FREE AGENCY – EAST RECAP

BUCKS

Istok je krcat zanimljivim situacijama i evo nam jedne odmah na startu. Usprkos činjenici da bez problema mogu otvoriti desetak milja prostora (13 ako bi otpustili i tri igrača na negarantiranim ugovorima), Bucksi se i dalje vode kao momčad iznad capa zbog holdova za Sessionsa i Udoha koji iznose preko 17 milja. U praksi to ne znači ništa jer nema šanse da ih zadrže za makar i približne iznose, dakle svaki eventualni novi potpis Bucksi će ostvariti kroz prostor, nikako putem iznimki (npr. čak i da potpišu nekoga za midlevel iznos, naknadno će ga ubaciti u prostor kao što je bio slučaj s McRobertsom u Miamiu). Trenutno imaju 11 igrača pod ugovorom za 52 milje, odnosno 12 za 53 ako ćemo uzeti u obzir kako su šanse da otpuste solidnog Middletona ravne nuli, a bit će ih 13 za 56 kada potpišu Baylessa s kojim odugovlače baš zbog ove situacije s prostorom u koji se nadaju ubaciti Bledsoea. Otpuste li Chrisa Wrighta, što je realno za očekivati, otvorit će još milju prostora, a isto mogu napraviti i s Kendallom Marshallom tijekom kampa. Uglavnom, na kraju balade u kojoj se i dalje nadaju Bledsoeu, vjerojatno će potpisati još par minimalaca kako bi zadovoljili cap minimum i izgurati sezonu bez većih odstupanja od trenutnog stanja.

BULLS

Od starta su ciljali na prostor iako to nitko nije htio vjerovati do zadnjeg trena, odnosno dok amnestija Boozera nije postala stvarnost. Plan s dovođenjem Carmela nije uspio, ali ovaj rezervni ne izgleda ništa lošije, dapače. Mudrim manevriranjem s ugovorima u nastali prostor umjesto Mela ubacili su Mirotića i Gasola, room iznimku su dali Hinrichu, a potpisima Brooksa i Bairstowa za minimalce došli su do okvira od 12 garantiranih ugovora (plus jedna sitna stretch rata za Richarda Hamiltona) i capa teškog 65 milja. To je za roster koji u ovom trenu izgleda kao definitivni top 3 na Istoku fantastično ostvarenje, sada ga samo trebaju popuniti s pažljivo odabranim minimalcima. I nadati se najboljem, odnosno poklapanju svih mogućih parametara koji su potrebni da se probiju do Finala. Dodatni razlog zašto je rezervni plan bolji od direktnog dovođenja Mela pak krije se i u činjenici da su i dalje u mogućnosti licitirati za Lovea – koliko su u tome ozbiljni, a koliko tek otežavaju posao konkurenciji teško je reći, ali imaju resursa za takav trade i dobar roster istovremeno, što je fleksibilnost na koju s Carmelom pod ugovorom nikada ne bi mogli računati.

CAVS

Apsolutni pobjednici tržnice i dalje pokušavaju sve ne bi li doveli Lovea i tako još dodatno naglasili trijumfalan učinak. Novi GM LeBron zanimljivo slaže momčad i definitivno zna procijeniti talent, ali pljesak definitivno zaslužuje i David Griffin koji u ovoj stihiji vuče pravi potez svaki put. Zadnji primjer je ovaj trade sa Jazzom u kojem su se riješili nebitnog, ali garantiranog ugovora, u zamjenu za tri negarantirana ugovora koja mogu poslužiti u tradeu za Lovea kako bi se izjednačile plaće (npr. sada ne moraju uključiti Thompsona ili nekog drugog u trade kako bi stvar štimala).

Naravno, stvar se očito neće napraviti preko noći, ali to je bilo i očekivano (Wiggins bez potpisanog ugovora nema težinu, da su poslali samo njegova prava u Minnesotu negdje bi morali pronaći 5.5 milja za ubaciti u trade) tako da eventualno čekanje od dodatnih 30 dana nije problem (ili 60 ako će put Minnesote u paketu i Thomas koji je došao u zamjenu za Felixa preko capa dok su Lucasa i Murphya dodali u preostali prostor). A da Cavsi rade punom parom na tradeu jasno govori i činjenica da su u Jazzu i Sixersima već vjerojatno našli partnere koji su spremni preuzeti loše ugovore Wolvesa za adekvatnu kompenzaciju (Warriorsi na primjer nisu pokazali ovakvu sposobnost ni želju za pronalaskom rješenja kada su se na tapetu našli problemi zvani Martin i Barea).

U teoriji, Sixersi su spremni preuzeti Martina ako će usput dobiti i Waitersa kao nadoknadu za trud, a Barea bi mogao u Jazz pod uvjetom da Cavsi još podebljaju ponudu s 2 milje keša (toliko im je ostalo za podmićivanje nakon što su već 1.3 poslali u Utah prilikom ovog ranijeg tradea) ili slanjem Joea Harrisa koji je upravo dobio garantirani rookie minimalac i koji bi dobro došao rosteru Jazza u svakom pogledu, ponajprije manekenskom (a nije da se ne bi dobro uklopio i u Minnesotu).

Međutim, o tome ćemo kada se stvar realizira, za sada je bitno utvrditi da se svi ovi potezi realiziraju u namjeri da se dovede Love. Kakva je pak trenutna situacija s rosterom Cavsa? Pa, za njih sezona teoretski može početi već sutra jer imaju 15 ugovora pod kontrolom od čega su ova tri pristigla od Jazza negarantirana (Dellavedova je neki dan dobio punu zaštitu). Ako ćemo na Varejaov ugovor računati kao na u potpunosti garantiran, a na Mikea Millera kao potpisanog (dobio je room iznimku, ali je nije mogao potpisati dok god je bilo prostora na capu), Cavsi imaju 12 igrača pod garantiranim ugovorom za ukupno 63 milje. Obzirom da su tradeom s Jazzom ostali bez prostora na capu, Rayu Allenu eventualno mogu ponuditi samo minimum, ali to ne bi trebao biti problem ako je Ray stvarno voljan odigrati još jednu sezonu.

Za kraj još jedan dokaz da Griffin vidi nekoliko poteza unaprijed. Totalni slijepac kakav jesam, nikako nisam mogao skužiti zašto im je toliko bitan bio Haywood da su dva puta odrađivali isti trade kako bi ga doveli (i pri tome dobili i prava na rookiea Powella koji također može dobro doći za poslove s Jazzom i Sixersima). Naime, taj vjerojatno neupotrebljivi balvan ima negarantiranu plaću od 10.5 milja iduće sezone, što znači da ga Cavsi u ljeto 2015. mogu zamijeniti za istu vrijednost u nekom tradeu. Nije idealna opcija za pojačati se jer takvi poslovi u kojima mijenjaš financijsku slobodu za dugoročni ugovor obično budu smrt po cap (pitajte samo Netse), ali je opcija za dovesti pojačanje, dakle ono što franšiza koja gradi šampionski roster i koja će uglavnom biti limitirana na iznimke itekako treba.

CELTICS

Ne samo da su debelo preko capa već su probili i granicu poreza za 2 milje i to prije nego smo im uopće uračunali dogovor s Turnerom (s njegove navodne 2 milje došli bi do aprona). Koji bi im ujedno trebao biti 15 garantirani ugovor uz još 3 negarantirana koja trenutno imaju na raspolaganju. Teoretski, u tom slučaju nemaju pravo ni na aktivaciju iznimki poput punog midlevela ili čak bi-annuala jer ih svaka od njih odvodi preko aprona (dakle, ostaje im jedino porezni midlevel ako baš žele dodatno trošiti što zasigurno nije slučaj).

Situacija je katastrofalna u kontekstu ovakve momčadi koja nema ni jezgru ni viziju, stoga možemo očekivati kako će Ainge poduzeti sve mjere barem kako ne bi plaćao porez. Dakle, izvjesno je kako su Johnson, Babb i Bogans bivši i kako ih drže na rosteru čisto ako se pojavi mogućnost nekog tradea u kojem njihove navodne plaće mogu pomoći postići balans (nemaju nikakvu garanciju i ta fiktivna buduća momčad može ih odbaciti bez posljedica). Za doći do 77 i izbjeći porez pobrinut će se pak ugovor poput Bassovog ili Thorntonovog. U najgorem slučaju jednoga od njih će poslati Sixersima uz podmazivanje tradea pickovima (što je katastrofa u kontekstu u kojem prodaju priču kako su pickovi valuta), a u najboljem će ga uvaliti u nekom tradeu (i dalje se nadaju da je akvizicija Lovea mogućnost, ali realnija je opcija da ga pošalju negdje u paketu s Rondom).

Uglavnom, dok ne vidimo konačni rasplet teško je dati pozitivnu ocjenu za ovoljetnu tržnicu – draft izbori i dovođenje Tylera Zellera nisu dovoljni za opravdati ovakav računovodstveni kaos.

HAWKS

Sjajan primjer za uočiti sve kompleksnosti cap upravljanja (ili ako hoćete sav njegov bullshit). Hawksi su u tržnicu ušli sa svim opcijama otvorenima – s cap holdovima za slobodne igrače bili su momčad preko capa i bez prostora, ali su istovremeno mogli lakoćom napraviti 12 ili više milijuna za loviti slobodne igrače. Problemi su počeli kada su svi swingmani nestali s tržišta i kada su se barem odlučili pojačati Sefoloshom prije nego ostanu i bez njega. Tu je trebalo donijeti prvu odluku.

Naime, dovođenje Sefoloshe putem midlevela nije dolazilo u obzir jer bi to značilo da prije toga moraju zadržati sve igrače čije holdove su imali poput Ayona i Branda. Dakle, trebalo se odreći ponekog prava (oni su se odrekli midlevel iznimke koja se također računa u cap) kako bi ga potpisali pod prostor. Kada aktiviraš prostor, postaješ momčad bez prava na iznimke osim na room, stoga su Hawksi i Thunder dogovorili sign & trade (koji je usput OKC-u donio trade iznimku koju može iskoristiti tijekom sezone što su platili s nešto keša).

U teoriji, Hawksi su ovim potezom dobili igrača kojega su mogli ubaciti i preko capa da su prije toga iskoristili prostor npr. dovođenjem Denga ili u slučaju da su zadržali holdove. U stvarnosti je pak Deng završio u Miamiu te je postalo očito da se prostor neće moći potrošiti, pa su Hawksi odlučili Sefoloshu ubaciti u njega i tako si ostaviti puno manje mogućnosti za manevar, ali i za nepotrebni trošak (jebote, ovo stvarno zvuči ko epizoda Zvjezdanih staza, toliko prostora, fali samo kontinuum). Dakle, ovim uključenjem Oklahome u posao praktički nisu dobili ništa (Thabu su direktno mogli potpisati u prostor) osim što su aktivirali hard cap – momčad koja dovede igrača putem sign & tradea ne smije preći apron. To je u njihovom slučaju nebitno, kao što je cijeli proces na kraju ispao nebitan, ali u tom trenutku činilo se to dobrim potezom i nečim što im daje dodatne opcije.

Da su ciljali na oba scenarija jasno ukazuje i cifra koju su navodno dogovorili s Bazemoreom i koja upada točno u bi-annual iznos. Dakle, u manje vjerojatnom slučaju da su ostali iznad capa, ubacili bi ga u tu iznimku, a ovako se još razmišljaju da li ga ubaciti u prostor ili čekati da prostor popune nekim pojačanjem kako bi Kentu dali room iznimku. Jasno, ako ga ubace u prostor, smanjit će ga za 2 milje, međutim postavlja se pitanje čemu ga čuvati kada na tržnici više nema nikoga. Također, taj prostor prvo treba stvoriti, a Hawksi to još nisu napravili jer i dalje drže prava na Scotta, Macka, Ayona i Branda.

Prvu dvojicu će gotovo sigurno zadržati jer su im odavno dali kvalifikacijske ponude, ali čekaju s potpisom službenih ugovora jer, ovisno o prostoru, mogu im dati i određene povišice (definitivno više ne čekaju kako bi sačuvali njihove holdove za neko pojačanje). Za potrebe ovog posta recimo da će ih ostaviti na razini kvalifikacije, dakle praktički na minimalcu, to bi značilo da, uz njih i još 10 garantiranih ugovora (Antić je sada i službeno zaštićen), plus Bazemore i još plus negarantirani ugovor Muscale koji će vjerojatno ostati, imaju 14 igrača pod ugovorom i cap negdje oko 54 milje (53 za aktivne ugovore plus 1 milja koju su dužni Salmonsu). To znači da u slučaju odricanja od Branda i Ayona ostaju s oko 9 milja prostora koje onda mogu potrošiti na prihvat nekog ugovora (obzirom da se bore za playoff, mogli bi npr. prihvatiti Greena od Bostona i zauzvrat Celticsima poslati tek razglednicu u vidu prava na nekog igrača druge runde, plus u tom slučaju i dalje im ostaje room iznimka od koje više baš i ne bi imali koristi).

Opcija dakle ima, a ovako niska platna lista za momčad koja se bori za playoff definitivno nije najgora stvar koja se može dogoditi. Problem je eto samo što iz ljeta u ljeto Hawksi nisu u stanju taj prostor potrošiti na ništa bolje nego na produženje nade u bolje sutra.

HEAT

I oni su na tržnicu krenuli kao momčad bez prostora, ali odlaskom LeBrona stvari su se posložile same od sebe. Odjednom su postali momčad s gomilom prostora (osim LeBronova odlaska tome je pridonio i Wadeov popust) u koji su utrpali ugovore McRobertsa i Grangera (koji su bili dogovoreni po ciframa za midlevel i bi-annual koje Heat nakon otvaranja prostora više nije imao pravo imati), a zatim i Denga. Nakon toga ostalo je samo produžiti s Chalmersom, Boshom i Birdmanom, nagraditi Haslema room iznimkom i tako potpuno ispucati opcije. Dodali su još Ennisa na negarantiaranom kamp ugovoru, Hamilton je na negarantiranom još do 1.8. i obojica će vjerojatno ostati među 15 obzirom na sve prikazano tijekom ljeta (ujedno i obzirom na manjak tijela na rosteru), a to znači da trenutno imaju 12 igrača pod ugovorom i cap negdje oko 70 milja. Daljnja pojačanja bit će isključivo minimalci – imali su šansu spasiti još mrvicu prostora jer je Birdmanov hold bio dosta niži od novog ugovora i da su odugovlačili do kraja mogli su u te 2 milje uvaliti Haslema i tako ostaviti room praznim za pojačanje, ali, obzirom na ogromni Boshov hold i još veći novi ugovor koji otežava manevriranje capom, radije su odlučili nagraditi Udonisa s dodatnih 700 tisuća.

HORNETS

Dovođenjem Stephensona oni su svoj cilj ispunili, dodali su ozbiljnu opciju na bok koja može zaokružiti igru Walkera i Jeffersona. Uz Lancea, prostor su potrošili na Marvina Williamsa kao na zamjenu za McRobertsa i Tollivera, a izgleda i na Briana Robertsa koji je trebao dobiti room iznimku, međutim Cho je odlučio da nema smisla čekati – mjesta za njega ima, a room mogu potrošiti na još jedno pojačanje. Trenutno imaju 12 igrača pod ugovorima i 61 milju na capu zauzetu, dakle tehnički još imaju prostora u koji će izgleda ubaciti dva svoja igrača. Naime, kada dodaju Parga čiji povratak za malo više od minimuma je gotova stvar (to mu je izgleda nagrada jer je dobar s Big Alom) i kada potpišu Hairstona (ako ga potpišu – momak je hodajući problem, ne samo da je od drafta uspio upasti u nove probleme sa zakonom, već je koristio i usluge lažnog NBA agenta zbog čega Hornetsi i da su htjeli nisu mogli potpisati ugovor s njim do sada) imat će 14 igrača i pun cap, dakle ostat će im isključivo room iznimka za pronaći 15. člana rostera.

KNICKS

Obzirom da su bili preko capa prije nego što su išta napravili s Carmelom, odnosno obzirom da bi ostali preko capa čak i da je Melo potpisao npr. za Bullse, jasno je da Knicksi nisu ni trebali biti ozbiljan trgovac ovoga ljeta. Trade s Dallasom i draft aktivnost bili su dovoljni da Phil pokaže zašto je najplaćeniji operativac u ligi i kupi simpatije fanova, ali sve je to tek obična šminka. Jedino bitno bilo je odrediti smjer franšize, odnosno potvrditi da li se u budućnost, koja počinje s idućim ljetom i brisanjem Amareova i Bargnanieva ugovora s capa, ide s Melom ili bez njega. Jackson je tu pak odradio posao krajnje konzervativno, odustavši čak i od one priče kako će tražiti od Carmela značajan popust (one mrvice koje je Melo ostavio na stolu definitivno ne spadaju u tu kategoriju), što znači da su Knicksi s njegovim ugovorom automatski postali i porezni platiše.

Obzirom da je ovo treća godina da će platiti porez od kada je novi CBA na snazi, a ne četvrta (tog zadovoljstva su se odrekli Miami i Lakersi kao jedine momčadi koje su plaćale porez u svakoj sezoni od 2011.), ne kači ih repeater tax (on ih čeka dogodine kada bi ga trebali moći izbjeći), ali svejedno će na svaki potrošeni dolar iznad 77 milja morati platiti bonus. Budući da trenutno imaju 14 igrača i cap negdje oko 90 milja (tu računam i ratu za Artesta koji je pristao na otkup ugovora za pola milje te dva negarantirana ugovora, minimalac za Tylera i dodatne 2 milje za Dalemberta), to znači da su 13 milja iznad granice, a to pak preračunato u porez znači da će platiti još skoro 24 milje ligi (5×1.5 za prvih 5 milja preko, 5×1.75 za drugih 5 i onda još 3×2.5 za ostatak). I sve to za roster koji vrlo vjerojatno neće uspjeti biti osmi na Istoku. Produženje s Melom ih tako u principu košta puno više od cifre koju plaćaju samom igraču – 9 milja njegovog ugovora otišlo je preko capa, što znači da je odgovoran za još barem 14.5 milja troška uz onih 23 koje će dobiti.

Isto tako, Smith na kojega je Phil potrošio porezni midlevel nije koštao 3.3 milje već preko 8, a minimalac za Aldricha gazdu će u biti koštati 2 milje. Isto tako će svaki eventualni budući potez, poput dodavanja 15. igrača u vidu Earlya ili Antetokounmpa biti 2.5 skuplji nego što će biti prikazano u capu. Kada stvari gledaš iz ove perspektive, jasno je zašto svaka normalna franšiza izbjegava plaćati porez i zašto ovaj sistem za većinu praktički predstavlja hard cap.

MAGIC

Imali su ogromnu količinu prostora na startu tržnice, ali jednostavno je nisu htjeli aktivirati radije odgađajući aktivnosti na tom polju za neka bolja vremena (dogodine treba potpisati Vučevića i možda Harrisa, međutim to ne bi značajnije trebalo utjecati na još jednom ogromnu količinu prostora koju će imati). Tako da su na brzinu trošili novac uzalud, tipa bacanjem dolara na Bena Gordona i Lukea Ridnoura (Gordon je dobio 4.5 milje, a Ridnourova cifra kreće se u okvirima room iznimke iako će ga ubaciti u prostor pošto ga imaju više nego dovoljno). Čak i kad ga nisu trošili uzalud, kao prilikom potpisa Fryea za kojega se nadaju da će im pomoći da postanu novi Phoenix (momčad od koje se ništa ne očekuje, ali koja stilom igre, dubinom i pristupom debelo probija očekivanja), trošili su previše.

Uglavnom, imaju 13 igrača pod garantiranim ugovorom (svježe potpisan je rookie Marble, a ugovori O’Quinna i Greena postali su garantirani) i samo s njima uračunatima u cap nalaze se na oko 37 milja. Razliku popunjavaju dugovanja igračima poput Davisa, Harringtona, Nelsona i Randolpha – s njihovim plaćama cap se penje do 51 milje. Znači, čak i kada ubace Ridnourov ugovor i Deadmonov negarantirani minimlac, jedva dolaze u blizinu 55 milja, znači ostaje im još 2 milje dok popune makar i onaj minimalni cap, odnosno čak 8 milja prostora (i room iznimka). U svoj ovoj škrtosti dakle barem nisu ostali bez prostora za ubaciti se u neki trade i to je glavni plus – Jazz i Sixersi, pa i Hawksi i Sunsi, ostali su u mogućnosti dočepati se ponekog resursa iznajmljivanjem prostora, a tu je i Magic. Pa neka pobjedi bolji u ovoj bitci luzera.

NETS

Slično Knicksima i oni su u ovu tržišnu priču ušli kao totalni autsajderi. Debelo u poreznim vodama čak i prije nego su povukli ikakav potez, Netsi su napravili najbolje što su mogli pretvorivši Thorntona u korisnijeg veterana i potencijalnog zanimljivog klinca, usput kupivši i nekoliko pickova na draftu. Dakle, opet slično Knicksima, napravili su čisto kozmetičke poteze, ali barem su se sudržali od dubljeg ukopavanja u prosječnost ne produživši s Pierceom i Livingstonom, a izgleda i Blatcheom (još drže prava na njega, ali Kingu navodno nije ni na kraj pameti potpisati ga). Problem je pak što za razliku od Knicksa svoju katarzu ne mogu doživjeti iduće ljeto već moraju čekati barem dvije godine da nakon Garnetta izbrišu i Johnsona i Lopeza iz knjiga (doduše, potonjega uvijek mogu ponovno potpisati ako se pokaže da je u stanju još uvijek igrati košarku).

Uglavnom, nakon što su potrošili porezni midlevel na Bogdanovića, produžili s Andersonom i dali garantirani ugovor rookieu Brownu, imaju 13 sigurnih imena na rosteru teškom oko 93 milje, a dodamo li im i dva negarantirana ugovora za Gutierezza i Jeffersona, ispada da imaju zaokruženu momčad s 15 imena tešku 95 milja. Kao i Knicksi, izbjegli su titulu repeatera pa će plaćati manju, ali svejedno popriličnu poreznu taksu.

Primjera radi, kao momčad 16 milja iznad granice od 77, platit će čak 32 milje poreza na luksuz (5×1.5, 5×1.75, 5×2.5, 1×3.25), znači eventualni ulazak u sezonu s Gutierezzom i Jeffersonom koštat će ih umjesto 1.3 čak 4.3 milje. Nije problem izračunati ni da ih u tom slučaju ovaj rookie minimum za Browna košta 1.6 milju, a da će za Bogdanovića u biti potrošiti čak 8.3 milje. Jedino po čemu su u prednosti pred Knicksima je činjenica da su ipak relativno sigurna playoff momčad.

PACERS

Ekspresno su ušli na tržnicu, još brže s nje izašli. Odmah nakon što je Stephenson odbio ugovor koji su mu ponudili, potrošili su midlevel na Milesa i Rudeža poslavši poruku da nemaju namjeru pregovarati. U teoriji su čak i nakon svega ovoga mogli zadržati Stephensona, pogotovo jer je on kasnije pristao na još manji ugovor s Hornetsima, ali, očito je njihovo nepisano pravilo da ni pod koju cijenu ne prelaze granicu poreza važnije od eventualne borbe za mjesto na vrhu Istoka. Što je poprilično otužan stav, ali što se može – Indiana je bolje tržište za NCAA nego NBA košarku i dok je ova konzervativna vlasnička struktura na čelu kluba financijska stvarnost će uvijek biti ispred rezultatskih želja.

Dodavši još naknadno Stuckeya i Allena za minimalce zaokružili su roster na 15 imena, od čega 12 garantirano (Scola ima samo jednu milju garancije i mogli su ga otpustiti kako bi napravili prostor za Lancea da su htjeli), Sloan postaje garantiran nakon 15.8. dok su negarantirani ljetni ugovor dali Shayneu Whittingtonu (ironija situacije je da će ovaj zbog ozljede propustiti kamp, ali kakva bi to bila momčad Pacersa da na rosteru nema potencijalnog nasljednika Crosherea, Hansbrougha i McRobertsa).

Gledajući samo garantirane, cap im je na 69 milja (dakle, više nego dovoljno za smjestiti Lancea da se htjelo – par milja poreza ne bi trebali predstavljati problem momčadi koja se pokušava boriti za naslov), sa Scolinim kompletnim ugovorom penje se na 73 milje. Midlevel su ispucali, bi-annual još lani na Watsona, dakle to je to, roster koji će pokušati još jednom otići barem do finala konferencije i koji će toliko ovisiti o Georgeu da će ovaj biti ljubomoran na minute koje Thibodeau daje Butleru.

PISTONS

Stan The Man i pomoćnik mu Bower dobili su pristojnu priliku igrati se već prve sezone, ali djelovali su uglavnom oprezno, dodavajući tek igrače zadatka (u njihovom slučaju isključivo šutere) i pripremajući se za trade Smitha, odnosno produženje s Monroeom, više nego tražeći pravo pojačanje za buduću jezgru. Dodavši Meeksa, Butlera i Augustina u prostor i otpustivši Harrelsona i Sivu, došli su do brojke od 12 garantiranih ugovora, postavivši cap taman na oko 51 milju. Obzirom da Monroeov hold jede još 10 milja, teoretski imaju tek još 2 milje na raspolaganju i one su obećane veteranima Martinu i Grayu, odnosno rookieu Dinwiddieu (iako još ništa nije službeno). Navodno sva trojica imaju spremne garantirane ugovore što dovodi do zanimljive situacije – novčano bi ih se još nekako dalo uklopiti u cap dok god Monroe ne potpiše za ugovor veći od cap holda i tako pojede ostatak prostora, ali po pravilima baš i nije moguće imati 16 igrača na rosteru. Iako je Stan novi u poslu, sumnjam da se preračunao i u pitanju je vjerojatno gomilanje resursa koji će biti dio nekog tradea, vjerojatno za Smitha. U svakom slučaju, dok se ne riješi situacija s Monroeom i Smithom (milijun je tračeva u opticaju, od toga da Pistonsi ne žele dati max, do onoga kako Monroe ne želi ništa potpisati dok se ne riješe Smitha) očito je kako nećemo znati kakav je cilj svega ovoga. Ako ga ima, jasno.

RAPTORS

Ujiri je brzinski posložio roster koji može pratiti i nadmašiti lanjski rezultat, ujedno i roster koji iz godine u godinu pruža fleksibilnost capa i nudi mogućnost potpisivanja vlastitih rookie ugovora, ali i nadmetanja na tržnici pa i u tradeovima upravo zbog svih tih resursa (od igrača na rookie ugovorima, preko pickova, do veterana u zadnjim godinama ugovora, Raptorsi imaju sve i sva vrata drže otvorenima). Dakle, nakon produženja s bitnim lanjskim igračima poput Lowrya, Vasqueza i Pattersona, trejdanja za Williamsa i prava na Nogueiru te trošenja dijela midlevela na Jamesa Johnsona, završili su sa 13 garantiranih ugovora (onaj Amira Johnsona slično kao i Varejaov ili Dalembertov računam kao garantirani, jednostavno nema smisla da itko otpusti tako produktivne igrače ako im nakon toga mora platiti pola ili više ugovora) i s capom negdje oko 74 milje (u to je uračunata i rata koju su dužni Cambyu za davni otkup ugovora).

To znači da im ostaje oko 3 milje do granice poreza što je dovoljno za potpisati Nogueiru (nakon ne baš briljantnog izdanja u ljetnoj ligi veći su izgledi da ga ipak neće potpisati ove godine, što pak otvara vrata Blatcheu da ipak dođe u Kanadu za ostatak midlevela, oko 2.8 milje, ili za bi-annual) i eventualno rookiea Danielsa iako im ne bi zgorega bilo pronaći još jednog beka koji može zabiti tricu, svejedno da li više combo ili swingmana (doduše, otpustili su Buycksa usprkos odličnom izdanju na ljetnoj ligi tako da možda i ne traže dodatne opcije za driblanje svjesni da ionako neće biti dovoljno minuta za sve solidne rotacijske igrače koje su okupili).

SIXERS

Oni su svijet za sebe, njima tržnica praktički počinje kada svima ostalima završi. U potrazi za superstarom i odlučni da riskiraju s talentom kako bi našli specijalne igrače (Noela i Embiida su draftali usprkos ozbiljnim ozljedama, Šarića iako najmanje dvije sezone neće put NBA) čuvaju prostor i strpljivo gomilaju poraze. Sad, što bi ih koštalo da su npr. dali 7-8 milja, koje će ionako potrošiti na ovaj ili onaj način, jednom Morrowu na godinu dana i tako doveli igrača koji pouzdano može odraditi 25 minuta na poziciji dvojke, ne znam i ne želim se petljati u njihove planove, međutim ne bi ih omelo u planovima da istovremeno uz razvoj talenta i čuvanje resursa na parket pošalju barem gro NBA talenta.

Ovako, trenutno imaju samo 6 igrača pod ugovorom od čega su 4 rookiea, a jedan je Jason Richardson koji se vraća nakon gadne ozljede i pitanje je hoće li uopće igrati (šesti je, pogađate, nesretni Young). Njih 6 plus ugovor Erica Maynora kojega su otpustili prošle godine čine jedva 26 garantiranih milijuna, s Embiidom kojega će valjda uskoro potpisati to će se popeti do 30, a tu je još 6 negarantiranih ugovora praktički bez ikakve zaštite kojih se mogu riješiti kada požele (redom pripadaju Wareu, Williamsu, Simsu, Varnadu, Daviesu i Thompsonu, dakle redom najnižoj klasi igrača koji su jedini dovoljno očajni potpisati takve ugovore u nadi da će dobiti i iskoristiti svoju NBA šansu).

Skoro pa jedini garantirani minimalac koji imaju je onaj potpisan prije par dana s Pierrom Jacksonom u čijem slučaju su se stvarno pokazali kao gospoda (a nije da su imali drugog izbora obzirom na način kako se odnose prema ostatku rostera) – čovjek je polomio ahilovu na ljetnoj ligi taman kada se činilo da će konačno doći do NBA prilike koju zaslužuje, a Sixersi su mu sredili maksimalnu zdravstvenu podršku i dovoljno novca da ima za život ako se stvari više nikada ne vrate na pravi put. Ako se pak mlada noga potpuno oporavi, nabavili su sebi odličnog combo strijelca za klupu koji će možda biti sposoban pomoći već iduće sezone (u najboljem slučaju možda već u sijećnju).

Uglavnom, pokušati prognozirati što će oni napraviti stvarno nema smisla. Čak i da sve ove ugovore ostave netaknute, to im daje 14 imena koja zauzimaju jedva 36 milja capa. Da kao petnaestog potpišu nekog od rookiea na kojega imaju pravo poput McDanielsa ili Granta, odnosno da zadrže Adonisa Thomasa čiji cap hold čuvaju, ne idu preko 37 (s uračunatom ratom za Maynora), što znači da će im ovim tempom ostati čak 26 milja prostora (ima li smisla uopće napominjati da neće upotrijebiti room iznimku?), a kada bi otpustili negarantirane igrače ta cifra bi otišla debelo preko 30 milja (praktički, imaju na raspolaganju pola capa ako žele). Drugim riječima, nema tradea u ligi koji će se dogoditi, a da obje momčadi neće biti na telefonu s Hinkiem kako bi dogovorili neko odbacivanje suvišnih ugovora.

Uzimimo za primjer situaciju s Loveom. Ako bi Sixersi stvarno bili spremni prihvatiti Martinov ugovor i Waitersa kao nagradu, sve što trebaju je otpustiti Warea i Williamsa i otvoriti im mjesta na rosteru. Ukratko, na taj način će slagati momčad tako da je nemoguće znati kako će izgledati do početka sezone (reda radi, recimo da bi s Martinom i Waitersom već bili na 48 milja, što je još uvijek 8 milja ispod cap minimuma, ali barem ne bi izgledali kao NBDL roster).

WIZARDS

Totalna suprotnost od Sixersa, ambiciozno su odlučili kapitalizirati kaos na vrhu Istoka i prometnuti se u potencijalnu silu. Ovaj old-school pristup i priliči agresivnom vlasniku poput Leonsisa i GM-u naviklom paliti dolare poput Grunfelda, ali im se mora priznati da su ne potpisavši Arizu za još jedan ugovor iznad midlevela pokazali za njih netipičnu razinu racionalnosti. Razvoja Portera i Ricea uz podršku Piercea bit će dovoljan da zakrpaju nedostatak lani itekako bitnog šutera i stopera (iako je na kraju relativno skroman ugovor koji je Ariza potpisao s Rocketsima, barem u kontekstu iduće sezone gledano, možda i smisleniji od midlevela Pierceu, ali, opet, dugoročno je ovo bolji potez).

Nakon što su dali midlevel Pierceu (na bi-annual nisu imali pravo jer su je potrošili lani na Maynora kojega su se onda riješili škartvaši ga u Sixerse – takav potez se jednom Hinkieu nikada ne bi dogodio), nastavili su tražiti načine da troše pa su potpisali Blaira kroz sign & trade kako bi mu mogli dati više od minimuma, odnosno Humphriesa također kroz sign & trade kako bi uopće došli u šansu ponuditi mu više od minimuma. Usput su produžili i sa Seraphinom i Goodenom što im je osim duboke unutarnje linije dalo i poprilične probleme s financijama – sada imaju 13 igrača pod ugovorom i cap na oko 76 milja, a ako dodamo i minimalac Glena Ricea koji nije garantiran, ali je gotovo sigurno da ga neće otpustiti nakon ovakvih partija u Vegasu, govorimo o 13 igrača i skoro 77 milja. Kada otpuste Elya, čiji ugovor 1.8. postaje garantiran, bit će sigurni od poreza, ali očito je kako ih dodatak eventualnog 15. igrača može koštati. Sad, obzirom da drugačije razmišljaju od Pacersa vjerojatno im nikakav problem ne bi predstavljalo popeti se još 4 milje do aprona (preko ne mogu jer su potrošili midlevel) i platiti porez, ali pitanje je zašto bi se uopće time bavili? Prava ionako imaju još samo na nebitne igrače poput Singletona i Harringtona (koji se i dalja nada ostanku u klubu makar u roli trenera), Templea su već vratili kao trećeg playa, a na boku su ionako krcati.

8 thoughts on “FREE AGENCY – EAST RECAP

  1. Istok je odlična podloga za učiti o capu, toliko ideja nema na drugoj obali, dobro mađijaju. Naravno da sam se izgubio već kod Hawksa, ispod/iznad zbog ovih/onih povlastica, ali ako ovo ne iskoriste ne mogu ni ovo drugo, no u trećem slučaju opet se otvara neki novi prostor. Uglavnom, glava me zabolila i kako nisam baš u level iznad po inteligencije odlučio sam nekoliko puta pročitat post 🙂

  2. Gee ne znam kakvi su tvoji rankinzi i hoćeš li ih raditi po konferencijama, ali meni ovako odokativnom metodom, zadnja tri putnika za playoff su 8. Nets 9. Hawks. 10. Knicks.. čisto da uporedim kasnije 🙂

  3. Jedan nezanemariv element kad kritiziramo Indianu (meni je također smiješno to što se tako boje poreza) je da sve momčadi ispod poreza dijele porezni novac jednako, a kad samo Netsi plaćaju 80 milijuna, to ispadne lijep iznos. Iako je nepotpisivanje Lancea velika pogreška jer njegov igrački doprinos zarađuje novac dugoročno.

  4. Sada se stvari drastično mijenjaju sa ovom gadnom ozljedom Georgea. Pacersi bez dva glavna prošlogodišnja (raz)igrača ulaze u sezonu sa dobrim ‘šansama’ da playoff neće vidjeti

  5. Imam trejd sad kad je potkoljenica PG-a bacila Indianu u lutriju:

    Hibbert i djelomično garantirani Scolin ugovor (950k mislim) za Ronda i Olynyka. Kelti dobiju rim protektora koji ok paše uz Sullingera, Indiana dobiva slashera kojem ističe ugovor.

  6. Pacersi-najgori napad lige u sezoni 2014./2015.
    Očekujem 10-ak utakmica di neće dat 75 koševa
    btw
    @Gee- koliko ćeš puta ovo lito gledat National uživo?

  7. @ JSV – 0 (nula) puta. Hvala bogu na odmoru daleko od kuće pa nisam doveden ni u napast da ih usput čujem 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *