i tamo bljesne u roli koju Bullsi traže od svojih back-up playeva, a ta je da igraju 1 na 5 dok svi drugi rade za njih).

Wizardsi su skoro pa zaokružili roster zadržavši i Seraphina (ovo ne kužim, praktički on je šesti visoki na rosteru, a plaćat će ga 4 milje) i Templea (kao treći play i presing opcija koju Wittman s vremena na vrijeme koristi očekivano ostaje), a jedini upitnik je za sada nad tim tko će biti 15. igrač nakon što otpuste Elya – Harrington ili Singleton (na obojicu još imaju prava).

Najviše su se naradili Lakersi koju su odlučili zaključiti roster i u miru otići na ljetovanje – prvo su vratili Johnsona, Henrya i Kellya za minimalce i tako okupili lanjsko društvo, a onda su otpustili Marshalla u pokušaju da naprave isto, ali su ih izgleda zeznuli Bucksi koji su ga pokupili s waivera. Mladi Divac je tako postao nova žrtva nesposobne uprave koja jednostavno nije mogla ugurati sve nove ugovore u cap bez da se prije odrekne holdova na Henrya, Johnsona, Brooksa (kojega nemaju namjeru vraćati) i Marshalla. I dok su ovu dvojicu prvo spomenutih vratili bez problema na minimalce jer nije bilo interesa sa strane, ostat će bez Marshalla zbog toga jer su preplatili Younga i Hilla, odnosno nakrcali se četvorkama (ili, ako hoćete, jer Kobeu nisu dali milju manje). Ok, nije Marshall igrač vrijedan suza, to je pokazao i na ovoj ljetnoj ligi gdje ga je nadigrao rookie Clarkson koji će na kraju vjerojatno dobiti njegovo mjesto na rosteru, ali je definitivno imao mjesto u rotaciji iza Lina (rekao bih i Nasha, ali sumnjam da ćemo njega gledati još dugo). Ono što je vrijedno suza je da se momčad s toliko prostora na capu ovako slabim raspolaganjem resursima uopće dovede u situaciju da ostane bez igrača koji im je i dalje u planovima.

SUMMER LEAGUE, QUARTER FINALS

Prije osvrta na četvrtfinale, nekoliko rečenica o utješnim tekmama dan ranije.

Dallas je razbio Sunse (doma poslali Plumleea) što je bitno iz dva razloga – Ledo je odlično odradio rolu playmakera i potvrdio da može biti solidan kreator i na jedinici i na boku (tu ga šut, dužina i eksplozivnost čine stvarno zanimljivim prospektom), a izvjesni Eric Griffin, veteran NCAA i raznih svjetskih liga, zaradio je poziv u trening kamp na negarantiranom ugovoru zahvaljujući trenutcima u kojima je kombinacijom pokretljivosti na perimetru, atleticizma i dužine podsjetio na Mariona (a Mavsima pod hitno treba stoper iza Ellisa i Parsonsa).

Bucksi su konačno nekoga dobili najboljom partijom Parkera na turniru (bez nepotrebnih šuteva preko ruke s perimetra), a to su bili bezvezni Warriorsi (po svemu viđenom ovog ljeta, Nedović i Kuzmić će i dogodine uglavnom služiti za dodavanje ručnika).

Raptorsi su, a to sve govori o prirode ove priredbe, otpustili svog najboljeg igrača na turniru, Buycksa, otvorivši tako dodatno mjesto na pravom rosteru, a onda su dobili očajnike na rosteru Clippersa preko mišića svoje stvarno zanimljive mlade unutarnje linije (Caboclo i Noguiera su već odavno sigurni na rosteru, a izgledno je da će zadržati i Danielsa).

Lakersi su otpustili Marshalla, ali su im solidni Clarkson i Randle bili dovoljni za dobiti loše Nuggetse koji su na kraju završili kao najgora momčad turnira (ovaj put su se napucavali samo Harris i Green jer je Miller dobio dan odmora).

Neugledna NBDL selekcija, u kojoj se kao ozbiljniji NBA prospekt ističe jedino Kevin Jones koji im se pridružio na pola turnira (prije toga odradio i Orlando na rosteru Pacersa), sredila je Sixerse koji su odmarali Noela, Warea i McDanielsa .

Još jednom raspucani McCollum zamalo je donio pobjedu Blazersima protiv Jazza koji je opet dobio odličnu partiju od Goberta. Burke je pošteđen daljnje muke što je Exum iskoristio da više igra s loptom i opet je bio solidan, a Hood manje-više nevidljiv kao i u većini nastupa osim onog jednog tricaškog bljeska.

LaVine opet odličan za Wolvese, u drugom dijelu turnira od kada je preuzeo momčad od Shveda potpuno se proporodio, s njim i momčad. Pokazao je tako da osim atleticizma i šuta ima i sposobnost igranja s loptom i kreacije što znači da bi rizik Wolvesa s njegovim izborom mogao biti manji nego su se i sami nadali. U sudaru dva instant napada tako je dobio Smitha koji je opet predvodio Pelicanse (Russ je apsolutno bio jedan od najboljih pojedinaca u Vegasu).

Cavsi su igrali bez Wigginsa i Bennetta (njihova pošteda odmah je poslužila kako bi se zahuktale priče da se već pakiraju put Minnesote za Lovea), ali su Harris, Powell (to je onaj što je stigao iz Hornetsa s Haywoodom) i Cherry bili prevelika prepreka za Heat koji je odmarao svoja tri najvažnija igrača (kako stvari stoje i Napier i Ennis i Hamilton završit će među 15).

A sada na jučerašnje “bitne” tekme.

Preporod Hornetsa se nastavio i protiv solidnih Knicsksa, čak i bez Zellera u postavi Vonleh i Hairston su nadahnutom obranom i sjajnim potezima u napadu nadigrali Knickse u njihovoj igri, sporim i postavljenim napadima. Od momčadi koja je većinu stvari vrtila kroz post Knicksi su se previše okrenuli inspiraciji Hardawaya i Larkina, tako da su Hornetsi potpuno dominirali u drugom poluvremenu odličnim kretanjem i nesebičnom igrom (posebice razloga za veselje pružaju partije udarnih imena, Vonleh je uz obrambenu i skakačku kvalitetu pokazao i izuzetan repertoar u postu što njegovu tendenciju da se izvlači prema perimetru čini još nepotrebnijom, a Hairston je uz tricu bio odličan i kao slasher). Phil Jackson nema razloga biti previše oduševljen, Knicksi su bili solidni za ovu razinu, ali nitko od nositelja nije pokazao da bi mogao biti značajan dio rotacije – Larkin je presitan, Hardaway i Early jednodimenzionalni, a Tyler predrven.

Još jedna momčad koja je doživjela preporod usred turnira probila se dalje. Rocketsi su konačno kliknuli, Motiejunas i Covingoton su zabijali trice što je uz nebrojene ulaze Johnsona i Canaana bilo previše za obranu Hawksa koji su opet dobili solidne partije od trojke Schroeder-Muscala-Payne, ali jednostavno nisu mogli pratiti postotcima s perimetra.

Bullsi su neočekivano pukli protiv Kingsa, najbolja ekipa do sada na turniru izgubila je utakmicu već u prvom poluvremenu. Bez McDermotta jednostavno nije bilo širine u napadu, usprkos još jednoj dobroj partiji Snella superiorna dubina Kinga prevladala je. Dvije petorke koje solidno funkcioniraju dale su Kingsima krila, a bekovski par McLemore-McCallum opet je kontrolirao ritam i loptu.

Nakon Bullsa ispali su i Spursi tako da ništa od mog priželjkivanog finala. Doduše, za razliku od Chicaga oni su barem pokušavali igrati. Cotton i Anderson su bili razigrani, Daye je imao najbolju šutersku partiju turnira (bio je i red), a Blue je donio dodatnu energiju u vanjsku liniju, ali dvojac Porter-Rice jednostavno je uvijek imao rješenje kao i u svim ovim utakmica prije. Sve je trebalo biti gotovo u regularnom dijelu, i Rice i Porter već su zabili svaki preko 20, ali je Cotton opet pokazao clutch gen i izborio prvi produžetak. Duo Wizardsa je iz izolacija prejednostavno nalazio načina zabiti i stalno održavati prednost, međutim Spursi su poklekli tek u trećom produžetku. Osim gomile ulaza i trica dva majstora, neobranjivim su se pokazali Porterov skok-šut unazad s bloka i Riceovi cutovi – ako je do sada i bilo sumnje, nakon ove partije je jasno da obojica zaslužuju mjesto u prvoj petorci turnira, a Wizardsi mogu biti zadovoljni zbog odluke da ne razbijaju banku zbog Arize jer će izbora na boku biti sasvim dovoljno.

17 thoughts on “THE POWER OF LOVE

  1. Što kažes na trejd Tyreke Evans i Rivers za Josh Smitha?
    Pelicansi su okupili najgiru obrambenu vanjsku liniju ikad, jedini pozitivni obrambeni igrac je Holiday, dok su Gordon,Rivers,Smith,Jimmer kepeci za svoju poziciju, Evans je totalno bezvezan igrac, Miller ne zasluzuje vise od 10 minuta, a Salmons je Salmons pobogu.
    Sad, Smith je preplacen, ali s njim bar znas sto dobivas, Riversa i Evansa zamjenis sa midlevelom, a Smitha startas na trojci, radi obrane. Nakon 5,6 minuta maknes Asika i ubacis Andersona, posto Ryan ionako visi na perimetru, Smith igra napadacki PF. A moze igrati i sa Davisom,Whitesem i Asikom.
    Obrambeno bi im jako dobro dosao, a posto su popunili cap, zamjena haklera poput Evansa obrambenim poput Smitha moze pogurati ekipu u PO.

  2. Baš iz razloga što je igrao 4 uzastopna finala, vukao kao konj razne Chalmerse i Batijee, i sada ulazi u fazu verovatnog post-peaka, ne verujem da Lebron uz pomoć Irvinga i Lovea može držati barem odbranu na šampionskom nivou. Ne mogu sada da tvrdim to jer se nije desilo, ali sumnjam da Love može ‘imitirati’ učinak Bosha u odbrani, bilo da se radi o visokom izlasku na pnr, ili o ublaženoj varijanti iz ove sezone(verovatno je tome doprineo i umor LBJa, inače bi i dalje trčao kao ludak u njihovim trapping shemama). Napad bi im bez sumnje bio sjajan, ali prosto mislim da bi ih u plejofu neka matora zajebana momčad(Spurs, Mavs) secirala dovoljno dobro.

  3. Ratnici mi nisu niti malo jasni s ovim odugovlačenjem oko Lovea. Ako te ljudi traže da uključiš Thompsona u trade onda ga uključiš i amen (idem s oretpostavkom da Love potpisuje produženje s Ratnicima, tj. imaju usmeni dogovor oko toga). Uopće ne razumijem njihovu logiku – 1. Love i trener Kerr će imat cijeli trening kamp za uigravanje svih shema
    2. Thompsona iduće godine moraju masno platit, a već imaju 56 mil obveza – Lee, Bogut, Curry, Iggy, Livingston
    3. uspit će se otarasit Leeja
    4. Barnes u startnoj petorci može nadomjestit Thompsona bez neke extra štete
    5. sve ako im ne odgovara ponuda Klay – Lee mogu tražit jednog swingmena od Wolvesa jer ih imaju na bacanje, recimo slomljenog Budingera

    Da sam na mjestu Wolvesa ponudu Cavsa ne bi prihvatio, dodat još jednu ciglu Wigginsa pokraj Rubija nije baš zanimljivo, a još na to Tristana koji je do maloprije puca livom rukom i skroz ludog Benneta, ne hvala – buduće pickove mačku o rep nek obise. Kratkoročno i dugoročno mi ponuda Ratnika izgleda puno primamljivije, Rubio – Klay (agent mu je isti ko LaVinu i Shabazu, a Fegan je agent bar pola bekova u Wolvesa) su baš kompatibilni bekovi po vještinama i godinama

  4. Gee, što predviđaš za Cavse ako se trade ostvari, komparacija sa situacijom dok su bili James,Wade i Bosh u Miamiju? Govori se da James želi Thompsona u Cavsima (navodno su frendovi), dok Wolvesi ne žele Bennetta s njegovim ugovorom. Tako da Cavsi eventualno mogu ponuditi Wigginsa i Waitersa (a sudeći po pismu Jamesa, on želi i Waitersa u ekipi). Čini mi se kao deadlock.

    Osobno ne bi radio baš ništa na mjestu Cavsa ovo ljeto, vrijeme radi za njih u svakom smislu, pa u smislu Lovea. Wolvesi najbolje što mogu dobiti za njega je nekakav paket Wiggins,Bennett + pick,dva.

  5. Thompson i James imaju istog agenta, Rich Paula. Navijam za Lovea u Cavsima jer bi bilo tužno da ostanemo kratki za LeBronove partije u playoffu narednih godina.

  6. Uglavnom se vode rasprave na razini “zasto ne zele dati klaya za lovea”. Pravo pitanje je sto sve Sota trazi u paketu i GSW s pravom ne zeli pristati na njihove uvjete.
    Warriorsi cijene to sto su u obrambenom vrhu lige, Klay je bitan dio te price a i jedan od razloga zasto je Kerr odabrao Dubse jest da moze trenirati splash brotherse.
    Barnesu ne vjeruju da moze zakrpati rupu – s pravom, lik je isti igrac otkad je dosao u ligu.
    Love je vrhunski igrac, ali se Dubsi s pravom pitaju do koje mjere se isplati osakatiti roster i pasti u obrambenom ucinku.

  7. Čitam da je nova ponuda Klay Thompson, Davida Lee i Harrisona Barnes za Kevina Lova, Kevina Martina i pick.

  8. @ ray – izgubio si me kod rečenice “startas Smitha na trojci”. gle, ima Davisa, najbolju četvorku lige možda već sada, čemu kemijanje. za ovu momčad je bolji Evans od Smitha jer njima ne treba pojačavanje unutarnje linije već vanjske

    @ hbob – to je teza koju ni ne pokušavam osporiti, kao vjerojatno ni nitko racionalan. naravno da bi i Cavsi s Loveom slomili zube na Spursima ili Thunderu, a možda već i na Bullsima. poanta je da bi bili bolji nego s Wigginsom, samo to

    @ wade – vidim tebi je Kreha odgovorio, ali moram i ja se uključit – brate, kakav Barnes, on može igrat isključivo spot up rolu na trojki, njegovo kretanje bez lopte i obrana ne postoje. naravno da će biti štete, gubitak takve rijetke zvijerke je ogroman, ali Love to nadoknađuje drugim plusevima. Thompsona bi pak kompenzirali guranjem Iggya na dvojku i ubacivanjem Greena na trojku, a tu su i Livingston i Rush koji mogu odraditi dio role koju je igrao Klay

    što se Wolvesa tiče, slažem se da je ponuda Warriorsa bolja čisto jer je Klay bolji od svih ostalih spomenutih opcija, ali ako idu na rebuilding onda je manje važno što Wiggins još nema meku ruku, važne su samo vizije budućnosti. u kojoj onda možda više nema mjesta ni za Rubia (iako bi bilo interesantno vidit koliki bi mu bili postotci šuta bez Lovea kada bi ga još netko i držao u obrani)

    @ ivan – ma to se čini, ali stvar se riješi za tren ako dvije strane to hoće. kao što je čovjek ovdje rekao, Thompsona veže činjenica da mu je LeBron praktički agent (Paul je prijatelj iz djetinjstva kojega je LeBron uveo u taj svijet i dao mu da se igra, dakle više je LeBron agent njemu nego obrnuto), a i spomenut je u pismu, međutim ja ga koristim u tradeu čisto kao logički dio, em igra poziciju kao Love em ima plaću koja taman zatvara trade. ali, to su stvari koje se lako riješe ako se postigne načelni dogovor da trade kreće u realizaciju

    a što se tiče vremena, treba uzet u obzir koliko je ovo specifična situacija, imaš dva kluba koja licitiraju i to je ono što Wolvesima omogućava da kalkuliraju i što pumpa cijenu. Warriorsi su isto tako ostavili trade za neka druga vremena kad Wolvesi budu imali manju fleksibilnost oko pregovaranja pa su se opet morali aktivirati kada je Cleveland uletio u priču ovako agresivno. dakle, sad je samo pitanje mogu li Wolvesi ovo zeznuti i na kraju ostati bez ičega jer su bili previše pohlepni (odgovor je – mogu, Flip vodi pregovore)

    @ lasta – nismo rodbina, ali nije ni tajna da mi je Love možda najdraži igrač danas. tako da u jednu ruku i navijam da konačno zaigra u ozbiljnoj ekipi kojoj plafon nije “pokušat ćemo se borit za playoff”. s druge strane, valjda sam do sada zaslužio povjerenje što se tiče odvajanja simpatija od logike i da se to vidi i u ovom postu 😉

  9. Čisto sam mislio radi pojačavanje obrane na perimetru, Anderson ionako visi na perimetru, pa jedan tweener poput Smitha moze igrati PF u napadu, a SF u obrani.

    Ali, jeda Deng bi NO dosao kao narucen

  10. Ima li neki deadline do kojeg se rfa moraju potpisat? Sta ako se ne potpisu do tog deadlinea, automatski ide pod qualifying offer? nakog toga postaje ufa ali i momcad i dalje ima bird prava i jedina moze potpisat na 5 godina?

    Ciljam na bledsoa, predugo se paul bahati, da li je stvarno toliko lud da riskira?

  11. Ostajem jedino magare koje vjeruje u Barnesa, vjerojatno ni prvi ni zadnji put da cu se prevarit (meni je Josh mogao igrat trojku tako da vjera u Barnesa nije najluda stvar), ali nema veze. Malo je momak potonuo drugu godinu, ali tek su 22 i vec je odradio tri razlicite role u plejof ekipi.

    Ne bi se cudio da Kreha ima neki party povod skorog potpisa Turnera

  12. Turner blizu potpisa za Celticse. Držim tebe i Sickrea za riječ i očekujem podcast u roku dva dana! 😉

  13. @ zeze – nema automatike, igrač se mora odlučiti za jednu opciju i ima vremena koliko hoće (u praksi najdalje to bude do početka sezone i prvog roka isteka QO koji je 1.10, u teoriji može i u vječnost kontemplirat). deadline postoji samo za ponude drugih momčadi i za QO, on je u ovom slučaju do 1.3.2015 – nakon toga igrač može potpisat ugovor samo sa originalnom momčadi. naravno, stvari se uvijek riješe puno ranije jer nitko nije lud toliko odugovlačit. Sunsi mogu kad hoće odustat od QO (kao što smo rekli, ističe 1.10. ali se može produžit još do spomenutog 1.3), ali npr. Bledsoe i dalje može potpisat samo njihovu ponudu ili ponudu koju oni mogu matchirat. momčad ima potpunu kontrolu nad procesom – u teoriji ako Bledsoe ne potpiše ništa i odsjedi godinu, dogodine Sunsi opet imaju pravo na QO i Bledsoe je opet RFA 🙂 Jedino što ga može spasit je da Sunsi odustanu od prava na njega i pretvore ga u UFA. Nakon toga može gdje hoće, ali naravno samo Sunsi mogu ponuditi petu godinu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *